“Tijelo je naš glavni medij kojim imamo svijet.“
(Maurice Merleau-Ponty)
Uvid iz knjige “Fenomenologija percepcije“, Mauricea Merleau-Pontyja otkriva kako tijelo nije tek objekt među objektima, izoliran i neovisan, već medij spoznaje, sredstvo pomoću kojeg interpretiramo i oblikujemo svijet oko sebe. Upravo u tom duhu radovi Filipa Anića i Katarine Kovčalije istražuju tijelo, ne samo kao fizičku formu, već kao prostor u kojem se preklapa privatno i javno, a društveni tereti i iskustva ostavljaju svoje tragove.
Multimedijalna izložba “Tijelo kao prostor“ ističe monumentalno uvećane detalje ljudskog tijela – koljena, gležnjeve, usne, prsa – transformirajući ga u krajolik prožet osobnim i kolektivnim, materijalnim i simboličkim. Ova prenaglašena blizina apstrahira tjelesnost, dok istovremeno potencira njezino ambivalentno tumačenje: koljeno i gležanj su oslonci snage, stabilnosti i pokreta, a ipak toliko krhki i potrošni – postaju simboli otpora i ranjivosti.
Izložene radove ne percipiramo samo kao dvodimenzionalne prikaze, već kao materijalne činjenice u stvarnom prostoru. Tu tjelesnost same slike, Katarina Kovčalija ističe u spoju delikatne podloge i monumentalnih dimenzija jantarnih kolorita, a Filip Anić materijalnost nalazi u nadrealnom spoju mekane, privlačne intime jastuka i neprirodne kontorzije lica i trupa, gotovo u duhu Hansa Bellmera. Ovakvi pristupi odražavaju Merleau-Pontyjevo stajalište da upravo tijelo predstavlja temelj percepcije svijeta te, umjesto otuđenog promatranja i nemoguće objektivne reprezentacije, nudi duboko osobno, osjetilno i emotivno iskustvo.
Izložba “Tijelo kao prostor“ podsjeća nas da naša tijela nose memoriju, tragove iskustva, izmjene identiteta i spojeve kultura – ona progovaraju o stvarnosti koja nas oblikuje, o povijesti koja nam ne da zaboraviti.
Nikola Zmijarević
“The body is our general medium for having a world.”
(Maurice Merleau-Ponty)
The insight from Maurice Merleau-Ponty’s book “Phenomenology of Perception” reveals that the body is not just an object among other objects, isolated and independent, but a medium of knowledge, a means through which we interpret and shape the world around us. It is in this spirit that the works of Filip Anić and Katarina Kovčalija explore the body, not only as a physical form but as a space where the private and public overlap, and where social burdens and experiences leave their traces.
The multimedia exhibition “The Body as Space” highlights monumentally enlarged details of the human body – knees, ankles, lips, breasts – transforming it into a landscape saturated with the personal and collective, material and symbolic. This exaggerated proximity abstracts the physicality of the body, while simultaneously amplifying its ambivalent interpretation: the knee and ankle are supports of strength, stability, and movement, yet so fragile and expendable – they become symbols of resistance and vulnerability.
The displayed works are not perceived solely as two-dimensional representations but as material facts in real space. The corporeality of the images is emphasized by Katarina Kovčalija in the combination of delicate backgrounds and monumental dimensions of amber hues, while Filip Anić finds materiality in the surreal fusion of the soft, alluring intimacy of pillows and the unnatural contortion of faces and torsos, almost in the spirit of Hans Bellmer. Such approaches reflect Merleau-Ponty’s viewpoint that the body is the foundation of our perception of the world and, rather than detached observation and impossible objective representation, offers a profoundly personal, sensory, and emotional experience.
The exhibition “The Body as Space” reminds us that our bodies carry memory, traces of experience, changes in identity, and intersections of cultures – they speak of the reality that shapes us, of history that refuses to let us forget.
