ANA KOLEGA
Oko nas su rasle šume
13.6. – 27.6.2023.

Autorica: Ana Kolega
Naziv izložbe: Oko nas su rasle šume
Trajanje izložbe: 13.6. – 27.6.2023.

ANA KOLEGA, Oko nas su rasle šume

Slikarska platna Ane Kolege prepoznajemo po ljetnim vizurima, vedrim prizorima i ljubavnim zanosima, žarkoj paleti boja, sveopćem slavlju životnog putovanja okupanog suncem. Motivi koje prikazuju često se vezuju uz dalmatinske vizure i avanture, a autorica ih izvlači iz osobnih životnih priča, vlastitih crtačkih opservacija i dnevničkih zapisa. Vesele figure, u paru ili ozarenim grupacijama napućuju njezine slike. Nerijetko redane u nadrealnim semantičkim perspektivama, one plešu i opiru se gravitaciji, lebdeći bestežinski iznad mora, otoka i pitoresknih obalnih gradova utisnutih u visinu ponekog brda. Te će slike nerijetko popratiti i u njih upisani komentari; optimistične, romantizirane poruke pisane autoričinim rukopisom: Još sanjam o našoj kući na otoku, Dugo sretno popodne, Tebi me vratio vjetar preko dubokog plavog mora, … Poput kakvih nevidljivih otisaka sretno proživljenih trenutaka, one u promatraču uvijek iznova bude visokovibrantne osjećaje.

Prostor snova, ali i željene jave, lirski je isporučen od strane autorice.

Za drugu samostalnu izložbu u Galeriji Događanja, gdje je i sama startala 2001. godine, Ana Kolega se vraća u ponešto drugačijem tonu. Boja izostaje, a akromatski prizori fokusiraju se na živahnu liniju dalekih šuma i ne uvijek tako pristupačnih prikaza. Jedinu kromatsku notu i pulsirajući ritam daje ponegdje prisutan crveni akcent. Fokus ovog autoričinog ciklusa bajkoviti je svijet odbjeglih princeza, krilatih vukova i sjenovitih prostora naših jastava, metaboliziran kroz društvena, ali i osobna sjećanja.

Naučila sam kako nestati bez traga, reći će jedna od heroina.

Bajke i priče od najranijih dana formiraju naš životni put jer bez pripovijednih priča nema odrastanja. Dapače, u recentno vrijeme digitalnih konektiranja, sve se više zagovara povratak kontaktu, pripovijedanju i usmenim predajama, te integrativnim porukama koje u pozadini nose.

Taj fragmentarni svijet pomiješanih priča i kolektivnih sjećanja i ovdje je pred nama. Kako bi rekla Nikita Gill u zbirci pjesama Divlje iskre, Nemaj straha red vucima što se kriju u tvojoj duši. Nisu stvoreni kako bi ti nanijeli bol, nego da te zaštite od svijeta[1].

Ili pak, Bajke postoje. Oduvijek su i postojale. Samo ih moramo ponovno napisati, pa opet i oept sve dok ne zazvuče kako treba[2]. Upravo takva intencija pluta i ovim novim ciklusom Ane Kolege, Oko nas su rasle šume, a te šume bile su čarobne.

[1] Nikita Gill, Divlje iskre, pjesme pobune, vatre i ljepote, Stilus, Zagreb, 2020, 110..

[2]  Isto, 59.