{"id":3365,"date":"2018-02-09T08:04:02","date_gmt":"2018-02-09T07:04:02","guid":{"rendered":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/?p=3365"},"modified":"2021-07-14T14:56:23","modified_gmt":"2021-07-14T12:56:23","slug":"42-skaz-2018","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/42-skaz-2018\/","title":{"rendered":"42. SKAZ – 2018."},"content":{"rendered":"[vc_row type=”full_width_background” full_screen_row_position=”middle” column_margin=”default” column_direction=”default” column_direction_tablet=”default” column_direction_phone=”default” bg_color=”#ffffff” scene_position=”center” text_color=”dark” text_align=”left” row_border_radius=”none” row_border_radius_applies=”bg” overlay_strength=”0.3″ gradient_direction=”left_to_right” shape_divider_position=”bottom” bg_image_animation=”none” shape_type=””][vc_column column_padding=”no-extra-padding” column_padding_tablet=”inherit” column_padding_phone=”inherit” column_padding_position=”all” background_color_opacity=”1″ background_hover_color_opacity=”1″ column_shadow=”none” column_border_radius=”none” column_link_target=”_self” gradient_direction=”left_to_right” overlay_strength=”0.3″ width=”1\/1″ tablet_width_inherit=”default” tablet_text_alignment=”default” phone_text_alignment=”default” column_border_width=”none” column_border_style=”solid” bg_image_animation=”none”][tabbed_section style=”minimal” alignment=”center” spacing=”default” tab_color=”Accent-Color” cta_button_style=”accent-color” icon_size=”24″][tab icon_family=”none” title=”Propozicije” id=”1612858230233-0″ tab_id=”1612858230234-1″][vc_row_inner column_margin=”default” column_direction=”default” column_direction_tablet=”default” column_direction_phone=”default” text_align=”left”][vc_column_inner column_padding=”padding-3-percent” column_padding_tablet=”inherit” column_padding_phone=”inherit” column_padding_position=”top-bottom” background_color_opacity=”1″ background_hover_color_opacity=”1″ column_shadow=”none” column_border_radius=”none” column_link_target=”_self” gradient_direction=”left_to_right” overlay_strength=”0.3″ width=”1\/1″ tablet_width_inherit=”default” column_border_width=”none” column_border_style=”solid” bg_image_animation=”none” enable_animation=”true” animation=”fade-in-from-bottom”][vc_column_text css=”.vc_custom_1612857936341{padding-right: 10% !important;}”]\n

SUSRETI KAZALI\u0160NIH AMATERA ZAGREBA
\nFESTIVAL ZAGREBA\u010cKIH KAZALI\u0160NIH AMATERA<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

P R A V I L A\u00a0\u00a0 S U D J E L O V A N J A<\/h2>\n

SKAZ<\/strong>\u00a0je godi\u0161nji susret sveukupnog zagreba\u010dkog kazali\u0161nog amaterizma i daje cjeloviti pregled godi\u0161nje produkcije dramskih i lutkarskih amaterskih skupina. Najkvalitetnija kazali\u0161na ostvarenja\u00a0SKAZ-a<\/strong>\u00a0selektiraju se za\u00a0Festival zagreba\u010dkih kazali\u0161nih amatera (FZKA).<\/strong>
\n***
\nSvaka kazali\u0161no-amaterska dru\u017eina s podru\u010dja Zagreba mo\u017ee sudjelovati u programu\u00a0Susreta kazali\u0161nih amatera Zagreba\u00a0<\/strong>osim dru\u017eine koja je organizirana kao izvannastavna djelatnost u osnovnoj ili srednjoj \u0161koli.
\n***
\nKazali\u0161na dru\u017eina koja tra\u017ei subvenciju iz gradskog prora\u010duna obvezna je predstaviti svoj rad u programu\u00a0SKAZ-a<\/strong>.
\n***
\nKazali\u0161no-amaterska dru\u017eina prijavljuje svoje sudjelovanje u programu\u00a0SKAZ-a<\/strong>\u00a0popunjavanjem prijavnice. Uz prijavnicu obvezatno treba poslati\u00a0cjelovit tekst\/predlo\u017eak za igru<\/strong>\u00a0s to\u010dnim podacima o autoru. Tekstovi se \u0161alju isklju\u010divo na CD-u ili putem e-maila na adresu:\u00a0boris.kovacevic@knap.hr<\/a>
\n***
\nSKAZ<\/strong>\u00a0prati Stru\u010dno povjerenstvo u koje se biraju istaknuti kazali\u0161ni djelatnici. U Stru\u010dno povjerenstvo ne mogu se birati \u010dlanovi dru\u017eina, kulturno-umjetni\u010dkih dru\u0161tava ili organizacija koje su neposredno ili posredno zastupljene u programu\u00a0SKAZ-a<\/strong>.
\n***
\nStru\u010dno povjerenstvo prati program\u00a0SKAZ-a<\/strong>\u00a0u cjelini, sudjeluje u razgovorima o vi\u0111enim predstavama te (isklju\u010divo izme\u0111u predstava odigranih na\u00a0SKAZ-u<\/strong>) izabire predstave koje \u0107e nastupiti na\u00a0Festivalu zagreba\u010dkih kazali\u0161nih amatera<\/strong>. Stru\u010dno povjerenstvo ocjenjuje predstave\u00a0Festivala<\/strong>\u00a0i dodjeljuje 4 festivalske nagrade:
\nNagrada za najbolju predstavu\u00a0 u cjelini
\nNagrada za najboljeg glumca
\nNagrada za najbolju glumicu
\nNagrada za najbolji autorski dramski tekst ili predlo\u017eak za igru.<\/p>\n

Nagrada za najbolji tekst dodjeljuje se isklju\u010divo do sad neizvo\u0111enim i neobjavljenim tekstovima suvremenih hrvatskih autora.
\n***
\nSKAZ<\/strong>\u00a0se odr\u017eava u prostorima\u00a0Centra KNAP.<\/strong>\u00a0Kazali\u0161no-amaterska dru\u017eina mo\u017ee iznimno izvesti predstavu u svom prostoru ili u prostoru koji sama organizira, ukoliko organizator procijeni da za to postoje opravdani razlozi.
\n***
\nSve tro\u0161kove prijevoza sudionika i scenografije za programe\u00a0SKAZ-a<\/strong>\u00a0i\u00a0Festivala<\/strong>\u00a0snosi sama dru\u017eina.
\n***
\nSkupina je du\u017ena navesti u prijavnici uporabu vatre, vode, dima, razbijanja stakla, posipanje pijeska ili sli\u010dnih scenskih efekata u predstavi te za to ishoditi dozvolu od organizatora.
\n***
\nTermine svih nastupa odre\u0111uje organizator. Predstavnik svake grupe obvezan je prisustvovati na koordinacionom sastanku svih amaterskih grupa koji se mora odr\u017eati najmanje 8 dana prije po\u010detka\u00a0SKAZ-a<\/strong>. Na koordinacijskom sastanku potpisuju se elektronskim putem prispjele prijavnice.
\n***
\nOrganizator zadr\u017eava pravo snimanja programa\u00a0SKAZ-a<\/strong>\u00a0i\u00a0Festivala\u00a0<\/strong>instrumentima za mehani\u010dku reprodukciju, umno\u017eavanje i emitiranje snimke kao i pravo prijenosnog prava na druge organizacije i ustanove bez bilo kakve materijalne naknade.[\/vc_column_text][\/vc_column_inner][\/vc_row_inner][\/tab][tab icon_family=”none” title=”Izvje\u0161\u0107e \u017eirija 42. SKAZ-a” id=”1612858230277-0″ tab_id=”1612858230278-2″][vc_row_inner column_margin=”default” column_direction=”default” column_direction_tablet=”default” column_direction_phone=”default” text_align=”left”][vc_column_inner column_padding=”padding-3-percent” column_padding_tablet=”inherit” column_padding_phone=”inherit” column_padding_position=”top-bottom” background_color_opacity=”1″ background_hover_color_opacity=”1″ column_shadow=”none” column_border_radius=”none” column_link_target=”_self” gradient_direction=”left_to_right” overlay_strength=”0.3″ width=”1\/1″ tablet_width_inherit=”default” column_border_width=”none” column_border_style=”solid” bg_image_animation=”none” enable_animation=”true” animation=”fade-in-from-bottom”][vc_column_text css=”.vc_custom_1612858106420{padding-right: 10% !important;}”]\n

\u010clanovi prosudbenog povjerenstva 42. SKAZ-a:<\/p>\n

– Mira Muhoberac, dramaturginja, teatrologinja, sveu\u010dili\u0161na nastavnica, kazali\u0161na i knji\u017eevna kriti\u010darka, redateljica, urednica<\/p>\n

– Ivana Pero\u0161, kazali\u0161na redateljica<\/p>\n

– Zlatko Krili\u0107, scenarist, dramski pisac, knji\u017eevnik[\/vc_column_text][vc_column_text css=”.vc_custom_1612858045133{padding-right: 10% !important;}”]\n

Zlatko Krili\u0107<\/strong><\/p>\n

RAZMI\u0160LJANJA O AMATERIZMU<\/strong><\/p>\n

ILI<\/strong><\/p>\n

S KOJIH SAM POLAZI\u0160TA ANALIZIRAO PREDSTAVE OVOGODI\u0160NJEG SKAZ-A<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Kalibriraju\u0107i svoja teatarska mjerila na program – amaterizam – morao sam promi\u0161ljati razlike izme\u0111u profesionalizma i amaterizma, a nadahnuti tekst \u201eNeka razmi\u0161ljanja o kazali\u0161tu”\u00a0 Georgija Para iz 2015.\u00a0(39. SKAZ\u00a0 – Skazali\u0161te)<\/em>\u00a0nagnao me da ta zami\u0161ljanja i zapi\u0161em, pa podijelim s onima koji bi to \u017eeljeli pro\u010ditati.<\/p>\n

Vi\u0161e puta bio sam u prosudbenim povjerenstvima za teatarske profesionalce\u00a0(uklju\u010duju\u0107i i najve\u0107e – Nagrada hrvatskog glumi\u0161ta, Marulovi dani)<\/em>, a prvi puta mi se pru\u017eila prilika da u kontinuitetu odgledam\/upoznam rad kazali\u0161nih amatera. Logi\u010dno je da mi se nametala usporedba ta dva paralelna svijeta koji su jako bliski, a opet i potpuno razli\u010diti, dva svijeta me\u0111u kojima postoji stroga crta razgrani\u010denja koje smo svi svjesni, a da nitko ne zna gdje je ona i u \u010demu je zapravo razlika. Nisam toliko ambiciozan da bih o\u010dekivao kako \u0107u ja sada objasniti neobja\u0161njivo. Ambicija mi je tek pojasniti s kojih sam pozicija\u00a0(kroz koje sam \u201enao\u010dale”)<\/em>\u00a0analizirao predstave.<\/p>\n

\u201eCrta razgrani\u010denja izme\u0111u profesionalnog i amaterskog kazali\u0161ta temelji se na \u010dinjenici je li netko \u0161kolovan kao glumac i redatelj ili nije”- ka\u017ee Paro i dodaje da je ta podjela vrijedila prija, a danas sve manje ili gotovo vi\u0161e uop\u0107e ne, a ja mislim da ta crta nikada nije bila na toj razlici. Da je tako kao \u0161to tvrdi zna\u010dilo bi da je svatko tko je jednom odradio \u0161kolovanje, dobio papir da je \u0161kolovani glumac, zauvijek kazali\u0161ni profesionalac, iako se bavi sasvim drugim poslovima, a da drugi mo\u017ee postati prvakom nacionalnog kazali\u0161ta, ali je amater jer nema taj papir. Osim toga, u dugoj povijesti kazali\u0161ta razdoblje mogu\u0107nosti institucionalnog \u0161kolovanja za taj poziv je izuzetno kratko.<\/p>\n

To je razlika izme\u0111u samoukog i \u0161kolovanog, a ne izme\u0111u amatera i profesionalca\u00a0( ovdje bih usput dodao da vjerujem kako samouki i \u0161kolovani mogu do\u0107i do iste razine znanja\/vje\u0161tina, samo \u0161to je \u0161kolovanom\u00a0 lak\u0161e jer je bio vo\u0111en na putu stjecanja znanja\/vje\u0161tina, pa nije uvijek morao u\u010diti na svojim gre\u0161kama i \u201eotkrivati toplu vodu”)<\/em>.<\/p>\n

Ako, dakle, crta razgrani\u010denja nije u tome, u \u010demu jest i postoji li uop\u0107e?<\/p>\n

Definitivno postoji, a u \u010demu je – to je ve\u0107 te\u017ee doku\u010diti.<\/p>\n

Kod profesionalaca, na tragu onog \u0161to je napisao Georgij Paro, umije\u0107e glume je zanat\u00a0(kad ka\u017eem zanat mislim na baratanje svim izra\u017eajnim mogu\u0107nostima, a poznavanje zanata je osnovni preduvjet bavljenja umjetno\u0161\u0107u, jer tek u osvije\u0161tenoj uporabi umije\u0107a zanata mo\u017ee se, iako i ne mora, dogoditi umjetni\u010dko djelo)<\/em>, usavr\u0161avanje u zanatu dovodi do rutine, a rutina uni\u0161tava kreativnost bez koje nema umjetni\u010dkog djela. Kod amatera svaki je izlazak na scenu avantura koja poti\u010de kreativnost, a istovremeno nespretnosti i gre\u0161ke mo\u017ee \u010diniti \u0161armantnim.<\/p>\n

Razina kvalitete uprizorenja isto tako ne predstavlja razliku izme\u0111u amatera i profesionalaca. Ona se, istina, od profesionalaca o\u010dekuje\u00a0(barem jedan nivo ispod kojeg ne bi smjela biti)<\/em>, dok amaterska izvedba vrhunske kvalitete predstavlja ugodno iznena\u0111enje i ponekad nadvisuje mnoge profesionalne predstave.<\/p>\n

Na temu razlike postoji i tvrdnja da je amaterizam put prema profesionalizmu, a ni to ne smatram niti pribli\u017eno to\u010dnim, bez obzira \u0161to su mnogi profesionalci po\u010deli svoje bavljenje kazali\u0161tem kao amateri. Mogli su to postati i bez bavljenja amaterizmom. Ne dopada mi se takvo razmi\u0161ljanje i zbog toga \u0161to minorizira amaterizam i prikazuje ga kao neki bazen\/jezero iz kojeg bo\u017eanska ruka uzima zlatne ribice i odvodi ih na Olimp profesionalizma, a oni koji nisu dovoljno dobri ostaju zauvijek plivati u tom bazenu\/jezeru neodabranih. Slika je ru\u017ena i apsolutno neto\u010dna. Mnogi amateri nisu nikada ni po\u017eeljeli biti profesionalci, a mogli bi biti visoko rangirani na ljestvici kvalitete. To vjerojatno zbog toga \u0161to vole svoj posao koji rade, a i zbog toga \u0161to su svjesni da bi prelaskom u profesionalce osim prednosti morali prihvatiti i mane\u00a0(\u010desto socijalnu nesigurnost, stalni pritisak \u017eestoke konkurencije u \u201emaloj bari s puno krokodila”, iscrpljuju\u0107e skakanje iz projekta u projekt, prevelika ovisnost o faktoru sre\u0107e – ho\u0107e li u pravom trenutku dobiti pravu ulogu i tome sli\u010dno)<\/em>.<\/p>\n

Jedna od \u010de\u0161\u0107e spominjanih teza jest da profesionalci \u017eive od kazali\u0161ta, a amateri za kazali\u0161te.<\/p>\n

Zgodna dosjetka, ali tako\u0111er neto\u010dna iako u sebi sadr\u017ei i dio koji je to\u010dan. Taj dio je \u010dinjenica da profesionalci dobivaju honorar za svoje bavljenje kazali\u0161tem, a amateri ne. Takva teza svodi glumu profesionalca tek na posao, a nije tako, ona je poziv, mnogi od njih ne samo da \u017eive za kazali\u0161te nego \u017eive kazali\u0161te, kazali\u0161te im je \u017eivot. Amaterima je so\u010dan dodatak svakodnevici.<\/p>\n

Iz razlike u dobivanju ili nedobivanju honorara proizlazi jedna druga razlika koja je, po mom mi\u0161ljenju zna\u010dajnija i u kojoj mo\u017eda le\u017ei klju\u010d razlike – motiviranje. Za profesionalca se zna za\u0161to dolazi na probu, to mu je posao, ali za\u0161to dolazi amater? Amaterska grupa mora motivirati svakog svog \u010dlana da dolazi na probe i ula\u017ee energiju i vrijeme u rad na predstavi nakon obavljenog radnog dana ispunjenog egzistencijalnim obvezama ili u dane odmora. Ne postoji pla\u0107a ili honorar kao stimulans, niti ugovor o radu koji ga ve\u017ee. \u0160to, dakle, nagoni amatere da se okupljaju i rade ne\u0161to \u0161to ne moraju, a mo\u017ee biti naporno. Name\u0107e se odgovor – \u017eudnja za radosti scenske igre i dru\u017eenja s kolegama u trupi. Divni i plemeniti motivi. Kada se preto\u010de u predstavu i publika ih osjeti, onda je predstava u potpunosti uspjela i ispunila svoj smisao bez obzira kakav \u0107e dojam ostaviti na teatarskog analiti\u010dara.<\/p>\n

Zbog svega toga moje mi\u0161ljenje o razlici izme\u0111u amaterizma i profesionalizma u bavljenju kazali\u0161tem mogu sublimirati u re\u010denicu – cilj amatera je raditi predstavu, cilj profesionalaca je napraviti predstavu.<\/p>\n

Da pojasnim.<\/p>\n

Kod profesionalaca rad na probama je put prema predstavi koje \u0107e svoj \u017eivot zapo\u010deti premijerom\u00a0(pa \u017eivjeti \u0161to du\u017ee)<\/em>\u00a0i pri tome nije presudno\u00a0(ka\u017eem presudno, a ne da nije va\u017eno)<\/em>\u00a0kakvi su odnosi u ansamblu, pa ni kako se glumac osje\u0107a. Presudna je samo kvaliteta kona\u010dnog proizvoda – predstave. Kod amatera, pak, rad na probama je ujedno i smisao. Presudni su njihovi odnosi, osje\u0107aji i kohezione sile unutar ansambla. Predstava je tek katarza, to\u010dna na i, nakon proba i njihov jedino logi\u010dan kraj. Nije neka katastrofa ako predstava nije naro\u010dito uspjela, kao \u0161to nije ni pretjerano zna\u010dajno koliko se puta izvede.<\/p>\n

U nekom zami\u0161ljenom idealnom procjenjivanju rada amatera prosudbeno povjerenstvo bi trebalo gledati probe, a ne predstave. One su neusporedivo va\u017enije. Znam da je nemogu\u0107e takvo procjenjivanje, ali sam zato u svakoj predstavi, osim samo kvalitete cjeline i pojedinih kreacija, tra\u017eio i tragove proba u radosti igre.<\/p>\n

Pogotovo kada se radi o djeci, ali ne samo u tom slu\u010daju. Mjera je, izme\u0111u ostalog, i koliko je netko uspio ostvariti svog potencijala, drugim rije\u010dima, ako je netko i ne ba\u0161 dobar po standardima gluma\u010dkog umije\u0107e, ali je postigao veliki postotak svog potencijala, ako se pri tome dovoljno dobro uklopio u skupnu igru i jo\u0161 k tome u\u017eiva, onda je on za mene izvrstan kazali\u0161ni amater.<\/p>\n

Naravno da su pri procjeni presudni kvaliteta uprizorenja i njegova originalnost, ali radost scenske igre, predanost i povezanost ansambla unutar skupne igre su tako\u0111er va\u017eni element prosudbe.<\/p>\n

\u010cesto sam, i u osvrtima na predstave i u ovom tekstu, inzistirao na radosti igre \u0161to moram pojasniti kako povr\u0161ni \u010ditatelj ne bi pomislio da zagovaram pu\u010dke komedije, a najbolje \u0107u to u\u010diniti primjerom. Predstava \u201ePragara” je mra\u010dna, suspregnute komunikativnosti i istinski je krik patnje, ali iz svakog pokreta se \u010dita radost igre izvo\u0111a\u010da, dok je Gaudeamus, u obje svoje predstave, primjer povezanosti unutar ansambla.<\/p>\n

I, za kraj, jo\u0161 ne\u0161to \u0161to sam spoznao gledaju\u0107i ovogodi\u0161nji SKAZ, a utjecalo je na moje procjene. Za razliku od profesionalaca, gdje postoje manje ili vi\u0161e \u010dvrsti standardi i univerzalna mjerila kvalitete, kod amatera to nije slu\u010daj. Svaki amaterski ansambl je svijet za sebe. Razli\u010ditog su teatarskog iskustva, dobnih kategorija, obrazovanja, ambicija, uvjeta rada i da ne nabrajam jo\u0161 mno\u0161tvo razlika, a zajedni\u010dko im je malo toga- tek ljubav prema kazali\u0161tu.<\/p>\n

 <\/p>\n

Zlatko Krili\u0107, 2018.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

IZVJE\u0160\u0106E PROSUDBENOG POVJERENSTVA 42. SKAZ-a 16. – 29. 3. 2018.<\/strong><\/p>\n

prema redoslijedu izvo\u0111enja predstava<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

16. 3. 2018.<\/p>\n

 <\/p>\n

17.30<\/p>\n

Kazali\u0161te BUDILICA d.o.o.<\/strong><\/p>\n

Daniela i Ivana Toti\u0107: DIJELITI JE SRE\u0106A<\/strong><\/p>\n

redatelji: Daniela i Ivana Toti\u0107<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Mira Muhoberac:<\/p>\n

Velik broj izvo\u0111a\u010da, gotovo mahom djece, i pozitivna je i negativna strana\u00a0 predstave Dijeliti je sre\u0107a: mladim se izvo\u0111a\u010dima omogu\u0107uje sudjelovanje u dramskom i plesnom izrazu i radosno amatersko bavljenje kazali\u0161tem, ali i stvara manje-vi\u0161e neorganizirano strukturiranje scenskoga prostora i neujedna\u010dena izvedba. Sudjelovanje odrasloga izvo\u0111a\u010da s jedne strane fokusira predstavu na pripovijedanje Djedice Rudija, ali i postavlja izvedbu u okvire pseudostereotipa. Tekst Daniele i Ivane Toli\u0107 o \u0160krtoselu i Dobroselu dobro je po\u010detno zami\u0161ljen, ali egzistencijalno poticajan humanitarni cilj prikazivanja u odre\u0111enu svrhu postavlja okvire neprimjenljive u kazali\u0161nom prostoru slobode stvaranja.<\/p>\n

 <\/p>\n

Ivana Pero\u0161:<\/p>\n

Gledali smo veliku grupu djece u rasponu od 6 do 14 godina i pohvalno je \u0161to su se dotakli raznih izri\u010daja umjetni\u010dkog stvarala\u0161tva. Bilo je glume, lutkarstva, pantomime pa i folklora. No ipak prizori, neki uvje\u017ebaniji, a neki manje, nemaju konkretnu poveznicu pa izvedba djeluje kaoti\u010dno, kao skup pokaznih vje\u017ebi. Odrasli glas u off-u deskriptivno govori o radnji koja prethodi, zatim ih sudionici prika\u017eu \u0161to izrazito usporava ritam i zamara. Tako\u0111er, izmjene scenografije od strane voditeljice koja nije u sadr\u017eaju predstave, razbijaju iluziju kazali\u0161nog \u010dina pa bi trebalo dobro promisliti o promjenama koje mogu biti ili neutralne ili dio cjeline. Ambiciozno zami\u0161ljen pedago\u0161ki uradak o nesebi\u010dnosti i \u0161krtosti djeluje nametnut i nejasan djeci izvo\u0111a\u010dima. Smatram kako bi se vi\u0161e postiglo da se pa\u017enja usmjeri na kazali\u0161nu igru, istra\u017eivanje i razumijevanje sadr\u017eaja.<\/p>\n

 <\/p>\n

Zlatko Krili\u0107:<\/p>\n

Ovaj kola\u017e scenskih etida, nedovoljno povezan u kakvu-takvu cjelinu pri\u010dom o dva sela, \u0160krtoselu i Dobroselu, predstavlja jednu od stramputica u radu s djecom na podru\u010dju amaterskog kazali\u0161nog stvarala\u0161tva. Banalna pri\u010da i agresivna didakti\u010dnost, za\u010dinjena monotonim prepri\u010davanjem zbivanje\u00a0 u off-u, svode aktere na ilustracije i ograni\u010davaju, gotovo onemogu\u0107uju glumcima\u00a0(djeci – majstorima igre)<\/em>\u00a0ga se zaigraju.\u00a0 Unato\u010d ograni\u010denjima ponekad se osje\u0107aju proplamsaji igre, bolje re\u0107i \u017eelje za igrom i te\u017enje prema radosti kazali\u0161ne igrivosti.<\/p>\n

\u201eU Dobroselu vlada divno ozra\u010dje. Ljudi \u017eive jedni za druge i me\u0111usobno si poma\u017eu. Dijele sve \u0161to imaju. Tu nema bogatih i siroma\u0161nih, jer su svi jednaki. Ba\u0161 kao u najljep\u0161oj bajci”- to je tekst kojeg slu\u0161amo iz razglasa pro\u010ditan dubokim monotonim glasom dok glumci privatno i nezainteresirano, doslovno s prekri\u017eenim rukama, ne\u0161to \u010dekaju. Kada tekst napokon zavr\u0161i, djeca to isto, u ne ba\u0161 ma\u0161tovitoj koreografiji, poku\u0161aju ilustrirati.<\/p>\n

To je opis drugog prizora, a ujedno i opis cijele predstave jer se tako ni\u017eu scene.<\/p>\n

Tekst je do banalnosti didakti\u010dan kao da je nastao po\u010detkom pro\u0161log stolje\u0107a i to od ne na\u0161 nadahnutog autora, pa ne pru\u017ea mladim glumcima osnovno\u0161kolskog uzrasta da se identificiraju s likovima koje trebaju o\u017eivjeti na sceni i iska\u017eu svoj nesumnjivi potencijal.<\/p>\n

Treba biti vrstan pedagog da bi se vodila amaterska skupina kazali\u0161nih kreativaca u najranijoj dobi\u00a0(a u ovoj su predstavi zastupljena djeca od pred\u0161kolskog uzrasta do osmog razreda osnovne \u0161kole)<\/em>, i treba djeci pru\u017eiti slobodu u \u201eigri kazali\u0161ta”, poticanja kreativnosti i istra\u017eivanja, ostvarivanja svoje osobnosti, razvijanja ljubavi prema kazali\u0161nom izri\u010daju, a pri tome ih diskretno voditi bez nametanja i\u010dega \u0161to ih sputava.<\/p>\n

Izostanak radosti igre i dje\u010dje kreativnosti najve\u0107i je nedostatak ove predstave.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

18.30<\/p>\n

TEATAR K 1- Klub stud. komparativne knji\u017e. K Filozofskog fak. Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu<\/strong><\/p>\n

Teatar K: OVO JE NAJBOLJE \u0160TO SMO MOGLI SMISLITI\u00a0\u00a0<\/strong><\/p>\n

redateljica: Maja Lay<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Mira Muhoberac:<\/p>\n

Predstava Ovo je najbolje \u0161to smo mogli smisliti Kluba studenata komparativne knji\u017eevnosti Filozofskoga fakulteta Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu utemeljena je na mladena\u010dkoj ironiji koja ismijava profesorske i politi\u010dke krugove i autoritete. Stvaranje Kavkaskoga kruga brechtijanskoga, epskoga teatra zaustavlja se, me\u0111utim, na po\u010detku, na kojemu se realizira i najbolji trenutak predstave: konkretizacija besmislenih studentskih i nastavni\u010dkih power-point prezentacija i licemjernih politi\u010dkih i akademskih govora te navodnih znanstvenih istra\u017eivanja. Umjesto da nastave stvarati predstavu kao svojevrsnu performersku platformu, studentima, \u010dlanovima Teatra K. 1 ve\u0107 nakon nekoliko minuta ponestaje inspiracije pa se ova nedovr\u0161ena predstava zatvara u nekreativnu krugu.<\/p>\n

 <\/p>\n

Ivana Pero\u0161:<\/p>\n

Obe\u0107avaju\u0107e duhovit uvod i naznake autoironije\u00a0(akteri sami govore o raspadu svoje grupe i kako nisu uspjeli dovr\u0161iti projekt)<\/em>\u00a0ovu predstavu nisu izvukli od neuvjerljive op\u0107enitosti. Simpati\u010dni prizori oko poigravanja s teorijskim promi\u0161ljanjima teatra\u00a0(Stanislavski, Brecht)<\/em>, naglo se prekidaju, prije nego \u0161to su uspjeli pokazati razne mogu\u0107nosti igre. Atraktivne teme ironizacije dru\u0161tva, politike i dru\u0161tvenog apsurda koju su ovi mladi ljudi natuknuli, svele su na banalne dijaloge i povremene nelogi\u010dnosti\u00a0(npr. izgovaraju rije\u010d \u00abljulja\u010dka\u00bb misle\u0107i na klackalicu i sl.)<\/em>. Imaju volje i mogu\u0107nosti pa stoga tu neveselu temu, a osebujno zami\u0161ljenu, o posvema\u0161njem neuspjehu mogu jo\u0161 doraditi. Pohvala na entuzijazmu unato\u010d defetisti\u010dkim okolnostima koje su spomenuli za okruglim stolom.<\/p>\n

 <\/p>\n

Zlatko Krili\u0107:<\/p>\n

Sjajan po\u010detak i nagovje\u0161taj da \u0107emo vidjeti selfi \u201eselfi generacije”, a onda se sve rasplinulo u neimanju ideje i stava. Umjesto ideja i stava, umjesto poku\u0161aja, pa makar bilo krivog i glupog, da shvate svoju generaciju i sebe, svoje probleme, probleme svoje generacije, stvore svoj scenski selfi, autori prelaze na op\u0107a mjesta na\u0161trebana iz medija. Mo\u017eda to upravo i jest problem te generacije. Mo\u017eda su i to\u010dniji nego \u0161to sam ja do\u017eivio i\u00a0 mogu prihvatiti, mo\u017eda i jest njihova generacija ona koja entuzijasti\u010dno kre\u0107e u osvje\u0161tavanje, a onda vrlo brzo prihva\u0107a op\u0107a mjesta nametnuta iz medija. Bilo bi to grozno i deprimantno i ne bi proizlazilo iz namjere predstave nego iz njihove nemo\u0107i koja u tom slu\u010daju definira nemo\u0107 generacije.<\/p>\n

Obe\u0107avaju\u0107i po\u010detak za kojim slijedi jalova praznina.<\/p>\n

Sama forma, ispri\u010davanje za\u0161to nema predstave kakvu su zamislili i koja bi bila sjajna, je ve\u0107 vi\u0111ena, ali uvijek zanimljiva i pru\u017ea prostor novih ideja i novih igara, novih teza i stavova, ali to nam nisu ponudili. \u0160teta. Toliko su bili obe\u0107avaju\u0107i u nagovje\u0161taju o igri unutar kazali\u0161nih kvadrata\u00a0(Stanislavski – Brecht)<\/em>, ali i to je ostalo samo na nagovje\u0161taju.<\/p>\n

Ne mo\u017ee se ne vidjeti da me\u0111u njima ima talentiranih glumaca, \u010dak silno talentiranih, ali neosvije\u0161tenih i nedovoljno sna\u017enih\u00a0(\u0161to je naravno shvatljivo jer se radi o amaterima)<\/em>\u00a0da mogu ostvariti ulogu bez \u010dvrstog vodstva, a ovdje ga nije bilo. Na \u017ealost nisam vidio velike radosti igre, a vidio sam goleme koli\u010dine koketiranja s publikom i idejom.<\/p>\n

 <\/p>\n

20.00<\/p>\n

TEATAR GAUDEAMUS 1 – Centra KNAP<\/strong><\/p>\n

Quentin Tarantino: SVAKI PAS IMA SVOJ DAN<\/strong><\/p>\n

redateljica: Rebecca Agi\u0107<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Mira Muhoberac:<\/p>\n

Premda je utemeljena na scenariju poznatoga Tarantinova filma, predstava Svaki pas ima svoj dan Teatra Gaudeamus 1 Centra Knap odmi\u010de se od filmskih i kinematografskih zadanosti situacija i karaktera zahvaljuju\u0107i izvrsnom, uglavnom mu\u0161kom gluma\u010dkom ansamblu uz dobro redatelji\u010dino vodstvo. Izvo\u0111a\u010di pojedina\u010dno i timski, maksimalno anga\u017eirano i gluma\u010dki sna\u017eno, uz samo poneku slabiju to\u010dku, ostvaruju dramati\u010dnu i dinami\u010dnu predstavu nabijenu zajedni\u0161tvom suigre i me\u0111uigre. Ugo\u0111aj straha i napetosti ostvaren je i postavljanjem glumaca u pozicije kontrapunkta, a imena protagonista nastala prema bojama ne pokazuju se samo kao dosjetka nego nude bogatu paletu raznobojnih \u017eivotnih konteksta, od toplih do hladnih tonova.<\/p>\n

 <\/p>\n

Ivana Pero\u0161:<\/p>\n

Od po\u010detka do kraja predstava ima sna\u017enu scensku energiju, gotovo freneti\u010dan ritam i jaku koncentaciju mladih glumaca amatera. Odabir predlo\u0161ka\u00a0(Reservoir Dogs, Q. Tarantino, 1991.)<\/em>\u00a0koji svojom stilom i estetikom olak\u0161ava kopiranje ipak je u mnogo\u010demu riskantan za postavljanje na kazali\u0161ne daske no grupa je bila vrlo korektna u svom naumu. Ima odli\u010dnih i to\u010dnih gluma\u010dkih ostvarenja, pogotovo se isti\u010du Ivan Sabljak, Vedran Vitez, Jakov Zovko, Filip Vrbanec te Ana \u017dulec\u00a0(koja ima kratki, ali upe\u010datljivi nastup)<\/em>. Na trenutke nisu bili ujedna\u010deni u igri, bilo je problema sa svjetlom, ali su glumci pokazali zavidnu po\u017ertvovnost i posve\u0107enost projektu. Uspje\u0161na predstava. \u010cestitke.<\/p>\n

 <\/p>\n

Zlatko Krili\u0107:<\/p>\n

Ne razumijem za\u0161to su mijenjali naslov i predstavu nisu nazvali \u201eReservoir Dodg” kad je naslov jedino \u0161to su promijenili u odnosu da film Quentina Tarantina. Predstava, \u010dini mi se, dosljedno prati scene filma.<\/p>\n

Ako bih u jednoj rije\u010di morao definirati ovu predstavu onda je to rije\u010d – hrabrost. Hrabro je odabrati gluma\u010dki izuzetno zahtijevan predlo\u017eak, hrabro je izabrati planetarno popularni film, hrabro je da amateri igraju predlo\u017eak s dugotrajnim izuzetno povi\u0161enim tenzijama, a povrh svega je izuzetno hrabro igrati op\u0107epoznati tekst bez dozvole autora.<\/p>\n

Ansambl Gaudeamusa je to odradio izvrsno. U\u017eitak je bio gledati ih. Divni gluma\u010dki pojedinci, a unato\u010d neujedna\u010denosti ansambla, fascinantni dojam cjelokupne gluma\u010dke igre. Dojmljiva je dora\u0111enost kazali\u0161nog uprizorenje\u00a0(gluma, svjetlo, kostimi, glazba, sve)<\/em>.<\/p>\n

Ipak, name\u0107e se dojam da su zihera\u0161ki pristupili scenskoj prilagodbi filmske uspje\u0161nice i da su mogli ostvari i vi\u0161e da su se usudili u\u010di u druga\u010diji interpretaciju op\u0107epoznatog filma, takozvano \u201enovo \u010ditanje”, recimo – ne preslikavaju\u0107i, nego parodiraju\u0107i ili ne\u0161to drugo.<\/p>\n

