\n<\/strong>Danijel Detoni, klavir<\/strong><\/p>\n
NEMA VI\u0160E SLOBODNIH MJESTA!<\/b><\/span><\/p>\n <\/p>\n Program:<\/p>\n Claude Debussy: Bohuslav Martin\u016f: Ivan Bo\u017ei\u010devi\u0107: Chaconna Johannes Brahms: Allegro vivace Monika Leskovar (photo: Romano Grozi\u0107)<\/p><\/div>\n javnosti\u00a01995. godine kada je u trinaestoj godini postala najmla\u0111om pobjednicom Me\u0111unarodnog natjecanja<\/p>\n \u010cajkovski <\/em>u Japanu. Najprije polaznica Glazbenog u\u010dili\u0161ta Elly Ba\u0161i\u0107 u Zagrebu kod prof.<\/p>\n Dobrile Berkovi\u0107 Magdaleni\u0107, zatim u\u010denica Valtera De\u0161palja, diplomirala je i zavr\u0161ila poslijediplomski studij na Glazbenoj akademiji Hanns Eisler <\/em>u Berlinu u razredu prof. Davida Geringasa, gdje je 2006. preuzela mjesto njegova asistenta. Usavr\u0161avala se na majstorskim te\u010dajevima Mstislava Rostropovi\u010da i Bernarda Greenhousea. Pobjednica je mnogih<\/p>\n me\u0111unarodnih natjecanja kao sto su ARD u M\u00fcnchenu (2001.), Mstislav Rostropovi\u010d <\/em>u<\/p>\n Parizu, Roberto Caruana <\/em>u Milanu (1999.) te Adam <\/em>na Novom Zelandu (2003.). Bila je prva hrvatska predstavnica Eurovizijskog natjecanja za mlade glazbenike koja je u\u0161la u finale, nastupiv\u0161i u Be\u010du 1998.<\/p>\n Koncertirala je u Japanu, Belgiji, Francuskoj, Njema\u010dkoj, Danskoj, Ma\u0111arskoj, Velikoj Britaniji, Novom Zelandu te Australiji. Kao solistica nastupala je s orkestrima kao \u0161to su: Simfonijski orkestar Bavarskoga radija, Moskovska filharmonija, Sendajska filharmonija, Slovenska filharmonija, Sanktpeterbur\u0161ki simfonijski orkestar, Zagreba\u010dka filharmonija, Essenska filharmonija, Pra\u0161ki komorni orkestar, Litavski komorni orkestar, Kremerata<\/p>\n Baltica, Zagreba\u010dki solisti, te s dirigentima poput Valerija Gergijeva, Thomasa Hengelbrocka, Krzysztofa Pendereckog i mnogih drugih. Odr\u017eala je brojne recitale, te redovito nastupa na festivalima komorne glazbe po cijelom svijetu, me\u0111u kojima se isti\u010du Manchester International Cello Festival, Kronberg Academy Festival, Rostropovich Festival, Festival Casals, Dubrova\u010dke ljetne igre, Schleswig-Holstein Musik Festival, Mozartfest W\u00fcrzburg i dr. Ostvarila je uspje\u0161nu suradnju s brojnim istaknutim glazbenicima kao \u0161to su Giovanni<\/p>\n Sollima, Ivana \u0160varc Grenda, Boris Berezovsky, Sofia Gubaidulina, Jurij Ba\u0161met, Julian Rachlin, Stefan Milenkovi\u0107, Mischa Maiski, Itamar Golan, Gidon Kremer, Mario Brunello, Patti Smith, Janine Jansen i dr.<\/p>\n U sezoni 2010\/2011. djelovala je kao prva violon\u010delistica M\u00fcnchenske filharmonije. Od 2012. godine profesorica je na Konzervatoriju Talijanske \u0160vicarske u Luganu, a od 2017. docentica na Muzi\u010dkoj akademiji u Zagrebu.<\/p>\n Svira na violon\u010delu napuljskog majstora Vincenza Postiglionea iz godine 1884., koje je dobila na upotrebu od grada Zagreba i Zagreba\u010dke filharmonije.<\/p>\n \u00a0<\/strong><\/p>\n Danijel Detoni<\/strong> glazbeno je obrazovanje zapo\u010deo u Zagrebu u klasi Olge Deti\u010dek u<\/p>\n Danijel Detoni (photo: SiniT)<\/p><\/div>\n Glazbenoj \u0161koli Vatroslav Lisinski,<\/em> a nastavio u razredima L\u00e1szla Baranyayja i Bal\u00e1zsa Kecsk\u00e9sa na Glazbenom sveu\u010dili\u0161tu Liszt Ferenc<\/em> u Budimpe\u0161ti te Itamara Golana na Konzervatoriju u Parizu. Svoja je znanja stjecao i u radu s renomiranim umjetnicima kao \u0161to su P\u00e1l \u00c9der, Felix Gottlieb, Emanuel Krasovsky, Pnina Salzman i D\u00e9nes V\u00e1rjon.