Teatar Gaudeamus 2012.

Dramaturgija za idiote: Lekcija na krovu

Skakač Dario Nikolić

Pomagač           Ivor Bakša
Predavač           Filip Vrbanec
Eva i Adam:      Neispričana priča
Bog1    Iva Šoškić
Eva      Monika Haraminčić
Adam   Marko Lugarić

Predbračna rastava:     Čiji je toster?
Tomislav          Luka Marinković
Sandra  Doris Dobranić
Sila za WC:       Osnaživanje žena

Liljana  Maja Mandić
Borislav            Vedran Vitez
Marin   Ivan Stamenković
Nikolina           Sara Bestulić

Kolotečina Gornja:       Vodič za sisavce
Ivan     Filip Vrbanec
Vedrana            Kristina Barać
Pingvin             Vedran Straßer

Sudnica spasa: Rastava ili…

Zapisničar         Sven Lendo
Sutkinja            Tamara Žganec
Bog2    Vedran Vitez
Ljud                                         Ana Alfirev

Zadnji ispravci:             Imajte dušu
Nadzornica       Miljenka Pračinec
Asistentica 1     Rebecca Agić
Asistentica 2     Tamara Žganec
Protagonistica   Josipa Kebet
Tehničar           Sven Lendo

Lijepa kravata: Život na brzaka
Žena     Jelena Vojković
Muškarac          Ivan Stamenković

Bugarskat rapsodijat:    Spasot iz Amerikat
Vasilka Iva Šoškić
Tatjana Lejla Jerković
Plamen Dario Nikolić
Stanimir           Sven Lendo
Ken      Filip Vrbanec
Desislav           Ivor Bakša
Ivana    Ana Alfirev

O moj bože!      Još jedna predstava?
Redateljica       Rebecca Agić
Pomoćnica        Tamara Žganec
Turginja           Miljenka Pračinec
Ansambl                                               Svi

36. SKAZ

Rich Orlof: NIŠTA OZBILJNO, redatelj: Zoran Babić
– Nagrada za najboljeg glumca: Filip Vrbanec
– Nagrada za najbolju glumicu: Monika Haraminčić

Osvrti članova stručnog povjerenstva:

ŽELJKA TURČINOVIĆ:

Predstava se sastoji od devet dramoleta koji problematiziraju različite teme (o samoubojici, Adamu i Evi, predbračnom ugovoru, pingvinima, razvodu, matrijahatu, krizi braka, bugarskoj dijaspori u Americi…) u ironijskom ili satiričnom diskursu. Većina prizora je glumački dobro odigrana s jakom persiflažom pokatkad do karikaturalnih razmjera. Kako se radi o maloj formi, važno je, a u isto vrijeme i teško, poentirati scenu i odaslati poruku publici. Većini to uspijeva (zasluga redatelja), ali ne svima (npr. U Sili za WC: Osnaživanje žena) dok je po mom mišljenju najbolje režirana i glumački izvedena Bugarskat rapsodija: Spasot iz Amerikat. Zajednički nazivnik izvedenih dramoleta je žanrovska različitost u rasponu od groteske, samoironije do crne komedije, izrađeni glumački karakteri koji vode u persiflažu teatralizirane glume u dramskom kazalištu. Rad teatra Gaudeamus, autorske, voditeljske i glumačke ekipe pokazuje kako je kazališni amaterizam kreativna, ludistička i zabavna djelatnost kojom se može kvalitetno baviti i rezultati neće izostati. Također jedna od najboljih predstava na ovogodišnjem SKAZU.

HRVOJE IVANKOVIĆ

Predstava nastala prema devet dramskih minijatura Rica Orlofa uspjela je na scenu prenijeti imanentnu im kombinaciju ludizma, apsurda i groteske. Redateljska pažnja bila je prvenstveno koncentrirana na usmjeravanje i doziranje glumačke igre, pri čemu se dobila potrebna raznolikost, pa je scenom prodefilirala čitava galerija pomaknutih, a opet prepoznatljivih tipova i karaktera. Pri tome je, čak i u najkarikaturalnijim minijaturama, zadržan osjećaj za mjeru, što je svakako posljedica dobrog rada s glumcima, ali i nadarenosti koju su mnogi od njih iskazali. Minimalistički dekor predstave bio je u skladu s poetikom praznog prostora u kojemu je iluzija krajolika ili interijera stvarana isključivo pomoću glumačke sugestivnosti. Vidjeli smo pri tom različite stilove igre, pa su se parodijski i farsični tonovi ispreplitali s realističkom i vodviljskom glumom, no njihova međusobna usklađenost niti u jednom trenutku nije došla u pitanje.

