28. 11. 2024. u 19.30 Kazališna dvorana Centra Knap
ASYA FATEYEVA, saksofon (Kraljevina Nizozemska / Njemačka)
Asya Fateyeva, saksofon
Stepan Simonian, klavir
Fazıl Say: Suita za saksofon i klavir
Allegro
Andante
Presto
“Ironic”
Andantino, quasi lullaby
Finale. Presto
Luciano Berio – arr. Claude Delangle: Sequenza VIIb, za sopran saksofon
Thomas Sleeper: Sonata za klavir i alt saksofon (Seven Deadly Sins)
Sloth, Envy, Greed
Lust, Gluttony, Hate
Pride
William Albright: Sonata za alt saksofon i klavir
Two-Part Invention
La follia nuova: a lament for George Cacioppo
Scherzo “Will o’ the wisp”
Recitative and Dance
Saksofonistica Asya Fateyeva, rođena na Krimu, glazbenica je izuzetnih vještina čije izvedbe vode instrument u nove avanture. Izvodi originalna djela za saksofon i obrade baroknih, klasičnih i romantičnih skladbi. Bavi se projektima koji uključuju jazz, suvremenu i world glazbu, čime proširuje svoje horizonte i suradnje s raznim umjetnicima. Sebe vidi kao multikulturalnu i svestranu glazbenicu – njezino muziciranje i umjetnost sjedinjuju različite utjecaje. Bilo da se radi o baroknom programu, Bachovim Goldberg varijacijama obrađenim za violončelo, harmoniku i saksofon, glazbi iz 1920-ih Erwina Schulhoffa i suvremenika ili susretu orgulja i saksofona – sve je moguće! Kao klasično školovana saksofonistica, jedna je od vodećih predstavnica svog područja te dobitnica brojnih nagrada. Godine 2014. postala je prva žena koja je stigla do finala prestižnog natjecanja Adolphe Sax u Belgiji, osvojivši treće mjesto. Glazbeni kritičar Harald Eggebrecht napisao je za Süddeutsche Zeitung: „U Debussyjevoj Rapsodiji za saksofon i klavir, mlada Asya Fateyeva svira alt saksofon s takvom elegancijom i samopouzdanjem da je ljepota zvuka koji stvara očaravajuća.“ Iza nje su nastupi s orkestrima kao što su Deutsches Symphonie-Orchester Berlin, Simfonijski orkestri SWR-a, MWR-a, Göttingena, Bochuma i Wuhana, Bečki simfonijski orkestar, Moskovski virtuozi, Dresdenska filharmonija, Orkestar Beethoven iz Bonna, Državni orkestri iz Frankfurta i Kassela, te s dirigentima među kojima su Robin Ticciati, Dirk Kaftan, Michael Sanderling, Kristjan Järvi, John Axelrod, Vladimir Spivakov, Sébastien Rouland, Christoph-Matthias Mueller, Vladimir Fedosejev i dr. Gostovala je na uglednim festivalima u Mecklenburg Vorpommernu, Dresdenu i Schleswig-Holsteinu (čija je središnja umjetnica 2024. godine), Heimbachu te na MDR Musiksommer. Već sa 15 godina ušla je u klasu prof. Daniela Gauthiera na Visokoj školi za glazbu i ples u Kölnu. Usavršavala se u Francuskoj kod Claudea Delanglea i Jean-Denisa Michata, uz napredne studije komorne glazbe u Hamburgu. Predaje klasični saksofon na Visokoj školi za glazbu u Lübecku i Visokoj školi za glazbu i kazalište u Hamburgu.
