DATUM: 17.6.2021. 
VRIJEME: 19:30 – 20:30
MJESTO: Koncertna dvorana
1. koncert 15. sezone Gudačkog kvarteta Porin
GUDAČKI KVARTET PORIN
Ivan Novinc, violina
Val Bakrač, violina
Lucija Brnadić, viola
Neva Begović, violončelo
Gost: Mihael Paar, klarinet
Program:
Blagoje Bersa:
Menuet za gudački kvartet
Wolfgang Amadeus Mozart:
Kvintet za klarinet i gudački kvartet u A- duru, K. 581
Allegro
Larghetto
Menuetto – Trio I – Trio II
Allegretto con variazioni
Joseph Haydn:
Gudački kvartet u C-duru, op. 33 br. 3
Allegro moderato
Scherzo: Allegretto
Adagio ma non troppo
Rondo: Presto
Ulaz na koncert je slobodan!
Slijedom epidemioloških mjera, a zbog limitiranog kapaciteta dvorane, obavezna je najava dolaska na: centar@knap.hr, najkasnije do 24. 5. u 14 sati.
Godine 1998., u okviru razreda komorne glazbe profesora Mladena Sedaka, na Muzičkoj akademiji osnovan je Gudački kvartet Porin. Pored intenzivnog zajedničkog rada tijekom studija na Akademiji, kvartet je aktivno sudjelovao na majstorskim tečajevima kod Valtera Dešpalja a kasnije i kod vrhunskih svjetskih gudačkih kvarteta kao što su Amadeus, Alban Berg, Bartok, Janaček, Smetana i Praški kvartet.
Mladi kvartet se vrlo brzo profilirao kao jedan od najznačajnijih hrvatskih komornih sastava postigavši brojnim nastupima uspjehe ne samo diljem Hrvatske već i u Njemačkoj, Austriji, Sloveniji, Italiji, BiH, Kanadi te u dalekoj Argentini. Na svjetskoj izložbi Expo 2000. u Hannoveru, kvartetu je ukazana čast da predstavlja hrvatsku glazbu, a iste godine, na poziv Austrijskog društva za suvremenu glazbu sudjeluje na koncertu mladih austrijskih kompozitora u Beču te nastupa i na Salzburškom Mozarteumu. Od ostalih značajnih nastupa treba izdvojiti nadasve uspješnu izvedbu 2. gudačkog kvarteta Krzysztofa Pendereckog na Muzičkom biennallu Zagreb 2007. (kojoj je prisustvovao i sam skladatelj!) zatim nastupe na Dubrovačkim ljetnim igrama (2008.,2009.i 2012.) i u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu (u sklopu ciklusa Lisinski subotom) 2008. godine.
Od 2006. godine Kvartet Porin priređuje u Zagrebu vlastite cikluse koncerata, najprije u Preporodnoj dvorani palače Narodnog doma, a zatim u Maloj dvorani Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog. Danas njegov stalni postav čine violinisti Ivan Novinc i Val Bakrač, violistica Lucija Brnadić i violončelistica Neva Begović. Kvartet surađuje s mnogim značajnim hrvatskim glazbenicima, a u širokom repertoaru pored klasika posebnu pažnju posvećuje hrvatskom skladateljskom opusu. Osvojio je i tri vrijedne nagrade: ”Ivo Vuljević” (za najbolje mlade glazbenike u 2002. godini), ”Darko Lukić” i ”Radio podij”. Za ciklus koncerata održanih u sezoni 2007./2008. Kvartet Porin dobio je najveće priznanje koje komornim sastavima dodjeljuje Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika – diplomu ”Milka Trnina”.
Klarinetist Mihael Paar diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (J. Tonžetić), a magistrirao na salzburškom Mozarteumu (A. Brandhofer). Pozornost na sebe skrenuo je već kao 15-godišnjak kada je s velikim uspjehom debitirao uz orkestar Windstrings izvevši Weberov Concertino Op. 26. Od tada bilježi nastupe u važnim hrvatskim i inozemnim koncertnim dvoranama, na međunarodnim festivalima kao i solističke suradnje s orkestrima i ansamblima. Osnivač je i umjetnički voditelj Camerate Cantilly, klasičnog Harmonie ansambla koji glazbena kritika opisuje kao novu snagu na domaćoj glazbenoj sceni. Ostvario je zapažene nastupe na međunarodnim natjecanjima osvojivši 2. nagradu u Ohridu, 3. nagradu u Bariju i 4. nagradu u Padovi. Laureat je međunarodne Fondacije Solti, dobitnik nagrade grada Samobora, Diplome Milka Trnina te nagrade HDS-a na Tribini mladih umjetnika Darko Lukić.
“Šest Haydnovih gudačkih kvarteta op. 33, objavljenih 1782. godine, prvi su značajan rezultat kvartetističke groznice koja je zahvatila bečke krugove u desetljeću između 1780. i 1790. godine”, ističe talijanski muzikolog Giorgio Pestelli pišući o Josephu Haydnu (1732. – 1809.). “Mogućnosti koje je nudio idiom sonatne forme, od stroge štedljivosti sredstava do začudno inventivne slobode, rasle su i učvrstile se u tim djelima. Haydnova glazba postala je puna duhovitih dosjetki i zamki za slušatelja, a komika kazališnog tipa u čisto glazbenim situacijama oslobođena je svih kočnica. Fleksibilnost jezika izražena četirima glazbalima više je no dostojna fraze ‘posve nov i poseban način’, koju je Haydn uporabio predstavljajući ovu zbirku.”