Koli\u010dina vrsnih i silno talentiranih interpreta u ovoj predstavi odu\u0161evljava, a ne mo\u017ee se ne primijetiti da su izuzetno dobro vo\u0111eni. Ono u \u010demu ovaj ansambl ostavlja najbolji dojam je njihova povezanost, u\u017eitak u teatarskim me\u0111uodnosima tako da u potpunosti i u najboljem svjetlu ispunjavaju smisao kazali\u0161nog amaterizma. Bio bi ih u\u017eitak gledati na sceni i da je predstava lo\u0161a, a ova je predstava i vi\u0161e nogo dobra. Sjajna je.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

17. 3. 2018.<\/p>\n

 <\/p>\n

17.30<\/strong><\/p>\n

Kazali\u0161ni klub CIGLICA 1<\/strong><\/p>\n

Autorski rad skupine: SAD ZNA\u0160<\/strong><\/p>\n

redateljica: \u017deljka \u017dupan Vuksan<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Mira Muhoberac:<\/p>\n

Tipi\u010dna lidranovska predstava, s autorskim tekstom skupine i konkretizacijom vr\u0161nja\u010dke pri\u010de te neujedna\u010denih izvo\u0111a\u010dkih dosega, predstava Sad zna\u0161 bazirana je na hrvatskoj svakodnevici koja poprima obrise narcisoidne selfie kulture i u obiteljskim i nara\u0161tajnim odnosima. Gimnazijalci poku\u0161avaju izvu\u0107i pozitivan preokret u odnosu na takva pona\u0161anja i nerijetka zlostavljanja u ljubavnim i prijateljskim krugovima. Pouka koju predstava donosi ipak je nagla\u0161eno edukativna, a prikazane situacije poku\u0161aj su prijenosa na scenu prizora iz malogra\u0111anske sredine. Mizanscena je usmjerena na nema\u0161tovito postavljanje u proscenijsko sredi\u0161te, \u0161to onemogu\u0107uje razigraniji kazali\u0161ni kod unato\u010d ozbiljnom pristupu. Uo\u010dava se dobar govor i izgovor mladih izvo\u0111a\u010da.<\/p>\n

 <\/p>\n

Ivana Pero\u0161:<\/p>\n

Skupina je za autorski projekt odabrala njima vrlo blisku temu ujedno i aktualnu, o nasilni\u010dkom pona\u0161anju u maloljetni\u010dkim vezama i obiteljskim problemima. Pohvalan je pristup mladih sudionika, ali u izvedbi nesiguran i verbalno nerazumljiv. Sigurno \u0107e voditeljica vi\u0161e pa\u017enje posvetiti dikciji i prvenstveno disanju svoje grupe koja pokazuje veliki interes za scensko stvarala\u0161tvo kako bi bili mnogo uvjerljiviji i \u010dujni. Istaknula se Ivana Lozi\u0107 u ulozi Eve.<\/p>\n

 <\/p>\n

Zlatko Krili\u0107:<\/p>\n

Jana je djevoj\u010dica koja misli da je ru\u017ena, debela, pri\u0161tava, jadna, \u0161treberica i \u010dini joj se da joj svi prolaznici upravo takve komentare dobacuju svojim pogledima u prolazu. Ona sa\u017ealijeva samu sebe zbog okrutnosti okoline, a ne primje\u0107uje da je upravo ona okrutna prema svojoj okolini i potpuno slijepa za njihove probleme. Jana, u svojoj pubertetskoj egocentri\u010dnosti, ne vidi da ljudi koji je okru\u017euju imaju i ozbiljnije probleme nego \u0161to su njeni.<\/p>\n

Izvrstan odabir teme i divno da je tekst nastao kao autorski rad skupine. Kada tekst, kao jedan od va\u017enih dijelova kazali\u0161nog uprizorenja, izvire iz samih aktera i to jo\u0161 na temu koju poznaju, razumiju i ti\u010de ih se, onda je to, po mom mi\u0161ljenju, najbolji mogu\u0107i put nastajanja predstave i najkorisniji oblik rada na amaterskoj predstavi. Ipak, bilo bi dobro da je na kraju netko s malo vi\u0161e teatarskog iskustva\u00a0 doradio tekst i pro\u010distio ga od neuvjerljivosti, banalnosti i povr\u0161nosti, doradio likove da ne budu toliko plo\u0161ni i ve\u0107inom svedeni na tipove i njihove funkcije.<\/p>\n

Dobar je lik izgradila i uvjerljivo da donijela na scenu Ivana Lozi\u0107, a izdvaja se i glumica u ulozi Margarete\u00a0(Ivana Biki\u0107 ili Marija Ercegovac)<\/em>.<\/p>\n

 <\/p>\n

18.30<\/p>\n

Kazali\u0161ni klub CIGLICA 2<\/strong><\/p>\n

Sara \u010cani\u0107:\u00a0(NE)<\/em>ROMANTI\u010cNA LJUBAV<\/strong><\/p>\n

redateljica: \u017deljka \u017dupan Vuksan<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Mira Muhoberac:<\/p>\n

U\u010deni\u010dki tekst problematizira ljubavi i preljube u obiteljskom, susjedskom i kvartovskom okru\u017eenju i donosi jo\u0161 jednu lidranovsku predstavu zami\u0161ljenu na proscenijskom sredi\u0161tu kao mjestu doga\u0111anja svih segmenata. Ponavlja se mizanscena i organizacija prostora iz predstave Sad zna\u0161 iste gimnazije, ali ovaj put sa slabijim rezultatima, najvi\u0161e zbog manje discipliniranosti izvo\u0111a\u010da i znatno slabijega govora. Poku\u0161aji ostvarenja komike i humora gube se zbog imitiranja pona\u0161anja odraslih i ponavljanja stereotipnih obrazaca. Umjesto o\u010dekivane eruptivne mladena\u010dke energije i ostvarenja ma\u0161tovitih uloga uo\u010dava se opona\u0161anje televizijskih serija, serijala i sapunica bez odmaka i pomaka osim u ironi\u010dnom i sarkasti\u010dnom, rugala\u010dkom kodu.<\/p>\n

 <\/p>\n

Ivana Pero\u0161:<\/p>\n

Tema o nasilni\u010dkom pona\u0161anju u maloljetni\u010dkim vr\u0161nja\u010dkim vezama koje ova predstava osvje\u0161tava je pohvalna, ali dramatur\u0161ki dosta zbunjuju\u0107a \u0161to se najvi\u0161e vidi kroz odnose lica na sceni. Nisu uspjeli ostvariti potencijal koji su nazna\u010dili\u00a0(par duhovitih dijaloga, nekolicina simpati\u010dnih gluma\u010dkih skica gdje se isti\u010de Filip Kova\u010d u ulozi Djeda)<\/em>. Nerazigran mizanscen je fokusiran na kau\u010d, a i primjetna je nedostatna koncentracija mladih izvo\u0111a\u010da koji se me\u0111usobno \u010desto ne slu\u0161aju te upadaju jedni drugima u replike. Ta misaona neartikulacija dovodi do potpunog nerazumijevanja izre\u010denog. Zainteresiranost grupe postoji i kroz daljnji predani rad, vjerujem, da \u0107e ste\u0107i mnogo vi\u0161e sigurnosti.<\/p>\n

 <\/p>\n

Zlatko Krili\u0107:<\/p>\n

Po\u010detak predstave zati\u010de Veroniku, najmla\u0111u \u010dlanicu petero\u010dlane obitelji, kako peti put \u010dita istu knjigu – Romeo i Julija. U godinama je kada sanjari o romanti\u010dnoj ljubavi traga za njom, ispituje majku i djeda kako su upoznali ljubav svog \u017eivota. Osobe u njenom okru\u017eenju ne pro\u017eivljavaju romanti\u010dne trenutka – sestru vara de\u010dko, tata se gubi u krizi srednjih godina, djedu nedostaje baka. Jedino mama u\u017eiva u romantici, ali i ona samo virtualno, identificiraju\u0107i se s likovima turske sapunice na televiziji.<\/p>\n

Tekst\u00a0(autorica je \u010dlanica ansambla \u0161to je za svaku pohvalu)<\/em>\u00a0ovako sveden na osnovnu ideju djeluje vrlo potentno, ali na pozornici se taj potencijal ne ostvaruje. Isuvi\u0161e je tu nedora\u0111enosti, plo\u0161nih likova, praznog hoda, nepotrebnih scena itd. da bi se odr\u017eala komunikacija s publikom. Ka\u017eem odr\u017eala, a ne uspostavila, jer se komunikacija tijekom predstave vi\u0161e puta uspostavlja, publika reagira na doga\u0111anja na pozornici, a onda to vrlo brzo zamre.<\/p>\n

Predstava KK Ciglica 2 boluje od istih zubobolja kao i prethodna predstava KK Ciglica 1 iste voditeljice, pa voditeljici savjetujem da vi\u0161e poradi na detaljima\u00a0(predugi i nepotrebni mrakovi u promjenama prizora, scenski pokret, glumci koji iza\u0111u iz likova i privatno se pona\u0161aju na sceni i sl.)<\/em>\u00a0ubrza ritam predstave, obrati vi\u0161e pozornosti na kostime te, naro\u010dito, da pomogne svojim glumcima da stvore \u017eivotnije likove i poradi na scenskom govoru. Ako to uspije stvarat \u0107e izvrsne predstave, ali i ovako je na dobrom putu i zaslu\u017euje pohvale.<\/p>\n

 <\/p>\n

20.00<\/p>\n

TEATAR MERGIMTARI – Albansko dramsko dru\u0161tvo u Hrvatskoj Mergimtari<\/strong><\/p>\n

Armand Bora: ONI\u00a0 ULAZE BEZ KUCANJA<\/strong><\/p>\n

redatelji: Leonard\u00a0 Hamitaj, Armand Bora<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Mira Muhoberac:<\/p>\n

Prvo pojavljivanje Teatra Mergimtari Albanskoga dru\u0161tva u Hrvatskoj Mergimtari na SKAZ-u donosi osvje\u017eenje i radost, poja\u010danu \u010dinjenicom \u0161to glumci glume na hrvatskom jeziku. Tragikomedija Armanda Bore Oni ulaze bez kucanja ljudima koji ne poznaju albansku povijest i sada\u0161njicu mo\u017ee izgledati kao iskaz teatra apsurda. Tekst, me\u0111utim, raskriljuje te\u0161ku sudbinu bra\u010dnoga para osu\u0111ena na \u017eivot u zatvorenu stanu zbog navodne krivnje: kao intelektualci potencijalno su opasni svakom re\u017eimu. Re\u017eija nagla\u0161ava dru\u0161tvene i dr\u017eavne okove interpoliranjem televizijskih vijesti i slobodu stvaranja uvo\u0111enjem glazbenika\u00a0(iza scene)<\/em>\u00a0i umjetnice, pro\u0161losnih ega glazbenika i ljepotice. Mlada se glumica dobro snalazi u svojoj prvoj ulozi, a glumac je profesionalac.<\/p>\n

 <\/p>\n

Ivana Pero\u0161:<\/p>\n

Albansko dramsko dru\u0161tvo prvi put se predstavilo na SKAZ-u s dramskim tekstom koji, kroz prizmu \u017eivota bra\u010dnog para u izolaciji, govori o povijesti komunizma u Albaniji. Predstava ima \u010dvrstu konstrukciju, a scenografija, kroz projekcije na paravanu i simbole postaje gotovo tre\u0107i akter. Primjetna je razlika u sigurnosti gluma\u010dke interpretacije jer je u ulozi mu\u017ea glumac profesionalac \u0161to smo saznali na okruglom stolu pa \u0107u spomenuti samo Ana-Mariju Buru\u0161i\u0107, glumicu amaterku uz pohvalu za odva\u017eno pariranje partneru. Zamjerka je dosta sitnih, nepotrebnih i nemotivirano re\u017eiranih scenskih radnji\u00a0(npr. kopanje po koferu bez gluma\u010dkog razloga, prazno \u0161etkanje po sceni i sl.)<\/em>\u00a0\u0161to usporava ritam i predstava na trenutke gubi pa\u017enju gledatelja. Ipak, ovo je u cjelini vrlo zaokru\u017eena predstava i \u010destitke.<\/p>\n

 <\/p>\n

Zlatko Krili\u0107:<\/p>\n

Hvale vrijedan je napor \u201eAlbanskog dramskog dru\u0161tva u Hrvatskoj Mergimtari” da nas upozna s albanskom suvremenom dramom i piscem kao \u0161to je Armand Bora.<\/p>\n

Bra\u010dni par intelektualaca , on je glazbenik, a njena profesija nije definirana, sa spremnim koferima \u010dekaju da do\u0111u po njih oni koji ulaze bez kucanja i odvedu ih na stra\u0161no mjesto kazne zbog nepo\u010dinjenog krimena, no nisu svjesni da su ve\u0107 na tom mjestu i trpe kaznu zazidani u svijetu straha.<\/p>\n

Kada bi se doradile neke nejasno\u0107e\u00a0(npr. tko je \u017eena u crvenoj haljini koja se pojavljuje bez jasnog povoda u radnji ili u stanju lika, \u0161to bi bilo jasnije i tada prihvatljivo kada bi se uz njezine izlaske vezao i izlazak glazbenika koji violinom prati zbivanja, ali na \u017ealost ostaje skriven u kulisama)<\/em>\u00a0i kada bi se o\u010distila scenografija od neujedna\u010denog i nepotrebnog\u00a0(npr. zajedno su tu izvrsno, golemo, apstraktno platno i zgu\u017evana plahta koji slu\u017ei samo da bi sakrila stolac na kojem stoji telefon i sl.)<\/em>\u00a0bila bi to jako dobra predstava, ovako je dobra.<\/p>\n

Stje\u010dem dojam da su glumci i ne hote\u0107i dodali dimenziju drami koje u tekstu nema. Naime, na nivou jezika je nemogu\u0107e ne konstatirati da su njih dvoje iz razli\u010ditih svjetova. Mo\u017eda je ba\u0161 to njihov krimen.<\/p>\n

 <\/p>\n

18. 3. 2018.<\/p>\n

 <\/p>\n

17.30<\/p>\n

MIRAKULI – kazali\u0161na dru\u017eina<\/strong><\/p>\n

Magdalena Carek i Grupa Mirakuli: PIDJAMA PARTY\u00a0<\/strong><\/p>\n

redatelji: Iva Sieber i Grupa Mirakuli\u00a0<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Mira Muhoberac:<\/p>\n

Jo\u0161 jedna predstava koja je prikazana na Lidranu, Pidjama party vjerojatan je izdanak ameri\u010dkoga tinejd\u017eerskoga filma Sleepover\u00a0(prevedenoga kao Pid\u017eama party)<\/em>\u00a0iz 2004. godine redatelja Joea Nussbauma o prijateljicama koje na tulumu otkrivaju svoje animozitete i svoja prijateljstva na kraju osnovne \u0161kole. U predstavi kazali\u0161ne dru\u017eine Mirakuli \u0160kole za primijenjenu umjetnost djevojke su na kraju srednjo\u0161kolskoga \u0161kolovanja, a njihovo bavljenje umjetno\u0161\u0107u najvidljivije je u glazbenim, tj. pjeva\u010dkim dionicma, kad predstava prelazi u svojevrstan musical. Nagla\u0161avanje mra\u010dne strane tinejd\u017eerskoga \u017eivota nepotrebno je ako se svodi samo na imitiranje filmova strave\u00a0(u sredi\u0161njem dijelu pozornice)<\/em>. Dvije izvo\u0111a\u010dice isti\u010du se koncentracijom i scenskim \u0161armom.<\/p>\n

 <\/p>\n

Ivana Pero\u0161:<\/p>\n

Autorski projekt koji tematizira novi po\u010detak u \u017eivotu tinejd\u017eerica na pragu zrelosti. U komornoj atmosferi spava\u0107e sobe \u0161estoro djevojaka provodi zadnju ve\u010der prije rastanka. Tako je grupa zgodno, kori\u0161te\u0107i se citatima trenutne pop kulture\u00a0(serija Teorija velikog praska, Wiz Khalifa song, WhatsUp i sl. reference)<\/em>\u00a0istaknula razmi\u0161ljanja i stavove koje ih zaokupljuju. Scenski dovoljno razra\u0111eno i uvjerljivo jer je to njihova pri\u010da. Na \u017ealost, dramatur\u0161ki se stvar raspada pri kraju i ne ostaje konzistentna. Rezultat nekolicina zanimljivih i duhovitih dramskih prizora s potencijalom za mnogo vi\u0161e.<\/p>\n

 <\/p>\n

Zlatko Krili\u0107:<\/p>\n

Malo je predstava koje kada pogledam \u017eelim gledati jo\u0161 jednom, ovo je jedna od njih. Nepretenciozna, pr\u0161tava od radosti igre i nastala iz samog ansambla, a ansambl je mudro vo\u0111en i nadahnuto re\u017eiran. Sve pohvala Magdaleni Carek i grupi Mirakuli, oni su, po mom mi\u0161ljenju, ono \u0161to kazali\u0161ni amaterizam treba biti. Pru\u017eili su nam radost teatarske igre i progovorili o onome \u0161to poznaju i \u0161to ih se ti\u010de.<\/p>\n

Briljantan po\u010detak koji nas brzo, bez ikakvog vi\u0161ka, uvodi u svijet likova- sms poruke, glazba uz koju su stasale, Teorija velikog praska koju su gledale( samo glazbena naznaka)<\/em>, sapunice i sve drugo \u0161to obilje\u017eava tu generaciju. Koreografija pro\u017eeta s vi\u0161e nego dobrim pjevanjem. Iako se ve\u0107 u koncepciji\u00a0(u programskoj najavi)<\/em>\u00a0odri\u010du stvarnih likova i najavljuju ih kao funkcije ne daju\u0107i im imena nego karakteristike pa se tako nazivaju Laka, Glupa, Pobo\u017ena, \u0160treberica, Sanjarka i Polumu\u0161ko, mlade glumice na scenu donose \u017eive likove s kojima publika mo\u017ee komunicirati.<\/p>\n

Da bi predstava bila jo\u0161 bolja valja poraditi na scenskom govoru – ponekad ih se ne razumije \u0161to govore, i mo\u017eda doraditi scene sje\u0107anja uz projicirane fotografije – verbalizacija situacije pomalo banalizira, bilo bi dovoljno fotografije popratiti nekim uzdasima, smijehom, pogledima ili sli\u010dno. Nadalje, mlade su glumice na samom kraju predstave platile danak neiskustvu igranja pred publikom. Umjesto da poentiraju i dopuste publici da ih nagrade zaslu\u017eenim pljeskom, a one uzvrate naklonom, one su odmah pre\u0161le na pospremanje scene(kao da su na probi)<\/em>\u00a0i tako zbunile publiku koja nije bila sigurna jel predstava gotova ili je to sada novi prizor.<\/p>\n

 <\/p>\n

18.30<\/p>\n

Kazali\u0161na udruga MIST<\/strong><\/p>\n

Eoin Colfer: ANA LIZA I VESELA ORDINACIJA\u00a0<\/strong><\/p>\n

redateljica: Maja Lay<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Mira Muhoberac:<\/p>\n

Zamisao stvaranja predstave za djecu prema ilustriranoj knjizi Anna Liza and the Happy Practice Eioina Colfera, irskog autora koji se bavi te\u0161kim temama s kojima se suo\u010davaju djeca, najve\u0107i doseg posti\u017ee u estetski atraktivnoj scenskoj slici. Suo\u010davanje s bolesti najbli\u017eih stavljeno je u ordinaciju-kutiju koja nudi mogu\u0107nosti za igru zamjenama odrasli – djeca, majka psihijatrica – k\u0107i koja se igra mame psihijatrice, tu\u017ean tata – tu\u017ean sin. Re\u017eija ne uspijeva dobro iskoristiti scenski prostor, iz njegova okvira izlaze\u0107i u nekoliko trenutaka ostvarenja sre\u0107e. Mladi glumci s velikim iskustvom na sceni vo\u0111eni su razli\u010ditim uputama: glumica u ulozi djevoj\u010dice nagla\u0161eno glumi dje\u010dji govor i djetinjastu svijest, a glumac u ulozi dje\u010daka kodove pona\u0161anja odraslih, ali to \u010dini uspje\u0161nije.<\/p>\n

 <\/p>\n

Ivana Pero\u0161:<\/p>\n

Predstava ra\u0111ena po knjizi irskog autora Eoina Colfera, a bavi se pitanjem mentalnog zdravlja i kako se djeca suo\u010davaju s tom problematikom. U ideji zanimljivo i ambiciozno, ali je u izvedbi bilo odre\u0111enih manjkavosti, \u010desto je zamorna neutemeljena i nagla\u0161ena infantilnost dok je scenski prostor ostao neiskori\u0161ten\u00a0(npr. prizor \u0161uljanja nind\u017ea)<\/em>\u00a0no izvo\u0111a\u010di su bili kompaktni, pokazali su dobar partnerski odnos i \u010destitke na tome. Istaknuo se to\u010dni i decentni Ivan Igi\u0107 u ulozi Edija.<\/p>\n

 <\/p>\n

Zlatko Krili\u0107:<\/p>\n

\u201ePredstava se bavi problemom mentalnog zdravlja i na\u010dina na koji djeca percipiraju tu problematiku”- tvrde autori u opisu predstave, a ja mislim da to nije to\u010dno. Gledaju\u0107i predstavu stekao sam dojam da ona puno rje\u010ditije progovara o …mentalnom zdravlju i na\u010dinu na koji odrasli percipiraju djecu.<\/p>\n

Zbunjuju\u0107e, a na momente i iritantno, je bilo gledati Anu Lizu kakvu nam je na sceni o\u017eivjela Ena Mutap\u010di\u0107. Nametalo se pitanje – koliko godina ima taj lik? Hodala je kao da ima nepune dvije – ra\u0161irenih stopala nabijala je po sceni. Govorila je kao da ima oko pet i \u201eglumi” na prezentaciji u vrti\u0107u. Da bi nam usput izrijekom pojasnila da ima devet. Na to sam se morao zapitati jesu li redateljica i glumica ikada vidjeli djevoj\u010dicu od devet godina. Djevoj\u010dica od devet godina sigurno tako ne govori i tako ne hoda i ne radi ni\u0161ta onako kako je to, u nakani da bude dopadljiva i duhovita, radila glumica na sceni.<\/p>\n

Manje iskusnim teatarskim djelatnicima mo\u017ee biti problem na\u0107i odgovor na pitanje – kako glumiti dijete?. No, u ovoj predstavi to nije trebao biti problem,\u00a0 jer na sceni je i glumac koji jako dobro zna odgovor na to pitanje.\u00a0 Ediju vjerujemo da je dijete iako se ne prenema\u017ee i ne pjeva dok govori, a i scenski pokret mu je uvjerljiv.<\/p>\n

Iz predstave se jasno \u010dita nakana stvaranja ove predstave, a ona je u suprotnosti sa smislom plemenitog kazali\u0161nog amaterizma. Stekao sam dojam da se kanilo, vjerojatno se to i \u010dini, po vrti\u0107ima i \u0161kolama uzeti ne\u0161to novca, a niz manjkavosti\u00a0(tekst, dramaturgija, gluma itd.)<\/em>\u00a0sakriti atraktivnim padanjima, bra\u0161nom koje leti i sli\u010dnim efektima.<\/p>\n

To nije amaterizam kakav cijenim i kakav volim.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

20.00<\/p>\n

U\u010dili\u0161te ZKM – grupa B12<\/strong><\/p>\n

Katarina Kolega: IGRE SJE\u0106ANJA\u00a0\u00a0<\/strong><\/p>\n

redateljica: Katarina Kolega<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Mira Muhoberac:<\/p>\n

Predstava Igre sje\u0107anja, nastala prema tekstu Katarine Kolega s autobiografskim poticajem iz vlastite obitelji, o cijelom jednom stolje\u0107u, na scenu donosi poetiku i stil skupne gluma\u010dke igre karakteristi\u010dne godinama za U\u010dili\u0161te Zagreba\u010dkoga kazali\u0161ta mladih, u ovom slu\u010daju Grupe B12. Mladi izvo\u0111a\u010di razli\u010ditih nara\u0161taja, s velikom razlikom i u usvojenim elementima scenske tehnike, uz redatelji\u010dinu pomo\u0107 evociraju doga\u0111anja u kazali\u0161nim i knji\u017eevnim krugovima od 1917. do 2017. godine, dobivaju\u0107i mogu\u0107nost da na sceni usvoje kazali\u0161nu povijest i da se upoznaju s osobnostima poput Marije Juri\u0107 Zagorke, Branka Gavelle i Milana Begovi\u0107a. S nepotrebnim okupljanjem oko pripovijedanja Bake Nere u samo jednom kutu pozornice, predstava postaje edukativan scenski kola\u017e.<\/p>\n

 <\/p>\n

Ivana Pero\u0161:<\/p>\n

Koncizna grupa od sedamnaest mladih amatera, sigurno je odigrala burnu pri\u010du jedne bake koja prepri\u010dava svoj iskustveno bogati \u017eivot unucima. Kroz reminiscenciju stogodi\u0161nje bake prolazimo bitne prizore njenog \u017eivota te susre\u0107emo zna\u010dajne ljude iz na\u0161e povijesti koji su se trajno utisnuli u kazali\u0161te, u knji\u017eevnost, u kulturu\u00a0(Zagorka, Begovi\u0107, Gavella, Bela Krle\u017ea)<\/em>. Izvo\u0111a\u010di su bili vrlo koncentrirani, \u0161to je neophodno za ovakvu vrstu zadatka, ali ne i jednostavno; gluma\u010dki anga\u017eirani i uvjerljivi te zaslu\u017euju pohvale. Lijepo je vidjeti produkcijsku opremljenost kao znak da se ima sluha. Pohvale tako\u0111er i voditeljici za edukativni rad. Bez obzira \u0161to predstavi prili\u010dno nedostaje dramska pri\u010da i napetost, radnja je strogo linearna, bazirana na faktografiji, hrabar je odabir teme koja danas ve\u0107ini nije atraktivna, ali kroz promi\u0161ljeno vodstvo postaje dobar kazali\u0161ni \u010din. \u010cestitke.<\/p>\n

 <\/p>\n

Zlatko Krili\u0107:<\/p>\n

Obiteljske sage kojima vezivno tkivo \u010dini prelistavanje albuma fotografija relativno su \u010deste u literaturi, no Katarina Kolega u svom tekstu \u201eIgre sje\u0107anja”, iako koristi ba\u0161 tu formu, uspijeva stvoriti izvorno djelo jer se ne koncentrira isklju\u010divo na likove s fotografija, nego na zna\u010dajne povijesne osobe i doga\u0111aje koji su okrznuli \u017eivote \u010dlanova obitelji.<\/p>\n

U kratkim scenskim slikama, \u0161to naravno proizlazi iz koncepta prelistavanja albuma fotografija, izmjenjuju se zna\u010dajna imena hrvatske kulture – Marija Juri\u0107 Zagorka, Milan Begovi\u0107, Branko Gavella, Bela Krle\u017ea itd., kao i povijesni markeri – potpisivanje Deklaracije o jeziku, prolje\u0107e 1971, kao i smrt Elvisa Preslija i drugi. Pri tome povijesne likove uspijeva stvoriti scenski uvjerljivim osobama.<\/p>\n

Saga je to o obitelji koja je uvijek bila blizu pozornice povijenih doga\u0111anja, ali nikad na njoj, iako je trpjela posljedice povijesnih previranja. Zato nije slu\u010dajno, barem mi se tako \u010dini, da glavna junakinja radi kao \u0161apta\u010dica u kazali\u0161tu.<\/p>\n

Unato\u010d nekim neuvjerljivostima i naivnostima\u00a0(kompletan prvi prizor u kojem mladi dolaze i nagovore baku da im pri\u010da – mi\u0161ljenja sam da bi predstava bila bolja da po\u010dinje bez te predigre)<\/em>\u00a0predstava ostavlja dojam iskrenosti i zra\u010di \u0161armom. Taj dojam ne umanjuje ni \u010dinjenica da su gluma\u010dki zadaci za neke bili prete\u0161ki pa su rje\u0161enje potra\u017eili u preglumljavanju i afektiranju.<\/p>\n

Golemi gluma\u010dki ansambl je promi\u0161ljeno vo\u0111en i dobro re\u017eiran, impresivna je kolektivna igra, a gluma\u010dki se isti\u010de glumica u ulozi mlade Ru\u017ee.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

19. 3. 2018.<\/p>\n

 <\/p>\n

18.00<\/p>\n

Dramska skupina Centra za kulturu i film Augusta Cesarca<\/strong><\/p>\n

Vittorino Andreoli: ODRASTANJE U TRI RUNDE<\/strong><\/p>\n

redateljice: Ita Tissauer Pavi\u010di\u0107, Natalija Stipeti\u0107 \u010cus<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Mira Muhoberac:<\/p>\n

Iako prikazana na Lidranu, ova je predstava daleko od stereotipne lidranovske predstave. Redateljice predstavu Odrastanje u tri runde baziraju na adaptaciji zavr\u0161nih poglavlja knjige talijanskoga psihijatra Vittorija Andreolija s djecom izvo\u0111a\u010dima u osjetljivu pubertetskom razdoblju stvaraju\u0107i inteligentno mi\u0161ljenu predstavu u kojoj se lucidni mladi izvo\u0111a\u010di stavljaju u polo\u017eaje i situacije propitivanja vlastitih identiteta. Gluma\u010dka ekipa disciplinirana je, ujedna\u010dena i \u0161armantna, bez obzira na to je li rije\u010d o uprizorenju znanstvenoga diskursa naoko neprimjerena dje\u010djoj dobi, a zapravo iznimno dobro usvojena i prikazana, ili o scenskim igrama nastalima na do\u017eivljenu iskustvu. Izvrsna je suigra govorom i pokretom. Predstava donosi vlastiti izvedbeni kod i osvje\u017eenje na SKAZ-u.<\/p>\n

 <\/p>\n

Ivana Pero\u0161:<\/p>\n

Pro\u010ditav\u0161i kratku crticu o predstavi koja ne govori konkretno o sadr\u017eaju, bila sam skepti\u010dna. No, razuvjerili su me u prvim sekundama predstave. Bazi\u010dna i jednostavno atraktivna rekvizita u obliku dvodimenzionalnih kartonskih, stripovskih naznaka, scenski djeluje jasno i prirodno. Protagonisti, mladi glumci su se suvereno, matemati\u010dki to\u010dno i sa zavidnom vje\u0161tinom prihvatili i komi\u010dno izveli komplicirane znanstveno-filozofski predlo\u017eak u kojem je sadr\u017eana terminologija i kontekst koji \u010desto ni odraslima nije \u010ditak. No, pojednostavljenim formulacijama i uz mudro vodstvo, pokazali su kako im tema nije te\u0161ka ni zastra\u0161uju\u0107a ve\u0107, naprotiv zabavna i inspirativna. Autoritativno vladaju scenom, imaju sigurnost u kretanju i partnerski odnos je \u010dvrst. Iznimna predstava, jedna od boljih ove godine, \u010destitke.<\/p>\n

 <\/p>\n

Zlatko Krili\u0107:<\/p>\n

Uzeti esej jednog psihijatra koji je namijenjen za \u010ditanje i promi\u0161ljanje, eventualno polemiziranje, ali nikako ne za scensko izvo\u0111enje i koji nije namijenjen djeci iako govori o djeci, uzeti dakle takav tekst kao predlo\u017eak za kazali\u0161nu igru s osnovno\u0161kolcima vi\u0161e je nego hrabro jer je unaprijed osu\u0111eno da bude proma\u0161aj. Od proma\u0161aja to mo\u017ee spasiti samo izuzetno talentiran redatelj, a upravo je to slu\u010daj u ovoj predstavi. Redateljice Ita Tissauer Pavi\u010di\u0107 i Natalija Stipeti\u0107 \u010cus nadahnuto su se poigrale prilagodbom teksta, prona\u0161le klju\u010d kako ga uprizoriti i povele svoje mlade glumce u scensku igru \u0161to je urodilo izvrsnom, duhovitom predstavom.<\/p>\n

Tijekom u\u017eivanja u ovoj teatarskoj minijaturi tri su me elementa posebno dojmila – radost igre, preciznost izvedbe i talent onog tko je pisao dramatizaciju.<\/p>\n

Radost igre s pozornice se prelijevala na publiku i vidjelo se da djeca glumci u\u017eivaju i da su opu\u0161teni, a takva je opu\u0161tenost mo\u017ee biti pogubna u ovakvom tupu predstave koja zahtjeva potpunu preciznost\u00a0(mno\u0161tvo je tu scenskih znakova – puckanje prstima; glazbenih znakova i transparenata)<\/em>\u00a0jer se svaki znak mora izvesti, a svaki transparent pokazati u \u010dvrsto zadanom slijedu i u to\u010dno odre\u0111enom trenutku. Sve je funkcioniralo kako treba.<\/p>\n

Posebno ih pohvalio dramatizaciju. Povr\u0161nom promatra\u010du se mo\u017ee \u010diniti da tu i nema neke dramatizacije – uzet je esej, razbijen u slike i duhovito komentiran scenskom igrom, ali prevario bi se. Ova predstava je primjer vrhunske dramatizacije i to zbog \u201epti\u010dice”. U ovom tipu tekstova je jako te\u0161ko prona\u0107i neko vezivno tkivo koje \u0107e se provla\u010diti kroz cijelu predstavu i koje \u0107e omogu\u0107iti logi\u010dan kraj. Pti\u010dica koja se spominje ve\u0107 u prvoj sceni, jo\u0161 nekoliko puta tijekom predstave je donijela efektan svr\u0161etak igre.<\/p>\n

 <\/p>\n

19.00<\/p>\n

KUD “VALENTINOVO”<\/strong><\/p>\n

Kata Barberi\u0107: RO\u0110ENDAN<\/strong><\/p>\n

redateljica: Kata Bla\u017eevi\u0107<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Mira Muhoberac:<\/p>\n

Predstava Ro\u0111endan KUD-a Valentinovo, nastala prema tekstu Kate Barberi\u0107 i u autori\u010dinoj re\u017eiji, jedna je od tipi\u010dnih kudovskih predstava u kojoj se izvo\u0111a\u010di i izvo\u0111a\u010dice priklanjaju gotovo ve\u0107 standardiziranu gluma\u010dkom izrazu u kojemu prevladavaju nagla\u0161ena komunikacija s prijateljskom publikom, sna\u017ean, glasan\u00a0 govor, gestikulacija i mimika koji pridonose radosti amaterskoga bavljenja kazali\u0161tem. Tipi\u010dna situacija u kojoj se obitelj suo\u010dava s preljubnim nitima potencirana je tipi\u010dnim odlascima u susjedstvo i pripremanjem pure. Cijela je predstava fokusirana oko okupljanja za jednim stolom, koji svojim polo\u017eajem i veli\u010dinom onemogu\u0107uje kreativniji gluma\u010dki i redateljski pristup, a iskusni glumci u ulogama djece nagla\u0161avaju djelomice grotesknu izvedbu.<\/p>\n

 <\/p>\n

Ivana Pero\u0161:<\/p>\n

Amaterska kazali\u0161na sekcija koja se bavi pu\u010dkim teatrom kroz koji progovaraju o svakodnevnim mogu\u0107im zavrzlamama. Okosnica je zabuna oko purice, ali ta, \u010dak potencijalno mo\u017eda duhovita situacija, na \u017ealost rezultira nesigurnim i nekoherentnim uratkom. U gluma\u010dkom su nastupu pomalo zbunjeni i stati\u010dni, zbog paralelnih dijaloga istog intenziteta stvara se kakofonija na pozornici i tako publika ne razumije ni jedan razgovor pa je te\u0161ko popratiti ionako tanku pri\u010du. Bez opravdanja ru\u0161e\u0107i \u00ab\u010detvrti zid\u00bb dodatno stvaraju nerazumijevanje. Po entuzijazmu zanimljivi u svom prepoznatljivom izri\u010daju. Kvaliteta KUD-a Valentinovo svakako je vidljiv u\u017eitak i radost s kojim sudionici pristupaju amaterskom kazali\u0161tu i \u010destitke na tome.<\/p>\n