Više na: asyafateyeva.com
Hvaljen kao „jedan od najvećih tumača Bachova opusa svoje generacije“, pijanist Stepan Simonian studij je počeo na moskovskom Konzervatoriju Čajkovski kod Pavela Nersessiana te nastavio u klasi Evgenia Koroliova na Visokoj školi za glazbu i kazalište u Hamburgu. Dobitnik je srebrne medalje na Međunarodnom natjecanju Johann Sebastian Bach u Leipzigu 2010. Također, laureat je pijanističkih natjecanja Virginia Waring i Jose Iturbi u SAD-u te Aram Hačaturijan u Armeniji. U Hamburgu mu je 2009. godine dodijeljena prestižna Berenberg Cultural Prize kao priznanje za postignuća u komornoj glazbi. Gostuje na nekima od najvažnijih festivala i koncertnih dvorana Europe, uključujući Bachfest Leipzig, La Roque d’Antheron i Piano aux Jacobins u Francuskoj, Mosel Music Festival, ProArte Hamburg, Pro Musica Hannover, Alte Oper Frankfurt/Main, Grosse Sendesaal Hannover, Laieszhalle i Rolf-Liebermann-Studio u Hamburgu, Prinzregententheater u Münchenu. Kao solist nastupao je uz Bach-Collegium Stuttgart pod vodstvom Helmutha Rillinga, Orkestar baleta Kirov, Hamburški simfonijski orkestar pod vodstvom Davida Porcelijna, orkestre Sinfonia Varsovia i I Pomeriggi Musicali iz Milana, Moskovski državni komorni orkestar i Komorni orkestar Mendelssohn iz Leipziga. Njegov prvi nosač zvuka, na kojemu je zabilježio sve Bachove tokate, kritičari su ocijenili najvišim pohvalama. Profesor je na Visokoj školi za glazbu i kazalište u Hamburgu.
Više na: stepansimonian.com
Turski pijanist i skladatelj Fazıl Say (Ankara, 1970.) prisutan je na međunarodnoj glazbenoj sceni gotovo trideset godina. Traženi je autor čije su skladbe naručivale Salzburške svečane igre, WDR i Festival u Schleswig-Holsteinu, Svečane igre u Mecklenburgu-Zapadnom Pomorju, Konzerthaus iz Beča, Dresdenska filharmonija, Fondacija Louisa Vuittona, Komorni orkestar Orpheus i BBC. Suitu za saksofon i klavir skladao je 2014. godine na poticaj legendarnog japanskog saksofonista Nobuye Sugawe s kojim ju je i praizveo u Tokiju. Riječ je o virtuoznom djelu čiji su stavci nadahnuti turskom glazbom, ritmovima, plesovima i folklorom.
Luciano Berio (1925. – 2003.) autor je iznimnog ciklusa od četrnaest virtuoznih skladbi za solo instrumente pod nazivom Sequenze. Sequenza VIIb pripada grupi za monodijske instrumente u kojima autor istražuje latentnu polifoniju koja se dijelom temelji na brzim prijelazima između različitih elemenata i njihovoj istovremenoj interakciji. U Sequenzi VIIb autor stvara platformu za složene zvučne strukture instrumenta (izvorno oboa) s uvijek prisutnom tonikom. Skladba je nastala 1969. za oboista Heinza Holligera.
Glazba američkog skladatelja i dirigenta Thomasa M. Sleepera (1956. – 2022.) često se opisuje kao nevjerojatno tajanstvena, bogata lirikom, lebdećih melodija. Svoju Sonatu za klavir i alt saksofon (Seven Deadly Sins) skladao je 2014. za pijanista Santiaga Rodrigueza i saksofonista Dalea Underwooda koji su ju praizveli iste godine uz video projekcije skladateljeve supruge, vizualne umjetnice Sherri Tan.
Skladatelj, pijanist i orguljaš William Albright (1944. – 1998.) u svojemu je stvaralaštvu spajao elemente tonalitetne i atonalitetne klasične glazbe s američkom popularnom glazbom i glazbama drugih, ne-zapadnih kultura. Sonata za alt saksofon i klavir tijekom četiri stavka pokazuje različite karaktere i stilove, uključujući reference na skladateljske postupke iz prošlosti, kao u dvodijelnoj invenciji prvog stavka, te aluzije na američku popularnu glazbu, primjerice bebop u finalu. U središtu Sonate je drugi stavak – tužaljka za iznenada, 1984. godine (kada je i nastala Sonata), preminulim skladateljem Georgeom Cacioppom.