Nikola Zmijarević
“O badani si amaro čekatno medium savesa i dunija si amari.“
(Maurice Merleau-Ponty)
Jekh dikhipe katar i pustik “Fenomenologia e percepciakiri“, katar Maurice Merleau-Ponty pučarel kaj badani nanaj sade objekto maškar e objektia, garavdo thaj biadhinalo, thaj vov si medium e pendžarkeripaskoro, vastušej savesa keras interpretiripe thaj formiripe e dunijakoro trujal amende. Čačikane ano adava ruhi e butja katar Filip Anić thaj Katarina Kovčalija rodljarena o badani, na sade sar fizikani forma, numaj thaj sar thanipe saveste učharel pe jekh upral aver o privatnikano thaj o putardo, a e amalnikane ladavipa thaj o nakhlovaxtipe mukhena peskere dire.
I multimedialnikani pradaršani “O badani sar thanipe“ del akcento ke monumentalnikane barjarde detale e manušikane badaneske – kočaka, kunia, vušta, kolina – kerindoj lenge transformacia ane agora saven isi plesutne thaj kolektivnikane, materialnikane thaj simbolikane. Akava but akcentirime pašipe kerel o badanikano apstrahiripe, džikaj ki jekh vrama del potenciripe ko lakoro ambivalentnikano rinčhibjaripe: i kočak thaj i kuni si dajandin e zorakiri, stabilnipaskiri thaj miškipaskiri, a pale si odobor kišle thaj xardžutne – thaj ovena simbole uštavipaskere thaj ratvardipaskere.
E pradaršanime butja na dikhas sade sar dujdimenzionalnikane sikavdipa, numaj dikhas sar materialnikane čačipa ano čačikano thanipe. Adava badanipe korkori e suretakoro, Katarina Kovčalija sikavel ano phandipe e delikatnikane phuvthanipaste thaj e monumentalnikane dimenziende ko kučbareskere rangipa, a Filip Anić o materialnipe arakhel ano upralčačikano phandipe e kovle, cxidutne intimakoro e šerandeskoro thaj biprakritakiri kontorzia e simakoro thaj e pašle badanipaskoro, sar ano ruhi e Hans Bellmereskoro. Akala reslipa ikeren e Merleau-Pontyjeskoro dikhipe kaj o badani si temelo e percepciako e dunijakoro, vi, kothan e jabanikane dikhipaskoro thaj o naštipaskoro e objektivnikane reprezentiripaskoro, del jekh xor plesutno, xošipaskoro thaj emotivnikano nakhlovaxtipe.
I pradaršani “O badani sar thanipe“ liparel amen kaj amare badania legaren o lipardipe, e dire e nakhlevaxtipaskere, averkeripe e identiteteskoro thaj e phandipa e kulturakere – von mothoven vašo čačipe savo so formirinel amen, vaši historia so na del amen te bistras la.
Nikola Zmijarević
Biografije
Filip Anić u svom radu istražuje vizualne medije kojima preispituje egzistencijalna pitanja osobnog identiteta kao umjetnika. Rođen je 2001. godine u Osijeku. 2020. godine upisuje Akademiju za umjetnost i kulturu u Osijeku gdje trenutno pohađa magistarski studij Vizualne umjetnosti. Od 2023. kustos ciklusa izložbi “Stojim na leđima divova”. Iste godine dobiva priznanje Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku za predanost i doprinos u području vizualnih umjetnosti. Do sada je izlagao na samostalnim i grupnim izložbama u Hrvatskoj, Kaliforniji, Ujedinjenom Kraljevstvu i Italiji.
Instagram @filip__anic
Katarina Kovčalija rođena je 1999. u Osijeku, gdje je završila diplomski studij Likovne kulture, modul slikarstvo, na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Umjetnica je izlagala na brojnim grupnim izložbama po i radionicama te je imala dvije samostalne izložbe.
Dvije je godine zaredom (2023., 2024.) nagrađivana za produkciju rada na Godišnjoj izložbi Odsjeka za vizualne i medijske umjetnosti. Njezin je rad nagrađen i na izložbi ‘’One su tu’’ 2024.
Filip Anić in his work explores visual media through which he questions existential issues of personal identity as an artist. He was born in 2001 in Osijek. In 2020, he enrolled at the Academy of Arts and Culture in Osijek, where he is currently attending the Master’s program in Visual Arts. Since 2023, he has been the curator of the exhibition series “Standing on the Shoulders of Giants.” In the same year, he received recognition from the Academy of Arts and Culture in Osijek for his dedication and contribution to the field of visual arts. He has exhibited in solo and group exhibitions in Croatia, California, the United Kingdom, and Italy.