 <\/p>\n

Zlatko Krili\u0107:<\/p>\n

Priredbe kao \u0161to je ovaj ske\u010d KUD-a \u201eValentinovo” va\u017ean su dio Susreta kazali\u0161nih amatera Zagreba jer upotpunjuju \u0161arenu sliku amaterizma. Susre\u0107u se tu razli\u010dite estetike, razli\u010dite generacije izvo\u0111a\u010da, oni silno izra\u017eene ambicioznosti i oni bez ikakvih ambicija, gluma\u010dki ansambli koji rade u gotovo profesionalnim uvjetima i profesionalno vo\u0111eni i oni koji stvaraju bez ikakvih uvjeta itd., a zajedni\u010dko im je, ili bi barem trebalo biti, ljubav prema kazali\u0161tu i radost scenske igre.<\/p>\n

Upravo radost scenske igre je ono \u0161to KUD-u Valentinovo daje \u0161arm.<\/p>\n

Mo\u017eda ove godine i nisi do\u0161li s najboljom predstavom koju su do sada uprizorili, ali svejedno na momente posti\u017eu dobru atmosferu na sceni, a i neki glumci se izdvajaju svojom kreacijom\u00a0(Slavica Beketi\u0107)<\/em>.<\/p>\n

Predstava je to na kojoj treba jo\u0161 raditi, jer ostavlja dojam nezavr\u0161enosti, ponekad djeluje kao jedna od prvih proba u prostoru, a naro\u010dito valja poraditi na doradi teksta\u00a0(ne mo\u017ee cijela predstava po\u010divati na jednom verbalnom gegu – \u201eje, bome, jebome, lovili smo puru”)<\/em>. Svakako bi trebalo taj komad krpe\u00a0(ili \u0161to li je ve\u0107)<\/em>\u00a0koji bi trebao biti pura ili izostaviti ili bolje animirati.<\/p>\n

 <\/p>\n

20.00<\/p>\n

U\u010dili\u0161te ZKM – grupa C 11<\/strong><\/p>\n

Grupa\u00a0(Prema motivima strip albuma Sun City)<\/em>: SAMO SAN<\/strong><\/p>\n

redateljica: Jadranka Korda Kru\u0161lin<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Mira Muhoberac:<\/p>\n

Predstava Sun City\u00a0(ZKM \/ U\u010dili\u0161te \/ Dramski studio \/ Grupa C11)<\/em>\u00a0prikazuje rezultat rada na jednoj od za polaznike U\u010dili\u0161ta Zagreba\u010dkoga kazali\u0161ta mladih tipi\u010dnih predstava kojima izvo\u0111a\u010di i redateljica \u017eele pokazati vlastitu nekonvencionalnost, otklanjanje od edukativnih standarda i istra\u017eivanje za njih u tom trenutku novih podru\u010dja. U ovoj se predstavi priklanjaju o\u017eivljavanju motiva iz istonaslovljena strip-albuma poigravaju\u0107i se slikama distopije i utopije i filmskim rakursima i kadrovima. Dosljedna a preduga izvedba koncentriranih izvo\u0111a\u010da nakon desetak minuta izaziva monotoniju i \u017eelju za promjenom doga\u0111anja na sceni i gluma\u010dkoga koda. Ambiciozna stvarala\u010dka i gluma\u010dka ekipa potporu ima najvi\u0161e u dobroj glazbi.<\/p>\n

 <\/p>\n

Ivana Pero\u0161:<\/p>\n

Predstava nastala po motivima \u017de\u017eeljevog stripa Sun city svakako je neobi\u010dna. Dojmljive atmosfere postapokalipti\u010dne vizije dru\u0161tva, dobre scenografije, a najva\u017enije s grupom glazbeno i scenski talentiranih mladih ljudi. Isti\u010de se precizan scenski pokret, ritmi\u010dnost i gluma\u010dka snala\u017eljivost. Povremeno predstava bje\u017ei u suhu likovnost \u0161to ne bi bio nedostatak da joj, u tim dijelovima, ne manjka drame, tj. sadr\u017eaja, ali sve u svemu, vidljiv je ulo\u017eeni trud \u0161to je rezultiralo vrlo zanimljivom predstavom.<\/p>\n

 <\/p>\n

Zlatko Krili\u0107:<\/p>\n

Na sceni je svijet u kojem sunce nikad ne izlazi, a ispunjavaju je, barem tako pi\u0161e u opisu predstave, upla\u0161eni, grubi, mrzovoljni i otu\u017eni likovi sve dok dje\u010dak ne nacrta stotinu sunaca.<\/p>\n

Nisam uo\u010dio ni strah, ni mrzovolju, ni tugu, zapravo nikakvu emociju, pa ni likove, ali sam vidio desetak mladih ljudi koji predano i to\u010dno izvr\u0161avaju scenske zadatke toliko umrvljene da nemaju prostora od njih stvoriti likove.<\/p>\n

Autorska osobnost redateljice je dovela polaznike dramskog studija do vizualno, akusti\u010dki tako\u0111er, \u010diste i sna\u017ene predstave koja je izvo\u0111a\u010dki na svake hvale vrijednom nivo, ali hlade i ne ba\u0161 originalne.<\/p>\n

Iako nastala po motivima stripa ova predstava se odri\u010de osnovne karakteristike stripa, komunikativnosti, a preuzima od njega tek rascjepkanost na niz, vizualno dojmljivih, sli\u010dica. Pri tome razbaru\u0161enu dramaturgiju, koja bi trebala taj niz sli\u010dica povezati u smislenu cjelinu, opravdava naslovom, tvrde\u0107i da je to samo san. Zajedni\u010dko sa snom ovoj predstavi je to da sanja\u010d ne mo\u017ee prodrijeti u svoj san kao \u0161to ne mo\u017ee ni u ovu predstavu, a razli\u010ditost od sna je u tome da sanja\u010d pro\u017eivljava, emotivno reagira, na prizore u snu, dok mu ova predstava ne pru\u017ea tu mogu\u0107nost.<\/p>\n

Gledaju\u0107i izvedbu nametao mi se dojam da bi tih deset talentiranih mladih ljudi na sceni najradije da se i \u010detvrti zid zazida kako bi se u miru mogli prepustiti igri u njima shvatljivoj logici.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

20. 3. 2018.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

19.30<\/p>\n

TEATAR K 2 – Klub stud. komparativne knji\u017e. K Filozofskog fak. Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu<\/strong><\/p>\n

Teatar K: IGRA GORDOGANA<\/strong><\/p>\n

(Temeljeno na drami “Kralj Gordogan” Radovana Iv\u0161i\u0107a)<\/em><\/strong><\/p>\n

redateljica: Matea Antunovi\u0107<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Mira Muhoberac:<\/p>\n

Budu\u0107i da smo i sami s grupom studenata kroatistike, komparatsitike i drugih studijskih grupa Filozofskoga fakulteta Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu kao glumcima nedavno re\u017eirali ovaj tekst kao nelutkarsku predstavu u Zagreba\u010dkom kazali\u0161tu lutaka i da smo osobno i profesionalno dobro poznavali Radovana Iv\u0161i\u0107a, na\u0161a su o\u010dekivanja bila velika. Svoju predstavu nasloviv\u0161i Igra Gordogana \u010dlanovi Teatra K. 2, Kluba studenata komparativne klnji\u017eevnosti Filozofskoga fakulteta Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu zadr\u017eali su Iv\u0161i\u0107ev tekst skrativ\u0161i najbitnije dijelove, one koje se odnose na vlast i autorite koje uni\u0161tavaju podanike i vlastitu djecu. Dramaturgija, re\u017eija i gluma nisu ostvarile ni visoke ni prosje\u010dne dosege, s iznimkom jednoga izvo\u0111a\u010da i izvo\u0111a\u010dice, uz nedostatno razra\u0111enu mizanscenu.<\/p>\n

 <\/p>\n

Zlatko Krili\u0107:<\/p>\n

Vrlo ambiciozan projekt koji ve\u0107 u naslovu obe\u0107ava da \u0107e se poigrati sa slavnim tekstom Radovana Iv\u0161i\u0107a, ali na sceni, kako ka\u017eu \u201esvijetu gdje rije\u010di postaju meso”, vi\u0161e se gu\u0161i igrivost originala nego \u0161to mu se dodaju nove igre. Upravo izostanak igre\u00a0(ili barem – dovoljno igre)<\/em>\u00a0je onemogu\u0107ilo ovoj predstavi da bude izvrsna. Klju\u010dni problem je u ritmu predstave i prete\u0161kim gluma\u010dkim zadacima za pojedine \u010dlanove neujedna\u010denog ansambla.<\/p>\n

Mi\u0161ljenja sam da bi predstavu valjalo skratiti\u00a0(dugi prolog, jako dugi i ne ba\u0161 potreban ples Tibelica – koje izgledaju prekrasno, ali razvla\u010de i ubijaju koncentraciju, i jo\u0161 nekoliko scena)<\/em>, poraditi na scenskom pokretu\u00a0(hod gotovo svih na sceni)<\/em>, a naro\u010dito na govoru\u00a0(ponekad ih se ne \u010duje ili ne razumije)<\/em>.<\/p>\n

Kartonska scenografija je dosljedna i funkcionalna, a Bijela kula \u010dak i izvrsna. Da budem do kraja sitni\u010dav onda \u0107u primijetiti da bi u prvom prizoru valjalo upotrebljavati deblji flomaster, jer se iz gledali\u0161ta ne vidi \u0161to to nacrtaju na panoima.<\/p>\n

Prete\u017eito minimalisti\u010dka kostimografija zaslu\u017euje svaku pohvalu.<\/p>\n

Nemogu\u0107e je ne primijetiti golemi trud cijelog autorskog tima, a posebice glumaca koji su, svako prema svojim mogu\u0107nostima, potpuno predano i s punim uvjerenjem \u017eivjeli na sceni.<\/p>\n

Najdojmljiviji dio predstave, a ujedno i najbolji primjer dobre scene jest prizor Tinatina ispred Bijele kule, a i ina\u010de se David Gra\u010danin isticao talentom.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

21. 3. 2018.<\/p>\n

 <\/p>\n

17.30<\/p>\n

Dramski studio Dje\u010djeg kazali\u0161ta Dubrava – grupa Z<\/strong><\/p>\n

Ana \u0110oki\u0107 Pongra\u0161i\u0107: VITEZ \u017dELJEZNOG SRCA<\/strong><\/p>\n

redatelj: Zoran Skalicki<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Mira Muhoberac:<\/p>\n

Predstava Vitez \u017eeljeznog srca, nastala prema tekstu Ane \u0110oki\u0107 Pongra\u0161i\u0107, pokazuje dobar rad s djecom utemeljen na za izvedbu poticajnu tekstu koji nudi mogu\u0107nost poigravanja bajkom i antibajkom. \u010carolija napisane igre prenosi se na pozornicu u dosta segmenata, najvi\u0161e u prizorima s malim protagonistom u sredi\u0161tu. Pokoja nespretnost u pokretu, mizansceni i govoru prepisuje se tremi i\u00a0(ne)<\/em>snala\u017eenju u novom prostoru malih izvo\u0111a\u010da koji se vesele kazali\u0161nom \u010dinu i izvedbi. U eventualnim sljede\u0107im izvedbama trebalo bi paziti da potrebna ve\u0107a discipina i organizacija ne uni\u0161te spontanu igru, nego da pridonesu boljem ostvarenju i izvedbi scenske pri\u010de s vite\u0161kim elementima u svakodnevnim dje\u010djim, \u017eivotnim situacijama.<\/p>\n

 <\/p>\n

Ivana Pero\u0161:<\/p>\n

Razigrana djeca su s velikim u\u017eitkom igrala ovu netipi\u010dnu bajku \u0161to je najpohvalnije u pedago\u0161kom smislu i time je cilj amaterizma u potpunosti ispunjen. Interesantna je fragmentarna dramaturgija, a uvo\u0111enjem kora\u00a0(bravo za djevojke)<\/em>\u00a0u funkciji naratora djelomi\u010dno je postignuta gusto\u0107a fabule i ritam, iako tih opisnih dijelova ipak ima previ\u0161e, neki su se mogli i odigrati. Inventivna scenografija, bijela zavjesa pogotovo. Dobro vo\u0111ena grupa simpati\u010dnih i \u0161armantnih mladih amatera.<\/p>\n

 <\/p>\n

Zlatko Krili\u0107:<\/p>\n

Vitez svakodnevno traga za mrskim neprijateljem, spreman da se upusti u ljuti boj, ali kroz svoj vizir ne vidi ni\u0161ta drugo. Ne primje\u0107uje princezu koja je ve\u0107 potro\u0161ila sve svoje maramice bacaju\u0107i ih pred njega ne bi li privukla njegovu pozornost. Ostali bi tako razdvojeni u svojim svjetovima da ne po\u010dne ki\u0161a, vitez ostane bez konja, a oklop mu zahr\u0111a, pa je zaglavio u polju kao da je stra\u0161ilo. Princeza ga osloba\u0111a te oni jo\u0161 dugo \u017eivja\u0161e sretni.<\/p>\n

Ovaj duhoviti tekst je vi\u0161e primjeren radiofonskom nego scenskom izvo\u0111enju budu\u0107i da su pokreta\u010di radnje gotovo uvijek verbalni pa bi bili neprihvatljivo scenski stati\u010dni, ali redatelj je otklonio te mane uvode\u0107i \u0161est pripovjeda\u010dica koje donose neko gibanje na scenu. Mo\u017eda je u tome bio previ\u0161e dosljedan jer je svaka sa svojom replikom dolazila na proscenij, jedna po jedna svih \u0161est, da bi se potom vratile na po\u010detne pozicije, pa opet isto dolazile naprijed. Tako tijekom cijele predstave. Bez ikakvih promjena.<\/p>\n

Gluma\u010dki jako dobro, naro\u010dita princeza, a i princ je bio dopadljiv i duhovit.<\/p>\n

Dopadljiv je bio i prikaz ki\u0161e.<\/p>\n

Predstava je prikladna publici kojoj je namijenjena, duhovita, \u0161armantna i, iako se poigrava sa stereotipima, li\u0161ena kazali\u0161nih stereotipa.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

18.30<\/p>\n

POZOR – Dramska skupina Narodnog sveu\u010dili\u0161ta Sesvete<\/strong><\/p>\n

Bruno Margeti\u0107: NESTALA JE ALISA GROF<\/strong><\/p>\n

redatelj: Bruno Margeti\u0107<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Mira Muhoberac:<\/p>\n

U predstavi nastaloj na temelju teksta Nestala je Alisa Grof Brune Margeti\u0107a, redatelja predstave, primje\u0107uje se poku\u0161aj svojevrsne sinteze poznatih naslova Ivana Ku\u0161ana, najvi\u0161e njegove proze Zagonetni dje\u010dak, i Carrollovih proza o Alisi te elemenata detektivskih romana i filmova. Mizanscena je, me\u0111utim, u pojednim dijelovima predstave organizirana nelogi\u010dno ili se ponavlja, a izvo\u0111a\u010di se pomalo gube u imitiranju pona\u0161anja odraslih. Primje\u0107uje se i slabija dikcija, tj. manje poklanjanje govoru i scenskom govoru. S ovom skupinom mladih izvo\u0111a\u010da, s Dramskom grupom Pozor, trebalo bi nastaviti stvarati predstave koje bi rezultirale ve\u0107om spontano\u0161\u0107u, igrivo\u0161\u0107u i scenskim \u0161armom te zajedni\u010dkom vr\u0161nja\u010dkom energijom.<\/p>\n

 <\/p>\n

Ivana Pero\u0161:<\/p>\n

Tekst pretendira biti na tragu krimi pri\u010dama, \u0161to obe\u0107ava, ali u samoj izvedbi nedostaje napetosti i intrige koja je krimi\u0107u potrebna, nema tenzije i svojevrsne misti\u010dnosti u igri oko nestale djevojke koja je bila o\u010dekivana iz kratke najave. U dojmu se \u010dini kako je to tek nacrt za ozbiljniji i promi\u0161ljeniji rad s grupom gdje bi prvenstveno trebalo staviti fokus na dikciju i scensko kretanje. Na \u017ealost, mizanscen je \u010desto odmagao izvo\u0111a\u010dima, npr. scena sa \u0161tafelajima ubrzo postaje nezanimljiva jer su djevojke konstantno okrenute le\u0111ima publici, a dolazak skupine u zadnjoj sceni potpuno anulira publiku, replike su nejasne i umjesto finalnog razrije\u0161enja gledamo dramsku vje\u017ebu. Grupa ima potencijal i smatram kako mogu dodatno brusiti vje\u0161tine. Dobar odabir glazbe.<\/p>\n

 <\/p>\n

Zlatko Krili\u0107:<\/p>\n

U urbanom kvartu na periferiji grada me\u0111u mla\u0111im srednjo\u0161kolcima strelovito se \u0161iri uznemiruju\u0107a vijest – nestala je njihova vr\u0161njakinja Alisa Grof. Okupljaju se spremni na akciju, jer kane pomo\u0107i Alisi. \u017dele saznati sve o njoj, no otkriva se da ne znaju ni koje joj je boje kosa, ni gdje stanuje.., zapravo ne znaju ni\u0161ta o njoj. Ne znaju da ona niti ne postoji nego je vijest o nestanku izmi\u0161ljene djevojke pro\u0161irio njihov prijatelj iz puke dosade.<\/p>\n

To je sa\u017eetak pri\u010de koju autor teksta i redatelj Bruno Margeti\u0107 donosi na scenu. Velika je \u0161teta \u0161to nije prepoznao potencijal svoje pri\u010de i jo\u0161 malo poradio na njoj. Imao je \u0161ansu da zanimljivo progovori o otu\u0111enosti generacije zatvorene u mikrosvjetove virtualne komunikacije i video igara u kojoj ipak tinja \u017eelja za akcijom grupe u realnom svijetu, kao u nekim pro\u0161lim vremenima. Na taj bi se na\u010din udaljio od Ku\u0161anovog Zagonetnog dje\u010daka\u00a0(nepotrebna je aluzija na dvostruki \u017eivot)<\/em>\u00a0iako je i ovako \u201eNestala je Alisa Grof” originalno djelo, a ne obrada spomenutog romana.<\/p>\n

Ako se autor odlu\u010di za doradu teksta predla\u017eem mu da detaljnije razradi likove, ako ni\u0161ta drugo onda barem da doda svakom liku ne\u0161to\u00a0(u govoru, pokretu ili vizualno)<\/em>\u00a0\u0161to bi ga u\u010dinilo osobom i da izbaci nepotrebne re\u010denice\u00a0(recimo – ne mora svaki izlazak na scenu, novi susret likova, zapo\u010dinjati pozdravom)<\/em>. Treba poraditi i na dijalozima, a svakako napisati efektniji rasplet.<\/p>\n

Uz spomenute izmjene , uvjeren sam, bio bi to tekst kojeg bi mnogi po\u017eeljeli igrati. Pa i profesionalna kazali\u0161ta.<\/p>\n

Gluma\u010dki je to relativno uvjerljivo odra\u0111eno\u00a0(pogotovo sam po\u010detak)<\/em>, ali ih se ponekad ne \u010duje\u00a0(scena na satu slikanja)<\/em>. Redateljski, pak, zadnja scena nije razra\u0111ena – svi nepomi\u010dno stoje na sceni i pri\u010daju, pa umjesto katarze razrje\u0161enja predstava postaje brbljava i monotona.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

20.00<\/p>\n

MEANDAR – Dramska skupina Narodnog sveu\u010dili\u0161ta Sesvete<\/strong><\/p>\n

Bruno Margeti\u0107: SEEN<\/strong><\/p>\n

redatelj: Bruno Margeti\u0107<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Mira Muhoberac:<\/p>\n

Autor teksta i redatelj predstave Seen Bruno Margeti\u0107 stvara predstavu baziranu na mogu\u0107im svakodnevnim doga\u0111anjima u skupini mladih tinejd\u017eerica koje odnos prijateljstva i ljubavi baziraju, kao i ve\u0107ina njihovih vr\u0161njakinja u dana\u0161njem svijetu, na mobiteliziranju i navodnim istinama i la\u017eima koje takva vrsta komunikacije donosi. Dramaturgija tra\u010da i tra\u010danja karakteristi\u010dna, na\u017ealost, i za tu dob razvija se u sna\u017ena i stresna doga\u0111anja za vrijeme puberteta koja mogu ra\u0111ati i do\u017eivotne traume. Mlade izvo\u0111a\u010dice izrazito emotivno pristupaju glumi te govore prebrzo, sna\u017eno kajkavski i relativno nerazumljivo, s iznimkom jedne izvo\u0111a\u010dice. Ve\u0107a racionalizacija u pristupi radu na predstavi pridonijela bi boljoj izvedbi, posebno u neiskori\u0161tenoj sceni igre badmingtona.<\/p>\n

 <\/p>\n

Ivana Pero\u0161:<\/p>\n

Tema ima potencijala za urbanu i dinami\u010dnu predstavu. Naime, u predstavi je rije\u010d o skupini osma\u0161ica i njihovim me\u0111usobnim odnosima u osjetljivom \u017eivotnom razdoblju. Neka prijateljstva pucaju, stvaraju se nova, a virtualna komunikacija je okosnica uglavnom turbulentnih obrata. Kako je tema izrazito bliska dobi izvo\u0111a\u010dica, moram priznati da sam o\u010dekivala mnogo vi\u0161e. Aktualna i zanimljiva pri\u010da svedena je na puki tra\u010deraj koji scenski brzo prestaje dr\u017eati pa\u017enju, neke situacije ostaju neiskori\u0161tene\u00a0(npr. badminton scena)<\/em>. Osim toga, iako je za pohvaliti upotrebu slenga koji kazali\u0161no mo\u017ee biti vrlo efektan, dobro bi bilo da re\u010denice imaju smisleno zna\u010denje. Ako je glavna rije\u010d u predstavi \u00abOK\u00bb,\u00a0(ponekad se \u010dini da je i jedina)<\/em>\u00a0\u0161to i ne bi bio problem ukoliko je to dio koncepta, onda je treba osvijestiti. Ovako ostaje dojam nesigurnosti i poluprivatnog razgovora koji scenski nije zanimljiv. Nedora\u0111ena predstava koja sa \u010dvr\u0161\u0107om strukturom mo\u017ee postati atraktivna.<\/p>\n

 <\/p>\n

Zlatko Krili\u0107:<\/p>\n

Ovo je druga predstava istog tekstopisca i redatelja, Brune Margeti\u0107a, i krase je sve vrline prethodne, ali i optere\u0107uju sve mane.<\/p>\n

Izvrsno odabrana tema koja je u potpunom skladu sa svakodnevnim problemima generacije koja o tome progovara sa scene. Pri\u010da je\u00a0 to o manipulaciji i tra\u010devima, bullyngu preko novih medija i poku\u0161aju da im se suprotstavi. U vrline bih jo\u0161 uvrstio stvaranje lika djevoj\u010dice iz dobrostoje\u0107e obitelji koja kupuje prijateljstva. Predstavu oplemenjuje i dobra, iako neujedna\u010dena, gluma mladih glumica, redom osnovno\u0161kolki. Uporaba projekcija u razmijeni sms poruka, iako \u010desto vi\u0111ena, ovdje dobro funkcionira. \u010cak bih i glazbu pohvalio iako mi se tijekom predstave \u010dinila isuvi\u0161e dramati\u010dna, ali vjerujem da je likovima na sceni doga\u0111anje uistinu dramati\u010dno.<\/p>\n

Toliko o pohvale vrijednom.<\/p>\n

Na \u017ealost uvjerljivost svega toga ujedinjenog u predstavu onemogu\u0107uje, a ukupni dojam ru\u0161i nedovoljno dobro razra\u0111en mizanscen, zapravo cijela re\u017eija.<\/p>\n

Glumci stoje u krugu i govore kao da se radi i snimanju radio drame i to s jednim mikrofonom oko kojeg su se svi okupili. Kada i poku\u0161a u\u010diniti ne\u0161to drugo redatelj to ne provede dosljedno\u00a0(scena s badmintonom – glumice iza\u0111u, namjeste se, tek dva tri puta udare lopticu, a onda opet stanu i govore\u00a0 tekst)<\/em>.<\/p>\n

Predstava ostavlja dojam brbljavosti i stati\u010dnosti.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

22. 3. 2018.<\/p>\n

 <\/p>\n

18.00<\/p>\n

\u0160AMRLEKI 1 – Dramska skupina Centra KNAP<\/strong><\/p>\n

William Shakespeare: HAMLET<\/strong><\/p>\n

redateljica: Rebecca Agi\u0107<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Mira Muhoberac:<\/p>\n

Premda pretenciozno najavljena kao predstava William Shakespeare: Hamlet, ova je predstava, koju izvode \u010dlanovi \u0160amrleka, Dramske skupine Centra KNAP, nastala prema motivima slavne tragedije. Djeca izvo\u0111a\u010di susre\u0107u se s te\u0161kom temom na za taj uzrast primjeren na\u010din, a predstava, strukturirana odostra\u017eno, podsje\u0107a na neke ve\u0107 vi\u0111ene predstave ne\u0161to ve\u0107eg uzrasta izvo\u0111a\u010da. Primje\u0107uje se radosna suigra redateljice i malih izvo\u0111a\u010da te gledatelja, simpatizera raznih dramskih skupina Centra KNAP koji se osje\u0107aju kao velika kazali\u0161na obitelj i poti\u010du na daljnje bavljenje glumom i teatrom. Pojedini izvo\u0111a\u010di na ovoj su, skazovskoj izvedbi zaboravili tekst pa su morali uskakati njihovi suglumci. Igrivo\u0161\u0107u se i dobrom dikcijom isti\u010de glumac dijete u ulozi Princa Hamleta.<\/p>\n

 <\/p>\n

Ivana Pero\u0161:<\/p>\n

Voditeljica se odva\u017eno prihvatila kapitalnog djela i na jednostavan, djeci prihvatljiv na\u010din pristupila radu na predstavi koja u cjelini djeluje \u010dvrsto, duhovito i razumljivo. Mali su glumci zrelo i ozbiljno iznijeli lica iz \u00abHamleta\u00bb, pokazali su to\u010dno scensko vladanje, bili su artikulirani i uvjerljivi. Ovakva obrada Shakespearea zadr\u017eala je ironiju, ali unijela i farsu s odmjerenom dozom suvremenosti\u00a0(kloroform umjesto u originalu otrova kletog velebilja, Rosencrantz i Guildenstern pozivaju Hamleta na pivo i sl.)<\/em>\u00a0\u0161to svakako pridonosi humoru. Bilo je par nespretnih gluma\u010dkih zabuna, tako\u0111er uporno neto\u010dno izgovoraju ime Guildenstern\u00a0(on nije Njemac)<\/em>, ali to su, generalno gledaju\u0107i, sitnice za dodatno cizeliranje. Kostim u naznakama sretno je rje\u0161enje kao i simplificirana scenografija\u00a0(zlatno obojeni \u0161tender)<\/em>. Vrlo dobar uradak i \u010destitke voditeljici, a napose glumcima.<\/p>\n

 <\/p>\n

Zlatko Krili\u0107:<\/p>\n

Voditeljica se odva\u017eno prihvatila kapitalnog djela i na jednostavan, djeci prihvatljiv na\u010din pristupila radu na predstavi koja u cjelini djeluje \u010dvrsto, duhovito i razumljivo. Mali su glumci zrelo i ozbiljno iznijeli lica iz \u00abHamleta\u00bb, pokazali su to\u010dno scensko vladanje, bili su artikulirani i uvjerljivi. Ovakva obrada Shakespearea zadr\u017eala je ironiju, ali unijela i farsu s odmjerenom dozom suvremenosti\u00a0(kloroform umjesto u originalu otrova kletog velebilja, Rosencrantz i Guildenstern pozivaju Hamleta na pivo i sl.)<\/em>\u00a0\u0161to svakako pridonosi humoru. Bilo je par nespretnih gluma\u010dkih zabuna, tako\u0111er uporno neto\u010dno izgovoraju ime Guildenstern\u00a0(on nije Njemac)<\/em>, ali to su, generalno gledaju\u0107i, sitnice za dodatno cizeliranje. Kostim u naznakama sretno je rje\u0161enje kao i simplificirana scenografija\u00a0(zlatno obojeni \u0161tender)<\/em>. Vrlo dobar uradak i \u010destitke voditeljici, a napose glumcima.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

19.00<\/p>\n

KUD “DUBRAVA”<\/strong><\/p>\n

Barica \u010cu\u010dek: OSVETA<\/strong><\/p>\n

redatelj: grupa<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Mira Muhoberac:<\/p>\n

Anga\u017eirani glumci i glumice u predstavi Osveta, prema tekstu Barice \u010cu\u010dek, i glumice u ulozi Snahe, prikazuje jednu od tipi\u010dnih predstava zaigranih kudovaca iz Dubrave. Prepoznatljiv zaplet i o\u010dekivan rasplet donose ipak nekoliko duhovitih prizora baziranih na intrigi oko ljubavi i preljuba. Ova izvo\u0111a\u010dka skupina ima velik broj simpatizera u publici, s kojima intenzivno ili manje intenzivno i komunicira na po\u010detku, za vrijeme i na kraju izvedbe, u skladu sa svakodnevnim dru\u017eenjima, a mimo kazali\u0161nih o\u010dekivanja. Obiteljsku atmosferu dobro prihva\u0107aju prijatelji u publici. Stol na prosceniju prepreka je koja smanjuje mogu\u0107nosti gluma\u010dkoga izraza i mizanscene\u00a0(redatelj nije naveden)<\/em>\u00a0pa se u sljede\u0107im izvedbama treba pomaknuti u drugi dio scene ili ukinuti.<\/p>\n

 <\/p>\n

Ivana Pero\u0161:<\/p>\n

Ova je predstava proizvod pu\u010dkog pristupa i shva\u0107anja teatra i prvenstveni cilj je kroz geg i \u0161ale zabaviti publiku. Radi se o banalnom zapletu o prevari i osveti, pri\u010da koketira s crnim humorom no nedovoljno iskori\u0161tenim pa ostaje na povr\u0161noj anegdoti. Dramatur\u0161ki nabacano, u izvedbi ima mnogo praznog hoda, bezrazlo\u017enog kretanja, scenografijom su se potpuno \u00abodsjekli\u00bb, stol koji je centralni mebl i za kojim se ve\u0107ina radnje odigrava ne otvara prostor za ikakvu dinamiku. U svakom slu\u010daju, vidljiv je trud i ljubav prema scenskom izri\u010daju te kvalitetno dru\u017eenje u radu na predstavi \u0161to treba njegovati i dalje.<\/p>\n

 <\/p>\n

Zlatko Krili\u0107:<\/p>\n

U\u017eitak igre, ali ne toliko u predstavi koliko u predstavljanju, je zajedni\u010dka crta mnogim KUD-ovima. Njihov u\u017eitak u boravku na sceni, \u010desto zavodljivo \u0161armantan, zasjenjuje sve gre\u0161ke i manjkavosti izvedbe.<\/p>\n

Barica \u010cu\u010dek napisala je tekst \u201eOsveta” po mjeri svoje dru\u017eine potpuno u skladu s njihovim scenskim mogu\u0107nostima, stilom humora i kazali\u0161nim iskustvom. Pri tome se nije zadovoljila samo gegom da su pokojnog Iveka zabunom popile u kavi\u00a0( da bi pokojnika lak\u0161e i jeftinije dovezla iz Njema\u010dke kuma Marija je njegov pepeo stavila u bo\u010dicu za kavu)<\/em>\u00a0nego je stvorila obrat koji je razotkrio karakter njegove \u201eudovice”\u00a0(Ivek nije umro i dalje \u0107e \u017eivjeti sretno s kumom Marijom)<\/em>.<\/p>\n

\u0160teta \u0161to taj glavni obrat saznajemo iz pro\u010ditanog pisma. Bilo bi puno efektnije da pokojni Ivek bane na scenu \u0161to bi otvorilo nove prostore igre karaktera.<\/p>\n

Ansambl na trenutke ostvaruje uvjerljivu atmosferu, a gluma\u010dki se isti\u010de Nevenka Ku\u010dera. Lik susjeda Slavka nije dobio dovoljno prostora, jedini nije napisan kao karakter, a nema ni neku funkciju u razvoju radnje, pa bi ga trebalo doraditi.<\/p>\n

Uz dorade od ove bi se predstave mogao stvoriti veseli pu\u010dki igrokaz.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

20.00<\/p>\n

GASTRITIS THEATAR – Dramska skupina Filozofskog fak. Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu<\/strong><\/p>\n

Mavro Matasovi\u0107 i Kristina Grubi\u0161a: BOLONJSKA TRAGEDIJA<\/strong><\/p>\n

redateljica: Kristina Grubi\u0161a<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Mira Muhoberac:<\/p>\n

Poku\u0161avaju se prikazati posljedice koje u nastavu i u svakodnevna dru\u017eenja unosi tzv. bolonjska reforma pa tako nastaje predstava Gastritis teatra prema tekstu studenata Mavre Matasovi\u0107a i Kristine Grubi\u0161a naslovljena Bolonjska tragedija, koja se poigrava zadanostima strukture anti\u010dkoga tragedijskoga teksta. Po\u010detna se zamisao, me\u0111utim, rasplinjuje u neduhovitim prizorima o kolegi\u00a0(kojega, u inverziji spolova, glumi izvo\u0111a\u010dica)<\/em>\u00a0koji odbija sve ocjene manje od petice i ulazi u prostore fakultetske administracije i tzv. birtije u kojoj dane provode tzv. propali studenti. Re\u017eija se zaustavlja na stati\u010dnosti i stereotipnim rje\u0161enjima, kao i gluma ve\u0107ine izvo\u0111a\u010da koji su nesigurni u govorenju i izvo\u0111enju teksta i predstave. Dodatnu pomutnju izaziva slabo osvijetljena scena.<\/p>\n

 <\/p>\n

Ivana Pero\u0161:<\/p>\n

Autorski projekt u kojem studenti seciraju i blago kritiziraju administrativni labirint kroz koji se moraju probiti tijekom studiranja. Anga\u017eirno, duhovito i nepretenciozno. E sad, nespretno u samoj izvedbi, u po\u010detku su vrlo nesigurni u gesti, scenski prostor nisu svladali\u00a0(uglavnom su mizanscenski postavljeni tik uz kuteve portala)<\/em>, a promjene su razvu\u010dene i nerazra\u0111ene\u00a0(npr. dva klauna studenta bi tako\u0111er mogli plesati u Mediki tijekom promjene, ovako vidljivo str\u0161e)<\/em>. No sre\u0107om, imaju mnogo pozitivnih momenata, primjerice za\u010dudno i zanimljivo rje\u0161enje s prodekanom u mraku, Laura Vuksan u ulozi Tiresije nadahnuta je interpretacija i na tragu dobre karikature, u tempu ostaju dosljedni i kompaktni, a najva\u017enije, publika se prepoznala u pri\u010di, a glumci su ispunili zadatak, dotaknuli su gledatelje i o\u010dito se pritom dobro zabavili \u0161to i jest smisao amaterizma. \u010cestitke na tome.<\/p>\n

 <\/p>\n

Zlatko Krili\u0107:<\/p>\n

Gastritis teatar izazvao je moju posebnu pozornost ve\u0107 samim odabirom teme,\u00a0 jer tko je pozvaniji da progovori o problemima u visokom \u0161kolstvu i Bolonjskoj reformi od samih studenata i to jo\u0161 studenata fakulteta koji je \u010desto bio izvorom novih i hrabrih, \u010desto radikalnih, ideja, a kada jo\u0161 u tekstu najave izjave da nude katarzu\u00a0(! – katarzu su najavili s uskli\u010dnikom)<\/em>\u00a0onda su moja o\u010dekivanja velika.<\/p>\n

Na \u017ealost, ne da nije bilo katarze\u00a0(ni s to\u010dkom, a pogotovo ne s uskli\u010dnikom)<\/em>, sa scene nije potekao ni poku\u0161aj da se progovori o problemima dana\u0161nje generacije studenata. Iz njihova igrokaza mo\u017ee se jednino zaklju\u010diti da je problem mladog intelektualca u formiranju danas i ovdje sublimiran u nedovoljno zainteresiranim ni suosje\u0107ajnim djelatnicima referade na fakultetu.<\/p>\n