<\/p>\n Kao solist i komorni glazbenik gostovao je na presti\u017enim festivalima poput Var\u0161avske jeseni,<\/em> Muzi\u010dkog biennala Zagreb, festivala Musica Danubiana<\/em> u Ljubljani, Dubrova\u010dkih ljetnih igara, Osorskih glazbenih ve\u010deri, festivala Julian Rachlin & Friends <\/em>u Dubrovniku, Transeurop\u00e9<\/em>enes<\/em> u Rouenu, Schleswig-Holstein <\/em>u Hamburgu, ReMusica<\/em> u Pri\u0161tini, Carniarmonie<\/em> u Udinama i Trieste Prima<\/em> u Trstu. Sura\u0111ivao je s umjetnicima kao \u0161to su Boris Brovtsyn, Yevhen Churikov, Blaise D\u00e9jardin, Itamar Golan, Goran Jurkovi\u0107, Ivana Lazar, Monika Leskovar, Katarina Livljani\u0107 (kao \u010dlan ansambla Dialogos<\/em>), Gordan Nikoli\u0107, Sanja Romi\u0107, Lucija Stilinovi\u0107, Kre\u0161imir Stra\u017eanac, Irvin Veny\u0161, Radovan Vlatkovi\u0107, Gordan Tudor te Pavle Zajcev.<\/p>\n Nastupio je uz Nik\u0161u Barezu, Pavla De\u0161palja, Tomislava Fa\u010dinija, Gy\u00f6rgy Gy\u0151riv\u00e1nyi R\u00e1th, Ivana Huta, Tan Lihua, Ivana Repu\u0161i\u0107a, Liora Shambadala, Vesnu \u0160ouc s ansamblima poput Slovenske filharmonije, Zagreba\u010dke filharmonije, Beogradske filharmonije, Simfonijskog orkestra HRT-a, Dubrova\u010dkog simfonijskog orkestra, Komornog orkestra UMZE, Komornog orkestra Du\u0161<\/em>an Skovran<\/em>, Pekin\u0161kog simfonijskog orkestra te ansambla Antiphonus, <\/em>Zagreba\u010dkih solista, Zagreba\u010dkog kvarteta i Zagreba\u010dkog kvarteta saksofona.<\/p>\n Od ranih dana strastveni je komorni glazbenik: u travnju 2003. u duu s violinisticom M\u00e1rtom De\u00e1k pobijedio je na Dr\u017eavnom natjecanju Le<\/em>\u00f3 <\/em>Weiner<\/em> u Budimpe\u0161ti, a u kolovozu 2006. osvojio i Nagradu izraelske Zaklade Isman<\/em> za iznimnu interpretaciju glazbe Gy\u00f6rgya Ligetija.<\/p>\n Veliku pa\u017enju posve\u0107uje promociji suvremene glazbi te je praizveo djela Ivana Bo\u017ei\u010devi\u0107a, Silvija Foreti\u0107a, Sare Glojnari\u0107, Zorana Jurani\u0107a, Alfija Kabilja, Kre\u0161imira Seletkovi\u0107a, Ivana Josipa Skendera, Mladena Tarbuka i Gordana Tudora.<\/p>\n Hrvatska glazbena mlade\u017e proglasila ga je najboljim mladim glazbenikom 2008. godine. Iste mu je godine objavljen\u00a0 solisti\u010dki album s izabranim djelima Dubravka Detonija u izdanju diskografske ku\u0107e Croatia Records. <\/em>Ista je ku\u0107a 2014. izdala i nosa\u010d zvuka Journey through Europe <\/em>te 2018. belgijska Le Chant de Linos <\/em>u suradnji s violon\u010delisticom Kajanom Pa\u010dko.<\/p>\n Podu\u010dava klavir i komornu glazbu na Muzi\u010dkoj akademiji Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu. Odr\u017eao je pijanisti\u010dke i komorne radionice u glazbenim \u0161kolama diljem Hrvatske i Srbije te na glazbenim sveu\u010dili\u0161tima u Pragu i u Weimaru.[\/vc_column_text][divider line_type=”No Line” custom_height=”50″][vc_column_text]Nakon niza putovanja i koncerata koje je po\u010detkom 1914. godine odr\u017eao u Moskvi i St. Peterburgu, Rimu, Amsterdamu, Haagu, Bruxellesu i Londonu, u prvome redu kako bi uzdr\u017eavao obitelj, Claude Debussy <\/strong>(1862. – 1918.) je s po\u010detkom Prvog svjetskog rata potonuo u stvarala\u010dku krizu i depresiju. Malo je skladao, no sljede\u0107e godine, provev\u0161i ljeto u Pourvilleu na obali Normandije, u kratkim je razmacima skladao Sonatu za violon\u010delo i klavir<\/em>, ciklus En blanc et noir<\/em>, Etide<\/em> i Sonatu za flautu, violu i harfu<\/em>. Kraj godine do\u010dekao je iscrpljen zdravstvenim tegobama i nepovoljnom financijskom situacijom, zbog \u010dega se prihvatio jednog svog starijeg projekta – opere Propast ku\u0107e Usher<\/em>. U o\u017eujku 1917. upustio se u skladanje Sonate za violinu i klavir<\/em> koja \u0107e se pokazati kao njegovo posljednje djelo