Evocirajući ekspresionističko slikarstvo, u formalnim karakteristikama, ali i u njegovoj socijalno usmjerenoj kritičkoj misli, autorica donosi jednu tjeskobnu i kaotičnu viziju strujanja bića u društvu. Poput figura koje izranjaju ni od kuda, prikazuju nam se nadrealni i zastrašujući likovi, provocirajući gledatelja i potičući ga na pitanja u kojoj vremenskoj dimenziji se zatekao; dalekoj prošlosti, simulaciji sadašnjosti ili potencijalnoj budućnosti. Glavni motiv u radovima čine prikazi ljudi s različitim ptičjim glavama, a upravo distinkcija dvije suprotne struje koje autorica želi prenijeti jasno je odijeljena kompozicijski. U prvom planu to je grupacija s glavama vrapčića; običan puk,masa, dok drugi plan čini manja grupa s guščjim glavama simbolizirajući osobe na položaju, one u čijim rukama leži moć. Moćnici, pojavljuju se samo u početnom momentu, nestajući iz ostalih radova, utjelovljujući tako svoju agendu u groteksnom prikazu agresivnosti i nasilja koje se rasplamsava između običnih ljudi. U građenju narativnosti ciklusa „Neke ptice nikad ne polete“ važnu ulogu čini boja; kako izborom pojedine, tako i tonskom modelacijom postiže se postupno pojačavanje napetosti do njezine kulminacije i ponovnog povratka u prvobitno stanje, predočavajući tako promatraču circulus vitiosus. Autorica želi dočarati kako se moć i kontrola nad pojedincima pojavljuju u svojem suptilnom, perfidnom obliku. Fizički i direktan oblik prisile ovdje je nepostojeći, ono se odvija kroz različite strategije manipulacije, vodeći se principom podjele pojedinaca u društvu kako bi se njima lakše upravljalo i preusmjerilo ih,odvuklo od njih pravi objekt pažnje. Snažna je to poruka i o društvu čijim se porama proširio koruptivni način djelovanja, može li takvo društvo napredovati i za čiji boljitak, odnosno hoće li i(kada) (po)letjeti?
Ana-Marija Senfner
Nakon završene srednje Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, Magdalena Katarina Petrčić upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu 2018. smjer Konzerviranje i restauriranje umjetnina. 2021. godine upisuje smjer Slikarstvo, pod mentorstvom prof. art. Zoltana Novaka. Do sada je izlagala na nekoliko grupnih izložbi od kojih su neke: Boje u nama, u Tehničkom muzeju Nikole Tesle u Zagrebu 2024., Slikarstvo ALU Zagreb, u Galeriji APURI, Rijeka 2024. te na izložbi PejzaĐ u Đurđevcu 2023., pod vodstvom prof. art. Danka Friščića, Baš Naš Festival 2023., u Zagrebu, Art Zagreb 2023. na Zagrebačkom velesajmu, međunarodna izložba mozaika u Ravenni 2023. Premio AIMC Studenti.
magdalenapetrcic8@gmail.com
Some Birds
Never Fly
Evoking expressionist painting, both in its formal characteristics and in its socially directed critical thought, the author presents an apprehensive and chaotic vision of the flow of beings in society. Like figures emerging from nowhere, surreal and frightening characters appear to us, provoking the viewer and prompting them to ask in which temporal dimension they have found themselves; in the distant past, a simulation of the present, or a potential future. The main motif in the works consists of depictions of people with different bird heads, and the distinction between the two opposing currents the author wants to convey is clearly separated compositionally. In the foreground, there is a group with sparrow heads—ordinary people, the masses—while the background features a smaller group with goose heads, symbolizing those in power, the ones in whose hands power lies. Those in power only appear in the initial moment, disappearing from the other works, embodying their agenda in a grotesque portrayal of aggression and violence that flares up between ordinary people. In building the narrative of the cycle “Some Birds Never Fly,” color plays an important role; both through the choice of individual colors and tonal modulation, a gradual intensification of tension is achieved until its climax and a return to the initial state, thus presenting the viewer with a circulus vitiosus. The author aims to convey how power and control over individuals appear in their subtle, insidious form. Physical and direct forms of coercion are nonexistent here; instead, it unfolds through various strategies of manipulation, guided by the principle of dividing individuals in society to more easily manage and divert them, drawing attention away from the real object of focus. This is a strong message about a society in which a corrupt way of functioning has spread through its very pores; can such a society progress, and for whose benefit, or will it ever (and when) take wing?
