Mia Štark
Zbornik pogleda
18.10. – 5.11.2024.
U šetnji, odmoru na obližnjoj klupici ili kakvoj „promatračnici“, bučne misli se prorjeđuju, dah usporava, a tijelo prizemljuje. Tišina šume, brzina rijeke ili šum vlastitih koraka, potiče i osjetilo vida da se primiri, da se odmori na zelenilu krošnje, plavetnilu neba, bistrini vode.
Osvrnemo li se polako oko sebe, odmaknemo li se od opterećenja vizualnim sadržajem, kojemu smo svakodnevno izloženi, uspostavljamo novi ritam odnosa u uobičajenim radnjama. Pauza je dragocjenija od tijeka zbivanja. Tišina od govora, a fokus od – čega? Kako gledamo u današnje vrijeme? Polazeći od problematiziranja toga, za suvremeno doba nerijetkog pitanja, umjetnica Mia Štark izlazi na pozornicu i preuzimajući poneka prezentacijska obilježja slavnih i uvjerljivih primjera video konferencija, usmjerava naš pogled, donoseći niz savjeta za opreznije konzumiranje svakodnevnih informacija. Forma je to izvedbenog predavanja na mračnoj sceni bez dodatnog sadržaja – potencijalne zamke za budno oko spremno prijeći na neki drugi izvor privlačenja pozornosti. Fokus je na predavačici naglašenoj jednim izvorom svjetlosti koji prati njezine kretnje. Posebnost je ove koncepcije u aktivaciji publike, pozivu da se uključi u radnje kojima svjedoči te ih prisvoji transformirajući se u izvođača, makar i samo kroz smijeh kao reakciju na neobične ili apsurdne pokrete, koji bi trebali pomoći u usvajanju i jačanju tehnike za „usmjereniji“ pogled. Posjetitelj prvo prati, a zatim ponavlja – iz mraka odjednom izviru suptilne sjene koje stvaraju uzdignute ruke u gibanju, glave u okretu, tijelu u rotaciji.
Govoreći, a potom i izvodeći duhovite upute, autorica nas poziva da preispitamo vlastite obrasce ponašanja, no pritom ne ulazi u samu problematiku razlikovanja pojmova „gledanja“, „viđenja“ ili „promatranja“, koje odjeljujemo prema stupnju angažiranosti subjekta u odnosu na predmet pažnje te iskustva koje pritom povezuje s njime. Njezin je cilj naprosto osvijestiti, dopustiti pogledu da putuje po detaljima, teksturama, prazninama. Inspiraciju nalazi u radovima starih majstora – majstora pogleda, ili čistim linijama i bojama arhitektonskih ostvarenja autora iz druge polovice 20. stoljeća, no ponajviše u pristupu zanemarenih učitelja – naših starih. Komičan je to i neočekivan element u ovom radu. Preporuka mudre bake, pripadnice generacije koja (je) vrijeme provodi(la) u prirodi te obraća(la) pozornost na okolne svakodnevne pojave, ideja je vodilja instruktorice ovog nedefiniranog umjetničko-životnog područja.
Format izvedbenog predavanja, na granici umjetničkog i teorijskog polja, nastoji pružiti drukčiji tip spoznaje. I dok se tjelesni pomak lakše uočava jer ljudsko oko brzo skenira sve oko sebe, govorni aspekt jednako je važan jer potiče gledatelja na dodatan napor. Oslanjajući se na lik takozvanog lažnog pripovjedača, autorica preispituje raznolike oblike olakog upijanja podataka. Pasivni primatelji tako postaju aktivni sudionici zbivanja oko sebe i dinamike promjena unutar sebe – promjena potaknutih usporavanjem i osvještavanjem slika prikupljenih u (vizualnim) zbornicima intimnih stanja.
Ivana Završki
BIOGRAFIJA
Mia Štark (1992., Osijek) interdisciplinarna je umjetnica koja se izražava kroz medij crteža, grafike, suvremenog plesa, performansa i videa. Diplomirala je na Odsjeku likovne kulture pri Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, modul grafika te je završila preddiplomski studij suvremenog plesa na Odsjeku za ples pri Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Mia aktivno djeluje na likovnoj i izvedbenoj sceni te je svoje radove do sada predstavljala, između ostalog, u Zagrebu, Osijeku, Varaždinu, Berlinu, Taipeiju, Cluj-Napoci.
2021. godine njezin rad “Nije bolest sve što boli” nagrađen je nagradom žirija na izložbi “One Su Tu” u Vinkovcima te dobiva priznanje na žiriranoj skupnoj izložbi GRISIAyouth. Djeluje kao slobodna umjetnica. Članica je osječkog HDLU-a i Udruge profesionalnih plesnih umjetnika “PULS”.