dovr\u0161eno prije smrti; rije\u010d je o tre\u0107oj sonati za komorni sastav u nizu od \u0161est planiranih (Six sonates pour divers instruments),<\/em> zapo\u010detih spomenutom Sonatom za violon\u010delo i klavir<\/em><\/strong>. \u201eOvo je vrijeme kada bismo se trebali ponovno poku\u0161ati povezati s na\u0161im drevnim tradicijama: onima \u010diju smo ljepotu pustili da nam izmakne, ali koje nisu prestale postojati\u201c, zapisao je o svojemu povratku komornoj glazbi nakon vi\u0161e od dva desetlje\u0107a. Ugledaju\u0107i se na barokne modele, te izbjegavaju\u0107i tipi\u010dnu sonatnu formu, Debussy je \u010dini se, ponajvi\u0161e bio pod utjecajem francuske monotematske barokne glazbe, no u svakom stavku, upotrebom starih modusa i egzoti\u010dnih ljestvica, ostvario je osobito ozra\u010dje. Obilato iskori\u0161tavaju\u0107i tehni\u010dke mogu\u0107nosti sviranja violon\u010dela, uklju\u010duju\u0107i pizzicato<\/em> lijevom rukom, spiccato<\/em> i flautando<\/em> gudalom, prividne harmonije i portamento<\/em>, stvorio je remek-djelo violon\u010delisti\u010dko-klavirskog repertoara. Sonata<\/em> je praizvedena u Londonu 4. o\u017eujka 1916. godine, a u Parizu su je 24. o\u017eujka 1917. predstavili violon\u010delist Joseph Salmon i sam Debussy za klavirom.<\/p>\n Unato\u010d iznimnoj glazbenoj nadarenosti, Bohuslav Martin\u016f<\/strong> (1890. – 1959.) nikada nije stekao diplomu Pra\u0161kog konzervatorija, koji je, uz prekide, poha\u0111ao preko deset godina. To ga ipak nije sprije\u010dilo da postane priznat ne samo kao najutjecajniji \u010de\u0161ki skladatelj svoje generacije, ve\u0107 i da stekne slavu u svjetskim okvirima. Osebujnim stilom razvijenim pod specifi\u010dnim utjecajima \u010de\u0161kog folklora, pari\u0161ke poduke kod Alberta Roussela, glazbe Debussya i Stravinskog, neoklasicizma, jazza te engleskog renesansnog madrigala, stekao je prepoznatljivost. Iznimno plodan autor – opus mu broji preko 400 radova – nije se, \u010dini se, pretjerano brinuo o sudbini svojih djela, \u010demu u prilog ide i \u010dinjenica da je izbjegavao revizije onoga \u0161to je ve\u0107 zapisao. Rezultat toga je velika koli\u010dina glazbe nejednake kvalitete i variraju\u0107eg stila, iako se nakon 1930. mo\u017ee uo\u010diti pove\u0107ani interes za uporabu folklornog idioma te poistovje\u0107ivanje s domovinom, u koju se nakon Drugog svjetskog rata nije uspio vratiti. Varijacije na slova\u010dku temu <\/em><\/strong>nastale su u posljednjoj godini njegova \u017eivota, za boravka u \u0160vicarskoj. Temu je preuzeo iz narodne pjesme Kde bych j\u00e1 v\u011bd\u011bla <\/em>(Kad bih znala<\/em>). Rije\u010d je o dugoj melodiji improvizacijskog karaktera, s asimetri\u010dnim ritmovima koji joj daju nepredvidiv tijek. Nakon njezina po\u010detnog izlaganja, slijedi niz varijacija koje vode ka energi\u010dnom finalu. Iako se izvorna tema u cijelosti javlja samo jednom, njezini se motivi i fragmenti vra\u0107aju kroz cijelo djelo, \u010desto na zavr\u0161ecima pojedinih varijacija.<\/p>\n Ivan Bo\u017ei\u010devi\u0107<\/strong> (Beograd, 1961.) djeluje kao skladatelj, orgulja\u0161, pijanist, aran\u017eer i jazz glazbenik. Studirao je kompoziciju u Beogradu i orgulje u Frankfurtu. Njegov opus obuhva\u0107a simfonijska djela, te brojne komorne, zborske, solisti\u010dke i elektroni\u010dke skladbe. Zanimaju ga razli\u010diti \u017eanrovi (barok, elektronika, jazz, world music<\/em>) i mogu\u0107nosti njihova preklapanja. Djela mu se izvode, nagra\u0111uju i snimaju diljem Europe, SAD-a i Australije. Objavljena su na dvadesetak albuma, a partiture tiskane kod ameri\u010dkih (Walton Music, EC Schirmer, Abundant Silence, Manhattanbeach) i njema\u010dkih