Ana-Marija Senfner
After graduating from the School of Applied Arts and Design in Zagreb, Magdalena Katarina Petrčić enrolled at the Academy of Fine Arts in Zagreb in 2018, specializing in Conservation and Restoration of Artworks. In 2021, she switched to the Painting program under the mentorship of Prof. Art. Zoltan Novak. She has exhibited in several group exhibitions, including: Colors Within Us at the Nikola Tesla Technical Museum in Zagreb in 2024, Painting ALU Zagreb at the APURI Gallery in Rijeka in 2024, and the PejzaĐ exhibition in Đurđevac in 2023, under the guidance of Prof. Art. Danko Friščić, Baš Naš Festival in 2023 in Zagreb, Art Zagreb 2023 at the Zagreb Fair, and the international mosaic exhibition in Ravenna 2023, Premio AIMC Students.
magdalenapetrcic8@gmail.com
Varesave phakša
nikana na urjana
Kerindoj evociripe ko ekspresionikano piktoripe, ane formalnikane karakteristike thaj ani leskiri socialnikani dromardi kritikani gind, i auktori anel jekh tangutni thaj haotikani vizia ko thavdipe e dživdutneskoro ano amalnipe. Sar so si e figure save so ikljovena nikotar, sikaven pe amenge upral čačipaskere thaj daravnikane sime, kerindoj provokacia maškar o dikhutno thaj vazdel ano leste o pučipe saveste ani vaxtikani dimenzia arakhel pe; durutno nakhlipe, simulacia e sikavdipa e manušengere saven isi averikane phakšikane šere, a ko čačipe si distinkcia e duje thavdipangiri sava so i auktori mangel te legarkerel thaj jakhasa si dikhutno kaj si ulavde ke kompozicie. Ano jekhto plano adava si grupacia e šerenca katar e čirikle; sadanikano sel, masa, džikaj o aver plano keren jekh tikni grupa katar e papinakere šerenca kerindoj simbolizacia e manušenge so si ki pozicia, adala savengere vastende arakhel pe i zor. E zorne, ikljoven sade ano startuno momento, garavindoj pe pale avera butja, kerindoj badanipa lengere agendake ano groteskikano sikavdipe e agresivipaskoro thaj e čhelalipaskoro savo so jagalinel pe maškar e sadane manuša. Ano keripe e naraciakoro ko cikluso „Disave/Varesave phakša nikana na urjana“ bare džanlipaskiri rola keren e ranga; sar ko alusaripe e varesavengoro, adjaxar thaj e tonalipaskere modeliripasa tha resel pe poxarutno zoralipe e tenziakoro dži lakiri kulminacia thaj palutno iranipe ko širdutno xali, kerindoj sikavdipe e dikhutneske jekh circulus vitiosus. I auktori mangel te kerel anipa vašo dikhipe sar i zur thaj i kontrola upral e individue ikljovel ani peskiri suptilnikani thaj perfidikani forma. Fizikani thaj direktikani forma e zoralkeripaskoro akate nanaj thaj voj kerel pe prekal e ververikane strategie e manipulaciakere, legarindoj pe e principenca ko ulavdipe e individuakoro ano amalnipe te šaj lesa lokheder te vastarel pe thaj te kerel aver droma vi te oven cxidinkerde lestar o čačutno objekto e samakoro. Zoralo si adava vakeripe thaj vašo alamnipe save morikate buvljarel pe o koruptivnikano čhand e keripaskoro buti thaj o pučipe šaj vaj na asavko amalnipe te džal angle thaj kaskere lačhipaske ovel adava thaj ka šaj vov nekana te urjal?
