26. 11. 2024. u 19.30 Kazališna dvorana Centra Knap
ELSE ENSEMBLE (Njemačka)
Petra Schwieger, violina
Shelly Ezra, klarinet
Naaman Wagner, klavir
Darius Milhaud: Suite, op. 157b za violinu, klarinet i klavir
Ouverture
Divertissement
Jeu
Introduction et Final
Ursula Mamlok: Rückblick (u spomen na Kristalnu noć 9. studenoga 1938.), za klarinet i klavir
Camilo Bornstein: des/contínuo, za solo klarinet
I.
II. Elegy
III.
IV. Lament
Francesco Filidei: Lied per violino
Mladen Tarbuk: 5 Moments za klarinet, violinu i klavir (praizvedba)
Gian Carlo Menotti: Trio za violinu, klarinet i klavir
Capriccio
Romanza
Envoi
Nazvan po pjesnikinji i slikarici Else Lasker-Schüler, Else Ensemble čine njemački i izraelski glazbenici, dobitnici nagrada na međunarodnim natjecanjima i članovi vodećih svjetskih orkestara. Ansambl je posvećen izvođenju djela njemačkih i židovskih skladatelja te istraživanju zanemarenih djela i repertoara potisnutog političkim zbivanjima. U sklopu svojih istraživanja, ansambl radi s izdanjima izdavača kao što su Schott i Donemus. surađuje s diplomatskim i kulturnim institucijama, te inicira inovativne interdisciplinarne koncerte. Nastupa diljem Europe, kao i u Izraelu, uz ostalo i u prestižnim koncertnim ciklusima kao što je SWR Schlosskonzerte (Ettlingen) te na uglednim pozornicama poput Dvorane Berlinske filharmonije i Muzeja umjetnosti u Tel Avivu.
Petra Schwieger, violinistica i druga koncertna majstorica Državne kapele Berlin (Staatskapelle Berlin), nastupala je diljem svijeta i intenzivno radila s glazbenicima kao što su Daniel Barenboim, Zubin Mehta, Christian Thielemann, Martha Argerich, Yo-Yo Ma i Yefim Bronfman. Kao komorna glazbenica nastupala je u raznim formacijama, uključujući nastupe u dvorani Pierre Boulez i na Jeruzalemskom festivalu komorne glazbe. Svira na instrumentu graditelja Ferdinanda Gagliana.
Klarinetistica Shelly Ezra dobitnica je nagrada na prestižnim natjecanjima kao što su Međunarodno natjecanje ARD u Münchenu, Međunarodno klarinetističko natjecanje u Freiburgu, Natjecanje festivala Classix u Braunschweigu i Međunarodno natjecanje komorne glazbe Max Reger u Karlsruheu. Kao solistica nastupala je s renomiranim orkestrima, uključujući Simfonijski orkestar Bavarskog radija, Münchenski komorni orkestar, Bonnsku klasičnu filharmoniju, Collegium Musicum Basel, Jensku filharmoniju i Izraelski komorni orkestar.
Naaman Wagner studirao je klavir kod Arie Vardija i Eitana Globersona te dirigiranje kod Evgenyja Zirlina. Dobitnik je prvih nagrada na natjecanju klavira, komorne glazbe te Beethovenove glazbe Jeruzalemske glazbene akademije, a dobitnik je i stipendije Izraelsko-američke kulturne zaklade za izvanredna postignuća u klavirskoj izvedbi i kompoziciji. S baritonom Assafom Levitinom snimio je sve pjesme uz klavir Alberta Hemsija koje su objavili Saarländischer Rundfunk i Rondeau Production.
Više na: elseensemble.com
Darius Milhaud (1892 .- 1974.) najčešće se povezuje s avangardom dvadesetih godina prošloga stoljeća, kada je kratko bio član glasovite Groupe des Six. No njegov opus nadilazi bilo kakva ograničenja i zadire u gotovo sve glazbene žanrove. Crpeći nadahnuće iz raznih i brojnih izvora, među prvima koristeći udaraljke, politonalitetnost, elemente džeza i aleatorike, Milhaud je postigao stilsko jedinstvo svoje glazbe. Tridesetih godina 20. stoljeća često je skladao za kazalište i film, među ostalim i popratnu glazbu za dramu Putnik Jeana Anouilha, iz koje je ubrzo nakon premijere izdvojio Suitu za violinu, klarinet i klavir. U četiri stavka vješto je uklopio elemente latino ritmova i salonske glazbe (Ouverture), kontrapunktskog nadmetanja instrumenata (Divertissement), narodne elemente u simetričnoj formi (Jeu) te francuske šansone i bluesa (Introduction et Final).
Ursula Mamlok (1923. – 2016.) je njemačko-američka skladateljica i pedagoginja (između ostaloga predavala je četiri desetljeća na Manhattan School of Music gdje je i sama studirala). Počela je skladati još u djetinjstvu, u rodnom Berlinu gdje je živjela do 16. godine. Nakon zloglasnog nacističkog pogroma Židova 1938. poznatog kao Kristalna noć, s obitelji je napustila Njemačku. Nakon boravka u Ekvadoru, 1940. doselila se u New York. Rückblick (U retrospektivi) jedina je njezina skladba koja tematizira holokaust, i to upravo Kristalnu noć. Skladala ju je 2002. na narudžbu Sveučilišta Temple. Djelo karakteriziraju snažni kontrasti između četiriju stavaka, u čijem se nizanju izmjenjuju energičnost i dramatika s elegijom i tužaljkom u kojima se prepoznaje rastakanje i obnavljanje početnog motiva.
