KALAMOS KVINTET<\/strong><\/p>\n Katarina Grubi\u0107, oboa Boris Papandopulo: Nadsviravanje<\/em><\/strong><\/p>\n Helena Skljarov: Circling<\/em><\/strong><\/p>\n Ufuk Bi\u00e7ak: Devinim*<\/em><\/strong><\/p>\n Laura Mjeda \u010cuperjani: REEDefinition<\/em><\/strong><\/p>\n Massimo Brajkovi\u0107: Dobrinjske \u0161urlice (alla balun)<\/em><\/strong><\/p>\n Gordan Tudor: Tre pezzi<\/em><\/strong> Juraj Marko \u017derovnik: Zoo<\/em><\/strong><\/p>\n Branko Okmaca: Ciaccona rustica<\/em><\/strong><\/p>\n *Pobjednik natjecanja Calefax Composer Competition<\/i> 2022. godine (Amsterdam, Reed kvintet<\/em> je sastav drvenih puha\u010dkih glazbala koji koriste jezi\u010dak ili pisak (engl. reed). To su oboa, klarinet, saksofon, bas klarinet i fagot uz njihove srodne varijante. Sastav se pojavljuje na svjetskoj sceni relativno nedavno (sredinom 1980-ih). Novi tip ansambla uskoro dobiva priznanje ozbiljne kritike, a ugledni ga \u010dasopis Times<\/em> progla\u0161ava \u201enajboljim novim glazbenim formatom na svijetu\u201c. Europski stru\u010dnjaci s podru\u010dja glazbe smatraju ovu vrstu ansambla jednom od najperspektivnijih u svojoj bran\u0161i, o \u010demu govori i \u010dinjenica da se akademske godine 2016.\/2017. na Kraljevskom konzervatoriju u Den Haagu otvara magistarski studij upravo za ovaj tip sastava.<\/p>\n Kalamos kvintet<\/strong> prvi je i jedinstveni takav sastav u \u0161iroj regiji. Osnovan je 2013. godine u Zagrebu te je u kratkom vremenu ostvario niz recitala na va\u017enim pozornicama diljem Hrvatske. U suradnji s izdava\u010dkom ku\u0107om Nota Bene<\/em> ansambl je objavio dva nosa\u010da zvuka, Reeds music<\/em> i Bersiana<\/em>, a ove godine o\u010dekuje se najnoviji studijski uradak \u2013 REEDefinition<\/em>. \u010clanovi ansambla sura\u0111uju s vode\u0107im orkestrima, kazali\u0161nim ku\u0107ama, anga\u017eirani su u podru\u010dju glazbenog obrazovanja, studijskoj i festivalskoj produkciji. Bogato pojedina\u010dno iskustvo, \u0161irok spektar glazbenih ukusa te usavr\u0161avanje i studiranje kod vode\u0107ih svjetskih glazbenih umjetnika, \u010dini ovaj kvintet jednim od vode\u0107ih puha\u010dkih glazbenih sastava u Hrvatskoj.<\/p>\n Od svog osnutka Kalamos kvintet nastoji na isti na\u010din kroz novi glazbeni format prezentirati javnosti hrvatsku glazbenu ba\u0161tinu.<\/p>\n U 2021. godini \u010dlanovi kvinteta zapo\u010deli su vi\u0161egodi\u0161nji projekt istra\u017eivanja muzikolo\u0161kog fenomena karakteristi\u010dnog za Istru i Hrvatsko primorje \u2013 narodni puha\u010dki instrument sopile (ro\u017eenice). Radi se o instrumentima koji se uvijek sviraju u paru (vela i mala sopila), \u010desto se koriste kao pratnja uz ples, te koriste dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja (popularno nazvano ”istarska ljestvica”) \u0161to je 2009. godine uvr\u0161teno na UNESCO-ov popis nematerijalne ba\u0161tine.<\/p>\n Polaze\u0107i od skladbe Nadsviravanja<\/em> Borisa Papandopula, Kalamos kvintet odlu\u010dio je dublje istra\u017eiti mogu\u0107nosti koje pru\u017ea Papandopulov inovativni iskorak te naru\u010dio niz djela hrvatskih autora za reed kvintet s kori\u0161tenjem vele i male sopile kao srodnih instrumenata. Tom pozivu su se odazvali istaknuti skladatelji: Helena Skljarov, Laura Mjeda \u010cuperjani, Massimo Brajkovi\u0107, Gordan Tudor, Juraj Marko \u017derovnik te Branko Okmaca. Tako je kroz 2021. i 2022. godinu nastao niz kompozicija koje je ansambl vrlo brzo praizveo. Sve skladbe uvr\u0161tene su i na nosa\u010d zvuka REEDefinition <\/em>\u010dije je objavljivanje u pripremi.