20. 3. 2026.
Monika Leskovar
Danijel Detoni
Koncertna dvorana KNAP

Violončelistica Monika Leskovar (1981.) skrenula je na sebe pozornost

Monika Leskovar

javnosti 1995. godine kada je u trinaestoj godini postala najmlađom pobjednicom Međunarodnog natjecanja

Čajkovski u Japanu. Najprije polaznica Glazbenog učilišta Elly Bašić u Zagrebu kod prof.

Dobrile Berković Magdalenić, zatim učenica Valtera Dešpalja, diplomirala je i završila poslijediplomski studij na Glazbenoj akademiji Hanns Eisler u Berlinu u razredu prof. Davida Geringasa, gdje je 2006. preuzela mjesto njegova asistenta. Usavršavala se na majstorskim tečajevima Mstislava Rostropoviča i Bernarda Greenhousea. Pobjednica je mnogih

međunarodnih natjecanja kao sto su ARD u Münchenu (2001.), Mstislav Rostropovič u

Parizu, Roberto Caruana u Milanu (1999.) te Adam na Novom Zelandu (2003.). Bila je prva hrvatska predstavnica Eurovizijskog natjecanja za mlade glazbenike koja je ušla u finale, nastupivši u Beču 1998.

Koncertirala je u Japanu, Belgiji, Francuskoj, Njemačkoj, Danskoj, Mađarskoj, Velikoj Britaniji, Novom Zelandu te Australiji. Kao solistica nastupala je s orkestrima kao što su: Simfonijski orkestar Bavarskoga radija, Moskovska filharmonija, Sendajska filharmonija, Slovenska filharmonija, Sanktpeterburški simfonijski orkestar, Zagrebačka filharmonija, Essenska filharmonija, Praški komorni orkestar, Litavski komorni orkestar, Kremerata

Baltica, Zagrebački solisti, te s dirigentima poput Valerija Gergijeva, Thomasa Hengelbrocka, Krzysztofa Pendereckog i mnogih drugih. Održala je brojne recitale, te redovito nastupa na festivalima komorne glazbe po cijelom svijetu, među kojima se ističu Manchester International Cello Festival, Kronberg Academy Festival, Rostropovich Festival, Festival Casals, Dubrovačke ljetne igre, Schleswig-Holstein Musik Festival, Mozartfest Würzburg i dr. Ostvarila je uspješnu suradnju s brojnim istaknutim glazbenicima kao što su Giovanni

Sollima, Ivana Švarc Grenda, Boris Berezovsky, Sofia Gubaidulina, Jurij Bašmet, Julian Rachlin, Stefan Milenković, Mischa Maiski, Itamar Golan, Gidon Kremer, Mario Brunello, Patti Smith, Janine Jansen i dr.

U sezoni 2010/2011. djelovala je kao prva violončelistica Münchenske filharmonije. Od 2012. godine profesorica je na Konzervatoriju Talijanske Švicarske u Luganu, a od 2017. docentica na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

Svira na violončelu napuljskog majstora Vincenza Postiglionea iz godine 1884., koje je dobila na upotrebu od grada Zagreba i Zagrebačke filharmonije.

Danijel Detoni glazbeno je obrazovanje započeo u Zagrebu u klasi Olge Detiček u

Danijel Detoni (photo: Sini T)

Glazbenoj školi Vatroslav Lisinski, a nastavio u razredima Lászla Baranyayja i Balázsa Kecskésa na Glazbenom sveučilištu Liszt Ferenc u Budimpešti te Itamara Golana na Konzervatoriju u Parizu. Svoja je znanja stjecao i u radu s renomiranim umjetnicima kao što su Pál Éder, Felix Gottlieb, Emanuel Krasovsky, Pnina Salzman i Dénes Várjon.

Kao solist i komorni glazbenik gostovao je na prestižnim festivalima poput Varšavske jeseni, Muzičkog biennala Zagreb, festivala Musica Danubiana u Ljubljani, Dubrovačkih ljetnih igara, Osorskih glazbenih večeri, festivala Julian Rachlin & Friends u Dubrovniku, Transeuropéenes u Rouenu, Schleswig-Holstein u Hamburgu, ReMusica u Prištini, Carniarmonie u Udinama i Trieste Prima u Trstu. Surađivao je s umjetnicima kao što su Boris Brovtsyn, Yevhen Churikov, Blaise Déjardin, Itamar Golan, Goran Jurković, Ivana Lazar, Monika Leskovar, Katarina Livljanić (kao član ansambla Dialogos), Gordan Nikolić, Sanja Romić, Lucija Stilinović, Krešimir Stražanac, Irvin Venyš, Radovan Vlatković, Gordan Tudor te Pavle Zajcev.

Nastupio je uz Nikšu Barezu, Pavla Dešpalja, Tomislava Fačinija, György Győriványi Ráth, Ivana Huta, Tan Lihua, Ivana Repušića, Liora Shambadala, Vesnu Šouc s ansamblima poput Slovenske filharmonije, Zagrebačke filharmonije, Beogradske filharmonije, Simfonijskog orkestra HRT-a, Dubrovačkog simfonijskog orkestra, Komornog orkestra UMZE, Komornog orkestra Dušan Skovran, Pekinškog simfonijskog orkestra te ansambla Antiphonus, Zagrebačkih solista, Zagrebačkog kvarteta i Zagrebačkog kvarteta saksofona.

Od ranih dana strastveni je komorni glazbenik: u travnju 2003. u duu s violinisticom Mártom Deák pobijedio je na Državnom natjecanju Leó Weiner u Budimpešti, a u kolovozu 2006. osvojio i Nagradu izraelske Zaklade Isman za iznimnu interpretaciju glazbe Györgya Ligetija.

Veliku pažnju posvećuje promociji suvremene glazbi te je praizveo djela Ivana Božičevića, Silvija Foretića, Sare Glojnarić, Zorana Juranića, Alfija Kabilja, Krešimira Seletkovića, Ivana Josipa Skendera, Mladena Tarbuka i Gordana Tudora.

Hrvatska glazbena mladež proglasila ga je najboljim mladim glazbenikom 2008. godine. Iste mu je godine objavljen  solistički album s izabranim djelima Dubravka Detonija u izdanju diskografske kuće Croatia Records. Ista je kuća 2014. izdala i nosač zvuka Journey through Europe te 2018. belgijska Le Chant de Linos u suradnji s violončelisticom Kajanom Pačko.

Od 2009. podučava klavir i komornu glazbu na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Održao je pijanističke i komorne radionice u glazbenim školama diljem Hrvatske i Srbije te na glazbenim sveučilištima u Pragu i u Weimaru.