Na izvedbenom nivou meni je sve skupa djelovalo kao prva ili druga proba u prostoru, kada glumci jo\u0161 nisu osvijestili svoje uloge, nisu jo\u0161 u potpunosti ni ovladali tekstom, a redatelj nije do\u0161ao na probu, pa se glumci sami nekako snalaze. Nezavr\u0161eno, nekoherentno, sporo, nespremno za javnu izvedbu, a pogotovo festivalsku.<\/p>\n

\u0160teta. I tema i tekst i nesumnjivi gluma\u010dki potencijali ostali su neiskori\u0161teni.<\/p>\n

Dopu\u0161tam mogu\u0107nost da sam u ovom osvrtu mo\u017eda prekriti\u010dan i da je dio problema u mojim o\u010dekivanjima, a ne u predstavi, ali od mladih ljudi s tog fakulteta o\u010dekujem barem hrabrost i dobru dikciju.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

23. 3. 2018.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

17.30<\/p>\n

DRAMCI – Dramsko-plesna skupina Centra ANZIP<\/strong><\/p>\n

Antonija Ku\u0161ani\u0107: RASPLESANA TVORNICA DRVENIH IGRA\u010cAKA<\/strong><\/p>\n

redateljica: Antonija Ku\u0161ani\u0107<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Mira Muhoberac:<\/p>\n

Zamisao da djeca izvo\u0111a\u010di uprizore tekst Rasplesana tvornica drvenih igra\u010daka, koji kao rezultat rada na predstavi potpisuju Antonija Ku\u0161ani\u0107, ujedno redateljica predstave, i Dramsko-plesna skupina \u201eDramci”, proizlazi iz namjene Centra za primjenu integriranog znanja ANZIP koji poku\u0161ava domisliti projekte u kojima se interdisciplinarno spajaju razli\u010dita znanja i vje\u0161tine. Dovo\u0111enje, me\u0111utim, djece izvo\u0111a\u010da u poziciju da istodobno u\u0111u u svijet odraslih radnika koji izra\u0111uju neobi\u010dne drvene igra\u010dke, da budu animirane igra\u010dke i da, naravno, ostanu djeca pokazuje se kao nerealna zamisao \u0161to vi\u0161e predstava odmi\u010de, kad repetirani a neujedna\u010deni plesni pokreti dovode do zamora jednako kao i nau\u010deni govori malih izvo\u0111a\u010da koji ih ne svladavaju dobro.<\/p>\n

 <\/p>\n

Ivana Pero\u0161:<\/p>\n

Ovo je, prema rije\u010dima voditeljice za okruglim stolom, bila samo dramsko-plesna prezentacija rada grupe i kao takva je u redu, ali se ne mo\u017ee promatrati kao zaokru\u017eena predstava ni projekt. Ne postoji dramatur\u0161ka poveznica pa sve djeluje kao nasumi\u010dni sat ritmike gdje mladi amateri nesinhroniziranim kretanjem poku\u0161avaju do\u010darati pri\u010du o rasplesanoj tvornici igra\u010daka u kojoj bi se trebale izra\u0111ivati neobi\u010dne igra\u010dke i stvarati ma\u0161tovite pri\u010de. Tematika stvorena za kreaciju. No, u izvedbi nesnala\u017eljivo. Jo\u0161 predstoji rad na usvajanju smislenog pokreta na sceni, iako je to daleko bolje od samog razumijevanja izgovorenog sadr\u017eaja. Dio scenografije, stol, izvan je bilo kakve funkcije te evidentno smeta, a koreografija je optere\u0107ana s previ\u0161e scenskih elemenata pa ih izvo\u0111a\u010di te\u0161ko prate i time dolazi do diskrepancije unutar same prezentacije. Simpati\u010dan je bio moment u kojem se jedan od izvo\u0111a\u010da, privatno i sasvim spontano, obratio prvim redovima publike s iskrenom izjavom: \u00abPresko\u010dili smo!\u00bb I to je tako\u0111er neosporna i nepatvorena dra\u017e igre. Mo\u017eda bi konkretniji zadaci polu\u010dili skladniji rezultat zainteresirane mlade grupe.<\/p>\n

 <\/p>\n

Zlatko Krili\u0107:<\/p>\n

Svijet ma\u0161te i realan svijet radnika u tvornici drvenih igra\u010daka isprepli\u0107u se na sceni… To je bila polazi\u0161na ideja autorice Antonije Ku\u0161ani\u0107 i to je dobra ideja za predstavu dramsko-plesne skupine. Irealni svijet je plesni, realni je dramski. Osvjetljenje u prvom je dominantno zeleno, a u drugom bijelo, na kraju se spajaju oboga\u0107ene i drugim bojama.<\/p>\n

Komuniciranje publike s predstavom nastaloj po toj ideji ote\u017eava, a vrlo \u010desto i potpuno onemogu\u0107ava, nezavr\u0161enost uprizorenja, moglo bi se re\u0107i – povr\u0161nost redateljice. Glumci se ne snalaze u prostoru scene jer im mizanscen nije dovoljno definiran, \u010desto se sudaraju, scenski pokret je nedora\u0111en, dikcija nije zadovoljavaju\u0107a, ali sve to i ne bi toliko smetalo kada bi se na djeci-glumcima vidjelo da se igraju i u\u017eivaju, umjesto toga stje\u010de se dojam da im je sve nametnuto\u00a0(neravno, pri tome ne mislim da im je nametnut boravak na sceni nego tekst i pokret kojeg nisu dovoljno savladali da bi se mogli igrati i u\u017eivati)<\/em>.<\/p>\n

Ta nedora\u0111enost vidi se i iz rascjepkanosti predstave, njene ne te\u010dnosti.<\/p>\n

Blagonaklona publika je nekoliko puto tijekom predstave povjerovala da je kraj i po\u010dela s aplauzom, jer kraj ne proizlazi i zavr\u0161etka logi\u010dne cjeline uprizorenje nego je mogao biti poslije bilo koje scene, a to govori o izostanku komunikacije predstave s publikom i manjkavosti dramaturgije.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

18.30<\/p>\n

REFLEKTORI – Dramsko-plesna skupina Centra ANZIP<\/strong><\/p>\n

Nikica Vili\u010di\u0107 – D. M. Larson: SUPERHEROJI<\/strong><\/p>\n

redateljica: Nikica Vili\u010di\u0107<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Mira Muhoberac:<\/p>\n

Centar za primjenu integriranog znanja ANZIP odlu\u010dio je prihvatiti inicijativu D. M. Larsona upu\u0107enu stvaraocima u podru\u010dju dramske pedagogije i s internetskoga portala preuzeti svima dostupan njegov scenarij Superheroji koji za hrvatsku izvedbu supotpisuje Nikica Vili\u010di\u0107, ujedno redateljica predstave. Djeci izvo\u0111a\u010dima ta bi tema o \u017eelji za uzdizanjem mogla biti prihvatljiva da se ne doga\u0111a obrat u realizaciji predstave: mladi izvo\u0111a\u010di ulogama pristupaju s nekim strahom, a mo\u017eda i \u017eeljom da imitiraju govor i pona\u0161anja odraslih, pa umjesto da nastane predstava puna silnica mladena\u010dke energije i radosti bivanja drugim i druk\u010dijim na sceni, razvija se izvedba u kojoj dominiraju plesni pokreti neprilago\u0111eni dobi izvo\u0111a\u010da i govor bli\u017ei te\u0161kim razgovorima odraslih.<\/p>\n

 <\/p>\n

Ivana Pero\u0161:<\/p>\n

Jo\u0161 jedna prezentacijska vje\u017eba koja u su\u0161tini nudi idealnu temu za taj uzrast i pregr\u0161t izazova za kazali\u0161no istra\u017eivanje. Nastala prema istoimenom scenariju autora D. M. Larsona o superherojima pru\u017ea potpunu otvorenost za ma\u0161tu i igru. Kako je ovo predstava u svojim povojima tad treba poraditi na sigurnosti izvo\u0111a\u010da jer djeluju nestabilno u svom nastupu, \u0161to je potpuno razumljivo pogotovo na vidljivu tremu koja im je izbila energiju i \u017ear igre. Pauze su tako\u0111er preduge. Imam dojam kako je nastao otpor prema materijalu i tako stvorio nekoordiniranost i nezainteresiranost u prezentnosti. Smatram kako je predlo\u017eak iskoristiv na vi\u0161e razina i detaljnjim trudom \u0107e zasigurno izbje\u0107i krutu formu i napraviti ma\u0161toviti i aktivni projekt.<\/p>\n

 <\/p>\n

Zlatko Krili\u0107:<\/p>\n

Dramsko-plesnu grupu \u201eReflektori” Centra za primjenu integriranog znanja ANZIP \u010dine u\u010denici vi\u0161ih razreda osnovnih \u0161kola\u00a0(grupu \u201eDramci” istog centra predstavljaju u\u010denici ni\u017eih razreda)<\/em>, dakle oni koji su tek zakora\u010dili ili \u0107e uskoro zakora\u010diti u pubertet. Razdoblje ranog puberteta dobrano definira nastojanje pojedinca da se uklopi me\u0111u vr\u0161njake. Zbog toga je voditeljica \u201eReflektora” dobro odabrala temu i tekst, a to razdoblje \u017eivota izvrsno prikazala u prologu predstave gdje ple\u0161u \u010detvoro plesa\u010da, ali ne na strogo zadanu koreografiju nego troje od njih imitira onog koji se uspije nametnuti. Opona\u0161aju ga sa zadr\u0161kom, ponekad nespretno, uvijek u nesigurnosti koji \u0107e pokret u\u010diniti, a upravo sve to daje uvjerljivost prizoru, \u010dini ga \u010ditljivim.<\/p>\n

Prvi prizor zaslu\u017euje svaku pohvalu.<\/p>\n

Drugi, dramski dio, ve\u0107 trpi od nekih manjkavosti. Najve\u0107a je stati\u010dnost, a i scenski govor nije na zavidnoj razini.<\/p>\n

Bez obzira na manjkavosti\u00a0(njih se doradom mo\u017ee otkloniti)<\/em>\u00a0mi\u0161ljenja sam da je voditeljica Nikica Vili\u010di\u0107 sa svojim gluma\u010dkim ansamblom stvorila zanimljivu predstavu, ako ni zbog \u010dega onda zbog toga \u0161to problematizira temu koja se ti\u010de njenih izvo\u0111a\u010da – treba li se odre\u0107i svojih super mo\u0107i\u00a0(zna\u010di svoje osobnosti, u kona\u010dnici samog sebe)<\/em>\u00a0zato da bi se uklopilo u kalup dru\u0161tva. \u201eNe treba” odgovor je koji \u201ereflektori” ovom predstavom govore publici.<\/p>\n

 <\/p>\n

19.30<\/p>\n

KUD “TRE\u0106A MLADOST” – Matice umirovljenika Pe\u0161\u010denice<\/strong><\/p>\n

MOLNAR – VOVK: NIKAD SE NE ZNA<\/strong><\/p>\n

redatelj: Boris Vovk<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Mira Muhoberac:<\/p>\n

Po\u010detne silnice dramske pri\u010de Nikad se ne zna autorskoga dvojca Molnar\/Vovk o mu\u0161karcu koji tra\u017ei novu \u017eivotnu pratilju pretvaraju se u niz jednostavnih zapletnih linija koje Udovca u sugestivnu gluma\u010dkom tuma\u010denju redatelja predstave prikazuju u neo\u010dekivanu svjetlu. Gluma\u010dka ekipa KUD-a \u201eTre\u0107a mladost” Matice umirovljenika Pe\u0161\u010denice jedna je od naj\u0161armantnijih na ovogodi\u0161njemu SKAZ-u. Podjednako dobre gluma\u010dke kreacije s manjim slabostima u nesrazmjeru su s nema\u0161tovito postavljenim ulascima i izlascima na pozornicu i s pozornice i s neizbje\u017enim preprekama koje gledateljskoj percepciji postavlja stol u proscenijskom sredi\u0161tu pozornice. Unato\u010d svemu publika sa zanimanjem gleda predstavu nastalu iz novinskoga oglasnika.<\/p>\n

 <\/p>\n

Ivana Pero\u0161:<\/p>\n

Simpati\u010dan poku\u0161aj dramskog izri\u010daja koji, vjerujem hotimice, naivno progovara o situaciji zabune. Vreme\u0161ni udovac preko oglasa tra\u017ei srodnu du\u0161u. Kao \u0161tiklec iz \u017eivota zvu\u010di zabavno i potencijalno intrigantno. Glumci amateri, na \u017ealost, nisu isku\u0161ali mogu\u0107nosti konverzacijskog zapleta koji se nudi. Zabarikadirali su se iza stola postavljenog po sredini scene i tako umrtvili svaku interakciju i povremeno \u0161aljiv dijalog. \u010cak se i aparte pasivno te nepotrebno odvija za stolom dok je proscenij zanemaren u potpunosti i tako dodatno tereti ve\u0107 stati\u010dnu poziciju samog mizanscena. Zaigrani\u00a0(osobito vi\u017elasti Udovac)<\/em>, ali nespremni amateri\u00a0(glumac u ulozi Po\u0161tara s jasno vidljivim \u0161alabahterom)<\/em>, nerazvijena radnja koja se svodi na niz viceva ipak imaju kvalitetu u vidnom anga\u017emanu i predanosti vesele grupe.<\/p>\n

 <\/p>\n

Zlatko Krili\u0107:<\/p>\n

Boris, vitalni umirovljenik, ve\u0107 je godinama udovac. Tra\u017ei srodnu du\u0161u odlaze\u0107i u kazali\u0161te, kino i izlete umirovljenika, te daje oglas u novinama u kojem tra\u017ei srodnu du\u0161u. Jednoj je on prestar, druga njemu nije dovoljno zgodna, a kada se napokon pojavi \u201eona prava” – ta u strahu pobjegne kada sazna da je on sahranio ve\u0107 pet \u017eena. On se ne predaje, tra\u017ei i dalje. Za vrijeme potrage za \u201eonom pravom” vrijeme mu krati po\u0161tar koji kao iz rukava baca viceve o po\u0161tarima zalijevaju\u0107i ih rakijom. To je sa\u017eetak fabule ovog veselog igrokaza kojemu je dominantna karakteristika radost izvo\u0111a\u010da\u00a0(istini za volju – opet je to vi\u0161e radost predstavljanja nego radost predstave)<\/em>.<\/p>\n

Predstava \u201eNikad se ne zna”\u00a0(stje\u010dem dojam da se to odnosi i na cjelokupni rad Kud-a)<\/em>\u00a0je oli\u010denje principa \u201eigre kazali\u0161ta”\u00a0(ne kazali\u0161ne igre)<\/em>, koji je jedan od \u010destih pristupa kazali\u0161nih amatera, koji, izvan svake sumnje i bez obzira na kvalitetu predstave, ispunjava te osmi\u0161ljava svakodnevicu onih koji se tako igraju.<\/p>\n

Ova nepretenciozna pri\u010da o udovcu garnirana s vicevima i pjesmom sigurno nailazi na dobar prijem kod publike koja je generacijski bliska izvo\u0111a\u010dima, a svojim \u0161armom upotpunjuje i oplemenjuje spektar kazali\u0161nog amaterizma.<\/p>\n

 <\/p>\n

20.30<\/p>\n

I. HRVATSKA BROADWAY \u0160KOLA<\/strong><\/p>\n

Maya Mladenovich, Nicole Vojak: DVA DIJELA JEDNE SLAGALICE<\/strong><\/p>\n

redateljica: Maya Mladenovich<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Mira Muhoberac:<\/p>\n

Maya Mladenovich i Nicole Vojak potpisuju predlo\u017eak za predstavu Dva dijela jedne slagalice, a izvo\u0111a\u010di su polaznici Prve hrvatske Broadway \u0161kole. Iznena\u0111uje kratko\u0107a ove glazbeno-plesne predstave,\u00a0 koja se mo\u017ee tuma\u010diti kao prezentacija rada s izvo\u0111a\u010dima koji se \u017eele baviti glazbenim teatrom, \u0161to je vidljivo i iz njihovih dobro treniranih glasova. Imena dramskih figura na pozornici dijelovi su mogu\u0107e slagalice, tj. paradigme nenagla\u0161ena oblika prezenta glagola htjeti: Chu, Ches, Che, Chemo, Chete, Chee, \u010dime se nagla\u0161ava \u017eelja bavljenjem kazali\u0161nom umjetno\u0161\u0107u, ali i fragmentarnost predstave vidljiva i u orkestriranim pokretima izvo\u0111a\u010da koji sugeriraju djelomi\u010dno animiranje tzv. \u017eive slike, kako bismo najbolje mogli nazvati ovu predstavicu.<\/p>\n

 <\/p>\n

Ivana Pero\u0161:<\/p>\n

Najavljena je predstava kao \u00abcjelina koja predstavlja ultimativne krajnosti ljubavi i lako\u0107u poradi kompleksnosti ljubavi\u00bb, a to, \u0161teta, nije bilo prezentirano. Na okruglom stolu saznajemo kako je ovo projekt u nastajanju. Na po\u010detku happeninga vidi se dojmljiva \u017eiva slika. Discipliniranost kojom plesa\u010di\/pjeva\u010di dosljedno po\u0161tuju simetriju je stoi\u010dki izvr\u0161ena, a estetska u\u0161minkanost je vidljiva u mnogim detaljima \u0161to je zasluga predanog rada trupe. Me\u0111utim, nastup je u kona\u010dnici scenski suvi\u0161e sterilan, pasivan i isklju\u010divo podre\u0111en koncertnom pjevanju, pjeva\u010dki vrlo dobro, ali ovo je teatar, ne koncertna dvorana i kako jedno s drugim imaju itekakvo suglasje, odre\u0111ene se zakonitosti trebaju poznavati tim vi\u0161e ukoliko je \u0161kola ambiciozno nazvana: Prva Hrvatska Broadway \u0160kola. Pohvalna je osvije\u0161tenost tijela kod izvo\u0111a\u010da, a ekspresivna je bila Nicole Vojak kao Chu, Plesa\u010dica u bijelom kao i plesni partner Renato Rada\u010d kao Ches. Kao \u0161to je naglasila voditeljica, ovo je bio samo pokazni intro u ono \u010dime se bave.<\/p>\n

 <\/p>\n

Zlatko Krili\u0107:<\/p>\n

Kada ka\u017eemo Broadway mislimo na vrhunsku glazbeno-plesnu predstavu koja komunicira s naj\u0161irim slojem gledateljstva i \u010dvrsto je usidrena u dramaturgiji koja je prihvatljiva istom sloju. Nikako ne mislimo na \u201eilustrirano pjevanje” s mnogo statista koji ne znaju za\u0161to su na sceni osim \u0161to su platili participaciju u \u0161koli, a u ovoj je priredbi ba\u0161 to slu\u010daj.<\/p>\n

Sam po\u010detak je sna\u017ean i obe\u0107avaju\u0107i, zamjetni su \u010disto\u0107a i puno\u0107a scene i kostima, a nakon toga slijede izvrsne vokalne izvedbe lako glazbenih uspje\u0161nica, nadahnuti ples plesa\u010dice, poneki pokret statista, ali sve zajedno ne pru\u017ea dojam predstave.<\/p>\n

Svi akteri su imenovani u futuru prvom\u00a0( zovu se chu, ches, che, chemo, chete, chee)<\/em>\u00a0ali to je ujedno i jedino gdje su se pribli\u017eili osobama na sceni, u izvedbi im nije dana osobnost. Postoje na sceni, a da ne postoji razlog njihova postojanja, niti su i u jednom trenutku pokreta\u010di radnje. Taj nedostatak ambicije da se iskoristi potencijal na sceni je poglavito uo\u010div u \u010dinjenici da su na sceni tri istovjetne djevojke\u00a0(vjerojatno jednojaj\u010dane blizanke)<\/em>\u00a0koje ne \u010dine ni\u0161ta osim \u0161to su prisutne, a mogle bi biti izvorom za\u010dudnosti.<\/p>\n

Kada bi se i do najni\u017eih granica spustio kriterij predstave kazali\u0161nih amatera, ovo nije predstava. Uz veliki potencijal izvo\u0111a\u010da na sceni ova kratka prezentacija ne komunicira ni s kim i nije predstava nego ilustrirano pjevanje, pa vi\u0161e pripada nekom glazbenom nego kazali\u0161nom festivalu. Ma koliko to pjevanje bilo vrsno, ma koliko ples plesa\u010dice bio divan, ovo nije kazali\u0161ni amaterizam koji valja podr\u017eavati.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

24. 3. 2018.<\/p>\n

 <\/p>\n

–<\/p>\n

 <\/p>\n

25. 3. 2018.<\/p>\n

 <\/p>\n

18.30<\/p>\n

PRAKSI – Dramska skupina udruge Praktikum – centra za djecu i mlade<\/strong><\/p>\n

Grupa: BAJKA O KAZALI\u0160TU<\/strong><\/p>\n

redateljica: Iva Srnec<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Mira Muhoberac:<\/p>\n

Iznena\u0111uje Bajka o kazali\u0161tu Dramsko-filmskoga studija PRAKSI Udruge Praktikum – Centra za djecu i mlade mladih izvo\u0111a\u010da koji se s redateljicom odlu\u010duju prikazati predstavu bajkovita naslova kao izrazito ironi\u010dnu i sarkasti\u010dnu prema suvremenoj stvarnosti. Kao da je rije\u010d o iskusnim kazali\u0161nim stvaraocima koji su se razo\u010darali u mehanizme funkcioniranja kazali\u0161ta kao institucije, djeca imitiraju odrasle i prikazuju navodne sukobe izme\u0111u glumaca u televizijskim sapunicama i kazali\u0161nih glumaca. Umjesto poku\u0161aja stvaranja kreativne energije i ulazaka u kazali\u0161ni svijet kao bajku ova djeca izvo\u0111a\u010di iz odrasloga rakursa prikazuju antibajku o kazali\u0161tu pa se pitamo ho\u0107e li u zrelijim godinama imati motivacije za stvaranje vlastita svijeta kazali\u0161ne sre\u0107e.<\/p>\n

 <\/p>\n

Ivana Pero\u0161:<\/p>\n

\u0160to re\u0107i?\u00a0 Entuzijazam i trud nisu bili dovoljni za prikrivanje diskrepancije izme\u0111u razumijevanja teme i \u017eelje za stvaranjem. Tematska sr\u017e je jaz odnosno sukob glumaca koji djeluju u kazali\u0161tu i onih koji snimaju sapunice\u00a0(objektivno i realno, distinkcija te vrste je \u010dista izmi\u0161ljotina)<\/em>\u00a0pa takvo artificijelno nastojanje uvo\u0111enja nepostoje\u0107e problematike u grupu adolescenata koji imaju mnogo va\u017enije interese odmogla je amaterskom kazali\u0161nom \u010dinu. O\u010dita je nesigurnost u replikama i nedostatak interesa koji se manifestiraju u, izme\u0111u ostalog, \u010destim zaboravljanjem imena likova i izrazitoj tremi. To\u010dnu dikciju i gluma\u010dki iskaz imao je Dje\u010dak na praksi, Jan Raj\u0161el. Postoji volja unutar skupine i ona je najo\u010ditija u sceni kad karikiraju Shakespearea jer tragaju i zabavljaju se neoptere\u0107eno pa maltretirati ih frustracijama odraslog miljea, kada je rije\u010d o amaterima, nije pedago\u0161ki i tu pouku ne bih dobronamjerno prihvatila ni sa zrelijim i upu\u0107enijim glumcima amaterima.<\/p>\n

 <\/p>\n

Zlatko Krili\u0107:<\/p>\n

Raduje me, posebice kada se radi o djeci, kada je predstava nastala kao autorski rad grupe, a pogotovo ako je k tome i odabir teme ne\u0161to \u0161to mladi kreativci poznaju i razumiju, jer tada se njihovi talenti mogu razigrati u potpunosti. U ovoj je predstavi govore o kazali\u0161tu, ne\u010demu \u0161to ne poznaju i ne razumiju u potpunosti, pa su ih zavela op\u0107a mjesta, pretpostavke kako je u tom svijetu. Kazali\u0161te kakvo su nam oni prikazali je ru\u017eno mjesto\u00a0(sve se raspada, caruje zavist, sve se krpari, glavnu rije\u010d vode manipulatori i tirani itd.)<\/em>\u00a0od kojeg treba pobje\u0107i \u0161to dalje. I to je legitimni stav o kazali\u0161tu, ali me malo \u010dudi da ga prezentiraju djeca kazali\u0161ni amateri\/ljubitelji.<\/p>\n

S druge strane izuzetno je pohvalno da su autori\/glumci poku\u0161ali i dobrano uspjeli ba\u0161 svakoj od mnogih rola dati osobnost. Iako u startu zami\u0161ljeni kao funkcije\u00a0(sapuni\u010darka, ravnateljica, scenski radnik…)<\/em>\u00a0na scenu su uvjerljivo doneseni kao \u017eive osobe. Da bi postigli tu uvjerljivost i da bi jasno razdvojili situacije u kojoj glumci privatno razgovaraju od scena u kojima probaju novi tekst redateljica se poslu\u017eila primarno govorom. Svake pohvale vrijedan pristup, ali su se zbog toga pojavile i ne\u017eeljene posljedice. Glumci, ne svi ali mnogi, kada govore \u201eprivatno” su pretihi, brzaju i ne razumije ih se, a persifla\u017ea im je ipak bio prete\u017eak zadatak.<\/p>\n

Kao i ve\u0107ina amaterskih predstava , a pretpostavljam da je to danak lo\u0161im uvjetima u kojim pripremaju predstave, tako ni ova niti ne poku\u0161a razigrati scenu po dubini, nego se usidri na prosceniju.<\/p>\n

Bez obzira ne prethodne zamjerke, mislim da je ovo dobra predstava i da je ovaj ansambl bogat talentima, te na dobrom putu.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

20.00<\/p>\n

LUDUS – Dramska skupina Centra KNAP<\/strong><\/p>\n

Grupa – Dante Alighieri: PRAGARA<\/strong><\/p>\n

redatelj: Christian Jal\u017ee\u010di\u0107<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Mira Muhoberac:<\/p>\n

\u017denska izvo\u0111a\u010dka ekipa i jedan izvo\u0111a\u010d s redateljem, \u010dlanovi Dramske skupine centra KNAP Ludus, prikazuju ambiciozno mi\u0161ljenu plesnu predstavu nastalu prema motivima Danteova Pakla s Djevojkom B. u sredi\u0161tu koja ulazi u krugove \u017eivotnih prepreka kako bi skupa s plesa\u010dki figuriranim Demonima kao zborom anga\u017eiranih mladih izvo\u0111a\u010dica konkretizirala odnos prema \u017eeni od najstarijih razdoblja do danas. Djevojka B. transmisija je Beatrice Dantea Alighierija zato\u010dene i zate\u010dene na paklenskom putovanju. Plesa\u010dice ula\u017eu velik trud, uz sve nove i nove redateljske zamisli koje rastvaraju i zatvaraju paklene krugove tra\u017eenja identiteta. Uloga je jedinoga izvo\u0111a\u010da dosta nedefinirana. Niz dramatur\u0161kih nejasno\u0107a ubla\u017euje redateljska ma\u0161tovitost i izvo\u0111a\u010dka energija.<\/p>\n

 <\/p>\n

Ivana Pero\u0161:<\/p>\n

Prema Danteovom Paklu nastala je sna\u017ena koreodrama za\u010dudne poetike i ilustrativnih prizora. No bilo bi nekorektno izostaviti i visoku razinu produkcije; od svjetla, efekata, scenskih elemenata, rekvizite, \u0161to osnovne \u0161to potro\u0161ne; zatim pomno skinute glazbe s you tubea, odli\u010dno montiranog filma za projekciju\u00a0(\u0161teta \u0161to nije naveden autor istog)<\/em>\u00a0koji se \u010dak doti\u010de transhumanizma i tehnolo\u0161ke singularnosti\u00a0(svjesno ili slu\u010dajno, svejedno)<\/em>; \u0161minke u o\u010dekivano makabristi\u010dkom stilu gothic doom punka; funkcionalnih kostima i ostalog \u0161to prosje\u010dno kazali\u0161te tehni\u010dki i logisti\u010dki mo\u017ee ponuditi, a o \u010demu neke grupe samo sanjaju. Dobro iskori\u0161teno. Pri\u010da o zabludjeloj Beatrice, u interpretaciji izvrsne i sugestivne Ivone \u0160ari\u0107, koja se susre\u0107e s mnogoglavom a\u017edajom, vragovima i oblapornim demonima ispri\u010dana je kroz pokret i grimasu u brzim promjenama, spotovski rezana u egzaltiranom tempu. I ostali sudionici su dobri, po\u017ertvovni, uigrani te jake gluma\u010dke ekspresije. Pred sam kraj predstava naglo skre\u0107e u melodramati\u010dnost, ali i dalje je jedna od uspje\u0161nijih na ovogodi\u0161njem SKAZ-u.<\/p>\n

 <\/p>\n

Zlatko Krili\u0107:<\/p>\n

Pragara” ne pokazuje \u0161to kazali\u0161ni amaterizam jest, ve\u0107 \u0161to kazali\u0161ni amaterizam mo\u017ee biti u svojim najsvjetlijim vrhuncima. Zadr\u017eavaju\u0107i sve vrline amaterizma – zaigranost, ljubav, spontanost, avanturizam izlaska na scenu, predanost, koheziju unutar grupe – a od profesionalizma preuze\u0161i dora\u0111enost, poznavanje zanata i mudru uporabu istog, ova predstava pru\u017ea potpuni u\u017eitak u kazali\u0161tu.<\/p>\n

Da ne nabrajam pojedine vrline uprizorenja, mogu re\u0107i da su bas svi elementi kazali\u0161ta i sva njegova izra\u017eajna sredstva ovdje na zadivljuju\u0107oj razini.<\/p>\n

Nastala, barem kako nas programska knji\u017eica obavje\u0161tava, kao autorski rad grupe Ludus prema motivima Danteovog \u201ePakla”, ja je nisam vidio kao pakao iz Danteovog teksta, nego kao sna\u017enu sliku pakla danas u kojem je zarobljena mlada \u017eena sve dok ne uspije odustati od bilo kakvih o\u010dekivanja od svog mu\u0161karca, okoline op\u0107enito i potrgati sve kablove koji joj isisavaju esenciju.<\/p>\n

Ova je predstava za mene pri vrhu ovogodi\u0161njeg SKAZa, ako ne i na samom vrhu.<\/p>\n

Svaka pohvala redatelju Christianu Jal\u017ee\u010di\u0107u, pohvala svim glumcima, a iskreno divljenje Ivoni \u0160ari\u0107.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

26. 3. 2018.<\/p>\n

 <\/p>\n

17.30<\/p>\n

Dramska skupina \u0160AMRLEKI 2 – Centra KNAP<\/strong><\/p>\n

Sara Razum\u00a0(prema motivu L. F. Bauma)<\/em>: SJEDI, PET!<\/strong><\/p>\n

redateljica: Sara Razum<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Mira Muhoberac:<\/p>\n

Predstava Sjedi, pet! poigrava se insceniranjem paralelno vo\u0111ene dramaturgije svakodnevice i dramaturgije ucrtane u Baumovoj knjizi za djecu \u010carobnjak iz Oza. Poticaj je za predstavu Dramske skupine \u0160amrleki 2, Centra KNAP upravo ta proza prema kojoj je nastalo niz filmskih, kazali\u0161nih i televizijskih adaptacija. Predstava poti\u010de i pitanje sve slabijega \u010ditanja knjiga u djece, a najvi\u0161e ne\u010ditanja tzv. lektirnih naslova pa pri\u010da dobiva dramatski i scenski po\u010detak kad djeca odlu\u010de presko\u010diti \u0161kolske obveze i ne pro\u010ditati legendarnu knjigu, i sama zbog la\u017ei ulaze\u0107i u \u010darobnja\u010dke zavrzlame. Doga\u0111anja na sceni povezuju se s onima u knjizi, ali predstava ne posti\u017ee ocjenu 5 upravo zbog posljedica slaboga \u010ditanja: neka djeca glumci govore tiho, prebrzo i dosta nerazumljivo.<\/p>\n

 <\/p>\n

Ivana Pero\u0161:<\/p>\n

Ovo je svojevrsna predstava u predstavi u kojoj, uz pone\u0161to kli\u0161eja, prevladava mladena\u010dki polet. U dijalo\u0161kim se dionicama najvi\u0161e o\u010dituje trema koja je zavladala me\u0111u akterima, replike su brzinski izgovarali, a preglasna glazba \u00abprekrivala\u00bb je radnju. Dobro je \u0161to su prizori re\u017eirani vrlo pojednostavljeno \u0161to poma\u017ee izvo\u0111a\u010dima da zadr\u017ee veselje i pozitivnost usprkos nesporazumima u izvedbi. Malo preciznosti uz doradu, mo\u017ee grupu osloboditi okova treme i otvoriti im nove kazali\u0161ne mogu\u0107nosti.<\/p>\n

 <\/p>\n

Zlatko Krili\u0107:<\/p>\n

Igranje je zanimljivije od ispunjavanja \u0161kolskih obveza, pa makar ta obveza bila i \u010ditanje zanimljive knjige. Sara Razum u svojoj obradi \u201e\u010carobnjaka iz Oza” nudi rje\u0161enje kako to dvoje spojiti. Djevoj\u010dici koja nije pro\u010ditala knjigu prijatelji odigraju improviziranu verziju te knjige. To je sa\u017eetak ove adaptacije slavne pri\u010de. Iz logike same dramatizacije proizlazi da djeca nisu ba\u0161 spremna za tu izvedbu\u00a0(na brzinu su odlu\u010dili odigrati je za prijateljicu)<\/em>, nisu je probali i uigravali, nisu radili na scenskom govoru, pa ni pokretu. U toliko je predstava dosljedna. Govor je na granici razumljivosti, a u tome prednja\u010di pripovjeda\u010d koji toliko brza u \u010ditanju teksta da ga se vrlo \u010desto uop\u0107e ne razumije. \u010cak i to mi nije najve\u0107a zamjerka ovom uprizorenju, najvi\u0161e mi je nedostajala radost igre kazali\u0161ta, jer sam vrlo \u010desto imao dojam da djeca samo ispunjavaju, manje ili vi\u0161e uspje\u0161no, scenske zadatke. Nemogu\u0107e je ne primijetiti golemi potencija koji ta djeca donose na scenu u toliko je ve\u0107a \u017ealost \u0161to nije do\u0161ao do izra\u017eaja u svojoj puno\u0107i, a nije to mogao jer ovo nije dora\u0111ena\/zavr\u0161ena predstava. Da sam je gledao kao javnu probu bio bih vi\u0161e nego zadovoljan.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

18.30<\/p>\n

GRUPA 7 A – Gradskog kazali\u0161ta Tre\u0161nja<\/strong><\/p>\n

Tea Kr\u017eak: Amtigona<\/strong><\/p>\n

redateljica: Tea Kr\u017eak<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Mira Muhoberac:<\/p>\n

Grupa 7A Gradskoga kazali\u0161ta Tre\u0161nja sastoji se od srednjo\u0161kolaca i pokojega studenta. Autorica teksta Tea Kr\u017eak poku\u0161ava imitirati strukturu drame Predstava Hamleta u selu Mrdu\u0161a Donja, u kojoj Ivo Bre\u0161an spaja Shakespeareovu tragediju i situaciju u Dalmatinskoj zagori, s intelektualcem uhi\u0107enim u koloplet primitivnih ili opasnih politi\u010dara. Premda se navodi da je ovdje rije\u010d o prijenosu Sofoklove Antigone tako\u0111er u Dalmatinsku zagoru, nerijetko se Zagora mije\u0161a s Hercegovinom, kao i na kraju predstave, kad izvo\u0111a\u010di recitiraju Hercegovinu A. B \u0160imi\u0107a. Ambiciozni izvo\u0111a\u010di negativne vrijednosti nerijetko prikazuju kao pozitivne pa Amtigona nema ni dubinu ni razlog postojanja, smisao se takve predstave potpuno gubi.<\/p>\n