<\/p>\n U skladbu Nadsviravanje <\/em><\/strong>(1978.) Boris Papandopulo <\/strong>(1906. \u2013 1991.) uvrstio je par sopila (instrumente povremeno sviraju izvo\u0111a\u010di dionice klarineta i fagota u ina\u010de klasi\u010dnoj postavi puha\u010dkog trija \u2013 oboa, klarinet, fagot). Majstorstvo ove skladbe upravo je u spretnim izmjenama instrumenata pri \u010demu je Papandopulo iskoristio sve mogu\u0107e zvukovne kombinacije zbog \u010dega se \u010dini kao da skladbu svira vi\u0161e od troje svira\u010da. Tijek skladbe kontinuiran je, tempo konstantan i nepromjenjiv, glazbeni materijal te\u010dan i nezaustavljiv, a sastoji se od niza vrlo upe\u010datljivih i karakterno obojenih kra\u0107ih melodijskih fraza koje o\u010digledno nastaju pod utjecajem istarskog folklora. Posebnost skladbe je i kori\u0161tenje specifi\u010dnih ljestvica \u010dime se, izme\u0111u ostaloga i zbog ‘nestabilne’ temperacije sopila, ukupno timbarsko zvu\u010danje klarineta, oboe i fagota pribli\u017eilo boji sopila i njihovu izri\u010daju.<\/p>\n Skladba Helene Skljarov Circling <\/em><\/strong>koncipirana je poput kola\u017ea: ishodi\u0161te razli\u010ditih blokovskih ideja temelji se na dva principa – \u201esamo zrak, samo akord\u201d. Iz tog materijala razvija se sve ostalo. Naslov Circling<\/em> odnosi se na nepostojanje odre\u0111enog tipa materijala: zrak, odnosno tonove, svira\u010di izvode ‘u krug’, senza misura<\/em>, i me\u0111usobno izmjenjuju. Sopile se poku\u0161avaju stopiti u ovu boju i disonantnost slu\u010dajnih suzvu\u010dja. Njihov solo kao da je tip kadence \u2013 nenadan je. Na kraju se kola\u017eni blokovi ponavljaju u vidu meditacije uz om<\/em> jednog od svira\u010da.<\/p>\n Turski skladatelj Ufuk Bi\u00e7ak <\/strong>(1989.) svojom skladbom Devinim <\/em><\/strong>(Pokret<\/em>) osvojio je prvu nagradu na 15. skladateljskom natjecanju Calefax. Pobjednikom je progla\u0161en u prosincu pro\u0161le godine, u amsterdamskom Muziekgebouwu, uz sljede\u0107e obrazlo\u017eenje: \u201eDevinim<\/em> je profinjeno djelo upe\u010datljiva koncepta realiziranog na sofisticiran na\u010din. Zvu\u010dni svijet je zadivljuju\u0107i i uravnote\u017een, te se u\u010dinkovito kre\u0107e me\u0111u instrumentima. To stvara dijaloge u kojima se boje i alikvoti kombiniraju kako bi nastao odjek koja se infiltrira u stvoreni zvu\u010dni svijet. Pisanje za instrumente je idiomatsko, intuitivno i autenti\u010dno.\u201d<\/p>\n Laura Mjeda \u010cuperjani<\/strong> (Beograd, 1971.) autorica je skladbe REEDefinition<\/em><\/strong> \u010diji naslov kao igra engleskih rije\u010di reed<\/em> (trstika) i redefinition<\/em> (redefinicija) na domi\u0161ljati na\u010din ozna\u010dava mogu\u0107e nove pravce u tuma\u010denju klasi\u010dnih instrumenata s jezi\u010dkom, pa je i preuzet za spomenuti nosa\u010d zvuka. Skladba s formalno klasi\u010dnom razradom materijala, u smislu razvojnosti i ishodi\u0161ta, istra\u017euje mogu\u0107nosti koje pru\u017ea spoj suvremenih tehnika i zvuka sopila koje se javljaju u sredi\u0161njem dijelu. Sve elemente koristi do krajnosti: le\u017ee\u0107i ton ponekad nestaje u \u010disti air sound<\/em>, a zvuk je ponekad zamijenjen udarcima, \u010dime dolaze do izra\u017eaja sve tehnike instrumenata i stvaraju se razli\u010dite zvukovne teksture.