Instagram @filip__anic
Katarina Kovčalija was born in 1999 in Osijek, where she completed her graduate studies in Fine Arts, with a focus on painting, at the Academy of Arts and Culture in Osijek. She has exhibited her work in numerous group exhibitions and workshops, and has held two solo exhibitions.
She has been awarded for her work at the Annual Exhibition of the Department of Visual and Media Arts for two consecutive years (2023, 2024). Her work was also awarded at the exhibition “They Are Here” in 2024.
Filip Anić ano peskoro butikeripe rodljarel e vizualnikane medie savenca pučljarel e egzistencialnikane pučipa plesutne identitetoskoro, e artutneskoro. Biame si ano 2001. berš ano Osijek. Ko 2020. berš xramonkerel pes ki Akademia vašo artipe thaj kultura ano Osijek kote si akana ke magisterikane studie vaše Vizuelnikane artipa.
Katar 2023. si kustoso e cikluseskoro e pradaršanipangoro “Terdjovav ke dumoja e džinongoro”. Adava berš del pe leske thaj o angigaripe e Akademiakoro vašo artipe thaj kultura ano Osijek vaš leskiri bari buti so kerel ki ranik e vizualnikane artongiri.
Dži akana sikavel peskiri buti ke korkorutne thaj grupengere pradaršanipa ani Hrvatska, Kalifornia, Baro Pašakerdo Thagaripe thaj Italia.
Instagram @filip__anic
Katarina Kovčalija biame si 1999. berš ano u Osijek, kote so agorkerdja masterikane studie ki Artutni kultura, modulo piktoripe, ki Akademia vašo artipe thaj kultura ano Osijek.
I artutni sikavdja peskiri buti ke but pradaršanipa thaj ke butjarne bešina thaj sas la duj korkorutne pradaršanipa.
Duj berš jekh pal aver (2023., 2024.) isi la pursake vaši produkcia e butjakiri ko Beršeskoro pradaršanipa ko Departamento vašo vizualnikano thaj mediengoro artipe. Lakiri buti si pursakime thaj ki pradaršani ‘’Von si akate’’ 2024.
+Komentatorica+
Izložba se još danas do 21 h može pogledati u Galeriji Događanja.
Aktualnost ove teme ne jenjava. A kako i bi kada je riječ o borbi za slobodu (umjetničkog) izraza i kretanja. Danas ju tumačimo u kontekstu migracija i novih dinamika do kojih takva kretanja dovode. Zatim pitanja (ne)sigurnosti. U neposrednoj nam blizini diljem Srbije održavaju se masovni prosvjedi protiv vlasti zbog tragičnih posljedica pada novosadske nadstrešnice za koje nitko ne preuzima odgovornost. Kod nas je nepovjerenje izazvao glas o tome da su hrvatske državljanke, sudionice radioničkog programa s nekoliko zemalja iz balkanske regije, a među kojima je u medije istupila predstavnica kolektiva Što, kako & za koga (WHW), deportirane nakon uhićenja bez objašnjenja. I izvan kulturnog konteksta često se povlače pitanja jesmo li zaštićeni – no tko nas štiti?
O ovom dijalogu ranjivosti i čvrstoće promišljamo i u kontekstu ekoloških pitanja – gomilama smeća koje nastaje (i ostaje) oko nas, suživotu ljudskog tijela i „tijela“ drveća podložnih jednakim reakcijama – rastu pri povoljnim uvjetima, savijanju pod opterećenjem, međusobnom podupiranju te rušenju pri ozljedama. Tu su i stare gradnje oko nas, trošni objekti, zapuštene zgrade koje uglavnom zahvaća nepovoljna sudbina. Možda će jednom postati predmet nekog istraživanja, ipak su u njih (bila) upisana iskustva, običaji, izazovi, slojevi života koje su korisnici tih prostora ponijeli sa sobom, a možda će ih oživjeti neke druge priče, neki drugi događaji. +Ivana Završki