 <\/p>\n

Ivana Pero\u0161:<\/p>\n

Adaptacija Sofokla je dramatur\u0161ki ambiciozno zami\u0161ljena predstava po uzoru na tekst Ive Bre\u0161ana \u00abPredstava Hamleta u selu Mrdu\u0161a Donja\u00bb i amaterima je korisna dobra literatura koja produbljuje inspiraciju. Inicijalno djelo koje im je poslu\u017eilo kao nit vodilja, nije niz dosko\u010dica, parafraziranja i poigravanja s klasikom nego je duboko utemeljeno u geografskom odre\u0111enju i svjetonazoru. Ovdje se grupa pomalo nepromi\u0161ljeno zaletjela u povr\u0161nost, grotesku i forsiranje reklamnih fora, \u017eele\u0107i izgraditi humor, ali je bjelodano kako su vlastitim \u0161alama pristupili pau\u0161alno. Tako, primjerice, skvi\u010danje djevoja\u010dkih glasova ne pridonosti autenti\u010dnosti govora Zagore. Mada su me iskreno nasmijali u svojoj izvedbi, a navest \u0107u par primjera; akteri u odlasku sa scene momentalno postaju privatni i gube karakter\u00a0(kao u sceni telefoniranja u \u00abMinken\u00bb)<\/em>, izvo\u0111a\u010d u ulozi Polinika s punom koncentracijom nepomi\u010dno le\u017ei na prosceniju od po\u010detka do gotovo samog kraja izvedbe, ipak nisu uspjeli u intenciji farsi\u010dne kritike dru\u0161tvenih manira. Njihov je trud hvalevrijedan i za bolji rezultat \u0107e sigurno samouvjerenije svladati osnove scenskog ustrojstva.<\/p>\n

 <\/p>\n

Zlatko Krili\u0107:<\/p>\n

Autorska farsa nastala kao adaptacija Sofoklove Antigone po uzora na, tvrdi autorica, Bre\u0161anovog Hamlata u Mrdu\u0161i Donjoj, ali ona pri tome zanemaruje \u010dinjenicu da Bre\u0161an ne banalizira Hamleta, ne samo da ga smje\u0161ta u te\u0161ku zabit, ve\u0107 ga stavlja u potpuno originalni kontekst koji mu omogu\u0107ava da secira vrijeme u kojem je tekst nastao i mentalitete nespojive s izvornikom. U tom spoju dobio je, uz ostalo, nepresu\u0161no vrelo komi\u010dnih situacija. U dobivanju reakcije publike uspjela je i Tea Kr\u017eak, publika \u010desto hoho\u0107e i smijulji se. Ako je to bila ambicija ovog uprizorenja onda je u potpunosti uspjela. Uspjela bi jo\u0161 vi\u0161e kada bi predstavu o\u010distila od nepotrebnih epizoda\u00a0(telefoniranje u Minken i sl.)<\/em>\u00a0i malo vi\u0161e poradila na detaljnijoj razradi samih karaktera. Ovako stje\u010dem dojam da ju je klasi\u010dni predlo\u017eak vi\u0161e sputavao nego \u0161to jo\u0161 je pomagao pru\u017eaju\u0107i dramatur\u0161ki okvir.<\/p>\n

Da jedan glumac glumi vi\u0161e uloga\u00a0(Domagoj \u0160kvor\u010devi\u0107 glumi tri)<\/em>\u00a0\u010desta je situacija i nije nikakav problem, da pa\u010de, to omogu\u0107ava glumcu da jo\u0161 lak\u0161e izradi i izrazi svoj talent, ali tada svaka od tih uloga treba biti donesena na scenu na prepoznatljiv na\u010din. U govoru, u pokretu druga\u010dija. Ovdje to nije slu\u010daj\u00a0(\u010dak mu se nije dalo obu\u0107i bijelu kutu kada je doktor, nego ju je samo ogrnuo)<\/em>\u00a0pa bi bilo bolje da su neki likovi koji nisu sna\u017eni, a nisu ni pokreta\u010di radnje, bili izba\u010deni.<\/p>\n

Ono \u0161to me zbunjuje i za \u0161to nisam uspio doku\u010diti smisleni razlog postojanja unutar ovakve dramaturgije je pjesma A.B. \u0160imi\u0107a na kraju, bez obzira \u0161to je glumci vrlo dobro interpretiraju.<\/p>\n

Dominantan dojam koji je na mene ostavila ova predstava jest da grupa obiluje nadarenim mladim ljudima, a i Tea Kr\u017eak je talentirana.<\/p>\n

 <\/p>\n

20.00<\/p>\n

DRAMSKA SKUPINA HRVATSKIH STUDIJA<\/strong><\/p>\n

N. Dominkovi\u0107 prema S. Beckettu: SVR\u0160ETAK IGRE<\/strong><\/p>\n

redateljica: Nikolina Dominkovi\u0107<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Mira Muhoberac:<\/p>\n

Ambiciozni studenti, \u010dlanovi Dramske skupine Hrvatskih studija, prihva\u0107aju se antologijske drame irskog nobelovca Samuela Becketta Svr\u0161etak igre i prema njezinim motivima nastoje napraviti autorski projekt kao kazali\u0161ni eksperiment u kojem svoje dosada\u0161nje glazbeno \u0161kolovanje nastoje spojiti s nedavno nau\u010denim postavkama legendarnih inozemnih redatelja. Nerijetko se izobli\u010duju odrednice teatra apsurda, a naglasak se stavlja na vlastite poku\u0161aje eksperimentiranja glasom. Nakon nekoliko minuta predstavu zahva\u0107a zamor materijala povezan i sa scenskim govorom povi\u0161enih, nekad neslu\u0161ljivih tonova. Umjesto najavljena prikazivanja osje\u0107aja samo\u0107e i poslijeratnoga raspolo\u017eenja u pojedinim se segmentima, unato\u010d veliku anga\u017emanu, osje\u0107a kazali\u0161na nemo\u0107.<\/p>\n

 <\/p>\n

Ivana Pero\u0161:<\/p>\n

Prvenstveno za uspjeh ove predstave su zaslu\u017eni glumci, odli\u010dne dikcije, pravilnih i neusiljenih naglasaka i za amatere, vrlo preciznih ostvarenja. Veliki rad i disciplina je ulo\u017eena u ovaj projek koji se po tome mo\u017ee mjeriti i s nekim profesionalnim predstavama. Sugestivna scenografija, pod kao \u0161ahovska plo\u010da, vizualno konkretno, a glumice kostimski uniformirane \u0161to je vrlo logi\u010dno obzirom da se referiraju na rat, neke su od svjetlih to\u010daka. U najavnom manifestu o predstavi, \u010dini mi se, ima mnogo elaborirane teorije koje ipak nije bila prikazana u praksi, to jest na sceni. Poku\u0161aj realizacije biomehanike je uistinu ostao na nemu\u0161tom poku\u0161aju, ali pohvalan je ulo\u017eeni trud\u00a0(probajte tehniku na lutkama, \u010desto je jednostavniji put kod usvajanja)<\/em>. U ovako hladnom i znanstvenom pristupu materijalu, uo\u010dljiv je nedostatak dramske o\u0161trice, klju\u010da zbog kojeg bi i akterima amaterima bilo uzbudljivo biti na sceni, manje va\u017eno bio to kola\u017e, eksperiment ili ne\u0161to tre\u0107e.<\/p>\n

 <\/p>\n

Zlatko Krili\u0107:<\/p>\n

Iako redatelji\u010din eksperiment nadahnut Beckettovim tekstom ni najmanje ne pripada kazali\u0161noj estetici koju preferiram, moram priznati da sam u\u017eivao u ovoj predstavi. Ostavila je na mene sna\u017ean dojam i smatram je jednim od vrhunaca kazali\u0161nog amaterizma koji je prikazan na ovogodi\u0161njem SKAZu.<\/p>\n

Toliko hrabru predstavu ve\u0107 dugo, dugo nisam gledao, a pri tome ne mislim samo na amatere. Hrabru zbog toga \u0161to se poigrava sa samom neumitnom smrti kazali\u0161ta, a to je dosada. Beckett se volio igrati pribli\u017eavaju\u0107i se samoj crti dosade, a Nikolina Dominikovi\u0107 svjesno prelazi tu crtu, ali ne zbog svoje nesposobnosti da ostvari komunikaciju ili nesposobnosti ansambla da odr\u017ei komunikaciju, nego se osvije\u0161teno igra na toj crti znaju\u0107i da je to samo jo\u0161 jedno, istina silno opasno, sredstvo izra\u017eavanja i manipulacije s ljudima s druge strane \u010detvrtog zida.<\/p>\n

Zadivljuju\u0107e.<\/p>\n

Jo\u0161 dok publika ulazi na sceni ih do\u010dekuje izvrsna scenografija Ozane Masnec\u00a0(mo\u017eda nije najoriginalnija, ali je u svakom slu\u010daju i funkcionalna i atraktivna)<\/em>\u00a0i zvuk radiostanice s po\u010detka \u010detrdesetih koji s podjednakim \u017earom govori o izvrsnom pudingu i o napadu Japanaca na Pearl Harbor. Onda slijedi teatarska poslastica. Izvrsno, osmi\u0161ljeno i domi\u0161ljeno re\u017eiran ansambl koji savr\u0161eno uigrano, precizno s fascinantnom precizno\u0161\u0107u, predano\u0161\u0107u, to\u010dno\u0161\u0107u glume, dikcijom bez mane\u00a0( da ne nabrajam dalje sve vrline koja glumac mo\u017ee pokazati)<\/em>\u00a0igraju igru osvije\u0161tene manipulacije s publikom.<\/p>\n

Sve \u010destitke i zahvalnost za ovakvu predstavu svim izvo\u0111a\u010dima, svim autorima, a posebno Nikolini Dominikovi\u0107.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

27. 3. 2018.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

18.30<\/p>\n

Kazali\u0161na radionica PUNKO\u0160IPAK – Udruga Tre\u0107eprostor<\/strong><\/p>\n

Ivana Sajko: NARAN\u010cA U OBLACIMA<\/strong><\/p>\n

redateljica: Irena Bo\u0107kai<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Mira Muhoberac:<\/p>\n

Inkluzivna kazali\u0161na radionica \u201ePunko\u0161ipak” zbog tematike je i poetike te strukture teksta i grupe dobro izabrala dramu hrvatske autorice Ivane Sajko Naran\u010da u oblacima. Insceniraju\u0107i prostor izme\u0111u neba i zemlje redateljica i izvo\u0111a\u010di doti\u010du se raznih i vlastitih egzistencijalnih situacija. Pozitivno iznena\u0111uje u dana\u0161njem kazali\u0161tu rijetka topla scenska suigra i preciznost svih sudionika predstave koje motiviraju na daljni kreativan rad. Odabir glazbe pridonosi ozra\u010dju ove predstave. Nedostatak je predstave slabije postavljena mizanscena u okvirima pozornice i na samoj sredini, kad izvo\u0111a\u010di tijelima pokrivaju jedni druge, kao i mjestimice preglasna glazba.<\/p>\n

 <\/p>\n

Ivana Pero\u0161:<\/p>\n

Dobro provedena pri\u010da o limbu, o potrazi za smislom, o upornosti. Scenskim prostorom se seriozno vlada, koristi se i dubina i proscenij. Uvodna atmosfera je odli\u010dna, blago letargi\u010dno i hipnotiziraju\u0107e uvodi publiku u radnju. Kako je rije\u010d o inkluzivnoj kazali\u0161noj radionici, o\u010dekivani sitni propusti nisu vidljivi. Manje zamjerke idu na scenografski segment odnosno na stolce postavljene okomito u nizu, a time se gubi dobra vizura iz publike pa izvo\u0111a\u010di nisu vidljivi, tako\u0111er izrazito zanimljivi DJ ostaje u polumraku \u0161to je prili\u010dni gubitak u inscenaciji jer on itekako pridonosi ritmu predstave i profiliranosti ostalih aktera. U kona\u010dnici, pohvaljujem odli\u010dan rad i rezultat.<\/p>\n

 <\/p>\n

Zlatko Krili\u0107:<\/p>\n

\u201eNaran\u010da u oblacima” Ivane Sajko smje\u0161tena je u neki \u201eprostor izme\u0111u”, nedefinirani posthumni prostor izme\u0111u \u017eivota i nekog eventualnog nastavka, mo\u017eda \u010distili\u0161te, u kojem se susre\u0107u biv\u0161i ljubavnici pra\u0107eni svojim an\u0111elima. Ovako izre\u010den sa\u017eetak mo\u017ee sugerirati krivi zaklju\u010dak da tekst po\u010diva na nekoj fabuli, ali autorica svjesno bje\u017ei od fabulativnosti i daje je tek u krhotinama nu\u017enim da bi se u\u010dvrstio kontekst, a nadomje\u0161ta to snagom prizora, igrom i ironijom. Ona svojim tekstom poziva redatelja i glumce da prihvate igru i budu istinski sukreatori predstave. Zbog svega toga ovaj je tekst bio prete\u017eak zadatak za Irenu Bo\u0107kai i njen ansambl.<\/p>\n

Tekst koji je po mnogo \u010demu antipod gra\u0111anskoj drami, donesen je na scenu\u00a0(re\u017eiran i glumljen)<\/em>\u00a0kao gra\u0111anska drama.<\/p>\n

Nedostajalo je gluma\u010dke energije, ritma, a ponajvi\u0161e iskre igre me\u0111u akterima.<\/p>\n

Gluma\u010dki se svojom dosljedno\u0161\u0107u isticao Vilim Ostovi\u0107 kao Drugi an\u0111eo \u010duvar.<\/p>\n

 <\/p>\n

20.00<\/p>\n

Teatar TIRENA<\/strong><\/p>\n

Nina Horvat: DO POSLJEDNJE KAPI KRVI<\/strong><\/p>\n

redateljica: Ines \u0160kufli\u0107-Horvat<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Mira Muhoberac:<\/p>\n

\u010clanovi Teatra Tirena prikazuju predstavu baziranu na drami Do posljednje kapi krvi Nine Horvat. Motivi fiktivne i fikcijske crne komedije zrcalno se ogledaju u tragedijskim doga\u0111anjima u vlastitoj svakodnevici. U dramaturgiji teksta vidljiv je utjecaj takovrsnih filmova i serija. Vjerojatno zbog edukativnih razloga, ali i zbog broj\u010dane prevlasti djevojaka nad mladi\u0107ima u ovom kazali\u0161ta koje promi\u010de rad s mladima i dramski odgoj, svaku \u017eensku ulogu glume tri izvo\u0111a\u010dice, a svaku mu\u0161ku jedan izvo\u0111a\u010d. Koliko je god uklju\u010divanje svih \u010dlanova toga teatra u zajedni\u010dku predstavu pozitivno, toliko izaziva i nedoumice i dvojbe u pra\u0107enju predstave: radnja se te\u017ee prati, gubi se na dramati\u010dnosti, ali i na kvaliteti izvedbe – pojedine su izvo\u0111a\u010dice znatno scenski kreativnije od drugih.<\/p>\n

 <\/p>\n

Ivana Pero\u0161:<\/p>\n

Zanimljivo slo\u017eena predstava s elementima crnog humora i dobrom glazbom u kojoj se zna tko \u0161to radi i kada. Glumci se dobro snalaze i ostvaruju lijepe gluma\u010dke krokije uz doziran smisao za komiku. Iako komad djeluje malo predugo zbog nedostatka tempa ipak ih to ne sputava da poka\u017eu zrelost i ambiciju u nastupu. Mo\u017eda su promjene scena, tehni\u010dki vrlo banalne, ko\u010dnica u fluidnosti pri\u010de, ali to je balast koji se mo\u017ee, uz doradu, rije\u0161iti. Ena Be\u010d se isti\u010de energi\u010dnom interpretacijom. Zaslu\u017eili su \u010destitke.<\/p>\n

 <\/p>\n

Zlatko Krili\u0107:<\/p>\n

Stara teta \u0110ur\u0111a, ma koliko je cijelo vrijeme supijana, jedini je trezveni lik u obitelji. Majka dvoje djece Lorena je zaljubljena u znatno mla\u0111eg mu\u0161karca koji je otac djeteta kojeg nosi njena k\u0107i, a da ovaj to ne zna. Lorena\u00a0 se \u017eeli rastati, ali mu\u017e bi tada ostao bez svega. Njihov sin je u dugovima i mora hitno do\u0107i do novaca kako bi spasio svoj \u017eivot, a i zadovoljio prohtjeve svoje zahtjevne \u017eene. Lorena je svima smetnja na putu prema sre\u0107i i \u017eele je ubiti. Poku\u0161aju je otrovati, grnuti niz stepenice, ugu\u0161iti jastukom, upucat iz pi\u0161tolja, prere\u017eu joj ko\u010dnice u automobili.., ali spletom okolnosti ona uvijek pro\u0111e neozlije\u0111ena. To je sa\u017eetak fabulativnog nivoa ove predstave u kojoj autorica teksta dosta uspje\u0161no koketira sa sapunicama. Mo\u017eda bi bilo dobro da se time i ja\u010de poigrala u dijalozima citiraju\u0107i neke \u010deste i banalne fraze\u00a0(tipa – \u201eho\u0107e\u0161 li da razgovaramo o tome?”)<\/em>.<\/p>\n

Upravo dijalozi su element ove predstave koji bi valjalo doraditi, pru\u017eaju jo\u0161 dosta prostora za razvoj likova i poja\u010davanje komike, a svakako bi trebalo izbaciti ili barem radikalno skratiti situacije u kojima se prepri\u010dava ono \u0161to je publika ve\u0107 vidjela\u00a0(primjer je scena pred kraj u kojoj se obja\u0161njava tko je stavio otrov, a tko je prerezao ko\u010dnice itd., a onda se sve to jo\u0161 jednom ponovi kada do\u0111e k\u0107erka)<\/em>. Primjer dobrih dijaloga, koji su dosljedno u skladu s likom, su re\u010denice tete \u0110ur\u0111e, a ujedno su i dobar izvor komike.<\/p>\n

Kositi tako\u0111er pru\u017eaju mogu\u0107nost pobolj\u0161anja ove predstave.<\/p>\n

I bez ikakvih promjena ovo je uspjela predstava koja dobro komunicira s publikom, a vidljivo je da i glumci u\u017eivaju u igri.<\/p>\n

Gluma\u010dki je ansambl neujedna\u010den\u00a0(donekle je zbunjivalo dupliranje, pa i tripliranje nekih uloga, no shvatljivi su povodi za to)<\/em>, a posebno se isti\u010de prva teta \u0110ur\u0111a, mislim da je to bila Ena Be\u010d.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

28. 3. 2018.<\/p>\n

 <\/p>\n

17.30<\/p>\n

Dramska dru\u017eina GORDOGAN<\/strong><\/p>\n

Muji\u010di\u0107 – \u0160krabe – Senker: DOMAGOJADA<\/strong><\/p>\n

redatelj: Ivan Janji\u0107<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Mira Muhoberac:<\/p>\n

Rije\u010d je o jednoj od tipi\u010dnih predstava izvedenih na Lidranu u kojoj skupina srednjo\u0161kolaca prikazuje motive iz odabrana teksta u najvi\u0161e 20-minutnu trajanju s najvi\u0161e desetero izvo\u0111a\u010da. Osim mo\u017eda zbog zabave nije jasno za\u0161to se Dramska dru\u017eina Gordogan I. gimnazije odlu\u010dila upravo za prikazivanje manjih ulomaka iz histrionskoga teksta Domagojada. Struktura grupe od devetero izvo\u0111a\u010da koji izvode fragmente osam uloga, uz troje izvo\u0111a\u010da koji prikazuju Zmaja troglavoga, upu\u0107uje na o\u010ditu mogu\u0107nost da protagonisti\u010dku ulogu Domagoja izvodi mladi\u0107. Tu ulogu, me\u0111utim, izvodi djevojka, a preokrenuti su i drugi odnosi mu\u0161karac – \u017eena. Nagla\u0161eno zabavlja\u010dki pristup tekstu poduprt je i ve\u0107inom slabijim govorom i izgovorom.<\/p>\n

 <\/p>\n

Ivana Pero\u0161:<\/p>\n

Ne ulaze\u0107i u povijest ovog popularnog dramskog teksta, osvrnut \u0107u se isklju\u010divo na inscenaciju dru\u017eine Gordogan, a to je vrlo skra\u0107ena verzija u mozai\u010dno-zabavnoj formi koja ekvilibrira sa satirom. Grubo i van takta zvu\u010di rez svakog glazbenog broja no ne poznavaju\u0107i situaciju mo\u017eda tehnika nije bila upoznata s dramaturgijom predstave. U ulozi Domagoja odli\u010dan zadatak napravila je Lena Medar, a i ostatak grupe se sjajno zabavlja i tako neoptere\u0107eni maksimalno parodiraju stihove. U domeni amaterskog teatra zadovoljavaju\u0107e, jedina zamjerka bi bilo trajanje, prekratko.<\/p>\n

 <\/p>\n

Zlatko Krili\u0107:<\/p>\n

Sve je u ovoj predstavi minimalisti\u010dki\u00a0(scena, kostimi, rekviziti)<\/em>\u00a0osim duhovitostima prebogatog teksta i talentima rasko\u0161nog ansambla.<\/p>\n

U\u017eitak je bio gledati ovu predstavu.<\/p>\n

Igrati tekst napisan u te\u010dnim stihovima koji parodira bajke mo\u017ee na prvi pogled djelovati kao laki zadatak, ali to nikako nije. Ovaj tekst je nastao, i u sebi ve\u0107 nosi taj klju\u010d, za histrionsko igranje – pristup koji se oslanja na vrsnost glumca i dopu\u0161ta blago lakrdija\u0161tvo, ali zahtijeva strogu disciplinu i preciznost u izvedbi, balansiranje na rubu banalnosti i karikature. Ivan Janji\u0107 u svojoj re\u017eiji niti jednom ne upada u zamku, ne prelazi tu tanku liniju, kao \u0161to niti trenutka ne gubi ritam, a da je svjestan histrionskog principa igre vidljivo je ve\u0107 iz njegove podjele uloga\u00a0(poigravanje s \u017eenskim i mu\u0161kim likovima)<\/em>.<\/p>\n

Glazbeni pasa\u017ei su vi\u0161e nogo dobro i zami\u0161ljeni i izvedeni.<\/p>\n

Gluma\u010dki ansambl je ujedna\u010den i to na vrlo visokom nivou, ali svejedno moram istaknuti Lenu Medar.<\/p>\n

 <\/p>\n

20.00<\/p>\n

Diletantsko Kazali\u0161te PENTRAVCI<\/strong><\/p>\n

Vjekoslav Domini: TI SI MOJ NAJDRA\u017dI TERET\u00a0<\/strong><\/p>\n

redatelj: Branko Mikac<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Mira Muhoberac:<\/p>\n

Diletantsko kazali\u0161te Pentravci prikazalo je predstavu dosta razli\u010ditu od\u00a0 dosada\u0161nje poetike i izvedbenoga koda, koji naj\u010de\u0161\u0107e publiku zabavlja ranovrsnim elementima prepoznatljive komike. I ovaj put odabiru tekst svojega ku\u0107nog autora Vjekoslava Dominija, Ti si moj najdra\u017ei teret, ali fokusiraju\u0107i se na uprizorenje sa samo troje glumaca. Predstave raznovrsnih kudova i centara za kulturu uvijek izazivaju veliku pozornost jer na scenu donose radost glume i izvo\u0111enja u mahom iznimno dobro gledateljima ispunjenim dvoranama. \u0160teta je \u0161to se zaustavljaju na situacijama iz prepoznatljive svakodnevice, naj\u010de\u0161\u0107e one bra\u010dne, kao i u ovom slu\u010daju, s glasnicima koji preokre\u0107u dotada\u0161nji tijek doga\u0111anja, ovdje s po\u0161tarom sve rje\u0111im u na\u0161oj svakodnevici.<\/p>\n

 <\/p>\n

Ivana Pero\u0161:<\/p>\n

Tema zahvalna za \u017eanr koji preferiraju \u00abPentravci\u00bb, komediju lakih nota. U ovoj humoreski \u017eena namjerava ostaviti mu\u017ea jer je, pazite, nesretna. Glavno pitanje je mogu li na\u0107i zajedni\u010dki jezik i pomiriti se? U gluma\u010dkoj realizaciji neujedna\u010deno i energetski disperzivno, uloga \u017dune Picukari\u0107 u interpretaciji Snje\u017eane Drkulec mnogo je sna\u017enija od partnera Nikole Kuzmi\u0107a pa ne djeluju kao tandem u gluma\u010dkom smislu. Realisti\u010dna scenografija je svojstvena konceptu, ali sama fabularna intriga nije dovoljno razvijena da dugo odr\u017ei pa\u017enju. Potencijalno komi\u010dne situacije su ru\u0161e na scenskim nedosljednostima\u00a0(Ona bijesno sla\u017ee ve\u0107 slo\u017eeni ve\u0161)<\/em>. Uz precizniji pristup te dramatur\u0161kim i redateljskim korekcijama predstava bi mogla biti mnogo smislenija i bolja.<\/p>\n

 <\/p>\n

Zlatko Krili\u0107:<\/p>\n

Ovo je duo drama, drama dva lica iako se pojavljuje i tre\u0107e, ali ono ne donosi ni\u0161ta kao pokreta\u010d radnje ili inicijator neke promjene u glavnim likovima, a gledaju\u0107i je imao sam osje\u0107aj da istovremeno gledam dvije odvojene monodrame. Kao da se me\u0111usobno ne \u010duju i nema interakcije me\u0111u njima. Oni su, istina, izmjenjivali dijaloge u nekom manje ili vi\u0161e logi\u010dnom slijedu, ali sam imao osje\u0107aj da ne \u010duju jedno drugo. Svako je vozilo po svom kolosijeku u potpuno razli\u010ditim estetikama kazali\u0161ta. On je igrao uvjerljivo dramski i u tome je bio to\u010dan, a ona je zanemarivala svoj lik i partnera, pri tome jedino oslu\u0161kivala publiku u silnoj \u017eelji da bude dopadljiva i uspostavi komunikaciju, ali ne s partnerom nego s publikom, u toj namjeri \u010desto preglumljuju\u0107i.<\/p>\n

Redatelj nije uspio obijediti ih u istu predstavu, pri tome mu nije dovoljno opravdanje da su oni pripadnici dva razli\u010dita svijeta, a propustio je i priliku da drasti\u010dno skrati tekst ostavljaju\u0107i ga da bude preko granice izdr\u017eljivosti brbljav u replikama koje niti poti\u010du radnju, niti definiraju stanje ili karakter lika.<\/p>\n

Zamjetan je nemali trud cijele ekipe okupljene okom ove predstave i u toliko je ve\u0107i \u017eal da nije urodila so\u010dnijim plodom.<\/p>\n

 <\/p>\n

29. 3. 2018.<\/p>\n

 <\/p>\n

17.30<\/p>\n

POKUS – Dramska skupina Centra KNAP<\/strong><\/p>\n

Grupa: SESTRE<\/strong><\/p>\n

redateljica: Amanda Prenkaj<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Mira Muhoberac:<\/p>\n

Sastav Dramske skupine Pokus Centra KNAP, deset mladih izvo\u0111a\u010dica, uvjetovao je i nastanak autorskoga rada Sestre. Drugi je povod vjerojatno bilo gledanje tinejd\u017eerskih televizijskih serija koje se referiraju na \u0161kolu i \u0161kolovanje, a tre\u0107i velika popularnost koju filmovi strave i \u010ditanje znanstvene fantastike izazivaju u pripadnica i pripadnika ovoga uzrasta. Tekst i predstava element zapleta pronalaze u dolasku osoba iz druk\u010dijega svijeta, dviju sestara, u djevoja\u010dki svijet formiran od poznatih doga\u0111anja i svakodnevnih dru\u017eenja. Dvorac ili ku\u0107a strave u sredi\u0161tu je predstave koja na pozornici predstavlja\u00a0 zanimljive mlade izvo\u0111a\u010dice. Potreban je dugotrajniji rad kako bi rezultat bio bolji i kako bi skupna igra bila kompaktnija. Treba popraviti i scenski govor.<\/p>\n

 <\/p>\n

Ivana Pero\u0161:<\/p>\n

Tema horor pri\u010de, misterije i trilera koja je nazna\u010dena u najavi objavljuje nesvakida\u0161nju i pomalo uznemiruju\u0107u pri\u010du kojoj itekako ima mjesta na daskama kao idealnom mediju za razna \u010duda i gotovo magi\u010dne transformacije no ni\u0161ta od toga. Zastra\u0161uju\u0107e je \u0161to radnje ni nema, atmosfera je proma\u0161ena, a izvo\u0111a\u010di djeluju neautenti\u010dno i vrlo tiho. Scena karaoka ima naznake za daljnju razradu, ali priznajem kako scenu s pilates loptama nisam razumjela u smislu strave i u\u017easa. Natruhe Gavrana od Poa mogu sublimirati jezu, ali za efekt im treba posvetiti vi\u0161e od pola strofe. Sigurno \u0107e voditeljica svojim znanjem utjecati te posvetiti vi\u0161e pa\u017enje na daljnjem razvoju grupe u interpretacijskom segmentu.<\/p>\n

 <\/p>\n

Zlatko Krili\u0107:<\/p>\n

Amanda Prenkaj je vrsna glumica i na polaznicima njene dramske skupine se vidi da se gluma\u010dki razvijaju u dobrom smjeru, o\u010dito im uspje\u0161no poma\u017ee da upoznaju svijet glume i razvijaju svoje talente.<\/p>\n

Predstava Sestre nam pokazuje da u redateljskom radu ima jo\u0161 mnogo prostora za napredovanje. Primarno tu mislim da mizanscensku nerazigranost, predstava je \u010dvrsto usidrena na sredini scene i previ\u0161e je stati\u010dna\u00a0(lopte , koje nisi dovoljno iskori\u0161tene, su mogle pomo\u0107i u razbijanju te stati\u010dnosti)<\/em>. Zbog svega toga predstava nije te\u010dna i ponekad se raspada u ritmu.<\/p>\n

Ono najva\u017enije kada se radi o glumcima ovog uzrasta , a to je djeca u\u017eivaju u kazali\u0161noj igri i da se razvijaju u osvje\u0161tavanju svojih potencijala, je ostvareno.<\/p>\n

 <\/p>\n

18.30<\/p>\n

KUD “RU\u017dA PRIGORJA”<\/strong><\/p>\n

Ratko Bjel\u010di\u0107: MAMAC<\/strong><\/p>\n

redatelj: Vinko \u0160tefanac<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Mira Muhoberac:<\/p>\n

KUD Ru\u017ea Prigorja uvijek pobu\u0111uje veliko zanimanje publike, najvi\u0161e zbog zajedni\u010dkog okupljanja i pu\u010dkoga te folklornog izraza. Ovaj put \u010dlanovi toga popularnoga KUD-a prikazuju predstavu druk\u010diju od dosada\u0161njih\u00a0(s velikom skupinom izvo\u0111a\u010da)<\/em>, utemeljenu na tekstu Mamac Ratka Bjel\u010di\u0107a u kojemu se pokazuje isku\u0161avanje uspostavljanja ljubavnih odnosa na radnom mjestu te\u00a0(ipak zastarjela)<\/em>\u00a0poslovna sredina. Zanimljivi izvo\u0111a\u010di donose dobru energiju na scenu te relativnu sigurnost u izvedbi. Re\u017eija zasnovana na rastresenim punktovima i \u010dekanje promjena scene te niz scenski nedefiniranih situacija predstavu pretvaraju u ipak monoton niz prizora koji se nakon odre\u0111ena vremena prestaje pratiti sa zanimanjem unato\u010d \u0161armu i svje\u017eini izvo\u0111a\u010da.<\/p>\n

 <\/p>\n

Ivana Pero\u0161:<\/p>\n

Igrokaz sa stereotipnim likovima iz svakodnevnog \u017eivota te jednostavni zaplet u maniri ske\u010da. Uz po\u010detnu tremu koja ih je usporavala na po\u010detku, kasnije su izvo\u0111a\u010di postali suvereniji i glasniji pa ih se moglo \u010duti no usprkos kolektivnoj snazi, nisu se uspjeli othrvati sputanosti. U ulozi Gospodina koji \u010dita novine, isti\u010de se glumac\u00a0(ne pi\u0161e u programu njegovo ime pa isprike na neimenovanju)<\/em>\u00a0koji svojom dosljednom scenskom radnjom opravdava ulogu. Nedostaje bolje promi\u0161ljanje dramskih mogu\u0107nosti ove poletne grupe.<\/p>\n

 <\/p>\n

Zlatko Krili\u0107:<\/p>\n

U prvom prizoru Josip i Matko uvjere kolegu s posla, ne\u017eenju Ratka, da ga djelatnica njihovog poduze\u0107a, Jasna, voli. Oni su to zaklju\u010dili po pogledu kojim ga je gledala jednom na porti. Scena obiluje ispranim dijalozima kojima nije cilj da uvjere Ratka u nebuloznu tvrdnju\u00a0(on odmah povjeruje)<\/em>\u00a0niti im je nakana da definiraju situaciju ili likove, niti da pokrenu radnju, nego naprosto da bi se na sceni \u0107askalo.<\/p>\n

U drugom prizoru Ratko ve\u0107 kupuje cvije\u0107e za Jasnu. Nije u pitanju vremenski odmak\u00a0(a oni su u me\u0111uvremenu izgradili vezu ili uop\u0107e obavili neki kontakt)<\/em>, scena se doga\u0111a netom iza prve. Prvi prizor je imao nekih nepotrebnih dijaloga, a ovaj prizor je kompletno nepotreban za razvoj radnje ili lika. Vidimo \u017eenu u crnini koja kupuje cvije\u0107e za groblje i Ratka koji kupuje cvije\u0107e za Jasnu,\u00a0 te dvije cvje\u0107arice i kompletan \u0161tand s cvije\u0107em.<\/p>\n

U tre\u0107em prizoru Ratko dolazi u ured donose\u0107i cvije\u0107e, a kolege izmisle neke obveze i pobjegnu. Iako je ovo kratak prizor i on obiluje nepotrebnim dijalozima.<\/p>\n

U \u010detvrtom prizoru predstava napokon po\u010dinje. Dolazi Jasna, Ratko joj daje cvije\u0107e i, neiskusan kakav jest, okoli\u0161a ne znaju\u0107i kako da joj iska\u017ee osje\u0107aje. Ona njegovo okoli\u0161anje krivo protuma\u010di i zaklju\u010di da je dobila otkaz pa se raspla\u010de, \u010dak prijeti sudom. Slijedi igra krivog razumijevanja. Takve igre nesporazuma gdje svatko tuma\u010di sugovornikove re\u010denice kroz prizmu svoje krive pretpostavke uvijek su zanimljive na sceni i izvor su komike, ali u njima le\u017ei i opasnost da se pretjera, jer ako lik predugo ne shvati zabunu gubi uvjerljivost i postaje naprosto glupan, a scena dosadna.<\/p>\n

Glumci su svoj dio ove scenske igre dobro obavili, a posebno se isti\u010de zreliji glumac u ulozi Matka \u010dije ime se u podacima o predstavi ne navodi.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

20.00<\/p>\n

TEATAR GAUDEAMUS 2 – Centra KNAP<\/strong><\/p>\n

Hasan D\u017eafi\u0107\u00a0(Adaptacija filmskoga predlo\u0161ka)<\/em>: GLUHA SVADBA<\/strong><\/p>\n

redateljica: Rebecca Agi\u0107<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Mira Muhoberac:<\/p>\n

Budu\u0107i da je rije\u010d o adaptaciji filmskoga predlo\u0161ka rumunjskoga filma Gluha svadba Hasana D\u017eafi\u0107a za jedno kazali\u0161te, kvaliteta se ove predstave mo\u017ee tra\u017eiti u ideji o prikazivanju amaterske predstave o te\u0161koj temi odnosa pojedinca i obitelji prema vlasti, tj. o vlasti i re\u017eimu koji uni\u0161tavaju svaki poku\u0161aj izra\u017eavanja vlastite slobode. Takvu temu i scenarij, tj. dramaturgiju mo\u017ee izvesti samo skupina iznimno motiviranih i uvje\u017ebanih izvo\u0111a\u010da koja se odmalena bavi teatrom i \u017eivi za kazali\u0161te u spoju ljubavi i gotovo profesionalna ansambla kazali\u0161nih zanesenjaka. To bi se moglo re\u0107i za ve\u0107inu \u010dlanova i \u010dlanica Teatra Gaudeamus 2 Centar KNAP. Vo\u0111eni dobrom redateljskom rukom i okom, prikazuju potresnu predstavu s kulminacijom u usporenu prizoru gluhe svadbe.<\/p>\n

Ivana Pero\u0161:<\/p>\n

Predstava ra\u0111ena prema motivima rumunjskog filma u originalu \u00abNunta muta\u00bb, redatelja Horatiua Malaelea, tako\u0111er uspje\u0161no postavljena na pozornici BNP Zenica plijeni pa\u017enju svojim crnohumornim pogledom na ruralnu svakodnevicu pod represijom politike. I odli\u010dno je legla skupini GAUDEAMUS 2. Iskoristila je voditeljica utabani put groteskne komike i cini\u010dne kritike dru\u0161tva iz prija\u0161njih djela i transponirala ih u grupu \u010dvrstih aktera amatera koji su uvjerljivi, dozirano pateti\u010dni za komad i ritmi\u010dki slo\u017eni za kompleksnost koju iziskuje predlo\u017eak. Esencijalno duhoviti i anga\u017eirani glumci, spremno su utjelovili ne ba\u0161 jednostavne likove iz drame i kao ansambl pokazali kompaktnost i partnersku igru. Kako se radi o amaterskom stvarala\u0161tvu, razina profesionalnosti je osvje\u017eenje, uz napomenu kako im produkcijski uvjeti idu u korist, \u0161to opravdavaju rezultatom. Svakako jedna od boljih predstava ove godine. \u010cestitke.<\/p>\n

 <\/p>\n

Zlatko Krili\u0107:<\/p>\n

Teatar Gaudeamus i njegova voditeljica Rebecca Agi\u0107 su ne samo ome\u0111ili ovogodi\u0161nji SKAZ\u00a0(igrali su izvrsnu predstavu prvog dana, a eto i zadnjeg)<\/em>, nego su ga i obilje\u017eili. Ovo je njihova godina.<\/p>\n

\u201eKoli\u010dina vrsnih i silno talentiranih interpreta u ovoj predstavi odu\u0161evljava, a ne mo\u017ee se ne primijetiti da su izuzetno dobro vo\u0111eni. Ono u \u010demu ovaj ansambl ostavlja najbolji dojam je njihova povezanost, u\u017eitak u teatarskim me\u0111uodnosima tako da u potpunosti i u najboljem svjetlu ispunjavaju smisao kazali\u0161nog amaterizma. Bio bi ih u\u017eitak gledati na sceni i da je predstava lo\u0161a, a ova je predstava i vi\u0161e nogo dobra. Sjajna je.” – napisao sam nakon prvog dana SKAZa za predstavu \u201eSvaki pas ima svoj dan” istog ansambla, a potpuno isto mislim i za ovu izvedbu.<\/p>\n

Na sceni je golemi ansambl\u00a0(sedamnaest ljudi)<\/em>\u00a0koji se stopio u jedinstveno tijelo predstave i funkcioniraju kao \u017eivo bi\u0107e. To se ne vi\u0111a \u010desto u amaterskim kazali\u0161tima. Jo\u0161 rje\u0111e se vi\u0111a da uspijevaju stvorit\u00a0(i odr\u017eati, \u0161to je jo\u0161 te\u017ee)<\/em>\u00a0atmosferu koju predstava od njih zahtjeva u pojedinim trenucima\u00a0(slavlje, sva\u0111a u birtiji, misti\u010dnog proro\u010danstva nadolaze\u0107e tragedije, incidentna situacija koja prijeti otimanjem kontroli,\u00a0 tihi sprovod…)<\/em>. Posebno je fascinantna lako\u0107a kojoj prelaze iz jednog u drugo emotivno stanje, kako pojedini lik, tako i cijeli ansambl tj. predstava. U ovaj niz pohvala svakako jo\u0161 treba dodati ritam cijele predstave i mudro ispreplitanje komi\u010dnog i dramati\u010dnog.<\/p>\n

Predstava ni na trenutak ne gubi na intenzitetu komunikacije s publikom, pa ni kada desetak minuta igraju bez ikakvog zvuka sa scene. \u010cak i u toj potpunoj ti\u0161ini uspijevaju uvjerljivo do\u010darati svadbeno slavlje – doga\u0111anja, raspolo\u017eenja slavljenika, me\u0111usobne odnose.<\/p>\n

Rije\u010dju – divan ansambl, sjajno re\u017eiran.<\/p>\n

Kada bih htio pohvaliti glumce koji to zaslu\u017euju morao bih prepisati imena cijelog ansambla, no ipak bih izdvojio dvije uloge\u00a0(mo\u017eda i zbog toga \u0161to su oboje nositelji komike, pa zato i najsimpati\u010dniji)<\/em>\u00a0– Baba Mie Husnjak i Profesor Filipa Vrbanca.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

CENTAR KNAP – ZAGREBA\u010cKA SCENA KAZALI\u0160NIH AMATERA<\/strong><\/p>\n

\u010detvrtak 29. o\u017eujka 2018.<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Izbor predstava za program 22. Festivala zagreba\u010dkih kazali\u0161nih amatera<\/strong><\/p>\n

(7. i 8. travnja 2018.)<\/em><\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Stru\u010dno povjerenstvo 42. SKAZ-a\u00a0(Susreti kazali\u0161nih amatera Zagreba)<\/em>\u00a0u sastavu: Ivana Pero\u0161, kazali\u0161na redateljica, Mira Muhoberac, dramaturginja te Zlatko Krili\u0107, knji\u017eevnik, nakon 35 odgledanih predstava odabralo je 5 predstava za sudjelovanje na 22. FESTIVALU ZAGREBA\u010cKIH KAZALI\u0160NIH AMATERA.<\/p>\n

 <\/p>\n

S obzirom na raznolikost \u017eanrova, stilova i poetika predstava prikazanih na ovogodi\u0161njem susretu kazali\u0161nih amatera, ocjenjiva\u010dki sud odabrao je za sudjelovanje na 22. festivalu zagreba\u010dkih kazali\u0161nih amatera sljede\u0107e predstave\u00a0(prema redoslijedu izvo\u0111enja)<\/em>:<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

1)<\/p>\n

Teatar Gaudeamus Centra KNAP<\/p>\n

Q. Tarantino – R. Agi\u0107: Svaki pas ima svoj dan<\/p>\n

redateljica: Rebecca Agi\u0107<\/p>\n

 <\/p>\n

2)<\/p>\n

U\u010dili\u0161te ZKM – grupa B 12<\/p>\n

Katarina Kolega: Igre sje\u0107anja<\/p>\n

redateljica: Katarina Kolega<\/p>\n

 <\/p>\n

3)<\/p>\n

Dramska skupina Centra za kulturu i filma A. Cesarca<\/p>\n

V. Andreoli: Odrastanje u tri runde<\/p>\n

redateljice: Ita Tissauer Pavi\u010di\u0107 i Natalija Stipeti\u0107 \u010cus<\/p>\n

 <\/p>\n

4)<\/p>\n

Ludus – dramska skupina Centra KNAP<\/p>\n

grupa – D. Alighieri: Pagara<\/p>\n

redatelj: Christian Jal\u017ee\u010di\u0107<\/p>\n

 <\/p>\n

5)<\/p>\n

Teatar Gaudeamus Centra KNAP<\/p>\n

H. D\u017eafi\u0107 – R. Agi\u0107: Gluha svadba<\/p>\n

redateljica: Rebecca Agi\u0107<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

22. FZKA odr\u017eat \u0107e se 7. i 8. travnja u Centru\u00a0 KNAP. Festival dodjeljuje nagrade za najbolju predstavu u cjelini, najbolju glumicu, najboljeg glumca i za najbolji originalni tekst ili predlo\u017eak za igru. Festival \u0107e pratiti selektorica 58. festivala hrvatskih kazali\u0161nih amatera dr. sc. Dubravka Crnojevi\u0107-Cari\u0107. 58. FHKA odr\u017eat \u0107e se u Pazinu od 11. do 13. svibnja i Vodicama od 25. do 27. svibnja 2018.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Izvje\u0161\u0107e 22. Festivala zagreba\u010dkih kazali\u0161nih amatera<\/p>\n

(8. travnja 2018.)<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

Stru\u010dno povjerenstvo 22. Festivala zagreba\u010dkih kazali\u0161nih amatera u sastavu: u sastavu: Ivana Pero\u0161 kazali\u0161na redateljica, Mira Muhoberac dramaturginja te Zlatko Krili\u0107 knji\u017eevnik, dodijelilo je sljede\u0107e:<\/p>\n

 <\/p>\n

NOMINACIJE I NAGRADE 22. FESTIVALA ZAGREBA\u010cKIH KAZALI\u0160NIH AMATERA:<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Nagrada “Daska koja \u017eivot zna\u010di” za najbolji autorski tekst 22. FZKA.<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Nominirani su:<\/p>\n

 <\/p>\n

Katarina Kolega<\/p>\n

za tekst predstave “Igre sje\u0107anja”<\/p>\n

u izvo\u0111enju kazali\u0161ne skupine B12 U\u010dili\u0161ta ZKM-a.<\/p>\n

 <\/p>\n

Ida Tissauer Pavi\u010di\u0107 i Natalija Stipeti\u0107 \u010cus<\/p>\n

za scensku adaptaciju teksta “Odrasrtanje u tri runde”<\/p>\n

u izvo\u0111enu Dramske skupine Centra za kulturu i film August Cesarec<\/p>\n

 <\/p>\n

Christian Jal\u017ee\u010di\u0107 za predlo\u017eak za igru predstave “Pragara”<\/p>\n

u izvo\u0111enju Dramske skupine Ludus Centra KNAP<\/p>\n

 <\/p>\n

Nagradu dobiva:<\/p>\n

 <\/p>\n

Katarina Kolega<\/strong><\/p>\n

za tekst predstave “Igre sje\u0107anja”<\/strong><\/p>\n

u izvo\u0111enju kazali\u0161ne skupine B12 U\u010dili\u0161ta ZKM-a.<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Nagrada “Daska koja \u017eivot zna\u010di” za najboljeg glumca 22. FZKA:<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Nominirani su:<\/p>\n

 <\/p>\n

1) Jakov Zovko za uloge Gregora<\/p>\n

u predstavi “Gluha svadba”<\/p>\n

i Blond<\/p>\n

u predstavi “Svaki pas ima svoj dan”<\/p>\n

redateljice Rebecce Agi\u0107<\/p>\n

u izvo\u0111enju kazali\u0161ne skupine Teatar Gaudeamus Centra KNAP<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

2) Ivan Sabljak za uloge Gospodina Guzice<\/p>\n

u predstavi “Gluha svadba”<\/p>\n

i ulogu Rozi<\/p>\n

u predstavi “Svaki pas ima svoj dan”<\/p>\n

redateljice Rebecce Agi\u0107<\/p>\n

u izvo\u0111enju kazali\u0161ne skupine Teatar Gaudeamus Centra KNAP<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

3) Filip Vrbanec za ulogu Profesora<\/p>\n

u predstavi “Gluha svadba”<\/p>\n

i ulogu Naran\u0111asti<\/p>\n

u predstavi “Svaki pas ima svoj dan”<\/p>\n

redateljice Rebecce Agi\u0107<\/p>\n

u izvo\u0111enju kazali\u0161ne skupine Teatar Gaudeamus Centra KNAP<\/p>\n

 <\/p>\n

4)<\/p>\n

Vedran Vitez za uloge<\/p>\n

Bezimenog u predstavi “Gluha svadba”<\/p>\n

i Bijeli<\/p>\n

u predstavi “Svaki pas ima svoj dan”<\/p>\n

redateljice Rebecce Agi\u0107<\/p>\n

u izvo\u0111enju kazali\u0161ne skupine Teatar Gaudeamus Centra KNAP<\/p>\n

 <\/p>\n

Nagradu dobiva:<\/p>\n

 <\/p>\n

Vedran Vitez za uloge<\/strong><\/p>\n

Bezimenog u predstavi “Gluha svadba”<\/strong><\/p>\n

i Bijeli<\/strong><\/p>\n

u predstavi “Svaki pas ima svoj dan”<\/strong><\/p>\n

redateljice Rebecce Agi\u0107<\/strong><\/p>\n

u izvo\u0111enju kazali\u0161ne skupine Teatar Gaudeamus Centra KNAP<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Nagrada “Daska koja \u017eivot zna\u010di” za najbolju glumicu 22. FZKA:<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Nominirane su:<\/p>\n

 <\/p>\n

1) Ana \u017dulec za ulogu Vande<\/p>\n

u predstavi “Gluha svadba” redateljice Rebecce Agi\u0107<\/p>\n

u izvo\u0111enju kazali\u0161ne skupine Teatar Gaudeamus Centra KNAP<\/p>\n

 <\/p>\n

2) Mia Husnjak za ulogu Babe<\/p>\n

u predstavi “Gluha svadba” redateljice Rebecce Agi\u0107<\/p>\n

u izvo\u0111enju kazali\u0161ne skupine Teatar Gaudeamus Centra KNAP<\/p>\n

 <\/p>\n

3) Ivona \u0160ari\u0107 za ulogu Djevojke B.<\/p>\n

u predstavi “Pragara” redatelja Christiana Jal\u017ee\u010di\u0107a<\/p>\n

u izvo\u0111enju kazali\u0161ne skupine Ludus Centra KNAP<\/p>\n

 <\/p>\n

Nagradu dobiva:<\/p>\n

 <\/p>\n

Ivona \u0160ari\u0107 za ulogu Djevojke B.<\/strong><\/p>\n

u predstavi “Pragara” redatelja Christiana Jal\u017ee\u010di\u0107a<\/strong><\/p>\n

u izvo\u0111enju kazali\u0161ne skupine Ludus Centra KNAP<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Nagrada “Daska koja \u017eivot zna\u010di” za najbolju predstavu 22. FZKA:<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Nominirane su predstave:<\/p>\n

 <\/p>\n

1)<\/p>\n

“Svaki pas ima svoj dan” redateljice Rebecce Agi\u0107<\/p>\n

u izvo\u0111enju kazali\u0161ne skupine Teatar Gaudeamus Centra KNAP<\/p>\n

 <\/p>\n

2)<\/p>\n

“Gluha svadba” redateljice Rebecce Agi\u0107<\/p>\n

u izvo\u0111enju kazali\u0161ne skupine Teatar Gaudeamus Centra KNAP<\/p>\n

 <\/p>\n

3)<\/p>\n

“Pragara” redatelja Christiana Jal\u017ee\u010di\u0107a<\/p>\n

u izvo\u0111enju kazali\u0161ne skupine Ludus Centra KNAP<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

Nagrada se dodjeljuje predstavi:<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

“Gluha svadba” redateljice Rebecce Agi\u0107<\/strong><\/p>\n

u izvo\u0111enju kazali\u0161ne skupine Teatar Gaudeamus Centra KNAP<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Nagra\u0111eni tekst 42. SKAZ-a<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

Katarina Kolega<\/strong><\/p>\n

IGRE SJE\u0106ANJA<\/strong><\/p>\n

\u00a0<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

(Baka Nera \u017eivi u sobici u stara\u010dkom domu. Kasno je poslijepodne. Na krevetu se nalazi otvoren album sa slikama, a propuh je raznio fotografije po cijeloj sobi. Njezina unuka Franka tiho otvara vrata.)<\/em><\/p>\n

FRANKA\u00a0(poziva je)<\/em>: Bako? Bako?\u00a0(uzima mobitel)<\/em>\u00a0Ej, ljudi, bake nema u sobi. Do\u0111ite \u0161to prije.<\/p>\n

(U sobu ulaze bakini praunuci i praunuke i razgledavaju sobu. Neki otvaraju ormar i gledaju kakvu odje\u0107u ima baka, neki prou\u010davaju njezine police, a neki fotografije.)<\/em><\/p>\n

REBECCA: Daj pogle’\u00a0 kak nam je baka bila zgodna!<\/p>\n

LAV: Pravi komad!<\/p>\n

LARA: A tko je to pokraj nje?<\/p>\n

REBECCA: Pojma nemam.<\/p>\n

LARA: Negdje sam vidjela ovo lice…u nekoj knjizi…mo\u017eda \u010dak u \u010ditanci.<\/p>\n

(Baka Nera ulazi tiho u sobu. Prvo ih samo gleda, a zatim povi\u010de.)<\/em><\/p>\n

BAKA NERA: \u0160to vi tu kopate, ha?<\/p>\n

SVI: Bako, sretan ti ro\u0111endan!\u00a0(pjevaju)<\/em>\u00a0Jo\u0161 sto ljeta sretna bila, bila, jo\u0161 sto ljeta \u017eivjela, jo\u0161 sto ljeta sretna bila, bila jo\u0161 sto ljeta \u017eivjela!<\/p>\n

BAKA NERA:\u00a0 Djeco moja, kud jo\u0161 sto! Dosta mi je i ova stotka koju sam navr\u0161ila! Majko mila, ‘ko bi rek’o da \u0107u sto navr\u0161iti!<\/p>\n

SVI\u00a0(u isti glas, pokazuju\u0107i fotografije)<\/em>: Bako, tko su ovi ljudi? Koliko si ovdje imala godina? Kak si upoznala dedu? Gdje je ovo?<\/p>\n

BAKA NERA: Dosta, dosta. Ni\u0161’ vas ne \u010dujem ak’ govorite svi u isti glas. Dajte da se sednem.\u00a0(sjeda u fotelju, praunuci i praunuke sjednu na pod oko nje, svi osim Dore i Lare koje i dalje isprobavaju njezine haljine)<\/em><\/p>\n

Joj, deco moja…a kaj ho\u010dete da vam pri\u010dam?<\/p>\n

KATARINA: Pa pri\u010daj nam sve!<\/p>\n

REBECCA: Evo, objasni nam ovaj album. Tko su ovi ljudi?\u00a0 Kaj je ovo?<\/p>\n

BAKA NERA: Joj, deco, se\u010dam se bolje onoga kaj je bilo prije sto godina, nego kaj je ju\u010der bilo. Kaj sam uop\u0107e ju\u010der jela?<\/p>\n

LAURA: \u0160pinat, baka.<\/p>\n

BAKA NERA: Tak je. Ima\u0161 prav. Nego, ho\u0107ete pri\u010du – e, pa dobit \u0107ete je. I to onu od po\u010detka. Onu koju mi je pri\u010dala jo\u0161 moja mamica – a pri\u010dala mi ju je stalno iznova i iznova. Pri\u010du o mojem ro\u0111enju.<\/p>\n

Moja vam je mama\u00a0 radila u jednoj jako otmjenoj ku\u0107i.<\/p>\n

(Dok baka pripovijeda, praunuka Lara obla\u010di bakinu suknju i ko\u0161ulju i po\u010dinje glumiti njezinu majku Ru\u017eu.)<\/em><\/p>\n

Bila je slu\u0161kinja. I bila je jako, jako zgodna. Tak mlada i zgodna, zapela je za oko poru\u010dniku –\u00a0 gazdi. I da….da sad ne duljim… jel, kak to biva….ona je…ovaj…ma, znate.<\/p>\n

SVI: Kaj?<\/p>\n

KATARINA: Udala se za poru\u010dnika!<\/p>\n

BAKA NERA: Ma kaj god! Da je bar tak bilo. Ona je, kak bi vam to rekla…<\/p>\n

TOMISLAV: A znam, klasika – napumpal ju je i ostavil.<\/p>\n

BAKA NERA:\u00a0 Jooj, prostak! Ali, da, to bi se i tak moglo re\u0107i. Zanijela je…jel…uslijed neugodnih okolnosti. A njezin je tata bio jako strog, znate. I to je bila velka sramota. I kad vi\u0161e nije mogla kriti, rekla mu je.<\/p>\n

(Praunuk Lav ustaje iz kruga i glumi Ru\u017eina oca Josipa.)<\/em><\/p>\n

JOSIP: Molim? Kaj si? Pa jesi ti normalna, \u017eenska glavo? Kaj sam ja odgajal neke jeftine \u017eenske?<\/p>\n

RU\u017dA: Tata, ali ja to nisam htjela….nisam kriva.<\/p>\n

JOSIP: Kaj nisi kriva! Naravno da si kriva. Po\u0161teni momci ginu, po\u0161tene im \u017eenske previjaju rane, a ti….ti se vucara\u0161 okolo!<\/p>\n

RU\u017dA: Ali..<\/p>\n

JOSIP:\u00a0 Ti\u0161ina! Ni rije\u010di! Kupi prnje i gubi mi se pred o\u010dima! Dovoljno gladnih usta imamo i bez tvog kopileta.<\/p>\n

(Lav se vra\u0107a u krug, baka nastavlja pri\u010du.)<\/em><\/p>\n

BAKA NERA: Njezina mama nije imala pravo glasa. Tata je bio glava obitelji. \u017denske vam nisu mogle ni\u0161. I tak vam je moja mamica uzela samo kaput i oti\u0161la.<\/p>\n

(Lara odlazi na klupu i pla\u010de.\u00a0 Dora joj prilazi, odjevena u Mariju Juri\u0107 Zagorku. )<\/em><\/p>\n

MARIJA JURI\u0106 ZAGORKA:\u00a0 Oprostite, \u0161to vam smetam. Mogu li vam kako pomo\u0107i?\u00a0 \u0160to vam se dogodilo?<\/p>\n

RU\u017dA: Otac me je istjerao iz ku\u0107e. Trudna sam.<\/p>\n

MARIJA JURI\u0106 ZAGORKA: A gdje je otac djeteta?<\/p>\n

RU\u017dA: Ne znam. Izbacio me i on. Nemam kud.<\/p>\n

MARIJA JURI\u0106 ZAGORKA: O, jadna djevoj\u010dice!\u00a0 To su mu\u0161karci! Cijeli nam \u017eivot nare\u0111uju – \u0161to moramo \u010diniti,\u00a0 \u0161to trebamo misliti. A da, najbolje je da uop\u0107e ne mislimo!<\/p>\n

RU\u017dA: Meni je mama uvijek govorila da moramo biti poslu\u0161ne. Ocu i mu\u017eu.<\/p>\n

MARIJA JURI\u0106 ZAGORKA: Poslu\u0161ne! Znate li gdje je mene moja poslu\u0161nost odvela? U ropstvo. Prvo sam robovala roditeljima, a zatim su me udali u Ma\u0111arsku gdje sam tri godine patila. Tri godine nisam smjela izlaziti, moj vrli suprug hranio me suhim kruhom – bio je nezamislivo \u0161krt…i okrutan.\u00a0 I znate \u0161to? Ostavila sam ga!<\/p>\n

RU\u017dA: Ostavila?<\/p>\n

MARIJA JURI\u0106 ZAGORKA: Da. Ostavila. I vratila sam se ku\u0107i.<\/p>\n

RU\u017dA: Ja se nemam gdje vratiti.<\/p>\n

MARIJA JURI\u0106 ZAGORKA:\u00a0 Znam \u0161to \u0107emo. Moja je ku\u0107a u blizini.\u00a0 I ba\u0161 trebam sprema\u010dicu koja bi mi pomogla oko \u010di\u0161\u0107enja i spremanja. U povjerenju, ja ti nisam ba\u0161 najurednija. Dok se ne sna\u0111e\u0161, do\u0111i k meni. Nudim ti krov nad glavom i ne\u0161to novca za \u010dist i uredan dom.<\/p>\n

RU\u017dA: Vi se sigurno \u0161alite?<\/p>\n

MARIJA JURI\u0106 ZAGORKA:\u00a0 Ni malo. Joj, pa mi se nismo ni upoznale. Ja sam Marija.<\/p>\n

RU\u017dA: Ru\u017ea.<\/p>\n

BAKA NERA: Pet mjeseci je brzo pro\u0161lo.\u00a0 A onda je do\u0161ao\u00a0 4.6.1917. – dan mojega ro\u0111enja.<\/p>\n

(Marija Juri\u0107 Zagorka pu\u0161i i pi\u0161e za svojim stolom, Ru\u017ea bri\u0161e pra\u0161inu.)<\/em><\/p>\n

RU\u017dA: Milostiva, ve\u0107 je odavno pro\u0161lo podne. Vi ste ve\u0107 danima zatvoreni u sobi kao u tamnici. Sunca vam treba. Ve\u0107 se i va\u0161 suprug zabrinuo za vas.<\/p>\n

MARIJA JURI\u0106 ZAGORKA: O da, sigurno on! Nisam ga ve\u0107 danima vidjela. On je pisac, on nema vremena! Nikad nema vremena!\u00a0 Za mene, naravno. Ru\u017eice moja, ni\u0161ta nema smisla. Sva ova moja borba, sva nastojanja – sve je to vjetar. \u010cini mi se da stalno pucam negdje u prazno. Tro\u0161im toliko energije, a za \u0161to? Da me se vrije\u0111a? Napada? Ove veleumne glave nazivaju me \u0161undom! Ne mogu to vi\u0161e…ne mogu…najradije bih se ubila. Mo\u017eda su i u pravu, sve je to trivijalno.<\/p>\n

RU\u017dA: Milostiva, nikako! Pa sve vas moje prijateljice obo\u017eavaju! Va\u0161i romani su jedini koji se mogu \u010ditati. Vi nas ohrabrujete, vi nas bodrite, vi to\u010dno razumijete \u017eenu u du\u0161u. Vi nam dajete nadu da i mi mo\u017eemo ne\u0161to napraviti.<\/p>\n

MARIJA JURI\u0106 ZAGORKA: Pa napravite onda ne\u0161to! A ne da se na svaki namrgo\u0111eni pogled, svaka od vas povla\u010di u rupu! Tko je stao u moju obranu? Za\u0161to uop\u0107e pi\u0161em, kad \u0107e nakon moje smrti sve to oti\u0107i u zaborav?!<\/p>\n

RU\u017dA: Zaborav? U to \u010disto sumnjam. Pa va\u0161e je pismo vje\u010dno. Sigurna sam da \u0107e se o vama pri\u010dati s po\u0161tovanjem, da \u0107e vas prou\u010davati. Va\u0161i\u00a0 \u0107e se romani \u010ditati i za sto godina, kad vam ka\u017eem. Pa i biskup je na va\u0161oj strani.<\/p>\n

MARIJA JURI\u0106 ZAGORKA: Da. Jedino on.<\/p>\n

RU\u017dA: Ne, ima ih vi\u0161e, ali vi samo \u010dujete one koji stalno gun\u0111aju protiv nas \u017eena. Govore da smo dobre jedino za kuhinju i spava\u0107u sobu. Fuj! Onaj, onaj poznati pjesnik…ma ne znam mu ni ime…pjesme su mu toliko lijepe, a rije\u010di koje govori – odvratne!<\/p>\n

MARIJA JURI\u0106 ZAGORKA: Mato\u0161! Taj me je ko\u0161tao \u017eivaca i \u017eivaca. I svaki put su me njegove kritike boljele. Boli to, Ru\u017eo…boli…<\/p>\n

RU\u017dA: Znate da, prije nego \u0161to sam upoznala vas, nikada nisam bila u kazali\u0161tu? Zahvaljuju\u0107i vama i va\u0161im komadima, ja sada obo\u017eavam kazali\u0161te. Jedva \u010dekam ovaj novi komad…kako se ono zove? Jal…Jal?<\/p>\n

MARIJA JURI\u0106 ZAGORKA: Jalnu\u0161ev\u010dani…da…premijera je uskoro….i zbog toga sam isto silno nervozna.\u00a0 Posustajem, Ru\u017eice…nemam vi\u0161e snage. Stalno se borim – zvali su me mentalno poreme\u0107enom jer sam pobjegla iz prvog braka, prozivali su me za izazivanje skandala jer sam po\u010dela raditi u Obzoru…ne mogu vi\u0161e.\u00a0 Sve me to silno umara.<\/p>\n

RU\u017dA: Ne, nemojte klonuti! Da samo znate koliko vas mojih prijateljica voli. Pa mi bismo sve htjele biti poput vas. Putovati…biti slavne novinarke… knji\u017eevnice…<\/p>\n

MARIJA JURI\u0106 ZAGORKA: Slavne? Daleko sam ja, draga moja od slave. A vi, vi sve to mo\u017eete posti\u0107i. Ako se pokrenete. Utuvili su vam u glavu da ste nesposobne, da bez mu\u0161karaca ni\u0161ta ne mo\u017eete. Od malena nas u\u010de poslu\u0161nosti, ku\u0107anskim poslovima, stolje\u0107ima nas pod\u010dinjavaju…e pa dosta je toga! Dosta!<\/p>\n

RU\u017dA: Kada biste barem o svemu ovome mogli pisati, na primjer u nekom \u010dasopisu. Znate, uvijek sam se pitala za\u0161to mu\u0161karci imaju sve – imaju svoje klubove, sve novine su njihove – pa \u010dak i ove u kojima vi pi\u0161ete, oprostite, ali to su onako mu\u0161ke novine. Ja bih voljela imati ne\u0161to \u017eensko….ne\u0161to na\u0161e.<\/p>\n

MARIJA JURI\u0106 ZAGORKA: Hajde Ru\u017eo, pokreni ne\u0161to! Nemoj sanjati, djeluj!<\/p>\n

RU\u017dA: A ne…ne…nemam vam ja za to dara. A i ne znam jo\u0161 dobro pisati. Bez vas ne bih znala ni \u010ditati ni pisati. Ja bih voljela da vi…da vi pokrenete neki \u017eenski list. I da u njemu pokrenete sve nas uspavane, prestra\u0161ene…slabe.<\/p>\n

MARIJA JURI\u0106 ZAGORKA: Da? I \u0161to bi bilo u tom listu?<\/p>\n

RU\u017dA: Pa ne znam…neke \u017eenske teme.\u00a0 Mo\u017eda neka va\u0161a pri\u010da…lijepa, ljubavna…pokoji recept…savjet za ku\u0107u…a i malo o modi…<\/p>\n

MARIJA JURI\u0106 ZAGORKA: O Ru\u017eo moja, pa kako \u0107emo mi biti ravnopravne kad ti upravo govori\u0161 o onome zbog \u010dega nas je Mato\u0161 trpao u kuhinju i ku\u0107u!<\/p>\n

RU\u017dA: A \u0161to ja znam, ne znam drugo.<\/p>\n

MARIJA JURI\u0106 ZAGORKA:\u00a0 Mora\u0161 znati! Mora\u0161 nau\u010diti! Ne mo\u017ee\u0161 cijeli \u017eivot slu\u017eiti i govoriti: “Ja ne znam…ja ne znam!” Mora\u0161 se boriti! Mora\u0161 pokazati da si ja\u010da od njih – na jeziku, na peru. Tu, u glavi! Jel ti jasno?<\/p>\n

RU\u017dA: Je…je…milostiva…samo, molim vas, nemojte povisivati ton…<\/p>\n

MARIJA JURI\u0106 ZAGORKA: Ru\u017eo \u0161to ti je?<\/p>\n

RU\u017dA: Milostiva, mislim da je krenulo…<\/p>\n

MARIJA JURI\u0106 ZAGORKA: Krenulo?\u00a0 Zar ve\u0107? Ajme meni, jadna ja! \u0160to da sad radim?<\/p>\n

RU\u017dA: Znate, ako bude curica, voljela bih da \u017eivi u boljem svijetu. Da joj nitko ne nalazi mu\u017ea, da radi \u0161to \u017eeli, da se \u0161koluje…joooj…<\/p>\n

MARIJA JURI\u0106 ZAGORKA: \u0160to da radim? \u0160to \u0107emo…pa ja nikad nisam bila na porodu…ja stvarno ne znam \u0161to mi je \u010diniti. Ajme meni, jadna ja!\u00a0 Brzo Ru\u017eo, brzo…idemo na\u0107i primalju. Mo\u017ee\u0161 li hodati?<\/p>\n

RU\u017dA: Mogu, mogu. Ne brinite, bit \u0107e sve u redu… smirite se. Bit \u0107e sve u redu. I znate \u0161to? Ako bude curica, nazvat \u0107u je Nera.<\/p>\n

 <\/p>\n

(Izlaze iz sobe, presvla\u010de se i odlaze baki Neri koja nastavlja svoju pri\u010du.)<\/em><\/p>\n

BAKA NERA: I tako sam se ja rodila u prisustvu ni vi\u0161e ni manje nego koga?<\/p>\n

SVI: Koga?<\/p>\n

BAKA NERA: Joj djeco, moja! Pa, Marije Juri\u0107\u00a0 Zagorke!<\/p>\n

SVI: Aha!<\/p>\n

BAKA NERA:\u00a0 Mami je bilo neugodno s djetetom ostati kod nje, pa je za pomo\u0107 pitala svoga brata . On se taman o\u017eenio za Gretu, koja vam je ba\u0161 u to vrijeme zavr\u0161ila \u0161kolu pjevanja u Zagrebu i dobila je posao u osje\u010dkom HNK-u. Imali su mali stan, ali i mjesta za mene i moju majku.\u00a0 Prvih deset godina \u017eivjela sam u tom predivnom gradu, a onda smo se 1927. ponovno doselili u Zagreb. Teta je dobila anga\u017eman u HNK-u.\u00a0 Sje\u0107am se toga, kao da je ju\u010der bilo. Selidba… tuga…Nisam htjela i\u0107i. No, tko je mene tada i\u0161ta pitao. Mama nije htjela ostati u Osijeku sama, a teta Greta se nadala da \u0107e se Ru\u017ea svidjeti njezinom bratu koji je upravo dolazio iz Amerike.<\/p>\n

(Dok baka Nera pripovijeda, Franka, Adrian, Lav i Lara obla\u010de odje\u0107u iz bakine sobe, kako bi u svojoj igri o\u017eivjeli njezino sje\u0107anje.)<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

RU\u017dA: Ne razumijem, zbog \u010dega moramo sve ula\u0161titi samo zato \u0161to ti dolazi brat?<\/p>\n

GRETA KRAUS -ARANICKI:\u00a0 Mislim da se ja tebi nemam \u0161to opravdavati. Nisam ga vidjela vi\u0161e od dvadeset godina i \u017eelim da stvarno sve bude sjajno, mirisno i \u010disto. Tolike si godine ve\u0107 s nama, uzdr\u017eavamo te, hranimo, dajemo tebi i maloj krov nad glavom…mislim….kako se uop\u0107e usu\u0111uje\u0161 pitati takvo pitanje? To je krajnje bezobrazno.<\/p>\n

Slu\u0161aj, kad on do\u0111e, \u017eelim da mu se smje\u0161ka\u0161 i kud on okom, tud ti skokom, jel ti to jasno?\u00a0 Mo\u017eda mu se i svidi\u0161. Bilo bi dobro da mu se svidi\u0161 – mogao bi te odvesti sa sobom.\u00a0 Mogla bi vidjeti Ameriku, postati Amerikanka!\u00a0(kraji\u010dkom okom primje\u0107uje prozor)<\/em><\/p>\n

Kako si ovo oprala prozore? Pa sve je mutno! Ovo mora\u0161 od po\u010detka! A ne bi bilo lo\u0161e da ponovno potegne\u0161 pod – pun je pra\u0161ine! Grozno!<\/p>\n

MILAN BEGOVI\u0106: Oprostite, nadam se da ne smetam?<\/p>\n

GRETA KRAUS-ARANICKI: O, gospodine ravnatelj, u\u0111ite, u\u0111ite. Koje iznena\u0111enje!<\/p>\n

MILAN BEGOVI\u0106: Oprostite, nisam namjeravao do\u0107i, ali…vidite…do\u0161ao sam vas obavijestiti da danas nemate pokus. Redatelj nam se razbolio. Vru\u0107ica, \u0161to li je…ne znam…\u00a0(Ru\u017ei)<\/em>\u00a0A vi ste?<\/p>\n

