KAZALIŠNA RADIONICA „TEATAR GAUDEAMUS“
Centra KNAP
Voditeljica: Rebecca Agić
William Shakespeare: SAN IVANJSKE NOĆI
Josip Čelan, Dino Halvadžić, Ana Žulec, Ivan Sabljak, Ana Belcar, Filip Žulec, Vedran Vitez, Ana Ćurić, Sara Đomlija, Luka Jarnjak, Vedran Veger, Sara Razum
Režija: Rebecca Agić
Ton, svjetlo – Darko Crnčević
Tehnikalije i uvijek spremna pomoći – Miriam Brajković
Sadržaj koji slijedi nije sapunica, nego vrijedno Shakespeareovo djelo. Ovako nešto samo majstor može smisliti. Tezej se ženi Hipolitom. Hermija se želi udati za Lisandra. Lisandar se želi oženiti Hermijom, ali njen otac Egej želi da se ona uda za Demetrija. Helena, Hermijina najbolja prijateljica, zaljubljena je u Demetrija i rado bi se za njega udala. Lisandar i Hermija bježe iz Atene, za njima idu Demetrije i Helena. Petar, Dunja, Vratilo, Gladnica i Gubac dogovaraju predstavu za proslavu Tezejevog vjenčanja. Oberon je u svađi s Titanijom jer želi nekakvog dječaka od kojeg se ona ne želi rastati. Za kaznu, Oberon začara Titaniju, Puk začara Lisandra, Vratila i Demetrija pa tako nastane takva zapetljancija koja se zapetljava i otpetljava cijelu ivanjsku noć u šumi kraj Atene.
Izvolite, pogledajte!
- +VIŠE O PREDSTAVI
- Osvrt stručnog povjerenstva
HRVOJE IVANKOVIĆ
Za ovu predstavu Teatra Gaudeamus najjednostavnije bi se moglo reći da se slomila pred težinom postavljenog zadatka. U stilski neujednačenoj igri, koja je balansirala između grotesknog, patetičnog i karikaturalnog, s puno ritmičkih oscilacija i nekim vrlo problematičnim redateljskim rješenjima (prije svega mislim na potpuno nejasnu Vratilovu transformaciju u magarca), nije joj puno mogla pomoći ni solidna gluma koja se na trenutke ipak lomila pred količinom i izražajnom zahtjevnošću izgovaranog.
ŽELJKA TURČINOVIĆ
Ovo je najrazigranije i fabulativno najkompleksnije Shakespeareovo dramsko djelo pa stoga i vrlo težak zadatak za profesionalce, a kamoli za amatere. Mogu pohvaliti odvažnost voditeljice da se uhvati ukoštac s takvim predloškom. Odmah treba reći da s amaterima ne treba igrati integralni tekst, on traži kraćenja i prilagođavanja nekih kompliciranijih scena. Tekst se dijeli u tri dijela: melodramatski dvor, svijet zanatlija te svijet vila i vilenjaka koji je u ovoj predstavi najbolji. Predstava u cjelini je stilski neujednačena, patetična i teatralna, ali trud glumaca je velik i za pohvalu. Najveći redateljski propust je kostimsko nepretvaranje lika u magarca zbog kojeg priča ostaje nejasna. Težak zadatak za ansambl koji u konačnici nije rezultirao uspjehom jer nisu poštovane neke osnovne upute dramatičara. Ali, glumački trud i predanost zadatku svakako su za pohvalu.
GEORGIJ PARO
Hrabar izbor. Većim dijelom predstava je dobra i duhovita. Glumci su napravili uvjerljive uloge, odnosi među likovima bili su točni. Govor je na trenutke bio teško razumljiv jer se u nekim temperamentnim glumačkim iskazima pretvarao u nerazumljivo vrištanje. Nepotrebno. Majstori su bili smiješni, a njihov je nastup bio usporen i predugačak u odnosu na cjelinu predstave. Scena i kostimi – dobri. Pitanje glasi – zašto nije bilo glazbe? Gotovo je nezamislivo da se bajkoviti prizori u šumi odvijaju bez scenske glazbe. Nerazumljivo je zašto magarac nije imao masku? To je dovodilo do zabune, pogotovo gledatelje koji ne poznaju ovaj Shakespeareov komad. Stjecao se dojam da predstava nije do kraja usklađena, mada ju je publika popratila ovacijama.
