Utorak, 19. studenoga 2024. u 19.30
Kazališna dvorana Centra Knap
ACOUSTIC PROJECT
Marko Zupan, flauta
Branko Mihanović, oboa
Nikola Fabijanić, saksofon
Tibor Naglić, klavir
Renato Palatinuš, udaraljke
Marco Graziani, violina
Val Bakrač, violina
Aleksandar Jakopanec, viola
Petar Kovačić, violončelo
Dubravko Palanović, kontrabas
Claude Bolling: Suita za flautu i jazz trio (izbor)
Javanaise
Irlandaise
Sentimentale
Véloce
Solist: Marko Zupan, flauta
Giovanni Sollima: Spasimo, za violončelo i ansambl
De harmonia
Peste
Raffaello: il naufragio
Porta dei Greci
De harmonia, via dolorosa
Solist: Petar Kovačić, violončelo
Dubravko Palanović: Prvo sunce, za ansambl*
Frano Đurović: Prevara za kraj, za ansambl*
Ansambl Acoustic Project osnovan je 2008. godine, a zajedno s kolegama i prijateljima osmislio ga je skladatelj i kontrabasist Dubravko Palanović, koji ga od tada i vodi. Deset sjajnih glazbenika okupljenih u ansamblu, mahom virtuoza svojih instrumenata, jedinstvena su pojava na hrvatskoj glazbenoj sceni. Kroz godine djelovanja događale su se mnoge transformacije kako u postavi glazbenika, tako i u samom glazbenom izričaju čiji široki glazbeni raspon od klasike, jazza, folklora, pa čak i rocka, ansamblu daje prepoznatljivi, jedinstveni pečat, kako u ideji i programskom konceptu tako i u izvedbi. Godine 2012. ansambl u izdanju diskografskih kuća Aquarius Records i Morris Studio objavljuje prvi CD pod nazivom Acoustic Project koji je iste godine nominiran i za hrvatsku diskografsku nagradu Porin. Tijekom djelovanja, ovaj sastav smjelo se suočava s raznim izazovima ne prežući od glazbenih eksperimenata, uvijek nastojeći doprijeti do novih i još neistraženih predjela glazbe. Po mišljenju publike i stručne kritike, Acoustic Project je napravio iskorak u nova glazbena prostranstva uvođenjem u klasičnu glazbu nekih suvremenih, inovativnih formalnih struktura i instrumentacijskih postupaka drugačijih od onih uvriježenih, te ju je time ne samo približio drugim glazbenim stilovima, nego učinio i pristupačnijom publici otvorenoj za nove izazove. Početkom 2022. godine, u izdanju talijanskog diskografa Velut Luna, objavljen je album Furious Dance sa skladbama koje predstavljaju svojevrsnu fuziju klasične glazbe, jazza i hrvatske tradicijske glazbe.
Više na: acousticproject.com
Francuski jazz skladatelj, pijanist i aranžer Claude Bolling (1930. – 2020.) svojem je širokom rasponu glazbenih interesa pridodao i onaj za klasičnu glazbu, a rezultat su mnoga njegova crossover ostvarenja i suradnje s klasičnim glazbenicima. Među najpoznatijim i najizvođenijim djelima je Suita za flautu i jazz trio nastala u suradnji s proslavljenim flautistom Jean-Pierreom Rampalom 1973. godine. Izvorno sedmerostavačna Suita znalački spaja baroknu eleganciju sa suvremenim ritmom, kao i ‘klasičnu’ flautu s jazz triom.
Talijanski violončelist, skladatelj i pedagog Giovanni Sollima (1962.) godine 1995. skladao je skladbu Spasimo (Grč) na narudžbu Teatra Massimo u njegovu rodnom Palermu. Povod je bila proslava završetka radova na obnovi i otvorenje tamošnje crkve Santa Maria dello Spasimo. Burne i višestoljetne povijesti (gradnja je počela početkom 16. stoljeća), crkva nosi naslov prema glasovitoj slici Raffaela Sanzia Spasimo di Sicilia koja prikazuje neizmjernu Marijinu bol pred Kristom palim pod teretom križa, a koja je nastala na narudžbu samostana uz crkvu i čudom ostala očuvana u brodolomu na putu iz Rima. Naslovi stavaka odnose se na slojevitu i kompleksnu povijest crkve, pa je i Sollimina glazba puna suprotnosti, različitih stilova i kontradikcija: od arapske i talijanske tradicije do pop i avangardne glazbe, od meditacije do dramatike i natrag.
