Stvarnost se sastoji od bezbroj mikrosituacija koje izmiču pred očima, propuštene, neprimjećene i nepohranjene, zaboravljene tik nakon pojavljivanja. Informacije preplavljuju zbilju, tempo se ubrzava, sve je teže zaustaviti se u trenutku.
Crteži ugljenom Jelene Milatović sugeriraju i paradoksalno objedinjuju ovaj ciklus postajanja i nestajanja, stvarajući trajni, zaustavljeni trenutak bilježenjem njegove prolaznosti. Fascinantna i istovremeno zastrašujuća efemernost, trenuci koji se ponavljanjem, uvijek drugačiji verzijom sebe, slučajnošću ili odlukom ističu iz bujice informacija, baš kao i oni zauvijek izgubljeni, grade naš osjećaj bivanja u svijetu.
Birajući motive koji nam uobičajeno promiču, koje ne primjećujemo i kojima se ne vraćamo, Jelena Milatović zamrzava situaciju, prenoseći ju iznimno vještim, detaljim i majstorski dorađenim crtežom. Crtežima ona bilježi informacije koje smo skloni previdjeti , a svoje likove crta s leđa. Oni pred nama stoje, intrigiraju nas, zaklanjaju nam pogled, znamo da nam se obraćaju svojom pojavnošću, ali ne ne znamo što komuniciraju. Skriveni ostaju gesta, oči, izraz lica, što stvara napetost i statiku koja pogledu otkriva okolišiz kojega čitamo stanja, u koji upisujemo misli i poruke..
Okoliš koji Jelena crta ⸺ dnevni boravak s cvijećem, ili hodnik pun neobičnih stvari i slika također su bremeniti informacija, u njima postoje nelogičnosti nastale neobičnim spojem predmeta u prostoru ili spajanjem dvaju prostora u jedan. Ovdje prostor, pun stvari i cvijeća govori o brizi ili nemaru, pomnosti ili odbačenosti i to kroz odsutnost protagonista.
Prolaznost se u crteže uvlači kroz sam medij ⸺ ugljen je materijal koji bježi, briše se, nestaje, te ga je potrebno fiksirati kako bi se zadržao na površini. Potpuno uvažavajući efemernost detalja, atmosfera i tranzitnih osjećanja koje stvaraju, umjetnica crta odu prolaznosti, zaustavljajući velikim formatima obično, svakodnevno, no atmosferično, ono što komunicira nestajući i time neprimjetno bilježi zanemareno tkivo života.
Josipa Bubaš
Jelena Milatović je vizualna umjetnica iz Crne Gore koja živi i radi u Beogradu, gdje je završila osnovne i master studije na Fakultetu likovnih umetnosti. Dobitnica je Velike nagrade Beta i Rista Vukanović. U svom radu istražuje načine na koje prostor govori o identitetu i pripadanju. U crtežima polazi od enterijera i svakodnevnih predmeta i kroz tragove boravka prikazuje kako se osobno iskustvo zadržava u okruženju i mijenja kroz vrijeme. Radove izrađuje nizanjem i brisanjem slojeva ugljena, pa i sam proces crtanja postaje odraz sjećanja i prolaznosti.
English
Nothing happened, yet everything happened
Reality consists of countless micro-situations that escape our gaze, missed, unnoticed and unrecorded, forgotten almost as soon as they appear. Information overwhelms reality, the pace of life accelerates, and it becomes increasingly difficult to pause and remain in the moment.
Jelena Milatović’s charcoal drawings suggest and, paradoxically, unite this cycle of becoming and disappearing, creating a lasting, suspended moment by recording its transience. The ephemerality of these moments is both fascinating and unsettling. Moments that, through repetition, chance or deliberate choice, stand out from the stream of information, each time appearing as a different version of themselves, together with those lost forever, shape our sense of being in the world.
By choosing subjects that ordinarily escape our attention, that we fail to notice and never return to, Jelena Milatović freezes a situation, translating it through exceptionally skilful, detailed and masterfully executed drawings. She records information we tend to overlook, depicting her figures from behind. They stand before us, intrigue us and obstruct our view. We know that their very presence communicates something to us, yet we do not know what they are conveying. Their gestures, eyes and facial expressions remain hidden, creating a tension and stillness that direct our gaze towards the surroundings, from which we read emotional states and into which we project our own thoughts and messages.
The environments Jelena draws—a living room filled with flowers or a hallway crowded with unusual objects and pictures—are equally filled with information. They contain incongruities arising from unexpected combinations of objects within a space or from the merging of two spaces into one. Here, spaces filled with objects and flowers speak of care or neglect, attentiveness or abandonment, through the absence of their inhabitants.