BORIVOJ RADAKOVIĆ

Kao i prošle godine, izuzetno razigran ansambl s nekoliko nadarenih pojedinaca stvorio je predstavu prepunu humora i energije, a da ni u čemu nije iznevjerio temeljnu namjeru teksta – govor o važnim problemima suvremena života – brak, samoubojstvo, ljubav, religija… Jedanaest efektnih članaka spojeno je u cjelinu kvalitetnim režijskim postupkom – svaka nova sekvenca počinje istim rasporedom glumaca na pozornici kojim završava prethodna, pa se tako spretno ističe pretakanje i perzistencija problema. Nadasve je duhovita završna sekvenca na tobožnjem bugarskom jeziku… Ništa ozbiljno teatra Gaudeamus jedna je od onih predstava koje lako uvlače gledatelja i navode ga da im se prepusti. Inteligencija i zabava, emocije i ozbiljnost uz pomno inzistiranje na organiziranom kazališnom izrazu upravo i jesu recept za kazalište našeg vremena.

Gostujuća uloga profesorice: Monika Haraminčić, članica teatra Gaudeamus

Ton i svjetlo: Marinko Radočaj, Darko Crnčević

Pomoć u zadnji čas, šminka, garderoba: Miriam Brezovec

Marta ide u osmi razred osnovne škole i nema mobitel.

Nije li to strašno?

Molimo ugasite mobitele nastala je prvenstveno ne kao predstava za mlade nego kao razglednica iz svijeta mladih poslana roditeljima.

Kroz generacije postoje slični tipovi mladih koje svatko može prepoznati prisjećajući se svoga djetinjstva. Dobrica, razmaženko, kvartovski zloćko, šminkerica, sramežljivica, curka koja s dečkima igra nogomet, kradljivac, šaljivac, tužibaba i taj jedan fatalni dečko ili cura u kojeg smo se zaljubili. I danas je isto, svi oni postoje samo nisu u parkovima, na igralištima ili dvorištu iza zgrade. Parkovi su prazni. Igralište je zamijenila soba, a igračke kompjuter i mobiteli. I svi ti karakteri postoje i dalje, ali umreženi, otuđeni i podložni iskrivljavanju svojih pravih kvaliteta i karaktera.

Svako vrijeme nosi nešto svoje. Naše vrijeme, bolje rečeno, vrijeme naših mladih ima tehnologiju koja ih povezuje i prenosi poruke nezamislivim brzinama. Mobiteli ne osuđuju tehnologiju niti potrebu mladih da posjeduju mobitel, oni upozoravaju na PORUKE.

Roditelji se, prirodno, brinu za svoju djecu, kupe im mobitel i osjećaju sigurnost da je dijete od toga trenutka pod njihovom kontrolom. To kvari činjenica da su najčešće vrlo nekontrolirano ustvari prepustili djecu dubokoj mutnoj vodi interneta po kojoj djeca surfaju nezaštićena i bez ikakve kontrole, a koja im je dostupna baš putem njihovih novih igračaka.

Bilo koja stvar bez kontrole postaje opasna.

Tražeći i gradeći svoje mjesto koje im pripada u društvu, u njihovu su kutu moćna oružja. Djevojčice su prepuštene iskrivljenoj slici kako bi trebale izgledati, kako se ponašati i uskoro virtualno počinje kontrolirati stvarno. Ako virtualno nije jednako stvarnom životu počinje nezadovoljstvo, agresija i nestaje djetinja radost života.

