Luisa Pascu
Terapija usporedbom

Terapija usporedbom prva je izložba mlade umjetnice Luise Pascu kojom se bavi intimnim preokupacijama. Umjetnica istražuje odnos vlastitog tijela i prostora s naglaskom na anksioznost prouzročenu iracionalnim, dismorfičnim odnosom prema vlastitom odrazu u ogledalu. Ogoljujući čin samopromatranja, umjetnica se nadovezuje na Lacanovu tezu o zrcalnoj fazi,  primjećujući kako vlastiti odraz u ogledalu ne pruža otuđujuću, objektivnu sliku, nego dismorfičan odraz, neurednu skupinu različitih dijelova tijela koje pod utjecajem nelagode samopromatranja postaju prenaglašeni, ogromni i emotivno nabijeni.  Dimenzije slika također odražavaju ovu tendenciju, te su one veće od prirodne veličine umjetnice čime je naglašena predimenzioniranost  dojma o veličini vlastitog tijela. Bira vertikalni format, referirajući se tako na društvene mreže, na kojima su fotografije ili video uglavnom vertikalni.  Problem pretjerane svijesti o vlastitom izgledu nije uzrokovan društvenim mrežama, no imperativ samoprezentacije suvremenog doba svakako ne pridonosi  razrješenju nelagode. Autorica progovara i o dvostrukoj nelagodi – onoj zbog dojma predimenzioniranosti vlastitog tijela, ali i onoj uzrokovanoj sviješću o posramljujućim opsesivnim „banalnim“ mislima o izgledu. Kulturološki uvjetovan osjećaj nedovoljnosti koji se manifestira kroz negativnu sliku o sebi, te pod utjecajem medija preferira samo jedan tjelesni tip, problematika je poznata već dulje vrijeme. Međutim, svi pokušaji emancipacije od destruktivne normativnosti i bezbrojne metode koje bi nas trebale naučiti da se volimo i prihvatimo iz nekog razloga ne postižu trajan i širi rezultat. Svjesnost o banalnosti problema ne umanjuje njegovu opsesivnu narav, činjenicu da tražimo prepreke u koje ćemo se urušiti. Lusia Pascu, likovnim jezikom hrabro govori o tom problemu, koji možda kreće iz intimnog iskustva anksioznosti ali doseže puno dalje.  Činjenica da umjetnica problematici prilazi razigrano, tražeći humorističke odmake, na taj se način poigravajući s nelagodom i otvarajući put do razrješenja ne umanjuje težinu mentalnog utega koji stoji kao prepreka između različitih aspekata sebstva.

Josipa Bubaš

Luisa Pascu (rođena 14. Siječnja 2000. U Beču) završila je Školu primijenjene umjetnosti I dizajna u Zagrebu te potom upisala Akademiju likovnih umjetnosti – Odjel slikarstva. Izlagala je u galeriji Lauba u sklopu projekta “Šalji dalje” (2020.), u galeriji CEKAO u sklopu izložbe Škola hodanja (2021.), te u Gradskoj knjižnici Ante Kovačića Zareprešić (Unutrašnji prostori, 2021.) i u knjižnici Savski Gaj (Spavanje, 2022.). Djelovala je u skupu javnih intervencija unutar projekta Grad na drugi pogled Trešnjevka (2021.). Dosad je sudjelovala u različitim glazbenim projektima od kojih izdvajamo naslovnicu albuma “Disturbance in a Quiet Summer Night”(2018.) glazbene grupe Nellcote (Geenger Records, 2019.) I naslovnicu albuma “Face in the Water” (2018.) hrvatskog glazbenika Ariana Peharda. Ilustrirala je slikovnicu Mitja i potres (2021, tekst: Ivanka Blažević-Kiš). 2021.godine ima samostalnu izložbu u Galeriji Sivoj i skupnu izložbu u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog.