Knapov Offbeat: I SAMO/ KRAJ KRAJEVA
O predstavi
I SAMO
AUTOR I IZVEDBA: Bruno Isaković
GLAZBA: Hrvoje Nikšić
Produkcija: UO Malo sutra
Koprodukcija: Domino
GLAS: Alan Watts – Out of your mind – lectures
„I samo“ je solo plesna predstava koja propituje suvremeni imperativ neprekidnog osobnog usavršavanja i društveni pritisak da se predstavljamo kao idealizirane verzije sebe. U svijetu u kojem se autentičnost često zamjenjuje projekcijama vlastitih, pažljivo oblikovanih holograma, predstava istražuje kako težnja prema „boljem ja“ može postati sizifovski zadatak, lišen prostora za neuspjeh. Kroz pokret i gestu, „I samo“ ulazi u polje osobnog rasta ispunjenog simbolikom. Rezultat je koreografsko istraživanje „uspješnog neuspjeha“, paradoksa koji otvara prostor iskrenosti i ranjivosti.
„I samo“ je poziv na odmak od nametnutih normi i korak prema autentičnosti: prema tijelu koje ne teži savršenstvu, već istini; prema rastu koji ne proizlazi iz nedostatka, već iz prihvaćanja.
KRAJ KRAJEVA
Koreografija i izvedba: Mia Zalukar
Glazba: Hrvoje Nikšić
Dramaturgija: Margareta Sinković
Umjetnička suradnica: Lucija Barišić
Produkcija: UO Malo sutra
Koprodukcija: Domino
Kada ste se ujutro obukli, jeste li razmišljali da bi vam to mogla biti posljednja odjevna kombinacija? Želite li uistinu u tome dočekati kraj? Ili je kraj novi početak, a time i prilika za presvlačenje?
U novom danom trenutku, bit ćete spremniji, prisutniji, bolja verzija sebe. Ako se naravno sjetite da biste se uopće trebali pripremiti za sljedeći i potencijalno konačan kraj. No što ako u jednom danu ima više krajeva s kojima se susrećemo? Možemo li ih razaznati i oprostiti se s njima, pružiti im zagrljaj posljednji put?
Upravo se idejom sveprisutnih različitih završetaka koji se prožimaju kroz naš život i svakodnevicu, bavi plesna umjetnica Mia Zalukar u svojem solu “Kraj krajeva”. Unutar ciklične izvedbe, prikazuje se potreba za određenom vrstom pripreme na konačan svršetak i rastvaraju se pitanja našeg odnosa i miješanih emocija prema neizbježnim krajevima. Putem iskazivanja promišljanja o prolaznosti života i trenutku dolaska određenog kraja te izvođenjem akcija postavljanja savršenih uvjeta za kraj, umjetnica se suočava i stvara dijalog sa završecima. Postepeno otkriva slojevitost emocija vezanih za završetke čime zaokreće izbjegavanje razgovora o krajevima u otvoren prostor za njihovo prihvaćanje i priznavanje njihova značaja. Što bi naposljetku bio život bez krajeva?
Posebno hvala Ivani Đuli, Ivanu Marušiću Klifu i Bojanu Opačku.
Hvala Mjesnom odboru Voćarska na omogućenom prostoru za probe i izvedbu.
* Ulazak u dvoranu nakon početka predstave dopušten je isključivo uz pratnju i upute hostesa.
* Molimo posjetitelje da za vrijeme predstave ne koriste mobitele.
