U percepciji umjetničke keramike još je previše u javnosti prisutna dimenzija uporabnog elementa, vezana uz kontekst strogo primijenjene umjetnosti. No, postoje umjetnici koji drugačije vide potencijal umjetničke keramike: Jana Grgasović kontinuirano u svojim radovima teži vratiti keramiku u polje skulpture, objekta ili prostorne instalacije. U novom djelu, ona se (auto)ironično odmiče od „popularnih radionica izrade keramičkih tanjura i šalica“ (Jana), gdje razvija ideju da keramika smije biti ukras, ali bez naglašene uporabne funkcije. Prepoznajem to u njezinim radovima gotovo na razini umjetničkog manifesta pa čak i na granici revolta, što umjetnici daje posebnu motivaciju i snagu da razbija granice keramičkog medija.
Tako je stvorena nova keramička instalacija, kao scenografija pseudoznanstvenog eksperimenta čiji je predmet ispitivanje jedne “hrpe” klasifikacijske oznake CLX.44.T3.
Rezolutno dokidanje uporabne funkcije keramike asocirat će na dadaističke postupke, gdje su pred nama artefakti koji promatrača šokiraju konstrukcijama i nespojivim elementima forme. Dopadljivost je također upitna kategorija, što umjetnica koristi vrlo svjesno i sarkastično, dadaistički se „cereći“ u lice promatraču. Ta „hrpa“ će nas asocirati i na Koonsovo djelo „Play-Doh“, u ironiji dokidanja „lijepe skulpture“. No, geneza njezinog djela ide u amplitudama od nadrealističke skulpture i objekta pa sve do povijesnog manirizma. Ideja (concetto) da se stvaraju djela tzv. artificijelnog izgleda koja postoje samo u mašti i snu, odnosno, izvan prirode, manifest su manirističkih umjetnika, gdje se više stoljeća kasnije napajao europski nadrealizam s tzv. fantomskim objektima i objektima iz snova.
Iva Körbler
English
Pile: Model CLX.44.T3
In the public perception of artistic ceramics, the dimension of functionality is still too dominant, tied to the context of strictly applied art. However, there are artists who see the potential of artistic ceramics differently: in her work, Jana Grgasović consistently strives to return ceramics to the field of sculpture,
object, or spatial installation. In her new work, she auto)ironically distances herself from “popular workshops for making ceramic plates and cups” (Jana), developing the idea that ceramics may be decorative, but without an emphasized utilitarian function. I recognize this in her work almost at the level of an artistic manifesto, even on the verge of revolt, which gives the artist a special motivation and strength to break the boundaries of the ceramic medium. Thus a new ceramic installation has been created, conceived as the set design of a pseudo-scientific experiment whose subject is the examination of a “pile” with the classification label CLX.44.T3.
The resolute abolition of the utilitarian function of ceramics evokes Dadaist procedures, where we are faced with
artifacts that shock the viewer through constructions and incompatible formal elements. Likeability is also a questionable category, which the artist uses very consciously and sarcastically, Dadaistically “grinning” at the viewer. This “pile”
will also bring to mind Koons’s work Play-Doh, in its irony of abolishing the “beautiful sculpture.” However, the genesis of her work ranges in amplitude from surrealist sculpture and object all the way to historical Mannerism. The idea (concetto) of creating works of so-called artificial appearance that exist
only in imagination and dream—outside of nature—is a manifesto of Mannerist artists, from which, centuries later, European Surrealism drew sustenance through so-called phantom objects and dream objects.
Iva Körbler
Romski
Butipe: Modelo CLX.44.T3
Ani percepcia e artutne keramikakiri panda ano putardipe isi jekh dimenzia katar o labaripasko elemento, phandlo uzal o konteksto e durustane kerdikane artipaskiri, Ama, isi thaj artutne save so averikane dikhen o potencialo e artikane keramikakoro: Jana Grgasović palpalutnes ani peskiri biti mangel te iranel i keramika ani umal e skulpturakiri, objektoskiri vaj thanikane instalaciakiri. Ani nevi buti, voj (auto)ironikane našel katar e „popularnikane butjakere sikavipa kolende keren pe keramikane čare thaj taxtaja“ (Jana), kote vazdelkerel i idea kaj i keramika šaj te ovel pulipe, ama bizo akcentirime labaripaskere funkciasa. Pendžljarav adava lakere butjate ko sa thaj ko nivelo e artikane manifestoste thaj buteder ki granica e revolteskiri, so e artutnjake del ulavdi motivacia thaj zor te phagel e granice e keramikane mediengiri.
Adjaxar si kerdi nevi keramikani instalacia, sar scenografia ko pseudodžantrikano eksperimento koleskoro objekto si o pučljaripe jekhe „butipaskoro“ save isi klasifikaciakoro genj CLX.44.T3.
O rezulutnikano čhindipe e labaripaskere funkciakoro e keramikakoro ka del asociacia ko dadaikane kerdipa, kote si anglo amende artefaktia save e deletutne šokirinen e konstrukcie thaj e biphandle elementia e formakere. O Mangipkeripe si adjaxar pučipaskiri kategoria, so i artutni labarel but minsale thaj sarkastikane, dadaistikane „asalkerel pe“ ki vulica e deletutneskiri. Adava „butipe“ ka kerel amenge asociacia thaj ko Koonsoskoro ikaldipe „Play-Doh“, thaj ki ironia e phagljaripaskiri e „šuže skulpturakoro“. Ama, i geneza olakere butjakiri džal ani amplituda katar e upralrealistikane skulture thaj objektia thaj sa dži historikano manirizmo. I idea (concetto) te keren pe butja a.v. artificielnikane dikhipasa kola so aven sade ko minsipe thaj suno, vaj, avrial katar i prakrita, si manifesto e maniristikane artutnengoro, kote so buteder šeliberša palpalal piljarelas o europikano upralrealizmo e a.v. fantomikane objektonca thaj objektonca katar e sune.
Iva Körbler
