Dalibor Rubido
Posidonija
3.3. – 21.3. 2023.

Autor: Dalibor Rubido
Naziv izložbe: Posidonija
Trajanje izložbe: 3.3. – 21.3. 2023.

Posidonija, već svojim imenom, koje vuče korijene iz grčke mitologije, naznačuje endem Sredozemlja i sugerira najrasprostranjeniju morsku cvjetnicu u Jadranskom moru. Njezine ćemo livade, plivajući, nerijetko uočiti kao tamnije mrlje, ponekad će nas i odbiti u velikom, prozirujućem plavetnilu, no ono što nužno ne znamo jest da su one višestoljetne tvornice kisika te tvore skrovita područja velike biološke raznolikosti.¹

Upravo je Posidonija i motiv kojem se od ranih profesionalnih početaka, kraja 1990-ih i početka 2000-ih godina, uvijek iznova vraća slikar Dalibor Rubido. Vrsni poznavatelj morskih dubina i iskusni ronilac na dah, Rubido podmorje prenosi u pikturalni okvir na najraznovrsnije načine. Ono što iznenađuje u tim prizorima svakako je fotografska preciznost u odnosu prema motivu, koju autor ponajprije gradi iz prisjećanja, a ne iz predloška. Dugim i iscrpnim postupkom nanošenja prvotno toplih boja iz slikarske palete a manje, što bismo očekivali, onih hladnijeg spektra, autor sliku podmorja gradi iznutra, iz dubina, te se ono polako razotkriva, u umjetničkom procesu muti i sedimentira, te naposlijetku – rasvjetljuje. Najbitniji odnos koji se tu postiže je svakako onaj stapanja sa svjetlom i njegovim mijenama, upijenih prilikom dugotrajnog promatranja mora kao direktnog prirodnog okruženja.

Autor, kojeg je tijekom londonske izložbe 2002. godine povjesničarka umjetnosti Flora Turner² prozvala suvremenim realistom, te njegovu umjetničku praksu označila „tradicionalnim slikarstvom ulja na platnu, koje koristi minimalne narativne elemente“, ostaje tome vjeran i danas. Poput nekog suvremenog asketa, u prostoru svog novozagrebačkog ateljea, Rubido izranja- morsku obalu, dno, terasaste nakupine morskih stijena, krhotine amfora, ili pak, u nekim drugim ciklusima pravi slapove, vodene barijere, sedrene stijene, nadilazeći na trenutak opoziciju prirode i kulture, koju kao da smo civilizacijski stoljećima gradili, a danas, svjesni klimatskih promjena pokušavamo nanovo premostiti.

Ova izložba je vrijedan podsjetnik na naoko marginalne, ali esencijalne prisutnosti unutar morskog ekosustava. Cjelokupna atmosfera ostvaruje se u plavičastim, zelenim, modrim i tirkiznim nijansama kroz koje autor postiže svoje eterične ultramarin sfumature u četrnaest prikaza srednjih dimenzija. Svojom hipnotičnošću ove boje kao da nas direktno pozivaju na morski zaron, koji nam je iskustveno znan, gradeći tjelesnost vještinom slikarskog poteza i zadobivajući reprezentacijsku analogiju s ljudskim doživljajem kroz more.
Gledamo u plavetnilo, kao nekad, kao prvi put, kao nikada do sad, uzimamo (pre)dah.

Ivana Meštrov

[¹] Vidi: https://www.haop.hr/hr/tematska-podrucja/prirodne-vrijednosti-stanje-i-ocuvanje/bioraznolikost/morske-vrste/morske
[²] Flora Turner, Rubido, Croatian Cultural Centre, Embassy of the Republic of Croatia, London, 12.11-12.12.2002.