Skladatelj i kontrabasist Dubravko Palanović (Zagreb, 1977.) na Muzičkoj akademiji u Zagrebu diplomirao je kontrabas u klasi Josipa Novosela i kompoziciju u klasi Željka Brkanovića. Bio je član Omladinskog orkestra Gustav Mahler pod vodstvom Claudia Abbada, a trenutačno profesionalno djeluje u Zagrebačkoj filharmoniji kao kontrabasist. Osnivač je ansambla Acoustic Project u kojem sklada, aranžira i svira. Skladao je za ugledne orkestre i ansamble kao što su Zagrebačka filharmonija, Simfonijski orkestar HRT-a, Orkestar i Zbor HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, Salzburška komorna filharmonija, Moskovski simfonijski orkestar, Zagrebački solisti, Cantus Ansambl, Zagrebački puhački ansambl, Varaždinski komorni orkestar i Zadarski komorni orkestar. Za svoje novo ostvarenje, Prvo sunce, kaže da se može promatrati kroz barem dva nivoa, kao i neke duge skladbe koje je napisao za Acoustic Project, a čiji nazivi nisu na prvi pogled jasni, te imaju više ili manje skriveno značenje. Što se tiče Prvoga sunca „jedan aspekt je svakako pojam dolaska zore ili svitanje, gdje događaje i emocije promatramo kroz prizmu novog dana ili novog početka. S dolaskom sunca dobivamo novu energiju i polet u svojim životima. S prvim zrakama sunca sve može izgledati drugačije i bolje. U ovoj skladbi sam pokušao pokrenuti pozitivne emocije vodeći se mišlju da sami u sebi možemo pronaći svjetlo i životnu energiju kada za to jedva ima uvjeta obzirom na ne baš lake životne okolnosti. To bi svakako bio drugi aspekt skladbe“, zapisuje autor.
Frano Đurović (Dubrovnik, 1971.) jedan je od najsvestranijih hrvatskih skladatelja suvremene glazbe čiji bogat i raznolik opus posebno karakterizira značajan broj skladbi koje uključuju ili su pisane za elektroniku. Okušao se u širokom spektru glazbenih područja. Autor je orkestralnih i komornih djela, baleta, glazbe za kazalište, film i televiziju, multimedijalnih projekata te zvučnih instalacija. Kompoziciju je diplomirao u razredu Frane Paraća na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje radi od 2004., a od 2019. godine u zvanju redovitog profesora. Od 2020. je profesor primijenjene kompozicije. Za autorski rad dodijeljene su mu brojne ugledne nagrade. Aktivan i kao organizator glazbenog života u Hrvatskoj, bio je umjetnički voditelj Glazbene tribine u Opatiji, umjetnički savjetnik Muzičkog biennala Zagreb, član te predsjednik (od 2018.) Upravnog odbora Glazbene nagrade Porin. Također, predsjednik je Autorskopravnog odbora HDS-a. Prevara za kraj nastavak je skladateljeva posezanja za stihovima (uglavnom) pop pjesama i njihova izmještanja iz matičnog konteksta izbjegavajući reference na izvornu glazbenu građu pjesme. Pri tome se često koristi ironijom i humorom. Prevara za kraj stih je pjesme grupe Jinx iz 1999. godine u kojoj skladatelj ipak ponešto odstupa od dosadašnjeg principa. „U ovoj skladbi se iznimno, osim naslovom, i glazbom referiram na pop glazbu. U svakoj skladbi pokušavam isprobati nešto novo, ne želim se ponavljati i ovaj mi se sastav ansambla čini podatan za takav ‘eksperiment’“, zapisao je.