izdava\u010da (Schott). Predaje kompoziciju na Umjetni\u010dkoj akademiji u Splitu. Canto de la ave rapiega <\/em>(Pjev ptice grabljivice<\/em><\/strong>), za violon\u010delo i klavir,\u00a0<\/em>skladao je 2009. godine. Dva stavka odra\u017eavaju povezanost s tradicionalnim i povijesnim glazbenim oblicima: chaconnom<\/em> kao baroknom formom i (kontrastnim) fandangom <\/em>kao \u0161panjolskim idiomom i pokreta\u010dem ritamske igre. Skladbu je popratio rije\u010dima: \u201ePtice grabljivice nisu ptice pjevice. Glasaju se divlje, plaho, samotnja\u010dki. No oni koji uspiju naslutiti njihov unutarnji glas, ostaju tim pjevom za\u010darani. \u0160panjolski glazbeni idiom nije slu\u010dajni izbor. Poetika kontrasta \u2013 \u017eivota i smrti, vatre i studeni, intenzivna i puna strasti \u2013 metafizi\u010dka je razina s koje vlastiti bitak mo\u017eemo sagledati okom nebeskog putnika.\u201c<\/p>\n Iako je Johannes Brahms<\/strong> (1833. – 1897.) jo\u0161 za \u017eivota bio priznat majstor \u010dija su djela pripadala standardnom repertoaru, kriti\u010dari su mu zamjerali nedostatak originalnosti te ga uspore\u0111ivali s Beethovenom i smatrali ga u prvome redu autorom komorne glazbe. No stru\u010dnjaci poput Theodora Adorna i Carla Dahlhausa, kasnije su istaknuli upravo komorne kvalitete njegove glazbe kao njegovo najnaprednije obilje\u017eje. Brahms se smatra zaslu\u017enim za o\u017eivljavanje komorne glazbe nakon smrti najve\u0107eg romanti\u010dkog promicatelja toga izri\u010daja – Roberta Schumanna. Tijekom razdoblja od \u010detiri desetlje\u0107a, od nastanka njegova prvog sa\u010duvanog komornog djela \u2013 Klavirskog trija<\/em>, op. 8 (1854.) do sonata s klarinetom, op. 120 (1894.), Brahms je stvorio korpus od \u010dak 24 cjelovita komorna djela \u2013 svakako najve\u0107i nakon Beethovena. Drugu sonatu za violon\u010delo i klavir u F-duru,<\/em> op. 99<\/strong> skladao je 1886., vi\u0161e od dvadeset godina nakon istovrsne prve sonate (op. 38). Posvetio ju je violon\u010delistu Robertu Hausmannu koji ju je praizveo u Be\u010du, uz Brahmsa za klavirom, u studenome iste godine. Mi\u0161ljenja su tada bila podijeljena: kriti\u010dari su se pitali je li to uop\u0107e glazba (Hugo Wolf ju je nazvao \u201etotalnim kaosom\u201c), dok su se violon\u010delisti \u017ealili na zahtjevnost u pariranju mo\u0107nom zvuku klavira. Eduard Hanslick je pak zapisao: \u201eU Sonati<\/em> vlada strast, vatrena do te mjere da postaje vehementna, ponekad prkosno izazovna, ponekad bolno tugaljiva. Kako smjelo po\u010dinje prva tema Allegra<\/em>, kako burno protje\u010de Allegro<\/em>! Istina je da se strast smiruje u Adagiu,<\/em> u tihoj \u017ealosti, i postupno nestaje, pomirena, u finalu. No puls ranijih dijelova i dalje odjekuje, a patos ostaje odlu\u010duju\u0107a psiholo\u0161ka odrednica cijelog djela.\u201d Prvi stavak nastupa odva\u017eno, gotovo kao sukob dvaju instrumenata u vihoru tremolanda. Drugi stavak, u udaljenom Fis-duru, o\u010daravaju\u0107e melodiozan, smiruje tijek, iako sadr\u017ei sredi\u0161nji, turbulentniji dio. Tre\u0107i stavak, Allegro passionato<\/em>, prili\u010dno je mra\u010dan scherzo, s blagim sredi\u0161njim dijelom, dok posljednji stavak oblikovan kao rondo, donosi elegantnu, smireniju glavnu temu, iako ne bez iznena\u0111enja u kontrastnim epizodama.