RU\u017dA: Ru\u017ea.<\/p>\n

MILAN BEGOVI\u0106\u00a0(ljubi joj ruke)<\/em>: Drago mi je, gospo\u0111o Ru\u017eo. Oh…pa da…Sada se sje\u0107am. Greta Vas je spominjala. Vi ste Zagorkina prijateljica, zar ne?<\/p>\n

GRETA KRAUS-ARANICKI : Ja sam..ovaj…ja sam silno po\u010da\u0161\u0107ena \u0161to ste do\u0161li \u010dak do mene kako biste me obavijestili o probi.\u00a0(odvla\u010di ga od Ru\u017ee prema stolu)<\/em>\u00a0Molim lijepo, sjednite. Ho\u0107ete li \u0161togod popiti?<\/p>\n

MILAN BEGOVI\u0106: Hvala lijepo, ba\u0161 ste krasni.\u00a0(vra\u0107a se do Ru\u017ee)<\/em>\u00a0Nego, Ru\u017eo, biste li Vi mogli zamoliti Zagorku da u \u017denskom listu napi\u0161e ne\u0161to o na\u0161im novim predstavama. U “Cvijetu pred o\u010dima” na\u0161a je Greta, primjerice, zablistala. Mogla bi Zagorka ne\u0161to lijepo napisati, zar ne? Kakav je taj list?<\/p>\n

RU\u017dA: Meni je izvrstan.<\/p>\n

GRETA KRAUS-ARANICKI\u00a0(ponovno ga odvla\u010di od Ru\u017ee)<\/em>: Ma, Vas to ne bi zanimalo. Mnogo banalnosti i \u0161unda na jednom mjestu. Same trivijalnosti.<\/p>\n

(Pokazuje Ru\u017ei da ode, a Begovi\u0107a posjeda za stol. Ru\u017ea bjesno odlazi iz sobe.)<\/em><\/p>\n

MILAN BEGOVI\u0106: A taj Va\u0161 brat, o kojemu toliko govorite, ka\u017eete da je on tako\u0111er pisac?<\/p>\n

GRETA KRAUS-ARANICKI : Da…da. Vrlo je uspje\u0161an. On Vam je oti\u0161ao u Ameriku s prvim brodom da tamo potra\u017ei sre\u0107u. Moja mu je baka dala sve \u0161to je imala. Nikome nije ni\u0161ta ostavila jer je htjela da on ode i uspije. I evo ga sada, vra\u0107a se…bogat i uspje\u0161an!<\/p>\n

MILAN BEGOVI\u0106: Zanimljivo. Kako ste ono rekli – Filip? Moram priznati da nisam \u010duo za njega. Zapravo od\u00a0 suvremene ameri\u010dke knji\u017eevnosti jedino znam za Ernesta Hemingwaya. Jeste li ga \u010ditali?\u00a0(Greta nije\u010de glavom)<\/em><\/p>\n

\u0160teta. Fantasti\u010dan momak. Jedva sam do\u0161ao do njegovih knjiga, ali vrijedilo je truda. Oborio me s nogu. Znate, kad smo ve\u0107 kod toga, nikad Vam zapravo nisam rekao da me Va\u0161 glas tako\u0111er obara s nogu…on jednostavno o\u010darava. Vi ste slavuj…Vi…a ne Milka.\u00a0(Prilazi joj iza le\u0111a)<\/em><\/p>\n

GRETA KRAUS-ARANICKI\u00a0(nelagodno)<\/em>: Joj…pa hvala…to je stvarno veliki kompliment.<\/p>\n

MILAN BEGOVI\u0106\u00a0(zavodljivo)<\/em>: A Va\u0161a Giovanna…pa to je ne\u0161to fantasti\u010dno!<\/p>\n

GRETA KRAUS-ARANICKI : Jooj, nemojte…malo mi je neugodno…<\/p>\n

MILAN BEGOVI\u0106:\u00a0 Draga moja, pa Vi ste glumica! Vama nikada ne bi smjelo biti neugodno. Zahvaljuju\u0107i Vama smijeh se ori u gledali\u0161tu, blagajna se puni i svi su sretni. Zar to nije divno? Nego, gdje Vam je suprug?<\/p>\n

GRETA KRAUS-ARANICKI : Ah, ponovno je na putu. Nikada ga nema kad mi najvi\u0161e treba.<\/p>\n

MILAN BEGOVI\u0106\u00a0(obuhva\u0107a je oko struka)<\/em>: \u0160teta. Trebao bi Vas \u010duvati – poput cvijeta….<\/p>\n

GRETA KRAUS-ARANICKI\u00a0(zavodljivo se odmi\u010de)<\/em>: Ovaj…kako je Annerl?<\/p>\n

MILAN BEGOVI\u0106: Tko?<\/p>\n

GRETA KRAUS-ARANICKI: Pa, Va\u0161a supruga.<\/p>\n

MILAN BEGOVI\u0106: A, Annerl!\u00a0 Izvrsno je.\u00a0(rukama se pribli\u017eava njezinom struku)<\/em>\u00a0U Parizu je.<\/p>\n

GRETA KRAUS-ARANICKI\u00a0(prepu\u0161ta se njegovom zagrljaju)<\/em>: U Parizu? Ah, kako bih ja voljela vidjeti Pariz.<\/p>\n

MILAN BEGOVI\u0106: Svugdje je lijepo, ali kod ku\u0107e je ipak najljep\u0161e.\u00a0(ljube se)<\/em><\/p>\n

FILIP KRAUS: O yes…sister…kod ku\u0107e je najljep\u0161e!<\/p>\n

GRETA KRAUS-ARANICKI\u00a0(nelagodno, odmi\u010de Begovi\u0107a i tr\u010di bratu u zagrljaj)<\/em>: Filipe! Kona\u010dno si do\u0161ao!<\/p>\n

FILIP KRAUS:\u00a0 Hello, my dear! Kako je tu u domovina lijepo! Sve je nekako mirno i druk\u010dije.\u00a0(opa\u017ea Begovi\u0107a)<\/em>\u00a0 O, pa ti ima\u0161 guesta. Drago mi je, ja sam Filip.<\/p>\n

MILAN BEGOVI\u0106:\u00a0 Zadovoljstvo mi je. Ja sam Milan Begovi\u0107. Tako\u0111er pisac.<\/p>\n

FILIP KRAUS: O, the writer…pa to je sjajno!<\/p>\n

GRETA KRAUS-ARANICKI: Milan\u00a0 je ravnatelj kazali\u0161ta, zna\u0161. Moj \u0161ef.\u00a0(sjedaju za stol)<\/em>\u00a0 Kako si putovao?<\/p>\n

FILIP KRAUS:\u00a0 Well, well, dobro je pro\u0161lo. Malo dugo, ali \u0161to se mo\u017ee. Sestrice moja, kako mi lijepo izgleda\u0161. Zar ne, dru\u017ee stari?<\/p>\n

MILAN BEGOVI\u0106: Greta je jedna od na\u0161ih najboljih glumica. A da tek \u010dujete njezin zvonki glas – bo\u017eanstveno!\u00a0(ispod stola se dodiruju nogama)<\/em><\/p>\n

GRETA KRAUS-ARANICKI: Gospodine ravnatelj, pretjerujete.<\/p>\n

MILAN BEGOVI\u0106: Kako vam je sestra skromna!\u00a0 Nego, \u0161to ima u Americi?\u00a0 Kakve su tamo glumice?<\/p>\n

(Greta na to povla\u010di noge u stranu)<\/em><\/p>\n

FILIP KRAUS: Well, dru\u017ee stari, nije lo\u0161e. Tamo vam je jako popularno cabaret, znate.<\/p>\n

MILAN BEGOVI\u0106: Da, da. I ovdje tako\u0111er. Ali mislim na one prave, istinske umjetnice.<\/p>\n

FILIP KRAUS: O, they’re funny. Puno piju, kartaju, ple\u0161u bo\u017eanstveno . E, a da vi samo \u010dujete taj jazz…\u00a0(pjeva jazz melodiju i ple\u0161e do kreveta, spoti\u010de se i pada na krevet)<\/em><\/p>\n

Oprostite, malo sam se zanio. Nego, sister my dear, ima\u0161 li \u0161togod za popiti? Znate, tamo u Amerika ta me prohibicija ubija. Trebam whiskey, skotch – bilo \u0161to.<\/p>\n

GRETA KRAUS-ARANICKI: Imam rakije. Doma\u0107u travaricu iz Osijeka.\u00a0\u00a0(odlazi po rakiju)<\/em><\/p>\n

FILIP KRAUS: Nego, dru\u017ee stari, rekao si da si pisac. Jesi li ikada bio u, kako se ono re\u010de…crisis?<\/p>\n

MILAN BEGOVI\u0106: Crisis? Mislite u kreativnim krizama? Kako da ne!<\/p>\n

FILIP KRAUS: Vidi\u0161, ja sam tra\u017eio inspiracija, ne\u0161to da me potegne, nadahne. Hodao sam po tim partijima, upoznavao svakakve \u017eene i mu\u0161karce. Neke su bile vra\u0161ki hot, if you know what I mean! Sve su mi se bacale pred noga…sve sam …you know what…ali…nije to bilo to…pili smo yeah…party, party, party… a moja glava…empty. You know, potpuno empty.<\/p>\n

MILAN BEGOVI\u0106:\u00a0 O da, dobro to razumijem.<\/p>\n

FILIP KRAUS: Yeah…vidi\u0161…i onda…na jednom takvom partiju, upoznam njega – Francisa Scotta Fitzgeralda. I on mi dala svoj novi roman – The Great Gatsby. Wow!\u00a0 What a world! What a wonderful world! Po\u010deli su mi se otvarati svjetovi – ljubavi, \u017eene, iluzije, mo\u0107 novca… I po\u010dnem pisati.<\/p>\n

Koji sjajan \u010dovjek! Ali to nitko tamo ne razumije! Nitko ni\u0161ta lijepo nije napisao.\u00a0 Ja to ne razumijem! Ja to ne mogu razumjeti – ta kritika, ti kriti\u010dari…ta…ta…prokleta gamad!<\/p>\n

(ulazi Greta)<\/em><\/p>\n

GRETA KRAUS-ARANICKI: Evo, rakijice.<\/p>\n

FILIP KRAUS: Oprostite, malo sam se uzrujao.<\/p>\n

MILAN BEGOVI\u0106: Za na\u0161u Gretu – istinsku umjetnicu!<\/p>\n

FILIP KRAUS: Za Gretu!<\/p>\n

(nazdravljaju)<\/em><\/p>\n

FILIP KRAUS : Tako plovimo dalje, kao \u010damci protiv matice, bez prestanka no\u0161eni u pro\u0161lost. Koja genijalna re\u010denica…<\/p>\n

MILAN BEGOVI\u0106: Gatsby?<\/p>\n

FILIP KRAUS\u00a0(potvrdno kima glavom)<\/em>: A nitko ne razumije…Koja tragedija!<\/p>\n

MILAN BEGOVI\u0106: Najgore je piscu koji je neshva\u0107en. I sam sam to iskusio. Nazvali su moje pjesme bolesnom lirikom. Zamislite! No, ne valja se na to obazirati. Ljudi ne razumiju nas, istinske umjetnike. Mogu li posuditi tog va\u0161eg Gatsbyja? Silno ste me zainteresirali.<\/p>\n

FILIP KRAUS: Samo daj, dru\u017ee stari.\u00a0(on ustaje po knjigu i sudara se s Ru\u017eom koja nosi kola\u010de)<\/em><\/p>\n

GRETA KRAUS -ARANICKI:\u00a0 Filipe, ovo je Ru\u017ea, zna\u0161 moja \u0161ogorica. Pisala sam ti o njoj.<\/p>\n

FILIP KRAUS: O, yeah. Drago mi je.\u00a0(Ru\u017ea ga pozdravlja kiselim osmjehom)<\/em><\/p>\n

GRETA KRAUS-ARANICKI: Ru\u017ea ti je vrlo vrijedna. I fantasti\u010dna je kuharica. I…isto kao i ti…voli \u010ditati.<\/p>\n

FILIP KRAUS: O yeah. Ba\u0161 mi je drago. Nego, Ru\u017ea, ti ima\u0161 k\u0107er? Gdje je mala?<\/p>\n

RU\u017dA: U \u0161koli.<\/p>\n

FILIP KRAUS\u00a0(uzima s bakinog kreveta staru lutku)<\/em>\u00a0O, yeah. Naravno. Donio sam joj ne\u0161to. Sigurno \u0107e joj se svidjeti.<\/p>\n

RU\u017dA\u00a0(kiselim osmjehom)<\/em>: Puno hvala. Niste trebali.<\/p>\n

FILIP KRAUS: Ma sitnica. Da imam vi\u0161e money, kupio bi vam ne\u0161to \u0161to me u Amerika potpuno odu\u0161evljava – zove se radio! To vam je stvar\u010dica kroz koju se \u010duje glazba, ali i razne druge stvari.<\/p>\n

GRETA KRAUS-ARANICKI: Znamo Filipe, znamo \u0161to je radio.<\/p>\n

MILAN BEGOVI\u0106\u00a0(imitira Bo\u017eenu Begovi\u0107)<\/em>: “Halo, halo, ovdje Radio Zagreb”, tako se pro\u0161le godine iz te spravice \u010duo bo\u017eanstveni glas na\u0161e Bo\u017eenice…eh… ali koliko ga ljudi ima…pedesetak, ne vi\u0161e.<\/p>\n

(Ru\u017ea odlazi)<\/em><\/p>\n

GRETA KRAUS -ARANICKI: Ma pustite te novotarije! \u0160to \u0107e nam to! Treba slu\u0161ati \u017eivu rije\u010d u kazali\u0161tu, a ne tu preko nekih strojeva. Nego, Filipe \u0161to misli\u0161 o na\u0161oj Ru\u017ei?<\/p>\n

FILIP KRAUS: Ru\u017ei? Aha Rose. \u0160to da mislim?<\/p>\n

GRETA KRAUS-ARANICKI: Pa je li ti lijepa?<\/p>\n

FILIP KRAUS: Lijepa? Yeah, it’s ok. Nice.<\/p>\n

GRETA KRAUS-ARANICKI: Pa, bi li je poveo sa sobom?<\/p>\n

FILIP KRAUS: What? Kako to misli\u0161? Ja imam svoju Phoebe.\u00a0(obra\u0107a se Begovi\u0107u)<\/em>\u00a0Dru\u017ee stari, da vidi\u0161 kakva je mala zvjerka!<\/p>\n

MILAN BEGOVI\u0106: Uf, da, mogu zamisliti. Nego, ja sam se ve\u0107 previ\u0161e kod vas zadr\u017eao, a vi ste sigurno i umorni.\u00a0(ljubi ruke Greti)<\/em>\u00a0Greta, vidimo se sutra na probi.<\/p>\n

GRETA KRAUS-ARANICKI\u00a0(bjesna je na Filipa, pa je usiljeno pristojna prema Begovi\u0107u)<\/em>: Naravno, gospodine ravnatelj. Hvala Vam \u0161to ste me posjetili.<\/p>\n

MILAN BEGOVI\u0106\u00a0(rukuje se s Filipom)<\/em>: Filipe, silno mi je drago da sam Vas upoznao.<\/p>\n

FILIP KRAUS: I meni, dru\u017ee stari. I meni. \u010cekaj, \u010dekaj, evo Gatsbyja – kad pro\u010dita\u0161, javi mi \u0161to misli\u0161!<\/p>\n

MILAN BEGOVI\u0106: Svakako, svakako!\u00a0(uzima knjigu i odlazi)<\/em><\/p>\n

GRETA KRAUS-ARANICKI\u00a0(bijesno)<\/em>: Ja tebe ni\u0161ta ne razumijem!\u00a0(opona\u0161a ga)<\/em>\u00a0Meni je ovo, meni je ono…ja sam ovo…ja sam ono…<\/p>\n

Pa otkako si do\u0161ao, samo slu\u0161amo o tebi. Ru\u017eu nisi ni pogledao kako treba, mene nisi ni pitao:”Draga sestro, kako si? Treba li ti mo\u017eda novaca?” A treba mi! Nas je ovdje \u010detvero! \u010cetvero! Ru\u017ea ne radi. I ba\u0161 bi mogla…oti\u0107i\u00a0 s tobom. I ba\u0161 bi mi mogao ne\u0161to i dati…je li…vratiti bar malo imetka od bake.<\/p>\n

FILIP KRAUS: What? O \u010demu ti to pri\u010da\u0161? Kakvog imetka? Pa baka je meni dala novac, ne tebi. Uostalom, ja vi\u0161e nemam money.<\/p>\n

GRETA KRAUS-ARANICKI: Kako nema\u0161? Razme\u0107e\u0161 se tu partijima, glamurom, \u0161ampanjcima…Napisao si i da auto vozi\u0161. Pa kako onda nema\u0161?!<\/p>\n

FILIP KRAUS: Yeah, my dear. \u017divot u Amerika je skup…osobito na visokoj nozi…ako \u017eeli\u0161 biti dio teama, mora\u0161 imati…a osim toga, moja Phoebe ti je jako lijepa…ali i jako skupa, zna\u0161.<\/p>\n

GRETA KRAUS-ARANICKI: A ja? Ja sam glumica. I ja bi trebala imati novaca za partije, haljine… a nemam ni\u0161ta. I ja isto trebam.<\/p>\n

FILIP KRAUS: Zna\u0161, sister, ostavimo te\u0161ke\u00a0 teme za sutra. I’m so tired. Good night!\u00a0(odlazi)<\/em><\/p>\n

GRETA KRAUS-ARANICKI : \u0160krtac!<\/p>\n

 <\/p>\n

(Praunuci se vra\u0107aju do bake Nere, ona nastavlja pripovijedati.)<\/em><\/p>\n

BAKA NERA: Ujak Filip je oti\u0161ao i nikada nije saznao da je postao glavni junak u novoj drami stri\u010deka Milana –\u00a0 Amerikanska jahta u splitskoj luci. E, \u010dudan je taj \u017eivot!<\/p>\n

A zakaj vam ja sve to pripovedam? E, pa\u00a0 vidite, moja vam se mamica taj dan tak jako naljutila na tetu Gretu, spakirala je na\u0161e stvari, do\u0161la po mene u \u0161kolu i mi smo ponovno zavr\u0161ile na ulici. Gospon Milan nam je za prvo vreme dao sobicu u kazali\u0161tu, a mama je uskoro na\u0161la zaposlenje u jednom du\u0107anu i sobicu za nas dvije pored du\u0107ana.\u00a0(stanka, okre\u0107e list albuma)<\/em><\/p>\n

A, evo ga! Pitali ste me kak sam upoznala dedu. Poglete, kak je bil zgodan.\u00a0(pokazuje im fotografiju)<\/em>\u00a0To vam je bilo 1937. Imala sam dvadeset godina i radila sam u kazali\u0161tu.<\/p>\n

 <\/p>\n

(Igru preuzimaju\u00a0 Juraj, Laura, Pia, Petra, Katarina i Tomislav. )<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

IRMA MA\u010cEK: I vidite, onda sam mislila da kad ona padne na koljena, da me netko polije s vodom, onako da se vidi kako sam sva uplakana.<\/p>\n

BRANKO GAVELLA: Gledaj, dijete drago…Svaki glumac treba zra\u010diti, zra\u010diti.Vidi\u0161, direktno glumac ne mo\u017ee djelovati na publiku, ali on djeluje na publiku djeluju\u0107i na svog partnera. Razme\u0161?<\/p>\n

Dakle, tvoj je partner gore. Moli\u0161 ga za pomo\u0107. Ajde, da vidim \u0161to si zapamtila.<\/p>\n

IRMA MA\u010cEK\u00a0(klekne i ra\u0161iri ruke, karikira)<\/em>: Moooolim te! Molim te!<\/p>\n

BRANKO GAVELLA: Ne, ne, ne…ne tako! Ra\u0161iri ruke…osjeti to..organski.<\/p>\n

(Irma ponavlja na isti na\u010din.)<\/em><\/p>\n

BRANKO GAVELLA: Nije dobro. Nije dobro! Mora i\u0107i iz tebe, mora\u0161 zra\u010diti! Razme\u0161? Gledaj, pozornica ti je duhovni prostor. To je prostor koji odjekuje prazninom na na\u0161e male svakodnevne doga\u0111aje i sudbine…Osjeti to! Ra\u0161iri se!<\/p>\n

IRMA MA\u010cEK: Ja\u00a0 uop\u0107e ne razumijem \u0161to vi \u017eelite od mene. Vama nikada ni\u0161ta nije dobro.\u00a0 A vidite, ja taj lik uop\u0107e ne zami\u0161ljam tako…Ba\u0161 sam vam mislila predlo\u017eiti…(prekida je Bela Krle\u017ea)<\/em><\/p>\n

BELA KRLE\u017dA:\u00a0(Irmi)<\/em>\u00a0Mila moja, ne trudi se. Mislim da ti jednostavno ova uloga nije legla.\u00a0\u00a0(Gavelli)<\/em>\u00a0Branko, ne mo\u017ee ona igrati u Fricovom komadu – \u010dak ni tu jadnu prosjakinju. Jednostavno nije tip za to. Ti zna\u0161 kakvi tipovi dolaze u obzir, a i iskreno, mala mi uop\u0107e nije simpati\u010dna.<\/p>\n

IRMA MA\u010cEK\u00a0(ljutito)<\/em>: A ti si kao simpati\u010dna!\u00a0(odlazi)<\/em><\/p>\n

BELA KRLE\u017dA: Gle, jo\u0161 je i bezobrazna.<\/p>\n

BRANKO GAVELLA: Ma mala ima ono ne\u0161to. Mogla bi.<\/p>\n

BELA KRLE\u017dA: Branko, daj se zbroji. \u0160to to ona ima? Daj molim te. Ove su mlade, \u0161to bi htjele biti glumice, najbolje. Imaju neke svoje ideje, ni\u0161ta ne slu\u0161aju, misle da su bolje od nas. Grozota!<\/p>\n

BRANKO GAVELLA: Opet kasni\u0161.<\/p>\n

BELA KRLE\u017dA: Oprosti, mili. Ma dobila sam pismo od Frica. Zamisli, toliko je bio nezadovoljan re\u017eijom, da \u0107e sad na kraju on sam re\u017eirati. Iskreno, mislim da ti to on ne mo\u017ee. Zna\u0161 kako je \u017eiv\u010dan.<\/p>\n

BRANKO GAVELLA: Ne zna on \u0161to to zna\u010di natezati se s tehni\u010darima, scencima…On misli da je kazali\u0161te samo njegova rije\u010d i glumac. Da bar!<\/p>\n

BELA KRLE\u017dA: Ali tu je stvar i vremena i novca. Ostaje jo\u0161 mjesec dana du\u017ee. A ti zna\u0161 \u0161to zna\u010di \u017eivjeti u Beogradu – pa to \u0107e ga sve ko\u0161tati najmanje 15 000 dinara.<\/p>\n

BRANKO GAVELLA: 15 000?\u00a0 Za Ledu ne bih riskirao te novce. Nego, jesi nau\u010dila tekst?<\/p>\n

BELA KRLE\u017dA: A onda i ona nepodno\u0161ljiva, kako se ono zove, Markovac mislim. Pa ta samo izaziva skandale.<\/p>\n

BRANKO GAVELLA: Ajde, odi na svoju poziciju.<\/p>\n

BELA KRLE\u017dA: A ti zna\u0161 da on ima i i\u0161ijas. S takvim i\u0161ijasom biti na probama u onom hladnom parteru, pa to je stra\u0161no! Za \u0161to? Mo\u017ee zaraditi najvi\u0161e 3000 dinara.<\/p>\n

BRANKO GAVELLA\u00a0(nervozno)<\/em>: Da, da…idemo sada. Vrijeme nam leti, a mene de\u010dki \u010dekaju u Kvaku.<\/p>\n

BELA KRLE\u017dA: U Kvaku? Pa \u010dekaj, ve\u010deras Anka priprema svoj koncert i poslije toga ples. Obe\u0107ao si da \u0107e\u0161 mi praviti dru\u0161tvo.<\/p>\n

BRANKO GAVELLA: Oprosti. Ne mogu. Obe\u0107ao sam Falleru da \u0107u do\u0107i. Moram kona\u010dno vidjeti tog njihovog kvaka\u010dkog Otella.<\/p>\n

BELA KRLE\u017dA: Pa ne mo\u017ee\u0161 mi to raditi! Meni treba savjet. Treba mi pomo\u0107. Kako da Fric shvati da se vodi u propast? Pa ovi izba\u010deni glumci i redatelj \u0107e ga razapeti. Ne..ne…ti mora\u0161 sa mnom Anki. Trebam se smiriti.<\/p>\n

BRANKO GAVELLA: Bela du\u0161o, molim te, nemamo vremena. Krenimo s probom.<\/p>\n

BELA KRLE\u017dA: Gdje mi je bunda? Gdje mi je bunda? Ona mala divljaku\u0161a mi ju je sigurno uzela. Ove mlade \u0161to nam se tu vucaraju su nepodno\u0161ljive!<\/p>\n

BRANKO GAVELLA: Kreni bez bunde. Samo kreni.<\/p>\n

BELA KRLE\u017dA: Kako da krenem bez bunde? Pa moj se cijeli lik temelji na toj bundi!<\/p>\n

BRANKO GAVELLA: Slu\u0161aj, podloga umjetni\u010dkom djelu je iskrenost do\u017eivljaja. Do\u017eivljaj, a ne prokleta bunda!<\/p>\n

BELA KRLE\u017dA: No, o \u010demu ja drugom pri\u010dam?\u00a0(tek sad ugleda Neru)<\/em>\u00a0\u0160to ona radi ovdje? Ti zna\u0161 da ja ne volim suvi\u0161ne na svojim probama!<\/p>\n

BRANKO GAVELLA: To je Nera. Na\u0161a \u0161apta\u010dica. Zna\u0161 i sama da uvijek zaboravi\u0161 tekst.<\/p>\n

BELA KRLE\u017dA: Ja? Nikada! \u0160to ti pada na pamet! Mislim Branko, ja sam sad stvarno previ\u0161e uzrujana da i\u0161ta radim. Prvo Fric…onda ta bunda…sad i ova mala…mislim \u0161to je previ\u0161e, previ\u0161e je!\u00a0(odlazi)<\/em><\/p>\n

BRANKO GAVELLA: Tako je. \u0160to je previ\u0161e, previ\u0161e je. Odoh ja u Kvak. Gospo\u0111ice Nera, vidimo se sutra.\u00a0(odlazi)<\/em><\/p>\n

(ulaze mlade glumice Irma Ma\u010dek i Katarina Horvat)<\/em><\/p>\n

IRMA MA\u010cEK:\u00a0(bijesno imitira Belu)<\/em>: ” \u0160to je previ\u0161e, previ\u0161e je. Gdje je moja bunda.”<\/p>\n

KATARINA HORVAT\u00a0(smije se i opona\u0161a Belu)<\/em>: “Ja sam previ\u0161e uzrujana. Gledajte me kako sam jadna jer mog Frica nema…nitko mi ne poklanja pa\u017enju.”<\/p>\n

IRMA MA\u010cEK: Ne mogu je podnijeti! Upropastila mi je probu ! Ba\u0161 sam mu htjela iznijeti svoje ideje, pokazati mu kako sam dobro napravila ulogu i …<\/p>\n

NERA: Jel ga se boji\u0161?<\/p>\n

IRMA MA\u010cEK: Koga?<\/p>\n

NERA: Pa Gavelle.<\/p>\n

IRMA MA\u010cEK: Onako…mo\u017eda malo. Htjela bih da me uo\u010di, da prepozna moj talent. Ne ku\u017eim kako to do sada jo\u0161 nije vidio.<\/p>\n

KATARINA HORVAT: Pa naravno da nije, kad je slijep! Neke zvijezde previ\u0161e sjaje!\u00a0(pogleda prema Nerinim papirima i vidi nacrtana srca)<\/em>\u00a0Heeeej, a za koga su ova srca?<\/p>\n

NERA: Pa…ovaj…ma nije bitno.<\/p>\n

IRMA MA\u010cEK: Gle, kako se zacrvenila!<\/p>\n

KATARINA HORVAT: Nera, pa ti si se zaljubila! Daj, reci u koga?<\/p>\n

NERA: Ne znam…ne znam kako se zove.<\/p>\n

KATARINA HORVAT: Kak ne zna\u0161?<\/p>\n

IRMA MA\u010cEK: Pa gdje si ga vidjela?<\/p>\n

NERA: Do\u0161ao je tu. Sat vremena prije tvoje probe. Razgovarao je s Brankom. Novinar je.<\/p>\n

KATARINA I IRMA: Novinar?<\/p>\n

FRANJO FU\u010cEK: Oprostite, moje dame, \u0161to vas smetam, trebao bih doktora Gavellu.<\/p>\n

IRMA MA\u010cEK: O, on vam je upravo oti\u0161ao. A vi ste?<\/p>\n

FRANJO FU\u010cEK: Oprostite, ba\u0161 sam nepristojan. Ja sam Franjo Fu\u010dek. Ljubim ruke.<\/p>\n

KATARINA HORVAT: A za\u0161to trebate gospodina Gavellu?<\/p>\n

FRANJO FU\u010cEK: Dogovorili smo se za intervju. Ja sam novinar, znate.<\/p>\n

IRMA MA\u010cEK: Novinar, velite. Redatelj je upravo oti\u0161ao, ali vi biste mogli napraviti intervju s nama. Mi smo vam, znate, mlade, uskoro vrlo uspje\u0161ne glumice.<\/p>\n

FRANJO FU\u010cEK: O, drago mi je. Pa, vidite, nisam planirao. Ali, dobra ideja.<\/p>\n

KATARINA HORVAT\u00a0(gura Neru u prvi plan)<\/em>\u00a0: Imam vam ja jo\u0161 bolju ideju. Na\u0161a Nera vam zna mnogo vrlo zanimljivih pri\u010da o na\u0161im uspje\u0161nim \u017eenama. O njima svakako treba vi\u0161e pisati. A nas dvije vas sada moramo pozdraviti jer \u017eurimo na zabavu kod Anke Gvozdanovi\u0107. Zar ne, Irma?<\/p>\n

IRMA MA\u010cEK: O, da, da. Svakako. Nera \u0107e vam dati materijala za mnogo \u010dlanaka. Lijep pozdrav, gospodine Franjo.\u00a0(odlaze)<\/em><\/p>\n

FRANJO FU\u010cEK: Ljubim ruke, moje dame.<\/p>\n

NERA: Pa da. Kad ste ve\u0107 tu, mogla bih vam primjerice ispri\u010dati pri\u010du o Anki Barbot Kri\u017eman. Genijalna pijanistica! A zamislite, nikada nije mogla ostvariti karijeru koju je dosegnuo njezin brat. Samo zato \u0161to je \u017eena!\u00a0 Franjo je u Berlinu postao koncertnim majstorom, a Anka jedna od najuglednijih u\u010diteljica Hrvatskog glazbenog zavoda.<\/p>\n

FRANJO FU\u010cEK: Pa dobro…i to je ne\u0161to.<\/p>\n

NERA: Razmi\u0161ljate kao svaki mu\u0161karac. \u017dena se nikad ne smije buniti, ne smije tra\u017eiti vi\u0161e! A molit \u0107u lijepo, za\u0161to ne? Za\u0161to mi ne bismo mogle biti poput vas?<\/p>\n

FRANJO FU\u010cEK: Pa…<\/p>\n

NERA: Nema pa…Dosta mi je tog pa!<\/p>\n

FRANJO FU\u010cEK: Ne, ne, nisam ni\u0161ta lo\u0161e mislio. Ho\u0107u re\u0107i, mislio sam re\u0107i da mislim kao i vi. Ja sam na va\u0161oj strani. Ba\u0161 ste me zainteresirali za \u017eensku stranu Zagreba. Sigurno \u0107u o tome pisati. Nego, va\u0161e su prijateljice oti\u0161le na zabavu kod Anke Gvozdanovi\u0107. Kako je tamo?<\/p>\n

NERA: Prekrasno! O tome biste isto mogli pisati. Ho\u0107ete sa mnom?<\/p>\n

FRANJO FU\u010cEK: Ako nije problem, rado bih vam se pridru\u017eio.<\/p>\n

NERA: Naravno da nije. Krenimo.\u00a0(primi Franju pod ruku i odlaze)<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

(Vra\u0107aju se do bake Nere koja nastavlja pripovijedati.)<\/em><\/p>\n

BAKA NERA: I tak smo oti\u0161li na zabavu kod Anke, plesali celu no\u0107…uf, kak je bilo lepo…A zatim smo se nalazili u Kazali\u0161noj kavani svaki dan…Poslije toga smo se znali \u0161etati Zrinjevcem…i tak… na kraju smo se i o\u017eenili.<\/p>\n

(okre\u0107e stranicu albuma)<\/em><\/p>\n

Eh…a onda je do\u0161ao rat…i …glad…ah…bolje se toga ni ne se\u010dati…<\/p>\n

(okre\u0107e stranicu albuma)<\/em><\/p>\n

A, evo ga! 4.6. 1947. na moj trideseti ro\u0111endan rodila se tvoja baka\u00a0(pokazuje jednoj praunuci)<\/em>\u00a0i tvoj djed\u00a0(pokazuje jednom praunuku)<\/em>.\u00a0 To mi je bio najbolniji, ali i najljep\u0161i ro\u0111endanski poklon.<\/p>\n

A deset godina nakon toga, do\u0161ao mi je i poklon iz \u0161kole u kojoj sam radila kao nastavnica hrvatsko – srpskog jezika.<\/p>\n

(Praunuci ponovno nastavljaju igru.)<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

NERA: Franjo, Franjo! Zamisli, stavili su me na listu \u010dekanja za nove stanove kaj se grade preko rijeke! Kona\u010dno \u0107emo imati stan kakav zaslu\u017eujemo!<\/p>\n

FRANJO: Molim? Stan preko bare? Zaboravi! Pa tamo je \u0161takornjak! Kaj bumo \u017eiveli sa \u0161takorima?<\/p>\n

NERA: Jesi ti videl kak to lepo zgleda? Odavno ti to nije onak kak je bilo – nema vi\u0161e potleu\u0161ica, nema vi\u0161e ni korova. Pa gde ti \u017eivi\u0161?! Holjevac nam ve\u0107 pet godina gradi mesto za stanovanje.<\/p>\n

FRANJO: Nama? Nama sigurno ne! Ja tam ne idem i to\u010dka. Meni je tu sasvim lepo.<\/p>\n

NERA: Kaj, nas \u010detvero u jednoj sobici?! Da, ba\u0161 nam je lepo…i jo\u0161 moja mama u drugoj…E pa vidi\u0161, ja vi\u0161e tak ne mrem! Ne mrem. Meni treba zraka! Treba mi prostora. Ho\u0107u biti tam, udisati onaj predivan zrak…gledati u rijeku.<\/p>\n

FRANJO: Kaj ima tamo neka birtija? Nema! Dakle, ne idemo.<\/p>\n

NERA: Jasno. Tebi je sve u birtijama. Pa, ionak si vi\u0161e u birtiji, nego na poslu! Uostalom, vjerujem da bu i one skoro osvanule. Joj, to bu tak lepo…ba\u0161 se veselim. Nadam se da bumo dobili neki lepi, veliki stan.<\/p>\n

FRANJO: Da…super. Jo\u0161 nek bude visok kak ona grdosija na Trgu, pa da odmah mogu sko\u010diti sa zadnjeg kata da to ne gledam.<\/p>\n

NERA: Koja grdosija?<\/p>\n

FRANJO: Pa kaj nisi \u010dula? Sve novine bruje o tome danima.<\/p>\n

NERA: Je, kad ja stignem \u010ditati novine. No, o \u010demu se radi?<\/p>\n

(dolazi\u00a0 k\u0107er Mirjana)<\/em><\/p>\n

MIRJANA: Mama, tata boook! Joj, vidla sam kaj delaju na Trgu?<\/p>\n

NERA: Kak si to vidla? Kaj nisi bila u \u0161koli?<\/p>\n

MIRJANA: Joj mama, bila sam. Ali poslije \u0161kole i\u0161la sam u PIK. Zna\u0161 da ponedjeljkom\u00a0 imam glumu. Vra\u0107ali smo se s tetom Bo\u017eenom doma i vidjeli pravu gungulu…<\/p>\n

