U današnjem kontekstu liberalnog kapitalizma, kada se trgovina dobara nezaustavljivo ubrzava, dok protok informacija dolazi brže do sinapsa nego što ih one mogu procesuirati, ljudska je narav prilagodbe odlučila pratiti novopostavljeni ritam. Sve je brže; trendovi se izmjenjuju kao nikada, kvote se bespogovorno ispunjavaju, poslovno je postalo privatno, informacije kolaju oko nas, bile one lažne ili istinite ⸺ o posljedicama se ne razmišlja dok se vrti mlin kapitala. Rezultat svega toga najvjernije je prikazan na primjeru ljudske egzistencije, odnosno u protagonistu/subjektu, koji je ujedno pokretač i potrošač stvorene okoline. Koliko nam je dovoljno, a koliko nam je uistinu potrebno? Pomoću ovih pitanja, riječki umjetnik, Radovan Kunić reagira na trenutni društveni kontekst kroz svoja ulja na platnu, predstavljena u izboru radova koji su nastali u posljednjih pet godina. Odmak od neprestanog tranzita nepotrebnih impulsa, koji na dnevnoj bazi stvaraju zamor, prezentiran je u pozadini (kulisi) sačinjenoj od vegetacije, odnosno jednog vegetabilnog motiva koji mijenja svoju vrstu ovisno o radu. U maniri horror vacuija priroda preuzima kompletno platno, stvarajući naturalističku podlogu bližu čovjeku, paralelno služeći i kao zid od nepoželjnih smetnji. Priroda je uzeta kao glavni motiv, i pandan, sveopćoj dominaciji jedne vrste sisavaca čiji tehnološki dosezi počinju biti sve više propitkivani. U predstavljenim radovima Kuniću ljudske figure nisu primarni motiv, iako se njihova prisutnost nazire i osjeti kroz predmete koji se pojavljuju unutar kompozicija. Riječ je o svakodnevnim predmetima, poput muških i ženskih cipela, loptica za golf i tenis, koji u ovom postavu parafraziraju aktere ljudskog dosega. Postavljeni u međuprostoru, naglasak nije stavljen na pitanje o kojim je predmetima riječ, već da su to umjetno stvoreni proizvodi koji su odmaknuti iz svojeg karakterističnog konteksta, kao dodatni naglasak na kontradiktornost društvenih odnosa. Invazivno ulaze u prostor, negdje u dodiru s pozadinom, negdje ne, stvarajući jukstapoziciju između prirode koja je pragmatična i efikasna te fabriciranih statusnih simbola. Poigravajući se kritikom fetišizma, kao rezultatom ekscesivne potrebe za materijalnim dobrima, Kunić pojačava vizualni doživljaj koristeći se filigranskim realizmom unutar kojega stvara sjetnu atmosferu u potrazi za logosom.
BIOGRAFIJA
Radovan Kunić
rkunic@gmail.com
https://radovankunic.com
instagram: radovan_kunic
Radovan Kunić rođen je 1987. u Rijeci. Godine 2012. diplomirao je kiparstvo na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Pored slikarstva, kao konstantne umjetničke preokupacije, koristi i medije poput animacije, videa i instalacije, čije odnose istražuje u kontekstu galerijskog ili vanjskog javnog prostora. Sudjeluje na međunarodnim simpozijima i rezidencijama (Belgija, SAD, Njemačka) te izlaže na brojnim skupnim i samostalnim izložbama. Dobitnik je više nagrada i priznanja, a njegovi se radovi nalaze u javnim i privatnim zbirkama u zemlji i inozemstvu. Autor je javnog rada, mozaika Mehanizam, na Molu Longu u Rijeci. Bavi se i pedagoškim radom – od 2015. kao asistent na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika. Živi u Matuljima.