Predstava Mobiteli želi istaknuti kako je lijepo igrati se, maštati i imati prijatelje. Upozorava na izlaganje djece preranoj seksualnoj aktivnosti, na sve veću okrutnost i nedostatak suosjećajnosti jednih prema drugima.

Na žalost, ne nudi nikakvo rješenje jer ono ne postoji.

36. SKAZ

R.Agić; MOLIMO UGASITE MOBITELE, redateljica Rebecca Agić
– Nagrada za najbolji tekst: Rebecca Agić
                        – Nominacija za najboljeg glumca: Ivan Sabljak
– Nominacija za najbolju glumicu: Sara Razum
– Nominacija za najbolju glumicu: Petra Sabljak

Komentari članova stručnog povjerenstva:

ŽELJKA TURČINOVIĆ:

Autorica piše generacijski tekst problematizirajući pojavu mobitela i ovisnost osmoškolaca o njemu. Što se događa kad netko među njima nema mobitel? Postaje li crna ovca i jednostavno nepoželjan u ekipi? Osim što je tekst dobro napisan, autorica je i redateljica koja pokazuje osjećaj za nenametljivu režiju. Jedna scena organski se pretapa u drugu, a glumci i glumice s lakoćom bez suvišnog glumatanja igraju svoju temu i svoje godine. Prve ljubavi, najbolja prijateljica i zajedništvo rješavaju Martino (Sara Razum) neimanje mobitela. Nisu važne materijalne vrijednosti, već prijateljstvo, druženje i veselje kad život shvaćamo kao igru (bar u tim godinama), poruka je predstave. U uprizorenju prisutna je i starija generacija u ulogama bake, majke i profesorice (odlična glumačka minijatura Monike Haraminčić ) kao kontrapunkt djetinstvu u kojem moraju postojati stariji kao putokaz u životu i iskustvu koje kao djeca nemamo. Odličan tekst, dobro izrežirana predstava i dosta dobrih uloga upućuju na jednu od najboljih predstava na ovogodišnjem SKAZ-u.

HRVOJE IVANKOVIĆ

Izvrstan tekst Rebecce Agić, s dosta dramskog naboja i dobro postavljenih karaktera, te s punokrvnim dijalogom i dramaturški vješto komponiranom pričom o tipičnim problemima i ponašanju tinejdžer(ic)a (ljubav i ljubomora, statusni prestiž, idoli i medijska kontaminiranost, odnos individualca i grupe, fenomen lažnih identiteta na Facebooku itd.). Sve kvalitete teksta zadržala je i sama izvedba, s nizom jako dobrih glumačkih ostvarenja, pri čemu su svi izvođači dali svojim likovima punu životnost i biljeg posebnosti, uspijevajući jednako dobro izgraditi međusobne odnose i sukobe, te spretno balansirati između humornih scena i problemski intoniranih prizora. Uz precizno i funkcionalno iscrtane mizanscenske koordinate te dobro usklađene unutarnje ritmove i dinamiku čitave predstave, režija Rebecce Agić je vrlo spretno riješila i većinu prijelaza između prizora, a pobrinula se i o usklađenosti svih ostalih elemenata kazališnog čina (kostimi, svjetlo, zvučna kulisa).

BORIVOJ RADAKOVIĆ

Izuzetno precizan i duhovit tekst koji u najmanju ruku markira, a u najvažnijim momentima izvanredno opisuje suvremeni život – nasilje na ulici, mobbing, seksualno zlorabljenje uz potpunu nemoć ili odsuće skrbi roditeljske ili institucija (škole u prvom redu). Izvrsni trenuci mobitelske kakofonije, zloba i ljubomora antagonistične grupe, mladenačka zaljubljenost, rub stranputice, prvo pijanstvo… izuzetno su dojmljivi kazališni biseri koji će svakako ostati zapamćeni. Jezik je izuzetan i pokazuje raspon od pubertetske mješavine hrvatskog i engleskog, usvojenog iz crtića, filmova i estrade, do distance jezika škole i, manje opisivog, jezika ljubavi i mržnje. Cjelokupan je ansambl uigran i razigran a posebno se ističu uloge Lizzarda (epizodna) i glavna uloga, naročito u divnom prizoru djetinjeg pijanstva.