O izložbi:
IZVORNO SVJETLO
Objekti – slike Tamare Galović nazvani Izvorno svjetlo nastaju kao meditacija o svjetlosti, refleksiji i praznini. Svjetlo kao izvor preduvjet, nulti ili konačni stupanj svijesti. Svjetlo izvana koje reflektira unutrašnjost, ili obrnuto. Umjetnica ne nudi sliku kao znak, ona povlači simbol do njegovog apsoluta, zanima ju izložiti svjetlost samu u reflektirajućem objektu koji doziva i prikazuje sebe koliko i promatrača, njegovu ili njezinu svijest dajući joj prostor, pomoću praznine. Drugim riječima, objekti slike ukazuju na samu percepciju, a refleksija i njezine krajnje instance prikazuju se kao trajno u prolaznom ili upravo obrnuto, kao jedva zamjetno u zaglušujućem. Reflektirajuće površine, olovka, zlatne i srebrne površine nastaju kao opozicija svakodnevici, njezinoj maglovitosti, nejasnoći trenutka koji živimo i ambivalenciji pozicije promatrača u njemu. Izraz je jasan i pročišćen, stabilan i delikatan u značenju, kojega se, međutim, umjetnica odriče.
Varijacije radova osim što otkrivaju finese , mogućnosti i kodove specifičnih medija, donose i svijest o varijabilnosti i krhkosti perceptivnog. Krajnja redukcija ipak je nadopunjena suprotstavljanjem ili nadopunjavanjem medija – slika kao mjesto meditacije i digitalni print kao mjesto varijacije. Kao original i kopija. Ili original i mogućnost. U jednom polju, meditacija rukom i direknom aktivnošću, u drugom, digitalna razrada, odmak i promišljanje. Vječnost i suvremenost. Čovjek i tehnologija.
Upravo izlažući slike i printeve slika na kojim je intervenirala igrajući se svjetlošću i zatamnjenjem, dolazi do svojevrsne relativizacije nultog stupnja simbolike. Razigrava se forma i njome se razotkrivaju potencijali iteracije i varijacije.
Pročišćeni izraz lišen znaka ali ne i značenja, u promatraču provocira svojevrsnu meditaciju, umirenje, usidrenje koje upravo varijabilnostima svjetlosti u identičnim motivima daje uvijek drugu sliku, drugo refleksivno polje.
Pri tome je sam kružni oblik objekta svojevrstan puni krug, sunce kao izvor, cikličko vrijeme. Crna točka na bijeloj površini negativ je koji nam ostaje u oku nakon gledanja u Sunce. Još jedan čin refleksije, spajanje suprotnosti u polju praznine, referentna točka, koncentracija energije u kojoj počinje ili završava ciklus.
Josipa Bubaš
O autorici:
Tamara Galović
rođena je 1981. godine u Zagrebu.
Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, Nastavnički odsjek, smjer kiparstvo i na TTF-u smjer Modni dizajn.
Radila je na projektima televizijske scenografije, kazališne kostimografije i ilustracije.
Izlagala je na skupnim i samostalnim izložbama.
Radi kao profesor likovne kulture i likovne umjetnosti u Zagrebu.
Članica HDLU-a
Izložba se može pogledati radnim danima od 10 do 21 sat te subotom od 10 do 14 sati.
