KRALJ KIŠE

Nagrade:

44. SKAZ
– Nagrada za najbolju predstavu u cjelini
– Nagrada za najboljeg glumca: Filip Vrbanec

60. festival hrvatskih kazališnih amatera

– nagrada za najbolji dramski tekst

Filip Žulec: KRALJ KIŠE

Redatelj: Filip Žulec

Asistent redatelja: Ana Žulec
Ton i svjetlo: Ivan Sabljak

+VIŠE
Uloge:

Filip Vrbanec – Mihael Pavlinić
Sven Lendo – Kristijan Nikolić
Robert Janđel – Adrijan Balicki
Irena Milardović – Dijana Kobučar
Sven Ćurković – Darko Kobučar
Leona Čabraja (Hokus) – Lili Pavlinić
Tea Mandarić – učiteljica
Žana Vuković – Darkova cura
Monika Legac – Maja Pavlinić
Sara Razum – Paula Nikolić
Matej Račić – Luka
Mia Husnjak – Lukina mama
Dominik Antunović – vozač
Ana Žulec i Ida Gajšak – likovi u videoigrici

Jeste li ikad u životu napravili nešto veličanstveno?

Niste?

Još uvijek možete.

Osvrti:

Mira Muhoberac

Mladi glumac Filip Žulec prometnuo se u dobroga dramskoga autora i redatelja predstave Kralj kiše punktirane, uz redateljsku asistenturu Ane Žulec i precizno organiziran ton i svjetlo Ivana Sabljaka i iznimnu suigru cijeloga posvećenoga glumačkog ansambla sastavljena od čak petnaest mladih glumaca i glumica, od jedanaest godina nadalje, u niz egzistencijalnih uzlova. Možda s asocijacijom na film Kišni čovjek, ali i na niz drugih, kultnih filmova, i na niz zapamtljivih  predstava Teatra Gaudeamus, ova predstava problematizira iznimno teško razdoblje u životu mladoga oca i devetogodišnje kćeri koji ostaju bez svoje žene i svoje majke neposredno nakon rođenja male Lili Pavlinić. Poput suvremenoga Jedermanna ili Svatkovića, Mihael Pavlinić prolazi razne faze u svom životu, od očinske krize do uzimanja opijata, od alkoholiziranja do šutnje, od razgovora do druženja s prijateljima, pokušaja zanimljivijega zaposlenja, gubljena volje za životom, zaljubljivanja nakon devet godina, prometnih nesreća, krize u odnosu s kćeri do traženja i pronalaženja nove sreće i radosti. Stalna ljubav otac – kći pokreće jednako dramski mehanizam koliko i samu predstavu, koja u naglašavanju triju, četiriju pa pet i šest scenskih punktova i prizora zatvara jedan i otvara novi životni krug. Najveća je vrijednost predstave Kralj kiše iznimno snažna emocija vidljiva i u dramskoj jezgri teksta i u uigranoj izvedbi cijeloga, maksimalno predstavi i kazališnoj čaroliji posvećena ansambla, bez slabe glumačke točke. Ova je predstava rezultat dugogodišnjea zajedničkoga kazališnoga druženja i stvaranja članova i članica  Dramske skupine Teatra Gaudeamus Centra KNAP pa se u Kralju kiše osjeća prijateljska i gotovo obiteljska atmosfera rada na predstavi. Glumac u ulozi Mihaela Pavlinića nosi cijelu predstavu, od početka do kraja, dosljedno i točno, potresno i radosno, iznutra i u suigri s cijelim ansamblom, a posebno s izvrsnom mladom glumicom u ulozi Lili. Vjerujemo da će se i u  svim budućim izvedbama publika, kao i na premijeri, zaljubiti u ovu predstavu koja poput vozača fiktivnoga i stvarnog automobila u svojemu središtu povezuje sanjare i stvaratelje veličanstvenoga životnog, kazališnog iskustva, gledajući na budućnost radosno i s ljubavlju.

Dunja Fajdić

Redatelj Filip Žulec pronašao je sjajnog protagonista za svoj autorski tekst. Filip Vrbanec s velikom toplinom i razumijevanjem zahtjevne teme igra glavnog junaka, energično vodeći brojni glumački ansambl. Glavni lik Mihael i njegova dva kompanjona, simpatičnošću, odličnom suigrom i smislom za humor podsjetili su me na muški, “frendovski” trolist karakterističan za brojne sitcome (“Kako sam upoznao vašu majku”, “Seinfeld”, “Prijatelji”). Izvrsna im je partnerica neobično zrela, ali vrlo mlada, talentirana Leona Čabraja u ulozi Lili. Pratimo priču skokovito, unatrag: vješt, dinamični scenoslijed raspetljava Mihaelov život. Ta osnovna linija radnje vrlo je razgranata, uključuje i uvođenje brojnih zanimljivih likova, objašnjavanje njihovih postupaka – što u jednom trenutku previše opterećuje glavni tijek priče. Unatoč tome, predstava se zahvaljujući sjajnim glumcima, iznimno uigranom ansamblu i dirljivoj priči o odnosu oca i kćeri, uvijek vraća u svoje tračnice te završava nadahnjujuće.

