Teatar Gaudeamus 2019

Branka Cvitković

Predstava koju smo sa zanimanjem odgledali ipak nije u potpunosti zadovoljila. Impresivna je bila scena u kojoj glumci, razvrstani u određenim skupinama, igraju lutke u izlogu. Takvih prizora ili slika moglo je biti i više, govoreći na taj način više od riječi i tako postati  redateljskim principom i rukopisom.

Raj u kojem se radnja odvija je sam po sebi inspirativan i nije ga lako osmisliti i razigrati.  Adam i Eva dobro su se snalazili u njemu. Adam je naročito bio dobar u tijelu i u pokretu, a Eva je bila brza na jeziku. Bilo bi poželjno još poraditi na ovoj predstavi.

Mira Muhoberac

Zanimljiv tekst renomirana i nagrađivana hrvatskoga autora Zlatka Krilića nadahnut Biblijom i, vjerojatno, Krležinom dramom Adam i Eva uprizoruje skupina mladih entuzijasta Teatra Gaudeamus Centra KNAP predvođena isto tako entuzijastičnom, angažiranom redateljicom Rebeccom Agić. Ova nas je skupina naučila na iznimno dobre predstave. Ovaj put, međutim, predstava nije savršena. Napravljena u parodijskom ključu, u scenografskom smislu, uporabom vrata, kabina i izloga, nastoji spojiti segmente srednjovjekovnoga kazališta i suvremenih nam medija te „kulture“ selfija i televizijskih prijenosa svakodnevice. U izvedbenom smislu, međutim, predstava je usidrena u preveliku statičnost, koja ne dopušta glumcima angažman, a ne razrađuje ni kodove biblijskih slika ili srednjovjekovlja, te najveće dosege postiže na samu kraju, duhovitom i sarkastičnom mizanscenom glumaca koji nalikuju na spomenike i manekene istodobno. Propuštena je prilika veće suigre (s) kazalištem lutaka: male lutke Adama i Eve svedene su na neanimirane figurine.

Morana Dolenc

Sjajna izvedba uvjerljivih i iskusnih glumaca u kazališnom komadu Zlatka Krilića donijela je Gaudeamusu novi izazov. Konstantni rast i razvoj velika je kvaliteta ovih mladih entuzijasta koji vole i žive kazalište baš kao što je i objašnjeno u pravom značenju riječi amater. Odabir neobičnog teksta, koji nas vodi u nadrealnu fantazmagoriju, a opet glumački izuzetno realističnu u početku, zahtijeva pomno odabran vizualni identitet predstave. Scenografska rješenja, projekcije, odabir rekvizite, kao i svaka kostimografska intervencija trebala bi jasnije i preciznije pratiti dramaturšku nit koja povezuje tri svijeta; onaj „vanjski“, Raj i skriveni Raj Ljubazne gospođe i Ljubaznog gospodina. Tematsko poigravanje lutkom u različitim oblicima, od riječi lutka već u samom naslovu pa do korištenja lutkarskih tehnika i na kraju transformiranja glumaca u lutke, izaziva veliko ushićenje kod gledatelja zahvaljujući autorovom i redateljskom promišljanju. Uz sitne preinake i dorade, uvođenje kazališta predmeta ili neke druge lutkarske tehnike ova predstava može postati dio KNAP-ovog repertoara.

Branka Cvitković

Uz mnoge tehničke nedostatke projekcije su odredile prostorne igre koje su se brzo izmjenjivali. Ovo je drama o djevojci iz obitelji u kojoj majka zlostavljačica ugrožava njezin normalan razvoj i život. Bijeg od kuće odveo ju je u još veće zlo, loše društvo i alkohol. Drama govori o tome koliko je važan dom, tko bi ga trebao održati i tko je odgovoran za odgoj i posrnuće djece. Redateljica je nalazila teatarska rješenja kroz simbole: Krista, vampira i njihove poveznice s krvlju. Ta zanimljiva i hvalevrijedna ideja cijeli je sadržaj zavrtila u besmislenost i mrak bez imalo svjetla, bez nade i šanse da se izađe iz tog beznađa. To je ujedno i moja kritika ovoj predstavi u kojoj su se svi glumci zajedno s voditeljicom zaista trudili i ozbiljno promišljali probleme prisutne u društvu.

Mira Muhoberac

Referirajući se na citat iz svakodnevnoga života i iz crkve, citat iz teologije i Biblije, autorica teksta Život vječni. Amen. Rebecca Agić preokreće sliku vječnosti i u semantičkom i u dramaturškom smislu, tražeći njezine adekvate u drugom smjeru, nakon prikaza niza situacija koju glavnu junakinju dovode do ruba propasti i nerazumijevanja u krugu najuže obitelji. Ogorčenje i bol preokreću se u predstavi u sarkazam i ironizaciju „sentimentalne ikonografije“ pune zlatnih boja i figura, velebnih crkvenih zgrada i prostora. Znakovi vječnih poljubaca, sretnih obitelji i ozračja molitva preokreću se u suprotnu, crnu stranu, i traženje drugoga izlaza. Velik glumački ansambl podržava redateljičinu poetiku i ambiciozno zamišljenu predstavu koja, što zbog slabijih glumačkih ostvarenja, što zbog tempa i tehničkih prepreka, ne uspijeva postići uspjeh njezinih, tj. prošlogodišnjih predstava Teatra Gaudeamus  Centra KNAP.

Morana Dolenc

Zanimljiva priča, jasne i vidljive komparacije dvaju svjetova različitih shvaćanja i viđenja dobra i zla. Kompleksna za scensko postavljanje. Zbog tih ambicija smatram da i tehnička izvedba scenografije, projekcija i kostima mora također biti ambiciozna. Jako dobri glumci koji sjajno razigravaju svoje karaktere, uskaču i iskaču iz više uloga koje igraju. Prekrasna upečatljiva scena ureda i radnica u njemu koje sjajno koreografski opisuju atmosferu i energiju koja se tamo proživljava. Prisutnost vampira, odmah vidljivo drugačijeg, intrigantnog i skoro naturalističkog lika sjajno je uvedena od samog početka predstave. Smatram da je veliki i bitan odabir korištenja projekcija u predstavi preuzeo ulogu scenografije pa mu je stoga potrebno obratiti puno više pozornosti pri tehničkoj realizaciji. Scenska rasvjeta dramaturški bi trebala pratiti priču i doprinositi različitosti svjetova kao i vizualno pomagati identifikaciji istih.