{"id":6809,"date":"2022-03-29T13:49:50","date_gmt":"2022-03-29T11:49:50","guid":{"rendered":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/?p=6809"},"modified":"2022-07-11T18:10:45","modified_gmt":"2022-07-11T16:10:45","slug":"lucija-mihicarhiv-sjecanja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/lucija-mihicarhiv-sjecanja\/","title":{"rendered":"Lucija Mihi\u0107
ARHIV SJE\u0106ANJA"},"content":{"rendered":"[vc_row type=”in_container” full_screen_row_position=”middle” column_margin=”default” column_direction=”default” column_direction_tablet=”default” column_direction_phone=”default” scene_position=”center” text_color=”dark” text_align=”left” row_border_radius=”none” row_border_radius_applies=”bg” overlay_strength=”0.3″ gradient_direction=”left_to_right” shape_divider_position=”bottom” bg_image_animation=”none”][vc_column column_padding=”no-extra-padding” column_padding_tablet=”inherit” column_padding_phone=”inherit” column_padding_position=”all” background_color_opacity=”1″ background_hover_color_opacity=”1″ column_shadow=”none” column_border_radius=”none” column_link_target=”_self” gradient_direction=”left_to_right” overlay_strength=”0.3″ width=”1\/1″ tablet_width_inherit=”default” tablet_text_alignment=”default” phone_text_alignment=”default” column_border_width=”none” column_border_style=”solid” bg_image_animation=”none”][vc_column_text]\n

Autorica: Lucija Mihi\u0107
\n<\/strong>Naziv izlo\u017ebe: Arhiv sje\u0107anja
\n<\/strong>Trajanje izlo\u017ebe: 1. – 23. travnja 2022.<\/strong><\/p>\n[\/vc_column_text][vc_column_text css=”.vc_custom_1648554801710{margin-top: 30px !important;}”]ARHIV SJE\u0106ANJA<\/strong><\/p>\n

Arhiv sje\u0107anja naziv je izlo\u017ebe umjetnice Lucije Mihi\u0107, a ujedno je to i jedan od radova kojim je diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti 2021. godine. \u0160est panela velikih dimenzija i video rad tragovi su ritualne ponavljaju\u0107e geste kojim se umjetnica na suptilan na\u010din bavi temom traume.<\/p>\n

Traumu definiramo kao svaki \u010din koji osoba u odre\u0111enom trenutku ne mo\u017ee procesuirati. Traumatizacija, kao i na\u010dini no\u0161enja s traumom razli\u010diti su. Konstatiraju\u0107i kako \u201esmo svi traumatizirani na ovaj ili onaj na\u010din\u201c i kako neprera\u0111ena trauma mo\u017ee osobu dr\u017eati u odre\u0111enom obrascu pona\u0161anja, Mihi\u0107 pristupa vlastitoj traumi apstraktno, ali i ritualno, uzimaju\u0107i za njezinu markaciju kod , odnosno datum doga\u0111aja. Apstrahiranje doga\u0111anja na datum traume, odnosno broj podrazumijeva \u010din racionalizacije, poku\u0161aj lociranja i vremenskog uspostavljanja kontrole. Datost je traumatskog iskustva da se prikriva, maskira i ponavlja, tra\u017ee\u0107i samo svoje razrje\u0161enje. Upravo je taj mehanizam ovdje osnova ritualne umjetni\u010dke geste.<\/p>\n

Umjesto maskiranja i transponiranja, umjetnica svodi iskustvo na bilje\u017eenje znaka traume, konvencionalne odrednice doga\u0111aja\u2013 njegove to\u010dke vremenu, \u010dije simbole\/brojeve potom ponavlja tijekom 24 sata izvedbe rada. Upravo tim postupkom otkriva mehanizam traume, tendenciju povratka na ishodi\u0161te, repeticiju, kao mehanizam \u017eelje za razrje\u0161enjem ali i potvrde iskustva. Dok je traumatska repeticija \u010desto nesvjesna,prikrivena, umjetnica u ovom radu taj mehanizam tretira s punom svije\u0161\u0107u, gotovo repetiraju\u0107i, umna\u017eaju\u0107i samu repeticiju te usustavljuju\u0107i i apstrahiraju\u0107i sam doga\u0111aj na njegovu vremensku, racionalnu oznaku. Kako je navedeno, izvedba rada trajala je 24 sata (trajanje jednako onome odre\u0111enom datumom traume), za to je vrijeme Mihi\u0107 ispisala \u0161est ovdje izlo\u017eenih panela. Na video radu prikazana je skra\u0107ena video dokumentacija rada . Tragovi sepije kojom ispisuje brojeve postepeno blijede te daju dodatni ritam radu. Gledanjem rada iz odre\u0111enje udaljenosti stje\u010de se dojam povremeno prekinute pravilnosti, koju je mogu\u0107e i\u0161\u010ditati kao slu\u010dajni odraz utiskivanja traume u tijek zbivanje, te naknadnu ponovnu uspostavu organskog ritma, gotovo valovitog kretanja, balansa kao osnovne te\u017enje prirode.<\/p>\n

Josipa Buba\u0161<\/p>\n[\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row][vc_row type=”in_container” full_screen_row_position=”middle” column_margin=”default” column_direction=”default” column_direction_tablet=”default” column_direction_phone=”default” scene_position=”center” top_padding=”1%” text_color=”dark” text_align=”left” row_border_radius=”none” row_border_radius_applies=”bg” overlay_strength=”0.3″ gradient_direction=”left_to_right” shape_divider_position=”bottom” bg_image_animation=”none” shape_type=””][vc_column column_padding=”no-extra-padding” column_padding_tablet=”inherit” column_padding_phone=”inherit” column_padding_position=”all” background_color_opacity=”1″ background_hover_color_opacity=”1″ column_shadow=”none” column_border_radius=”none” column_link_target=”_self” gradient_direction=”left_to_right” overlay_strength=”0.3″ width=”1\/1″ tablet_width_inherit=”default” tablet_text_alignment=”default” phone_text_alignment=”default” column_border_width=”none” column_border_style=”solid” bg_image_animation=”none”][vc_column_text css=”.vc_custom_1648554774684{margin-bottom: 20px !important;}”]\u017dIVOTOPIS<\/strong><\/p>\n

Lucija Mihi\u0107<\/strong> diplomirala je 2021. studij Likovne kulture, smjer grafika u klasi red. prof. Ines Krasi\u0107, na Akademiji likovnih umjetnosti Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu. U svojim radovima se bavi dekonstrukcijom (anti)materije i njenog zna\u010denja. Cilj svakog rada je interakcija s promatra\u010dem te pobu\u0111ivanjem raznih pitanja i reakcija kod promatra\u010da. Izlagala je na nekoliko grupnih izlo\u017ebi u Zagrebu te je sudjelovala na vi\u0161e umjetni\u010dkih radionica i projekata.<\/p>\n

Izlo\u017ebe:<\/p>\n