Uvijek postoji izlaz – Tamara Sekulić
11.12. – 29.12. 2020.
Uvijek postoji izlaz
Seriju objekata manjih dimenzija (između 30 i 50 cm) nazvanih Uvijek postoji izlaz, izrađenih u drvu, umjetnica Tamara Sekulić započinje 2019. godine te se istima nastavlja baviti do danas. Umjetnica formalno donosi konstrukcije u obliku kubusa, zatvorene forme u kojima vidimo različite pravilne, ravne linije ili linije koje se lome pod određenim kutovima. Ove kutijice djeluju ritmično, ponekad izrazito konstruktivistički, cerebralno. Na razini forme funkcioniraju kao izmjena ritma, linije, površine i praznine. Rešetkaste forme impliciraju zatvorenost, usustavljenost. Druga razina čitanja radova jeste ona simbolička, koju, između ostalog, iščitavamo i iz samog naziva. Kubusi ovim čitanjem postaju svojevrsne mentalne mape, tijek misli, izmjena prepreka i praznina, mentalna dinamika i dijalog sa sobom. Radovi su, prema riječima umjetnice, nastali u periodu osobne krize koju umjetnica transcendira, nadilazi, stvaranjem nove vrijednosti, prikazujući upravo unutarnje dijaloge i odluku usmjeravanju k traženju izlaza. Boksovi su svojevrsno opredmećenje tog dijaloga.
U ovo neobično vrijeme, kada smo silom prilika zatvoreni u svoje stambene ali i mentalne kutije, kada uobičajeni eskapizmi ne funkcioniraju, upravo je ovo dijalog koji nam neprestano bruji u glavi. U ovoj “konstrukciji misli”, kako ih naziva sama umjetnica, prepreke postaju misaone putanje, a njihovo opredmećenje pretvara se u
dinamičke, stilizirane rešetke, koje se ritmički izmjenjuju s praznim prostorom. Praznina je odsustvo, ali i potencijal. Umjetnica se ovdje igra s formom labirinta, njegovom simbolikom, procesom traženja izlaza, afirmirajući snagu misli u prevladavanju vanjskih i unutarnjih zapreka. Činjenica da ciklus nije gotov govori o neprestanom unutarnjem dijalogu, potrebi za iznalaženjem novih načina u svakoj novoj situaciji, kontinuiranom pregovaračkom procesu sa sobom i svijetom, ali i okretanju optimizmu kao primarnom egzistencijalnom činu, posebice u vrijeme u kojem više nego li ikada postaje jasno da je svijet u trajnoj, trenutno ubrzanoj mijeni i da je gradnja unutarnjih kapaciteta osnovno sredstvo preživljavanja.
Josipa Bubaš
Tamara Sekulić (1991.), diplomirala je 2017. godine na odsjeku likovne kulture, modul kiparstvo, Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, pod mentorstvom Denisa Kraškovića. 2020. godine boravi na 39. međunarodnom simpoziju skulpture TERRA – kiparskoj umjetničkoj rezidenciji posvećenoj skulpturama velikog formata u terakoti – u organizaciji Centar za likovnu i primijenjenu umjetnost (Kikinda, Srbija), čime joj skulpture postaju dio stalnog postava i fundusa muzeja Terra. Sudjelovala je na više umjetničkih projekata i likovnih radionica u sklopu kojih je realizirala nekoliko javnih radova. Uz umjetnički, bavi se i likovno-pedagoškim radom. Izlaže na samostalnim i skupnim domaćim i međunarodnim izložbama. Članica je HDLU Osijek.
SAMOSTALNE IZLOŽBE
2020. Supernatural, Kiosk- Galerija SC, Zagreb
2019. Priroda i društvo, NMG@Praktika, Split
2018. Tamara Sekulić/Andrej Tomić, HDLU Osijek-
Galerija Kazamat, Osijek obrazovanje, Split
