Sad više ne znam kad si učenik, a kad učitelj. Sa ovim cjeloživotnim učenjem to nikako ne možeš znati. Trebao bih pitati svoje studente, ili možda ne. Gledam udžbenike i procjenjujem sve to medicinsko znanje, autoritet i disciplinu. Najkritičniji sam prema svojim poglavljima. Valjda je i zato nastala potreba za odmakom, za nekakvim subverzivnim, ali istodobno nježnim činom. Sjećam se da nas je razrednica u gimnaziji poticala da što više crtamo i pišemo po udžbenicima. Ako posvećuješ više pažnje knjizi, intimniji si s njom i bliže znanju.
Ove moje igre sa ušima na knjigama su takvo nešto, kao stvaranje napetosti između medicinske kontrole i vlastite zaigranosti. Možda to i nije igra, već olakšanje kako bih u ozbiljnosti našao manji prostor slobode. Čini mi se da to ipak nisu besmislene radnje. I moja djeca šaraju po školskim bilježnicama, što je strukturirana radnja na jednak način kao što i neki službenik u uredu tijekom telefonskog razgovora složi skulpturu od spajalica. U medicini sve mora imati svrhu. U umjetnosti to ne mora biti tako. Uostalom, kaže se da je knjiga bez uha gluha.
Ana mi je poslala poruku kao podsjetnik da se izložba približava. Jednom me upitala: Je li rad sa urinokulturom i dalje rad u kulturi? Ima dobar smisao za humor, ali dobro je pogodila i ono što ja možda nesvjesno pokušavam, taj hod između. Mene, recimo, veseli stand-up. To je ono kad ne bježiš od problema, već ga okreneš za par stupnjeva da bi ga lakše podnio. I ovo ovdje je davanje novog kuta nekom problemu. Ispada da cilj nije samo vizualna igra, nego i neka struktura humora. Valjda je to to.
Matej Knežević (1983.) je vizualni umjetnik koji umjetničku praksu oblikuje oko tema iz svakodnevice. Dobitnik je nagrade Radoslav Putar 2017. godine za najboljeg mladog suvremenog umjetnika. Voditelj je hibridnog umjetničko-medicinskog prostora “Ligatura” u Zagrebu. Uz umjetničku praksu radi kao liječnik, specijalist urologije u Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice i docent na Medicinskom fakultetu Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu.
English
Seminar and Exercises, 2 points
I no longer know when you are a student and when you are a teacher. With this lifelong learning, it is impossible to know. I should ask my students, or perhaps I shouldn’t. I look at textbooks and assess all that medical knowledge, authority, and discipline. I am most critical of my own chapters.
Perhaps that is also why there arose a need for some distance, for a kind of subversive yet gentle act. I remember our homeroom teacher in high school encouraging us to draw and write in our textbooks as much as possible. If you devote more attention to a book, you become more intimate with it and closer to knowledge.
These little games of mine with the pages’ ears are something like that, a way of creating tension between medical control and my own playfulness. Maybe it isn’t a game at all, but rather a form of relief, allowing me to find a small space of freedom within all the seriousness. It seems to me that these are not meaningless actions after all. My children also scribble in their school notebooks, which is a structured action in much the same way that an office worker might make a sculpture out of paper clips while talking on the phone.
In medicine, everything has to have a purpose. In art, it doesn’t necessarily have to. After all, they say that a book without an ear is deaf.
Ana sent me a message to remind me that the exhibition was approaching. Once she asked me: “Is working with a urine culture still working in culture?” She has a good sense of humor, but she also hit upon exactly what I may be unconsciously trying to do, that movement between the two.
For example, I enjoy stand-up comedy. It is about not running away from a problem, but putting a new spin on it so that it becomes easier to bear. And what we have here is also about giving a new angle on a problem. It turns out that the aim is not only a visual game, but also a certain structure of humor.
I guess that’s it.
Matej Knežević (b. 1983) is a visual artist whose artistic practice revolves around themes drawn from everyday life. In 2017, he received the Radoslav Putar Award for Best Young Contemporary Artist. He is the director of Ligatura, a hybrid art-medical space in Zagreb.
Alongside his artistic practice, he works as a physician and is a specialist in urology at Sestre milosrdnice University Hospital Centre. He is also an assistant professor at The School of Medicine of the Catholic University of Croatia.
Romski
Seminaro thaj praktike, 2 poenia
Akana pobuter na džanav kana san siklo, a kana san sikavutno. Akale sahnodživdipaskere sikljovipasa adava našti te džanes. Trubul te pučav mire studenten, vaj pale na. Dikhav e pustika thaj sikljovav sa adava medicinakoro džanipe, autoriteto thaj disciplina. Majkritikano sem ke mire čepteria. Adaleske šaj ulo trubutnipe te cxidav man, varesave subverzivnikane, a ko jekh thaj nazuko čino. Liparav man kaj amari sikavutni klasoskiri delas amen pobuter te čitronas thaj xramonas ke pustika. Te desa pobuter sama ko lil, tu san intimnikano lesa thaj pašeder ko džanipe. Akala mire khelina e džuvenca ke lila si asavko diso, sar te phene keres presia maškar i medicinakiri kontrola thaj o plesutno khelipe. Šaj adava nanaj khelipe, numaj si lokhjaripe te šaj o serioznipe te arakhel bareder than e vestipaske. Dikhel pe mange kaj sa adava nanaj bidodjakere butja. Thaj mire šhave rangljaren ke školakere notesoja, so si strukturirime buti ko jekh čhand sar so si kana disavo ofiseskoro butjarno ko ofiso kana kerel lav ko telefono kerel skulptura katar e spajalice. Ani medicina sa trubul te ovel la resarin. Ano artipe adava na trubul te ovel. Vakeren, majbut, kaj o lil si bi kaneskoro kašuki. I Ana bišhaldas mange mesažo sar liparipe kaj avel o vaxt e pradaršanakoro. Jekhvar pučlja man: I buti e urinokulturasa si buti ani kultura? Isi la šukar dikhipe humoreske, ama šukar čalavdjas man thaj adava so me biminsale zumavav man te kerav, o phiripe maškaral. Man, te vakera, lošanel o stand-up. Adava si adava kana na našes e problemendar, numaj iranes les duje-trine digrenge te šaj lokheder te legares les. Thaj akate akava deipe e neve angloskoro nekaske si problemo. Ikljovel kaj i resarin nanaj sade vizuelnikano khelipe, numaj si disavi struktura e humoreskiri. Durust adava si adava.
Matej Knežević (1983.) si vizualnikano artutno kova so i artikani praktika formirinel trujal i tema e sakodicipaskiri. Lela i pursaka Radoslav Putar 2017. vašo majšukar nevevaxtuno artutno. Legarno si e hibridikane artikane-medicinakere thanipaskoro “Ligatura” ano Zagrebo. Uzal i artikani praktika kerel buti sar sastarno, specialisto urologiako ano Klinikano sastaripaskoro centro Sestre milosrdnice thaj si docento ko Medicinakoro fakulteto ko Hrvatikano katolikano univerziteto ano Zagrebo.