Suzana Majnarić

Vrlo bitna etička komponenta predstave koja u zen-maniri postavlja pitanje o tome jesmo li u životu učinili nešto veličanstveno otvara veliku temu roditeljstva kao bitne realizacije fantastičnosti života. Intrigantan dramski tekst ističe problematiku adolescenata rastavljenih ili umrlih roditelja, konkretno djece bez jednoga roditelja, pitanje solidarnosti među prijateljima kao i antropologiju sreće.

Dugogodišnjim zaljubljenicima u kazalište koji promoviraju specifičan knapovski, gaudeamovski stil glume i teatra pridružilo se nekoliko novih članova koji stvaraju potrebnu i iskrenu predstavu utemeljenu na originalnom, izvrsnom dramskom tekstu redatelja predstave. Tekst obrađuje tešku temu ostanka bez bračne partnerice i majke na početku stvaranja novoga života te suptilnom mansionskom dramaturgijom emocija prikazuje hrabro suočavanje s novim izazovima, od odgoja kćeri do odnosa prema ocu. Premda utemeljena na tmurnoj egzistencijalnoj jezgri, i predstava je topla, emotivna, puna ljubavi i radosti stvaranja. Svi glumci, na čelu s mladim ocem i kćerkicom, sudjeluju u kreiranju sinteze filma i kazališta, ostvarujući pretapanje kraljevske moći kazališta i kiše emocija.

  1. art. dr. sc. Mira Muhoberac

***

Predstava je nastala prema tekstu Filipa Žuleca, koji je ujedno i redatelj predstave. Vrlo jednostavna scenografija, koja daje naznake nekoliko prostora u kojima se scene odvijaju, ističe u prvi plan glumačku igru preko koje upoznajemo Mihaela i ostale junake ove tople i humane predstave o ljubavi i prijateljstvu i o tome kako nikada ne treba odustati od života. Kroz predstavu nas vodi glavni junak

koji nam pripovijeda svoju priču, a zanimljiv je dramaturški zahvat da se događanja ne zbivaju kronološki već je izmiješan redoslijed događaja, što nas još snažnije uvlači u njegove dileme i strahove od odluke da treba krenuti dalje. U skladnom ansamblu svakako bi trebalo istaknuti Filipa Vrbaneca u ulozi Mihaela i Leonu Čabraja kao Lili koji svojim angažmanom i igrom stvaraju iznimnu atmosferu predstave kojoj se priključuju i ostali izvođači. Svakako bi trebalo pohvaliti vrlo kvalitetan tekst autora i redatelja Filipa Žuleca.

doc. art. Jasmin Novljaković

***

Predstava pripada deficitarnom žanru predstava za mlade. Teme u predstavi vezane su za strahove i okolnosti u periodu odrastanja i adolescencije. Strahovi vezani za obitelj, prijatelje i školu odnosno za svijet koji je dominantan mladom čovjeku. Krivnje i strahovi nisu samo imenovani nego predstava ide puno dalje i nudi modele ponašanja koji omogućuju izlaz iz začaranih krugova u kojima se može naći mlado biće. Posebno ističem autora teksta i redatelja Filipa Žuleca za društveno angažiran i socijalno osjetljiv tekst.

Brzina promjena scenskih situacija i scenska montaža prelaženja s teme na temu odnosno s bitnog na bitnije primjerena je brzini čitanja scenske radnje kod ciljane mladenačke publike.

Glumci su uspjeli u svedenim uvjetima ogoljenog scenskog prostora uvjerljivo odigrati prelaske iz scene u scenu koje su često dijakronijske i suprotstavljene u glumačkim namjerama i energiji. Posebno ističem Filipa Vrbaneca kao Mihael Pavlinić koji suvereno vodi cijelu predstavu te svojim modelom igre-bez velikih scenskih atrakcija drži pažnju i vodi svoj lik tako da navijamo za njega pa i onda kada docira ili kako kažu adolescenti filozofira ili kad griješi on ostaje mogući lik iz našega susjedstva koji unatoč svemu zaslužuje našu empatiju.

Predstava zaslužuje biti dugo na repertoaru i zaslužuje biti prikazana srednjoškolskoj publici diljem Lijepe naše.

Porazi su sastavni dio života.

izv. prof. art. Vjekoslav Janković

Pratite Centar kulture i na društvenim mrežama