Transience seeps into these drawings through the very medium itself. Charcoal is a material that slips away, smudges and disappears, requiring fixation in order to remain on the surface. Fully embracing the ephemerality of details, atmospheres and fleeting emotions, the artist creates an ode to transience. Through large-scale drawings, she arrests the ordinary and everyday, revealing its atmospheric qualities and capturing what communicates through its own disappearance, thus quietly recording the neglected fabric of life.
Josipa Bubaš
Jelena Milatović is a visual artist from Montenegro who lives and works in Belgrade, where she completed her undergraduate and master’s studies at the Faculty of Fine Arts. She is the recipient of the Beta and Rista Vukanović Grand Award. Her practice explores the ways in which space speaks of identity and belonging. Working with interiors and everyday objects as her starting points, she traces the marks of human presence to reveal how personal experience remains embedded in our surroundings and changes over time. She creates her works by building up and erasing layers of charcoal, allowing the drawing process itself to become a reflection of memory and transience.
Romski
Khančik na ulo, a pale ulo sa
O čačipe kerel pe katar bigende mikrosituacie save so našen angle jakha, mukhen pe te džan biyo te dikhen pe thaj biarakhle si, bisterde kana ka ikljoven. E informacije učharen o čačutnipe, o tempo sigjarkerel pe, sa si phareder te tergjarel pe ko jekh momenti.
E čitropa angaresa katar Jelena Milatović den sugestia thaj sar paradokso pašaren akava cikluso e opipaskoro thaj našaldipaskoro, kerindoj savaxtune, ačhavde ko momento e notiripasa leskere nakhipaskoro. Fascinirime thaj ko jekh daravnikano efemernipe, momentia save so nevljaripasa, savaxt aver verziasa peske, jekhe biadžikerde vaj čhinavipasa aven sar legardipe e informaciengoro, sar so si von našalde, tamirinen amaro xoši e ovipaskoro ki dunjaja.
Alusarindoj motivia save so sadane našen amendar, kolen na dikhas thaj kolenge iranas amen, i Jelena Milatović pahonkerel i situacia nakhavindoj la bare phirnipasa, detalonca thaj phirnikane dćikerde čitropasa. E čitronca voj notirinel informacie save so amen butvar na dikhas, a peskere simen čitronel katar o dumo. Von angleder amende terdjoven, intrigirinen amen, garaven amaro dikhipe, džanas kaj keren amenca lav kana ikljoven, ama na džanas so komucirinen. Garavde si e gestia, jakha, sikavipe e simakoro, so kerel vileskoro vazdipe thaj statika sava so o dikhipe pučarel o trujalipe savestar drabaras o xali, koleste xramonas e ginde thaj e mesažoja…
O trujalipe kova so čitronel i Jelena – diveskiri odaja e luludjenca vaj o hodniko pherdo bisadane butjenca thaj i piktura si thaj adjaxar khanikani informacia vaj pale pašakeripe e solduje thanengoro ano jekh. Akate o than, pherdo butjenca thaj luludjenca vakerel vaši galja vaj bigalja. Lačhipe vaj čhidipe thaj adava kana o protagonisto nanaj adathe.
O nakhipe ane čitropa xulel prekal o mediumi – angar sar materialo so našel, khosel pe, našaldjovel, thaj trubul te fiksinirinel pe te šaj te arakljovel ko thanipe. Ko sa o respektirime efemernipe e detalengoro, atmosfera thaj tranzitikane xošia save so keren pe, a artutni čitronel jekh oda e nakhavipaskiri, ačhavindoj bare formatenca sadane, sakodivutne, numaj atmosferikane, adava so kerel komunikacia garavindoj pe thaj adalesa biyo te ovel dikhlo notirinel bisterindo tkivo e dživdipaskoro.
Josipa Bubaš
Jelena Milatović si vizuelnikani artutni katar Crna Gora kon dživdinel thaj kerel buti ano Beograd, kote so agordja fundavne thaj master studie ko Fakulteto e piktorikane artutnipaske. Lelja Bari pursaka Beta thaj Rista Vukanović, artutne. Lakiri buti rodljarel e čhania kolende o than vakerel vašo identiteto thaj o preperipe. Ane čitropa cxidel katar o interiero e sakodivutne vastušejengoro thaj prekal e dire e thanipaskoro sikavel les sar plesutno nakhlipe thaj ikerel les ano trujalipe thaj averkeripe e vaxteskoro. E butja kerel nizipasa thaj e khosipasa e angareskere plastongoro, thaj o korkori o proceso e čitropaskoro ovel dikhipe e liparipaskoro thaj e nakhavipaskoro.
