Maria Weiss/ Rebecca Agić
DOKTOR WONG
redateljica: Rebecca Agić
igraju: Filip Vrbanec, Vedran Vitez, Sara Razum, Ana Žulec, Dino Halvadžić, Sven Lendo, Tea Mandarić, Ivan Sabljak, Ana Belcar, Jurica Pakračić i Sara Đomlija
o predstavi:
Kada je brak u krizi i ne pomaže nikakva terapija ponekad je dobro čuti mišljenje nekoga sa strane koji će dati svježu perspektivu, a možda i ponuditi rješenje. Ognjen i Sonja Oršulić su u braku pred raspadom. Problemi u komunikaciji, sve češće svađe, nemoguća kćer, naporna svekrva i jednostavno pritisak života kojeg vode eskalirat će na samu badnju večer dolaskom baš tog nekoga ‘sa strane’. Obiteljska večera postaje grupna terapija u kojoj glavnu riječ vodi Doktor Wong.
nagrade:
Nagrada “Daska koja život znači” za najbolju predstavu u cjelini na 21. FZKA
Vedran Vitez ”Nagrada za najbolju mušku ulogu” za ulogu Ognjena na 57.FHKA
Aleksandar Žiljak/ Rebecca Agić
SALVATA
redateljica: Rebecca Agić
igraju: Žana Vuković, Mia Husnjak, Nikola Šalgaj, Sara Razum, Sven Lendo, Ana Žulec, Jakov Zovko, Ana Belcar, Filip Žulec, Robert Janđel, Leona Čabraja
o predstavi:
Djevojka osuđena na propast nađe se na najnevjerojatnijem mjestu. U prijamnom uredu Raja i Pakla gdje počinje bespoštedna borba za njenu dušu. Njen cilj je dobiti krila no buntovnica u njoj ne prepušta se tako lako zadatcima pa biva bačena natrag na Zemlju gdje mora obaviti zadatak koji će je spasiti. Problem je u tome što ona ne zna što je činiti, a na Zemlju za njom je došao i Demon koji joj nikako neće olakšati posao.
‘U daljini se čuju zvona’ , Aleksandar Žiljak
‘ Hoću zamahnuti krilima, možda bih se malo zagrijala. Pokušavam svom snagom, još, jače. Ništa, čak ni da se rašire. Beskoristan ukras, kao da ih nemam. I znam da mi ta moć još nije dana, još nisam položila ispit.’
Rebecca Agić
MOLIMO UGASITE MOBITELE
redateljica: Rebecca Agić
igraju: Sara Razum, Dora Peračković, Vedran Vitez, Ana Žulec, Sara Đomlija, Filip Žulec, Žana Vuković, Dino Halvadžić, Ivan Sabljak, Monika Haraminčić
Predstava ‘Mobiteli’ želi istaknuti kako se lijepo igrati, maštati i imati prijatelje, taj lijepi temelj iz kojeg će se graditi karakter i život svakog djeteta. Upozorava na negativno izlaganje djece preranoj seksualnoj aktivnosti, na sve veću okrutnost i nedostatak suosjećaja jednih prema drugima.
Predstava pokazuje djecu koja se igraju, koja se ne igraju, koja vole, koja su voljena kao i onu koja mole za ljubav.
Podvučeno, nije ljubav dati djetetu mobitel i pustiti ga samog u njegov mali /veliki svijet. Treba ga voditi i usmjeravati jer koliko su god ‘veliki, zreli i odrasli’ ne zaboravimo da su to zapravo djeca koja bi se igrala, ali su zaboravila kako ili, što je još gore, jer ih je netko uvjerio da su već “veliki” i da u njihovim životima više nema mjesta za igru.
