Posljednja Freudova seansa

Na rasporedu

03.12.
SUBOTA
20:00
03.12. SUBOTA 20:00
 

O predstavi

– drama –
(više od 100 izvedbi)

igraju: Marko Torjanac i Franjo Dijak

Godina je 1939. Europa je u kaosu drugog svjetskog rata, a mi svjedočimo neobičnom susretu oca psihoanalize Sigmunda Freuda i svjetski poznatog pisca ‘Kronika iz Narnije’ C. S. Lewisa.

Godina je 1939. Europa tone u kaos Drugog svjetskog rata, a mi svjedočimo susretu Sigmunda Freuda i C. S. Lewisa.

U neminovnom srazu dvaju svjetonazora, ova dva velika uma čije je mišljenje i djelovanje uvelike oblikovalo današnji svijet, sukobljavaju se oko pitanja Postoji li Bog?. Tijekom jednoipolsatne gorljive potrage za smislom imamo priliku zaviriti i u njihove osobne životne priče koje su ishodišta njihovih uvjerenja, ali i dvojbi.

Ova drama, bogata promišljanjima o smislu života, postavlja kompleksna pitanja o našoj civilizaciji i našem o današnjem vremenu, ali i o vječnoj potrebi čovjeka da objasni svijet i pronađe smisao.

Zbog toga Posljednja Freudova seansa ne silazi s njujorških pozornica već više od pet godina, a sada je konačno ima prilike vidjeti i hrvatska publika.

Posljednja Freudova seansa dobila je 2009. godine prestižnu nagradu Off Broadway Alliance.

NAGRADE I NOMINACIJE:

2016.
Nagrada Fabijan Šovagović za najbolju mušku ulogu Marku Torjancu na 23. Festivalu glumca 2016.
Nagrada za najbolju predstavu na festivalu Pod Murvom u Skradinu 2016.
Nagrada za najbolju mušku ulogu Marku Torjancu na festivalu Pod Murvom u Skradinu 2016. Nominacija za najbolju mušku ulogu Franji Dijaku za Nagradu hrvatskog glumišta 2016.

 


 

IZ KRITIKA:

‘Bezvremenski tekst i parada glumačkog umijeća’

‘Marko Torjanac opet nam je na hrvatske pozornice postavio odlično, bezvremensko djelo.’
‘Obojica glumaca u međusobnom nadigravanju čine bit Seanse. Odlično se prepoznaju i nadopunjuju.
Večernji list

‘Tako tešku temu i briljantan, svevremen i aktualan tekst mogu iznijeti samo najbolji i kazalištu, umjetnosti i dubinskim egzistencijalnim pitanjima najposvećeniji glumci.’

‘U stalnom verbalnom nadmetanju i međusobnoj suigri moćan a nježan Marko Torjanac kao dosljedan Freud izgubljenih iluzija i Franjo Dijak kao nježan a moćan oksfordski profesor s osobnom tajnom publici nude pravi redateljski i glumački užitak.’

‘Torjanac je izvrsno i za glumce i publiku tečno, precizno i plastično preveo tekst i sam ga režirao. Izvrsno vodi cijeli intelektualni dvoboj kao Sigmund Freud, pokazujući unutarnju snagu slavnoga psihoanalitičara, ali i vlastitu glumačku moć.’
Kazalište.hr

‘Iza naizgled jednostavne rasprave skriva se precizan režijski i dramaturški mehanizam. Tu se ne radi o pukom prepucavanju oko postojanju Boga, već o smirenoj i kulturnoj raspravi dvojice intelektualaca protkanoj humorom, raspravi kakva nedostaje u našem društvu.’

‘Predstava koja će, zahvaljujući osebujnoj energiji glumaca, gledatelja s lakoćom preseliti u Freudov londonski dom.’

‘Franjo Dijak je u potpunosti ušao u ulogu mladog strastvenog pisca dok Torjanac, uz realistično portretiranje Freudova zdravstvenog stanja, briljira u ironičnim komentarima na račun mladog Lewisa.
U predstavi je najvažnija upravo njihova zajednička energija.’
Ziher.hr

‘Odlični glumci u redateljski fino vođenom duelu raspravljaju ozbiljno i uvažavajući onog drugog. Zato mi je bilo osvježenje slušati i gledati kako dva pametna čovjeka razgovaraju o nečem ozbiljnom i važnom.’

‘Vrlina je otvaranje ozbiljne teme i ozbiljnog razgovara o Bogu na profesionalnoj kazališnoj sceni koja na taj način ne govori već gotovo stotinu godina. Ja bih je najradije i treći put gledala. I zato je svesrdno preporučujem.’
Bitno.net

Mark St. Germain
POSLJEDNJA FREUDOVA SEANSA

Uloge:
Sigmund Freud: Marko Torjanac
C. S. Lewis: Franjo Dijak

Prijevod, scenografija i režija: Marko Torjanac
Kostimografija: Đurđa Janeš
Izbor glazbe: Milorad Stranić
Oblikovanje svjetla i zvuka: Damir Rončević

Fotografija: Mladen Pobi
Dizajn: Tomislav Veltruski
Video: Hrvoje Felbar

Premijera: 13. prosinca 2015., DK Gavella
Svečana 100. izvedba: 7. veljače 2021., Kazalište Mala scena