Ana-Marija Senfner
Pali agorkerdi maškarutni Škola vaše e aplikativnikane artipa thaj dizajno ano Zagrebo, Magdalena Katarina Petrčić xramonkerel pe ki Akademia vaše artikane artipa ano Zagrebo 2018. ko departmento Konzerviripe thaj restavracia e artipangoro. Ano 2021. xramonkerel pe ko Demaprtmento Piktoripe, telo mentoripe e prof. art. Zoltan Novak. Dži akana kerda pskere pradaršane ane nekobor grupakere pradaršane kolendar varesave si: Ranga amende, ano Tehnikano muzejo Nikola Tesla ano Zagrebo 2024., Slikartsvo ALU Zagrebo, ani Galeria APURI, Rijeka 2024. thaj ki pradaršana PejzaĐ ano Đurđevac 2023., telo legaripe taro prof. art. Danko Friščić, Baš Naš Festival 2023., ano Zagrebo, Art Zagreb 2023. ko Zagrebeskoro velesajam, maškarthemutni pradaršana e mozaikongiri ani Ravenna 2023. Premio AIMC Studenti.
magdalenapetrcic8@gmail.com
+Komentatorica+
U sklopu izložbe “Neke ptice nikad ne polete” Magdalene Katarine Petrčić
Godine 1980. talijanski umjetnik i teoretičar umjetnosti Bruno Munari izdaje knjigu “disegnare il sole” posvećenu tome kako vidimo i prikazujemo – (S)sunce. To je svojevrsni udžbenik za pojedince ili kolektive temeljen na jednostavnom, univerzalnom motivu koji nam ilustrira kako se razlikuje naš pogled na svijet. Za neke je sunce skriveno iza oblaka, neki vide samo njegovu sjenu na tlu, nekoga privlače šarene boje koje se na nebu pojavljuju kada zalazi, pri čemu se i ti prizori razlikuju, a ne vide svi iste nijanse boje. Jedni ga tumače kao izvor života, a drugi kao praznu zvijezdu. S jedne strane ostavlja direktan i opipljiv trag na Zemlji, a s druge pluta u bespućima svemira.
Talijanski renesansni slikar Francesco del Cossa bilježi ga u mističnom tonu kao djelić kompozicije neke freske, francuski umjetnik André Masson prikazuje ga kao plošnu igru zakrivljenih linija, a španjolski lirski autor Joan Miró sažima ga u jednu crvenu točku. Ovaj motiv ponekad ima lice, često je kružne forme, a povremeno s izraženim šiljastim zrakama. Monumentalan je ili umnožen, jasan na papiru ili skriven iza raznih objekata.
Knjiga ne donosi kronološki pregled, već se poigrava vizualnim rješenjima – konkretnim primjerima i općenitim promišljanjima o tome što i kako uvjetuje naš pogled, kako se sami prilagođavamo postavljenim okvirima i preprekama te kako ih i kojim sredstvima nadilazimo. Ovom umjetniku priređena je 1973. godine izložba u Galeriji suvremene umjetnosti u Zagrebu, prilikom čega je u katalogu izložbe Paolo Fossati zapisao: “Treba shvatiti da umjetnost, dok ostaje otuđenom od problema života, zanima samo mali broj ljudi. Danas je potrebno, u civilizaciji koja postaje masovna, da umjetnik siđe sa svoga pijedestala i da se udostoji nacrtati znak mesara (ako to zna). Nužno je da umjetnik (…) postane aktivan čovjek među ostalim ljudima, upoznat sa suvremenom tehnikom, s materijalima i metodama rada”…
Bruno Munari, “disegnare il sole”, 1980.