<\/p>\n Massimo Brajkovi\u0107<\/strong> (Rovinj, 1955.) za svoju se skladbu Dobrinjske \u0161urlice (alla Balun) <\/em><\/strong>nadahnuo narodnim istarskim plesom balunom i \u010detvrttonskim pjevanjem iz Dobrinja na otoku Krku. Skladba uz istarski melos i ritmiku plesa, koristi i odre\u0111ene efekte kojima svira\u010de dodatno izbacuje iz klasi\u010dnog izvo\u0111a\u010dkog konteksta – ritmi\u010dko lupanje nogom u pod i tipi\u010dno narodno netemperirano pjevanje. Skladatelj ipak nije uvrstio sopile, ve\u0107 je kombinacijom oboe i sopran saksofona poku\u0161ao do\u010darati zvuk tradicijskog instrumenta \u0161urlice. Prema skladateljevu uputstvu, dio skladbe treba svirati ‘netemperirano’, \u0161to predstavlja jedan od tipova istarskog melosa.<\/p>\n Tre pezzi<\/em><\/strong> Gordana Tudora<\/strong> (Split, 1982.) formalno imaju tri stavka, s time da autor sugerira te\u010dnu ataccu<\/em>, bez du\u017eeg zaustavljanja izme\u0111u stavaka. Kako je sam rekao, ovaj subverzivni ciklus poigrava se frazemima izvedenima iz rije\u010di pezzo<\/em> (komad): naslov prvoga stavka odnosi se na trganje na komade, drugi sugerira magarca\/tovara, a tre\u0107i ‘tvrdu’ ili izdr\u017eljivu osobu. Sopile imaju donekle komi\u010dnu ulogu, poku\u0161avaju do\u010darati tovara, te je njihova dionica najzahtjevnija u ovoj skladbi.<\/p>\n Skladba Zoo <\/em>Juraja Marka \u017derovnika<\/strong> (Rijeka, 1993.) koristi izuzetno mnogo glazbenog materijala, koji majstorski povezuje repetiraju\u0107im istarskim tancem,<\/em> inovativnim bojama i tehnikama instrumenata u skladnu cjelinu. Koristi fragmente skladbi niza autora \u0161to jasno i navodi u partituri (Igor Stravinski, Dmitrij \u0160ostakovi\u010d, Carlo Gesualdo da Venosa…). Istarski tanac uvijek iznose sopile, a kako se pojavljuje vi\u0161e puta, djeluje kao svojevrsni refren. Formalno, rije\u010d je o kola\u017enoj koncepciji, no dijelovi se te\u010dno pretapaju jedan u drugi. Iako klasi\u010dni instrumenti uglavnom ne nastupaju istodobno sa sopilama, autor od svira\u010da tra\u017ei tehniku izvo\u0111enja \u010detvrttonova \u010dime se zvukovno pribli\u017eava netemperiranosti istarskog melosa.<\/p>\n Skladatelj, dirigent i pedagog Branko Okmaca <\/strong>(Pula, 1963.) u svoju je Ciacconu rusticu<\/em><\/strong> tako\u0111er uklju\u010dio sopile s posebnom ulogom \u2013 da na vrhuncu skladbe maksimiziraju zvu\u010dni dojam. Cijela skladba koncipirana je kao veliki dinami\u010dki val koji nastaje iz ti\u0161ih dinami\u010dkih nijansi i relativno nezasi\u0107ene teksture, zao\u0161travaju\u0107i se lomljenjem ritamskih struktura i pove\u0107avanjem glasno\u0107e, do napetog vrhunca u kojemu nastupaju sopile.<\/p>\n Posebna zahvala Heleni Skljarov i Yaroslavu Sadovyyju na pomo\u0107i i ustupljenom materijalu za bilje\u0161ke za ovaj koncert.<\/strong><\/p>\n Koncert je ostvaren uz podr\u0161ku Gradskog ureda za kulturu i civilno dru\u0161tvo Grada Zagreba.