Camilo Bornstein (1989.) odrastao je u Rio de Janeiru gdje je završio diplomski studij biologije, a potom i kompozicije. Magistarski studij kompozicije pohađao je na Sveučilištu za glazbu i izvedbene umjetnosti u Frankfurtu na Majni, a trenutačno je na magisteriju specijalizirane izvedbe na Glazbenoj akademiji u Baselu. Dobitnik je prve nagrade u kategoriji klasične glazbe natjecanja JüMiD – aktualna židovska glazba u Njemačkoj 2022. Simfonijski orkestar Frankfurtskog radija praizveo je njegovo djelo Mitkanes u sklopu svečanosti Frankfurtske židovske zajednice 2023. des/contínuo praizvela je klarinetistica Shelly Ezra u Leipzigu 7. ožujka 2024. u povodu postavljanja kamena spoticanja u sjećanje na žrtve holokausta na mjestu nekadašnjeg doma skladateljeve obitelji. Skladba nosi posvetu „mojim pradjedovima i djedovima“.
Talijanski skladatelj Francesco Filidei (1973.) je prema izboru koji je proveo časopis Classic Voice 2017. uvršten među deset najzanimljivijih skladatelja današnjice. Kao orguljaš i skladatelj redovito je pozivan na vodeće festivale suvremene glazbe. Uz brojna priznanja i nagrade, 2022. imenovan je rezidencijalnim skladateljem Opere u Genovi (Teatro Carlo Felice) s trogodišnjim mandatom Djela mu izvode svjetski orkestri i specijalizirani ansambli kao što su Modern, Intercontemporain, Klangforum, Musikfabrik. Lied per violino skladao je 2020. na narudžbu Ministarstva kulture i znanosti pokrajine Sjeverna Rajna-Vestfalija i ansambla Musikfabrik. Prema riječima autora, Lied je pokušaj pronalaska ravnoteže između klasičnog i suvremenog. U tu svrhu koristi dva najvažnija karakteristična elementa različitih epoha: opsesivni motivski rad s čistim tonovima i buku, simptom poremećaja, pred sam kraj djela, što otvara nove horizonte.
Mladen Tarbuk (Sarajevo, 1962.) istaknuti je hrvatski skladatelj i dirigent međunarodnog ugleda. Djela su mu se izvodila na prestižnim svjetskim festivalima suvremene glazbe, kao što su Gaudeamus Amsterdam, ISCM World Music Days, Georges Enescu, Wien Modern, Trieste Prima, Risuonanze ili Festspiele Bregenz. Izvodili su ih renomirani dirigenti, solisti i ansambli poput Ulfa Schirmera, Pierre-Andréa Valadea, Gail Gilmore, Jennifer Parker-Harley, Nicolasa Arsenijevica, te ansambala Sinfonietta Cracovia, ASKO/Schönberga, die reihe i orkestra Wiener Concert-Verein. Pisao je razne forme, od solističkih djela do baleta i simfonija. Za svoj je rad primio niz nagrada i priznanja. Mnoga njegova djela objavljena su u nakladama izdavačkih kuća Doblinger, HoneyRock i Cantus. Među brojnim narudžbama ističu se dva in memoriama: jedan posvećen Siegfriedu Palmu, nastao na poticaj grada Wuppertala (pjesma Über glitzendern Kies za glas, violončelo i klavir), te Tombeau de Penderecki za gudače, nastao na zamolbu orkestra Sinfonietta Cracovia. Redovni je profesor kompozicije, dirigiranja, glazbene teorije i orkestra na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. O skladbi 5 Moments zapisuje: „Što nam znači trenutak i koliko traje? Najčešće su to iznenadne promjene emotivnog stanja za koje mislimo zbog njihove časovitosti da se dogode u hipu. Neka neugodna stanja traju kratko, ali zbog neugode nam se čine beskrajno duga. Takve razne dojmove i doživljaje sam želio prenijeti putem glazbe koja i sama nalazi svoj bitak onkraj časovitosti i vječnosti. Neki akord zazvuči duboko kao da nikad neće prestati, dok neke glazbe protrče mimo nas neprimijećene i nezaustavljene, i tek puno kasnije počnemo razumijevati njihov smisao. Kroz pet kratkih glazbenih trenutaka nižu se kontrasti duše koji nas, premda su nam poznati, uvijek iznova iznenade…”
Talijanski skladatelj Gian Carlo Menotti (1911. – 2007.) dijelio je svoje stvaralaštvo i djelovanje između rodne Italije i Europe te SAD-a gdje je otišao na studij i ostvario prve skladateljske uspjehe. Izniman uspjeh stekao je svojim operama koje su izvođene diljem svijeta. Godine 1958. osnovao je Festival dei Due mondi u Spoletu s ciljem spajanja američkih i europskih senzibiliteta u različitim umjetničkim izrazima. Trio za klarinet, violinu i klavir plod je njegovih kasnih godina; skladao ga je 1996. u SAD-u na narudžbu Trija Verdher i Sveučilišta Michigan. Djelo odiše svježinom skladateljeve suvremene reinterpretacije klasičnih zapadnoeuropskih idioma komorne glazbe: od Capriccia u kojemu odjekuju romantičari poput Mendelssohna ili Paganinija, preko Romanze kojoj ne nedostaje talijanske pjevnosti i teatralnosti, do prštavog i zaigranog zaključka Envoi.