Nazvani Ruskima, budući da ih je skladatelj posvetio nadvojvodi i budućem ruskom caru Pavlu I., kvarteti iz op. 33 nastali su gotovo deset godina nakon prethodnog Haydnovog ciklusa posvećenog istoj vrsti, a bili su to gudački kvarteti op. 20. Ciklus od šest kvarteta op. 33, u kojima postiže lakoću izražajnosti prožetu glazbenim humorom, Haydn je napisao ljeti i u jesen 1781. godine, a praizvedeni su na Božić iste godine u bečkom domu nadvojvodine supruge Marije Feodorovne. Zanimljivo je da dva kvarteta iz ciklusa nose i posebne nadimke, pa su upravo prema njima ostali prepoznatljivi do danas, a to su br. 2 nazvan Šala i br. 3 nazvan Ptica. Mnogi Haydnovi gudački kvarteti i simfonije nose karakteristične nadimke, koji se odnose na određenu doživljajnu asocijaciju koju potiču. Sam Haydn nije ih smišljao, već je to učinila njegova suvremena koncertna publika, stvarajući time, a da ni sama nije bila svjesna, svojevrsnu pretpovijest programne glazbe, koju možemo pratiti još od vremena Vivaldija.
Haydn u kvartetima op. 33 prvi put počinje umjesto menueta upotrebljavati scherzo, koji će u nastavku glazbene povijesti postati Beethovenov zaštitni znak. U Gudačkom kvartetu u C-duru, op. 33 br. 3, Scherzo je na mjestu drugoa stavka, nakon kojega slijedi Adagio, koji uvlači u sebe elemente triju formi, sonatne, varijacija i ronda, a posljednji stavak, Finale, žustrim rondom zaokružuje djelo. Svoj je nadimak dobio zbog teme u violini u prvom stavku, čiji ponavljajući tonovi s ukrasima postižu dojam ptičjega pjeva, a koji se još izrazitije razrađuju u Triju drugoga stavka.
Blagoje Bersa (1873. – 1934.) jedna je od najznačajnijih osobnosti hrvatske glazbe 20. stoljeća, čiji se životni put odvijao između rodnoga Mediterana (rođen je u Dubrovniku, osnovnu i većim dijelom srednju školu pohađao je u Zadru), Beča kao austrougarske prijestolnice (gdje je završio konzervatorij) te Zagreba, u kojemu je od 1922. godine do smrti kao profesor kompozicije i orkestracije na Muzičkoj akademiji odgojio niz istaknutih hrvatskih skladatelja (među kojima su bili Boris Papandopulo, Milo Cipra i Ivan Brkanović).
Potraga za poslom vodila je Bersu u Sarajevo, Split i Graz, no Beč i Zagreb bila su dva njegova glavna životna i umjetnička uporišta. “Žarko ljubim slavu. Mrzim prosječnost. Biti ili nešto ili ništa. Bolje kaplar u Beču nego general u Zagrebu”, pisao je Bersa u svom dnevniku 1905. godine, kada je odlučio vratiti se u Beč u potrazi za životnim i profesionalnim uvjetima koje mu u tom trenutku domaća sredina nije mogla pružiti, a prije konačnog povratka 1919. godine u Zagreb. Citirana bi se misao, u ponešto blažem obliku, mogla primijeniti i na okolnosti njegovog prvog odlaska u Beč 1896. godine.
Trogodišnje glazbeno naukovanje na glazbenoj školi Narodnoga zemaljskog glazbenog zavoda u Zagrebu, tijekom kojega je “spontane muzikantske ideje” uspio “disciplinirati i poslušno smjestiti u okvire zanata” (Eva Sedak u Dnevnik i uspomene), odlučio je 1896. godine nastaviti u Beču, gradu koji je za nekoliko generacija muških predstavnika njegove obitelji bio logičan odabir. Beč je na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće bio kulturno žarište Europe, koje je Bersi omogućilo upijanje svih modernosti te pružilo temelj za oblikovanje umjetničke osobnosti, koju današnja muzikologija smatra istinskim (i rijetkim) predstavnikom Glazbene moderne u povijesti hrvatske glazbe.
U nevelikom Bersinom komornom opusu, nakon skladbe za violinu i klavir Povero Tonin, prvoga Bersinog službenog opusa nastalog u Zadru (ali bez datacije), nalazi se Menuet za gudački kvartet, op. 14. Ovo djelo Bersa je skladao od 21. do 27. listopada 1896. godine u Beču, ubrzo nakon upisa na tamošnji konzervatorij.
Već prije ovoga jednostavačnog kvartetskog pokušaja Bersa je 1895. godine u Zagrebu skladao prvi stavak Klavirskog trija, koji je dovršio dvije godine kasnije, te Gudački kvartet u c-molu, op. 9, koji do danas nije pronađen. U komornim djelima mladoga Berse, točnije u skladateljevom komornom slogu, muzikologinja Eva Sedak prepoznaje izraženije “školske okvire”, dok je u klavirskim minijaturama i solo pjesmama bio maštovitiji. “Od svih gotovo nepoznatih skladbi iz toga razdoblja danas vjerojatno najviše žalimo za Gudačkim kvartetom u c-molu, što ga je prema Mariji Kuntarić 1938. godine izveo Zagrebački kvartet, ali se kasnije to djelo izgubilo”.
Još dva puta Bersa se vratio komornom slogu. Godine 1904. u Beču je skladao Rêverie za violončelo i klavir, op. 49. Mnogo je godina trebalo proći da se ponovno okuša u kvartetskom slogu, pa je 1933. godine Blagoje Bersa završio svoju komorno-glazbenu avanturu napisavši Gudački kvartet, čiji se autograf tek u skicama čuva u Hrvatskom glazbenom zavodu u Zagrebu.