[\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row][vc_row type=”full_width_content” full_screen_row_position=”middle” column_margin=”default” column_direction=”default” column_direction_tablet=”default” column_direction_phone=”default” scene_position=”center” text_color=”dark” text_align=”left” row_border_radius=”none” row_border_radius_applies=”bg” overflow=”visible” overlay_strength=”0.3″ gradient_direction=”left_to_right” shape_divider_position=”bottom” bg_image_animation=”none” gradient_type=”default” shape_type=””][vc_column column_padding=”no-extra-padding” column_padding_tablet=”inherit” column_padding_phone=”inherit” column_padding_position=”all” column_element_direction_desktop=”default” column_element_spacing=”default” desktop_text_alignment=”default” tablet_text_alignment=”default” phone_text_alignment=”default” background_color_opacity=”1″ background_hover_color_opacity=”1″ column_backdrop_filter=”none” column_shadow=”none” column_border_radius=”none” column_link_target=”_self” column_position=”default” gradient_direction=”left_to_right” overlay_strength=”0.3″ width=”1\/1″ tablet_width_inherit=”default” animation_type=”default” bg_image_animation=”none” border_type=”simple” column_border_width=”none” column_border_style=”solid”][vc_gallery type=”flickity_static_height_style” images=”9733,9734,9735,9736,9737,9738,9739,9740,9741,9742,9743,9744,9745,9746″ flickity_spacing=”default” flickity_controls=”pagination” flickity_overflow=”hidden” flickity_wrap_around=”wrap” flickity_box_shadow=”none” image_loading=”default” onclick=”link_image” img_size=”full”][divider line_type=”No Line” custom_height=”1″ custom_height_tablet=”10″ custom_height_phone=”20″][vc_column_text css=”.vc_custom_1699024919726{margin-right: 20px !important;}”]\n Photo: Mario Kociper<\/p>\n[\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row]\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" [vc_row type=”in_container” full_screen_row_position=”middle” column_margin=”default” column_direction=”default” column_direction_tablet=”default” column_direction_phone=”default” scene_position=”center” text_color=”dark” text_align=”left” row_border_radius=”none” row_border_radius_applies=”bg” overflow=”visible” overlay_strength=”0.3″ gradient_direction=”left_to_right”…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":9750,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[54,63],"tags":[],"class_list":["post-9731","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","category-koncerti","category-music-mission-vision"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/9731","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=9731"}],"version-history":[{"count":9,"href":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/9731\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":9849,"href":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/9731\/revisions\/9849"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-json\/wp\/v2\/media\/9750"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=9731"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=9731"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=9731"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
\nYaroslav Sadovyy, klarinet,
\nAlja\u017e Razdev\u0161ek, saksofon
\nRude Mimica, bas klarinet
\nMatko Smol\u010di\u0107, fagot<\/p>\n
\nFare a pezzi<\/em>
\nPezzo d’asino<\/em>
\nPezzo duro<\/em><\/p>\n
\n<\/span>Nizozemska), gdje Kalamos kvintet sudjeluje u radu ocjenjiva\u010dkog \u017eirija.<\/span><\/p>\n