(svi praunuci dolaze na scenu i glume gra\u0111ane)<\/em><\/p>\n

GRA\u0110ANIN 1: Ovo je stra\u0161no! Prestra\u0161no kaj nam delaju od Zagreba!<\/p>\n

GRA\u0110ANKA 1: Pa ne bu valjda to bilo tako visoko?!<\/p>\n

GRA\u0110ANIN 2: Gospo\u0111o, to vam je sad u modi – svuda u svijetu ni\u010du visoke zgrade.<\/p>\n

GRA\u0110ANKA 2: Pa kaj nisu dosta 4 kata, ajde pet…ali, kol’ko su ono rekli da ih bude?<\/p>\n

GRA\u0110ANIN 2: \u0160esnaest gospo\u0111o.\u00a0 Bit \u0107e to najvi\u0161a zgrada u cijeloj Jugoslaviji. A mo\u017eda \u010dak i \u0161ire. Vidite kako smo napredni.<\/p>\n

GRA\u0110ANIN 3: Ma kaj smo napredni! Taj Holjevac stvarno nema pametnijeg posla! Ho\u0107e od Zagreba napraviti New York. Kaj god!<\/p>\n

GRA\u0110ANIN 2: Gospon dragi, kak vi pojma nemate! Ovaj neboder grade na\u0161i najbolji arhitekti i uvjeren sam da \u0107e dati najbolje od sebe.<\/p>\n

GRA\u0110ANKA 3: Ja sam uvjerena da propadamo. Ste \u010duli da su nam i Velesajam pomakli? Tam prek Save. A sad jo\u0161 i ovo!<\/p>\n

GRA\u0110ANKA 4: Joooj, a kol’ko bumo dugo morali slu\u0161ati ovo drndanje? Jel vi znate da oni i no\u0107u rade? Ne daju po\u0161tenom svetu ni spavati! To su sve sami norci i bedarije!<\/p>\n

POJEDINI GRA\u0110ANI: Prav velite! Norci i bedarije.<\/p>\n

(odlaze baki)<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

MIRJANA: Sami norci i bedarije.<\/p>\n

FRANJO:\u00a0 Potpuno se sla\u017eem s tom \u017eenom. Bolje da se tim novcem izgradio jo\u0161 koji vrti\u0107 ili \u0161kola. Pa mi imamo sve vi\u0161e u\u010denika, a \u0161kola je sve manje.<\/p>\n

NERA: Za sada. Ali preko Save, kamo \u0107emo uskoro oti\u0107i, bit \u0107e i vrti\u0107a i \u0161kola i birtija i svega kaj vam srce za\u017eeli.<\/p>\n

MIRJANA: Kakve Save? O \u010demu ti to pri\u010da\u0161?<\/p>\n

NERA: Mirjanice, zlato, selimo se. I to uskoro! Idemo prek Save u one predivne nove zgrade.<\/p>\n

MIRJANA: \u010cekaj, ti se \u0161ali\u0161? Pa ja ne idem iz ovog kvarta nikada! Si \u010dula?! Kak bum na glumu, ak \u0107u \u017eivjeti tak daleko…u selendri nekoj.<\/p>\n

NERA: Ma du\u0161o, kakva selendra. Pa to ti je isto Zagreb!<\/p>\n

MIRJANA: Je, mo\u0161 misliti…e ja u takvom Zagrebu ne \u017eelim \u017eivjeti. Ho\u0107u ostati tu i to\u010dka. Kaj nam fali ovdje?<\/p>\n

NERA: Pa tebi recimo fali soba. I bratu ti fali soba. A meni definitivno fali soba!<\/p>\n

MIRJANA: Tata, daj je urazumi! Ne\u0107e\u0161 valjda pristati na to?<\/p>\n

NERA: Gledajte, vi nemate kaj pristati ili ne. \u0160kola mi je taj stan dodijelila i ja ga ne mislim sam tak pustiti i to\u010dka!<\/p>\n

MIRJANA: Dobro, onda ti odi sama, a tata, Brankec, baka i ja ostajemo tu…i to\u010dka!<\/p>\n

NERA: Mirjana, kak se ti to razgovara\u0161? Idemo – u sobu!<\/p>\n

MIRJANA: Nije fer! Sad sam ja kriva za ne\u0161to \u0161to si ti zaribala!<\/p>\n

NERA: Franjo, kaj sjedi\u0161 tu i \u0161uti\u0161? Pa u\u010dini ne\u0161to! Ne mo\u017ee se tak razgovarati s roditeljima.<\/p>\n

FRANJO\u00a0(blago)<\/em>: Tako je. Mirjana du\u0161o, ne mo\u017ee\u0161 tako razgovarati s mamom. Odi u sobu i ne pojavljuj se,\u00a0(\u0161apne joj)<\/em>\u00a0dok se mama ne ohladi.\u00a0(Mirjana oraspolo\u017eena odlazi)<\/em><\/p>\n

NERA: Zna\u0161 Franjo, ja tebe uop\u0107e ne razmem. Ti si kao neki novinar. Morao bi imati napredne misli, misliti na budu\u0107nost – svoje dece prije svega. Kaj se dogodilo s onim Francekom iz Kazali\u0161ne kavane koji je s odu\u0161evljenjem slu\u0161ao moje pri\u010de o naprednim \u017eenama, s kojim sam satima razgovarala o filozofiji, knji\u017eevnosti.\u00a0(uzdahne)<\/em>\u00a0Mi se selimo i to\u010dka.<\/p>\n

 <\/p>\n

FRANJO: Ak ti tak veli\u0161, onda bu tak i bilo. A ja ti sad idem.<\/p>\n

NERA: Kaj opet u birtiju?<\/p>\n

FRANJO: Da. Al onu na Trgu.<\/p>\n

NERA: Onu skupu?<\/p>\n

FRANJO: Da, du\u0161o. Danas je veliki dan – gledat \u0107emo tekmu na televiziji! Zamisli – izravno iz Maksimira! \u017divjela tehnologija!<\/p>\n

NERA: Aha, sad je odjednom tehnologija dobra.<\/p>\n

FRANJO: Pozval bi te s nama, ali…ali, to se tebi ne bi svi\u0111alo. A i sigurno ne bumo na\u0161li mjesto za sjedenje. A i tam su ti sami mu\u0161ki, zna\u0161.\u00a0(daje joj poljubac u obraz i odlazi)<\/em><\/p>\n

NERA: Nemoj mi samo re\u0107i mu\u0161ki sport. Nemam ja vremena za te gluposti! Sam da zna\u0161 – televizija u moju ku\u0107u nikad ne\u0107e u\u0107i!\u00a0(poziva ga)<\/em>\u00a0Franjo! Franjo!<\/p>\n

Ve\u0107 si oti\u0161el. A htela sam ti re\u0107i da sam…trudna. Trudna i sama.<\/p>\n

 <\/p>\n

(Baka Nera ponovno pripovijeda, a igra se nastavlja.)<\/em><\/p>\n

BAKA NERA: Televizija je ipak u\u0161la u na\u0161u ku\u0107u – i to skoro deset godina poslije. I nijedna se tekma nije propu\u0161tala.<\/p>\n

(Ulazi Franjo s prijateljima na scenu. Navijaju.)<\/em><\/p>\n

FRANJO: Ajmo de\u010dki! Ajde!<\/p>\n

MIRKO: Ak ti misli\u0161 da \u0107e pobijediti Engleze, stvarno si lud!<\/p>\n

\u017dELJKO I JURAJ: Idemoooooo!<\/p>\n

MIRKO: Ajde \u0160kori\u0107u, br\u017ee tr\u010di!<\/p>\n

\u017dELJKO: E mali, mali, tko je tebe u nogomet poslao?!<\/p>\n

JURAJ: Kak se zove ova \u010detvorka?<\/p>\n

FRANJO: To je Ramljak!<\/p>\n

SVI: Toooo!!!! Goooool! \u010cer\u010dek, majstore!<\/p>\n

(baka Ru\u017ea sjedi za stolom sa susjedom Mirom i Nerinom prijateljicom Ljiljanom)<\/em><\/p>\n

LJILJANA: Baka, a gdje je Nera?<\/p>\n

RU\u017dA: Joj, drago dete, ne bi znala. Ona ti furt dela. Ujutro je u \u0161koli, onda dr\u017ei instrukcije, onda opet nekam tr\u010di. Po cele dane je nema. Otkako smo se preselili prek Save, nikoga nikada nema doma.<\/p>\n

MIRA: Pravo veli\u0161, Ru\u017eice moja. Ovi mladi nikad nisu doma.\u00a0 U moje vrime nije tako bilo – cure su trebale biti ku\u0161 i u ku\u0107i. Zna\u0161 kako se doli kod mene ka\u017ee:” Sjedi ku\u0107o kraj kamina, o teb nema zla spomina.” A gle ih sad!<\/p>\n

RU\u017dA: Miro, Miro nemoj tak. Gde bi nas dovelo to tvoje razmi\u0161ljanje? Vidi\u0161 kak je na\u0161a Milka aktivna. Treba pokazati da su \u017eene kak mu\u0161ki i u politici i u svemu.<\/p>\n

MIRA: Ah, jadna Milka. Valjda kad tako rano ostane\u0161 bez majke i ima\u0161 tako te\u017eak \u017eivot, nau\u010di\u0161 se i boriti. Nije to lako, Ru\u017eo moja. Nije.\u00a0(ustaje sa stola)<\/em>\u00a0Moram i\u0107 kuvat ru\u010dak, skoro \u0107e moji do\u0107 doma. Vidimo se.<\/p>\n

(Nera je u to vrijeme s prijateljicama. Vrlo je potresena.)<\/em><\/p>\n

LUCIJA: Ne razmem? Zakaj?<\/p>\n

DORA: A ti se isto svugde gura\u0161.<\/p>\n

NERA: Ne mogu. Ipak ja u\u010dim tu djecu ne\u010demu.<\/p>\n

LUCIJA: Jesi \u010dula da je i Krle\u017ea zbog toga maknut iz Komiteta.<\/p>\n

BOSILJKA: Svi su maknuti.<\/p>\n

DORA: Kaj nisi mogla dr\u017eati jezik za zubima?<\/p>\n

NERA: Ne, nisam. Jer da svi \u010dkome kak vi, sad bi sve bile doma\u0107ice s gomilom dece, vjerojatno nepismene. Kaj dobiva\u0161 \u0161utnjom? Ni\u0161. Stojim iza te Deklaracije i ne sramim se toga. Stojim iza svega kaj su ti na\u0161i veliki profesori tam napisali.<\/p>\n

BOSILJKA: Ba\u0161 su veliki! Si \u010dula da su svi izba\u010deni iz Saveza –\u00a0 i Mihali\u0107 i \u0160egedin i He\u0107imovi\u0107 – sve velike glave<\/p>\n

NERA: Ma fu\u010dka mi se za Savez! Kaj nam je taj Savez dal! Zna\u0161 kaj, mo\u017eda bolje da mi je dal otkaz, nego da pognute glave radim i \u0161utim.<\/p>\n

DORA: \u0160\u0161\u0161\u0161…\u010dkomi….misli na djecu.<\/p>\n

NERA: Misli na djecu, misli na djecu! Oni su ve\u0107 dovoljno odrasli da se mogu brinuti sami za sebe. Ak treba i\u0107i u re\u0161t, bum i\u0161la. S ponosom.<\/p>\n

DORA: Zna\u0161 kaj, mislim da je najbolje i za tebe i za mene da se neko vrijeme ne vi\u0111amo. Bumo na kavicu kad se sve malo sti\u0161a, mo\u017ee?\u00a0(poljubi je)<\/em>\u00a0Pamet u glavu.\u00a0(odlazi)<\/em><\/p>\n

BOSILJKA: I ja moram kuhati ve\u010deru…<\/p>\n

NERA: O, pa ti kuha\u0161? Otkad to?<\/p>\n

BOSILJKA: Pa, evo. Od nedavno. Nazvat \u0107u te kad se sve malo sti\u0161a.\u00a0(odlazi)<\/em><\/p>\n

PETRA: Ba\u0161 si luda! I ta tvoja Deklaracija je luda! \u0160ta vi svi ho\u0107ete? Kakvu bi vi ravnopravnost? Meni ni\u0161ta nije jasno. Samo znam da ti ne \u017eelim biti u ko\u017ei. Ne zovi me vi\u0161e. Ne \u017eelim zbog tvojih ludih ideja sebe i obitelj dovoditi u opasnost. Zdravo!\u00a0\u00a0(odlazi)<\/em><\/p>\n

(U Nerinoj ku\u0107i de\u010dki pjevaju i slave pobjedu Dinama nad engleskim klubom Leeds United. Nera ulazi u sobu i gasi televizor.)<\/em><\/p>\n

NERA\u00a0(prvo tiho, a onda sve glasnije)<\/em>: Van….svi van…jel me \u010dujete rekla sam vaaaan!<\/p>\n

FRANJO: Du\u0161o, \u0161to ti je?<\/p>\n

(Nera odlazi skinuti kaput.)<\/em><\/p>\n

JURAJ: Do\u0161la je \u017eena zmaj!<\/p>\n

MIRKO: Mene moja ne smije ni ru\u017eno pogledati. \u017denska mora znati gdje joj je mjesto.<\/p>\n

JURAJ: Je, sla\u017eem se.<\/p>\n

NERA: Jo\u0161 ste tu?! Ak se smjesta ne maknete, zovem policiju!<\/p>\n

FRANJO: Znate kaj de\u010dki, ajmo si mi vani negde spiti gemi\u0161tek i proslaviti kak spada!<\/p>\n

FRANJINI PRIJATELJI: Mo\u017ee!\u00a0 Idemo!\u00a0(de\u010dki izlaze i pjevaju Dinamo! Dinamo!)<\/em><\/p>\n

FRANJO\u00a0(Neri)<\/em>: A kad se vratim… ti i ja…ti i ja bumo jo\u0161… razgovarali…ne mre\u0161 me tak sramotiti pred de\u010dkima! To ti ne dopu\u0161tam.<\/p>\n

NERA: Daj Franjo, be\u017ei. Pusti me na miru.<\/p>\n

MIRJANA: Mama, pa pobjedili smo Engleze! Heeej! Pa danas je dan velikog slavlja! Ne smije\u0161 biti tak smrknuta!<\/p>\n

NERA: Mirjana, be\u017ei u sobu.<\/p>\n

LJILJANA: Jesi dobro?<\/p>\n

NERA: Rekla sam van svima. To vrijedi i za tebe.<\/p>\n

LJILJANA: Za\u0161to si takva? \u010cekala sam te tu dva sata. Mogla si mi javiti da ne dolazi\u0161. Tvoja me mama udavila s pri\u010dama o partiji.<\/p>\n

NERA: Bar si nekaj pametnoga \u010dula.<\/p>\n

LJILJANA\u00a0(ljutito)<\/em>: Bok! Baka Ru\u017ea, hvala vam \u0161to ste mi pravili dru\u0161tvo. Do vi\u0111enja!<\/p>\n

(izlazi)<\/em><\/p>\n

BAKA RU\u017dA\u00a0(Neri)<\/em>: Do\u0111i mila!\u00a0(Nera sjedne do bake Ru\u017ee, zagrle je i Ru\u017ea i Mirjana)<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

(Vra\u0107aju se do bake Nere, ona nastavlja pri\u010du.)<\/em><\/p>\n

BAKA NERA: Mamica moja…Ona me zapravo jedina razumjela. Tak je bila otvorena prema svemu i prema svima. \u010cak je potegnula neke svoje stare kazali\u0161ne veze i ja sam ponovno radila kao \u0161apta\u010dica.\u00a0(tu\u017eno uzdahne i okre\u0107e novu stranicu albuma)<\/em><\/p>\n

A joj…ve\u0107 smo tu…gle, ovo je tvoja mama!<\/p>\n

DORA: Ova beba?<\/p>\n

BAKA NERA: Da. Moja prva unu\u010dica!<\/p>\n

DORA: Kak je slatka. Kad je to bilo?<\/p>\n

BAKA NERA:\u00a0 1977.\u00a0 Burna godina u svakom pogledu. Ti su diska\u010di dedu i mene doveli do ludila…<\/p>\n

 <\/p>\n

(Praunuk i praunuka koji su glumili Neru i Franju sjede na kau\u010du i gledaju televiziju.)<\/em><\/p>\n

NERA: Isuse Bo\u017ee! Isuse Bo\u017ee, pa to nije istina! Pa on je jo\u0161 dete…kol’ko mu je…<\/p>\n

FRANJO: 43 godine…43 godine i 43 tone tableta!<\/p>\n

NERA: Pa zakaj…zakaj ta jadna deca to rade? A tak je bil lep i drag!<\/p>\n

FRANJO: Je…i bez nasljednika…(zagrli Neru i po\u010dne pjevati Are you lonesome tonight, Nera ga prekine)<\/em><\/p>\n

NERA: Zna\u0161 Franjo, ja se tak jako brinem za ovu na\u0161u decu. Nikak mi se ne svi\u0111a to kaj oni delaju, gdje izlaze…<\/p>\n

FRANJO: Gdje su uop\u0107e na\u0161i?<\/p>\n

NERA: Kaj ja znam. Ne mre\u0161 ih vi\u0161e ni\u0161 ni pitati, odmah kri\u010de. Ja se tak bojim da si oni isto nekaj ne uzimaju.<\/p>\n

(Sve praunuke se ustaju i glume Mirjanine prijateljice)<\/em><\/p>\n

MIRJANA: Ovo je najbolji film svih vremena! Koji zakon!<\/p>\n

KATARINA: A on…kak\u00a0 je zgodan!<\/p>\n

LAURA: Ja bi si ga doma odnijela.<\/p>\n

MAJA: Sorry cure, ve\u0107 je zauzet.<\/p>\n

LAURA: Da, ali ne s tobom!<\/p>\n

MIRJANA: Ipak nekaj kod njega ne \u0161tima…one visoke cipele mu nikak ne stoje!<\/p>\n

IVANA: A kak se on ono zove?<\/p>\n

SVE: Pa John Travolta!<\/p>\n

MIRJANA: Nego cure, ho\u0107emo zapaliti jednu?<\/p>\n

(Mirjana mota joint, dolazi njezin brat Tomislav.)<\/em><\/p>\n

TOMISLAV: Kaj je pankerice? Kaj radite?<\/p>\n

MIRJANA: Selja\u010dino, nismo mi pankerice. Mi smo ha\u0161omanke!<\/p>\n

(Cure prilaze Tomislavu, gledaju ga s obo\u017eavanjem i svaka polo\u017ei dlan na njegova ramena ili prsa.)<\/em><\/p>\n

KATARINA: Joj, kak ti je sladak brat.<\/p>\n

MIRJANA: Kaj ti vredi kaj je sladak, kad je glup ko stup.<\/p>\n

TOMISLAV: Mama \u0107e te ubiti ak sazna. To ti je jasno.<\/p>\n

MIRJANA: Daj, ne pametuj. Odi tamo svojim \u0161minker\u010di\u0107ima.Pusti nas na miru.<\/p>\n

KATARINA: Nama ne smeta\u0161.<\/p>\n

IVANA: Bile smo na Groznici subotnje ve\u010deri, zna\u0161.<\/p>\n

MAJA: Ak ho\u0107e\u0161, mo\u017eemo zajedno i\u0107i u kino. Samo ti i ja.<\/p>\n

SVE\u00a0(u isti glas)<\/em>: Mo\u017ee\u0161 i sa mnom.<\/p>\n

(Tomislav ih odmi\u010de od sebe.)<\/em><\/p>\n

TOMISLAV:\u00a0 Sorry cure, ne palim se na ha\u0161omanke. Ali, ak ho\u0107ete, do\u0111ite danas u Kulu\u0161i\u0107. Pu\u0161tam mjuzu u \u010dast The Kinga!<\/p>\n

MIRJANA: Daj, ostavi nas na miru s tim razvodnjenim pjesmuljcima…bilo mu je i vrijeme da umre.<\/p>\n

TOMISLAV: A ti se ostavi tih mra\u010dnjaka! Pogledaj se – ima\u0161 trideset godina, a vucara\u0161 se tu po klupicama s jointom u ustima! \u017dalosno sister… Ajde ha\u0161omanke, vodim vas na rock’n’roll!\u00a0 I povedite sa sobom tu narkomanku.<\/p>\n

MIRJANA: Nisam narkomanka!<\/p>\n

MAJA: Daj se Mary opusti…Sex, drugs and rock ‘n’ roll…<\/p>\n

(Sve cure osim Mirjane slijede Tomislava i sjednu do bake Nere kako bi slu\u0161ale njezinu pri\u010du. Mirjana ostaje na kau\u010du sama. Prilazi joj Tomislav.)<\/em><\/p>\n

TOMISLAV: Dobro, kaj je tebi? U zadnje vrijeme se pona\u0161a\u0161 totalno \u010dudno. Kaj ne ku\u017ei\u0161 da se uni\u0161tava\u0161? Zavr\u0161it \u0107e\u0161 na kraju ko Presley ili Janis ili…<\/p>\n

MIRJANA: Ja nisam narkomanka.<\/p>\n

TOMISLAV: Slu\u0161a\u0161 samo narkomane, vjerojatno i \u017eivi\u0161 kao oni.<\/p>\n

MIRJANA: Joint nije droga.<\/p>\n

TOMISLAV: Mo’\u0161 si misliti kak nije. Svi smo mi idioti kaj mislimo da je, jedino si ti najpametnija na svijetu! Pa daj se pogledaj!<\/p>\n

MIRJANA: Ja nisam narkomanka! Janis je bila na \u017eutom, ja samo popu\u0161im tu i tamo koju…ni\u0161 posebno…uostalom, ova mi je zadnja.<\/p>\n

TOMISLAV: Opa! Kak to? Nisi valjda ve\u010deras do\u017eivjela prosvjetljenje?<\/p>\n

MIRJANA\u00a0(tiho, vi\u0161e za sebe)<\/em>: Trudna sam.<\/p>\n

TOMISLAV: Kaj si?<\/p>\n

MIRJANA: \u010cul si me. Nego…Jel mi mo\u017ee\u0161 posuditi kaj love…ono prave love?<\/p>\n

TOMISLAV: Ne ku\u017eim.<\/p>\n

MIRJANA: Daj se ne pravi blesav. Ho\u0107u se toga rije\u0161iti. Jel mi mo\u017ee\u0161 kaj posuditi ili ne ?<\/p>\n

TOMISLAV: A tko je otac?<\/p>\n

MIRJANA: Kaj ja znam. Tulum je fakat bio lud i ne sje\u0107am se ba\u0161 svega.<\/p>\n

TOMISLAV: Ne mogu vjerovati! Ja ovo ne mogu vjerovati! Ti \u010dak ne zna\u0161 ni s kim si spavala!<\/p>\n

MIRJANA\u00a0(vi\u0161e za sebe)<\/em>: Bilo je ludo…ono vrhunski…<\/p>\n

TOMISLAV: Ti si luda! Ne\u0107u ti nikakve novce posuditi ni dati…Nek ti Janice pomogne!\u00a0(ljutito odlazi)<\/em><\/p>\n

MIRJANA\u00a0(ironi\u010dno i o\u010dajno)<\/em>\u00a0Fala buraz!<\/p>\n

(Ostaje na sceni sama i pjeva za sebe “A \u0161ta da radim”, prilaze joj Hus i Johnny \u0160tuli\u0107.)<\/em><\/p>\n

\u0160TULI\u0106: Opa…\u0161to ovako lijepa cura radi sama u ovaj kasni sat?<\/p>\n

HUS: Ho\u0107emo je razveseliti?\u00a0(pjevaju i ple\u0161u oko nje)<\/em>\u00a0“Hajde mala do\u0111i u moju sobu, imat \u0107emo privatan bal\/ \u0160teta bi bila da propadne stvar, kad ka\u017ee\u0161 da smo tako dobar par!”<\/p>\n

\u0160TULI\u0106: Hus, svaka ti \u010dast! Stvar je legla ko naru\u010dena!<\/p>\n

HUS: A jok, ti si!<\/p>\n

(Mirjana i dalje pjeva svoju pjesmu “A \u0161to da radim”, \u0160tuli\u0107 je slu\u0161a.)<\/em><\/p>\n

\u0160TULI\u0106: A \u0161to da radim, kad odu prijatelji moji…super zvu\u010di! Pa ti si prava poetesa. Kak se zove\u0161?<\/p>\n

MIRJANA: Daj me pustite na miru!<\/p>\n

\u0160TULI\u0106: A \u0161to da radim kad odu prijatelji moji …Wow, pa od ovoga bi mogla nastati prava pjesma. Ho\u0107e\u0161 sa mnom osnovati bend?<\/p>\n

MIRJANA: Mi\u010di se.<\/p>\n

HUS: Hej, Johnny, tek si do\u0161ao, a ve\u0107 nas napu\u0161ta\u0161. I to zbog komada. Ne mo\u017ee to tako.<\/p>\n

\u0160TULI\u0106:\u00a0 Kaj misli\u0161, jel djevica?<\/p>\n

HUS : Sumnjam.<\/p>\n

\u0160TULI\u0106: Zna\u0161 kak Heine naziva djevicu?\u00a0(Hus odmahuje glavom)<\/em>\u00a0Azra.<\/p>\n

HUS: Zvu\u010di turski.<\/p>\n

\u0160TULI\u0106: Pa to i je tursko ime – zna\u010di nevina. Zna\u0161, kad si malo bolje razmislim, Azra mi puno bolje zvu\u010di nego Parni valjak.<\/p>\n

HUS: Johnny, ne\u0107emo se vrije\u0111ati.<\/p>\n

\u0160TULI\u0106: Ali stvarno. Ne mre\u0161 re\u0107i da nije tak.<\/p>\n

HUS: Johnny, pazi \u0161to pri\u010da\u0161.<\/p>\n

(Po\u010dnu se prijateljski naguravati i tako odlaze sa scene.)<\/em><\/p>\n

MIRJANA\u00a0(i dalje sjedi na klupi, o\u010dajno, za sebe)<\/em>: Azra… \u201eKazuj robe, otkuda si, iz plemena kojega si? Ja se zovem El Muhamed, iz plemena starih Azra, \u0161to za ljubav \u017eivot gube i umiru kada ljube”.<\/p>\n

Ubit \u0107u se…to je jedino \u0161to mi preostaje…<\/p>\n

(Pia koja glumi Mirjanu promijeni raspolo\u017eenje, promijeni odje\u0107u i veselije nastavi pripovijedati.)<\/em><\/p>\n

MIRJANA: Kako je \u017eivot nevjerojatan – prije deset godina moja se baka htjela baciti s mosta. Imala je trideset godina, bila je trudna, bez perspektive, bez budu\u0107nosti. No, kad se Marta rodila, a to je moja mama – sve se promijenilo. Mama joj je puno pomagala, \u010dak i baka Ru\u017ea koja je imala ve\u0107 osamdeset godina. Ali, izgledala je kao zmaj! A kuhala je bo\u017eanstveno! A zahvaljuju\u0107i svom divnom tati, moja je mama na\u0161la posao iz snova i najbolje prijateljice na svijetu!<\/p>\n

(Pia ponovno igra ulogu svoje bake Mirjane, a druge dvije praunuke ulaze u scenu i igraju se Mirjaninih prijateljica.)<\/em><\/p>\n

VESNA: Cure moje, ja vam se moram pohvaliti – moja je Lenka nastupala u Indo\u0161evoj predstavi!<\/p>\n

MARINA: Indo\u0161evoj? Jel to bilo \u010demu? \u0160to god da sam gledala od te Kugle glumi\u0161ta, meni to ni\u0161ta nije bilo jasno.<\/p>\n

VESNA: Iskreno, ja ti to ni\u0161ta nisam razumjela, ali Lenka je bila fantasti\u010dna.<\/p>\n

MIRJANA: O \u010demu se radilo?<\/p>\n

VESNA: Pa to ti ba\u0161 i ne znam re\u0107i…Ni\u0161 ti nisu pri\u010dali, sam su ti i\u0161li ovak gore -dole, gore – dole… Indo\u0161 ti je sav u nekim cijevima, a moja ti se Lenkica ispred njega nji\u0161e i nji\u0161e…<\/p>\n

MARINA: A kak se zvala predstava?<\/p>\n

VESNA: Njihanja. E, a na kraju je bilo ba\u0161 dobro….misli\u0161 gotovo je, a ono, oni ti se nji\u0161u dok izlaze iz kazali\u0161ta, nji\u0161u se na stepenicama, u predvorju, pa u kafi\u0107u…pa onda ispred kazali\u0161ta i na ulici….i na kraju nas sve ponude \u010dajem i kola\u010dima!<\/p>\n

MARINA: Pa \u0161to ne ka\u017ee\u0161! Prvo su te hipnotizirali, a onda su te napojili i nahranili! Zato si toliko odu\u0161evljena.<\/p>\n

MIRJANA: Meni zvu\u010di totalno ludo. Nego, cure, moram vam se i ja pohvaliti. Moja \u0107e Martica nastupati na Univerzijadi! Po \u0161kolama su tra\u017eili djecu i izabrali su nju!<\/p>\n

(ulazi Marta)<\/em><\/p>\n

MARTA: Bok mama! Dobar dan svima!<\/p>\n

MIRJANA: O ljubavi, upravo pri\u010dam o tebi. Daj nam reci kaj delate na tim probama?<\/p>\n

MARTA: Joj, zamislite kaj nam se danas dogodilo. U\u010dili smo tango, a kak nemamo puno de\u010dki, ja sam morala glumiti de\u010dka. Partnerica mi je bila neka curica koju sam danas prvi put upoznala. I tak vam mi ple\u0161emo…<\/p>\n

(uzima Mirjanu za ruku i ple\u0161e s njom)<\/em>\u00a0Kad odjednom trenerica nam veli da moramo podignuti svoju partnericu. I ja vam podignem Kristinu i nas dvije vam se sru\u0161imo na pod. Toliko smo se smijale da me jo\u0161 uvijek trbuh boli.<\/p>\n

A nakon probe smo jeli savr\u0161ene sendvi\u010de. S bu\u0111olom i sirom!<\/p>\n

I znate kaj jo\u0161? Upoznat \u0107emo Dra\u017eena Petrovi\u0107a!<\/p>\n

MIRJANA: Deda \u0107e biti ljubomoran! Stalno govori da bu taj mali u\u0161el u povijest.<\/p>\n

MARTA: Pa nek onda deda ide sa mnom.<\/p>\n

MIRJANA: Dobro. To bumo jo\u0161 videli.<\/p>\n

VESNA: A, \u0161to \u0107e\u0161 imati na sebi?<\/p>\n

MARTA: Ne znam jo\u0161. Ali, imat \u0107emo bijele startasice na nogama.<\/p>\n

MIRJANA: Sam se nadam da ne bum trebala ni\u0161 platiti.<\/p>\n

(Baka Nera nastavlja pri\u010du.)<\/em><\/p>\n

PIA: Moja je mama nastupala na Univerzijadi? Pa nikad mi to nije rekla!<\/p>\n

BAKA NERA: Kad je skromna. Uvek je takva bila i ostala. Ali, pisala je dnevnik. Htela ga je baciti u sme\u0107e, no ja sam ga sa\u010duvala…Se\u010dam se da je nakon Univerzijade zapisala:<\/p>\n

(Marta sjedi sama na podu, ostale su se djevojke vratile baki Neri.)<\/em><\/p>\n

MARTA: Do\u010dekala sam generalnu probu i veliko otvaranje. Sje\u0107am se gotovo svakog detalja.Taj ulazak na stadion pred tisu\u0107e gledatelja i blje\u0161tave reflektore, moj prvi vatromet, gromoglasan pljesak. Lebdjela sam negdje izme\u0111u neba i zemlje. Neizmjerno sretna.<\/p>\n

(Za vrijeme monologa, prilazi joj Natko koji preuzima ulogu njezinog de\u010dka Marka. Zagrli je.)<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

MARKO: Sretna si ti bila i deset godina nakon toga – jer si upoznala mene! Nikad ne\u0107u zaboraviti taj 31.8.1997. Do\u0161la si u Saloon s nekom svojom ful zgodnom frendicom.<\/p>\n

MARTA: Martinom. Ne mogu vjerovati da si se ti, pored budu\u0107e missice, zagledao u mene? Pa gdje su ti bile o\u010di?<\/p>\n

MARKO: Ti si meni moja miss – i tada i danas. Zauvijek. Sretna ti godi\u0161njica, ljubavi.<\/p>\n

 <\/p>\n

(Svjetlo je ponovno na baki Neri i njezinim praunucima.)<\/em><\/p>\n

NATKO:\u00a0 Kaj se moja mama udala tak mlada?<\/p>\n

BAKA NERA: Je… pa imala je…kolko… dvajst let. Nije to ba\u0161 tak mlado. Al, tak vam je to u \u017eivotu. Ba\u0161 te godine kad se ona udala, moja najdra\u017ea mamica nas je napustila.\u00a0(rastu\u017ei se i zatvara album)<\/em>\u00a0Tak je to. Neki se \u017eene, a neki umiru.\u00a0(uzdahne)<\/em>\u00a0Znate kaj deca, dost mi je. Sve sam vam ispri\u010dala. Odite vi sad lepo doma. Ja se moram malo legnuti. Umorna sam.<\/p>\n

FRANKA: Ali baka, nisi nam jo\u0161 sve ispri\u010dala. Kaj je bilo 2007.?<\/p>\n

BAKA NERA: Dete drago, kaj ja znam, kaj je tada bilo. Mislim da ti se ba\u0161 tad sestra rodila. Ili tebi brat? Ma kaj ja znam! Otkad imate te vra\u017eje telefone nitko mi vi\u0161e ne razvija ni jednu sliku.\u00a0(pokazuje album)<\/em>\u00a0Pogle ovo…same prazne stranice! Kak bute vi svojoj deci pripovedali ovakve pri\u010de. Ko bu ih se se\u010dal? Ma, kaj vi znate. Lepo od vas kaj ste mi do\u0161li, lepo ste igrali, svaka \u010dast, ali sad sam ve\u0107 stvarno jako umorna i moram malo prile\u0107i. Odite vi lepo doma.<\/p>\n

(ustaje i ide prema krevetu, tu\u017eno govori sebi u bradu)<\/em>\u00a0Ko bu se mene se\u010dal kad odem?<\/p>\n

(legne na krevet i ka\u017ee sebi)<\/em>\u00a0Ko bu se mene se\u010dal?\u00a0(zatvori o\u010di, gasi se svjetlo)<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

(Praunuci u mraku dolaze do nje, jedna od njih pali svije\u0107u i ljubi je u obraz.)<\/em><\/p>\n

LARA: Mi \u0107emo te se uvijek sje\u0107ati.<\/p>\n

(Stavlja svije\u0107u na pod pored njezine glave, ostaju par trenutaka pored svoje prabake, a zatim odlaze jedan za drugim u ti\u0161ini.)<\/em><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

KRAJ[\/vc_column_text][\/vc_column_inner][\/vc_row_inner][\/tab][\/tabbed_section][\/vc_column][\/vc_row]\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

[vc_row type=”full_width_background” full_screen_row_position=”middle” column_margin=”default” column_direction=”default” column_direction_tablet=”default” column_direction_phone=”default” bg_color=”#ffffff” scene_position=”center” text_color=”dark” text_align=”left” row_border_radius=”none” row_border_radius_applies=”bg” overlay_strength=”0.3″ gradient_direction=”left_to_right”…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":3371,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[51],"tags":[],"class_list":["post-3365","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","category-skaz"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3365","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3365"}],"version-history":[{"count":11,"href":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3365\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":5526,"href":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3365\/revisions\/5526"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-json\/wp\/v2\/media\/3371"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3365"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3365"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3365"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}