[\/vc_column_text][\/toggle][\/toggles][divider line_type=”No Line” custom_height=”50″][\/vc_column][\/vc_row][vc_row type=”in_container” full_screen_row_position=”middle” column_margin=”default” column_direction=”default” column_direction_tablet=”default” column_direction_phone=”default” scene_position=”center” text_color=”dark” text_align=”left” row_border_radius=”none” row_border_radius_applies=”bg” overflow=”visible” overlay_strength=”0.3″ gradient_direction=”left_to_right” shape_divider_position=”bottom” bg_image_animation=”none”][vc_column column_padding=”no-extra-padding” column_padding_tablet=”inherit” column_padding_phone=”inherit” column_padding_position=”all” column_element_direction_desktop=”default” column_element_spacing=”default” desktop_text_alignment=”default” tablet_text_alignment=”default” phone_text_alignment=”default” background_color_opacity=”1″ background_hover_color_opacity=”1″ column_backdrop_filter=”none” column_shadow=”none” column_border_radius=”none” column_link_target=”_self” column_position=”default” gradient_direction=”left_to_right” overlay_strength=”0.3″ width=”1\/1″ tablet_width_inherit=”default” animation_type=”default” bg_image_animation=”none” border_type=”simple” column_border_width=”none” column_border_style=”solid”][\/vc_column][\/vc_row]\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" [vc_row type=”in_container” full_screen_row_position=”middle” column_margin=”80px” equal_height=”yes” column_direction=”default” column_direction_tablet=”default” column_direction_phone=”default” scene_position=”center” constrain_group_2=”yes” constrain_group_6=”yes” translate_y=”-40″ text_color=”dark” text_align=”left” row_border_radius=”none”…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":13726,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[61],"tags":[],"class_list":["post-13737","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","category-glazbeni-knap"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13737","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=13737"}],"version-history":[{"count":23,"href":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13737\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":13897,"href":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13737\/revisions\/13897"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-json\/wp\/v2\/media\/13726"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=13737"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=13737"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=13737"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
\n<\/strong>Sonata za violon\u010delo i klavir, L 144
\n<\/strong>Prologue
\nS\u00e9r\u00e9nade
\nFinale<\/p>\n
\n<\/strong>Varijacije na slova\u010dku temu za violon\u010delo i klavir, H. 378<\/strong><\/p>\n
\n<\/strong>Canto de la ave de rapiega za violon\u010delo i klavir
\n<\/strong><\/p>\n
\nFandango<\/p>\n
\n<\/strong>Druga sonata za violon\u010delo i klavir u F-duru, op. 99<\/strong><\/p>\n
\nAdagio affettuoso
\nAllegro passionato
\nAllegro molto<\/p>\n[\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row][vc_row type=”in_container” full_screen_row_position=”middle” column_margin=”default” column_direction=”default” column_direction_tablet=”default” column_direction_phone=”default” scene_position=”center” top_padding=”2%” translate_y=”-80″ text_color=”dark” text_align=”left” row_border_radius=”none” row_border_radius_applies=”bg” overflow=”visible” overlay_strength=”0.3″ gradient_direction=”left_to_right” shape_divider_position=”bottom” bg_image_animation=”none” shape_type=”” gradient_type=”default”][vc_column column_padding=”no-extra-padding” column_padding_tablet=”inherit” column_padding_phone=”inherit” column_padding_position=”all” column_element_direction_desktop=”default” column_element_spacing=”default” desktop_text_alignment=”default” tablet_text_alignment=”default” phone_text_alignment=”default” background_color_opacity=”1″ background_hover_color_opacity=”1″ column_backdrop_filter=”none” column_shadow=”none” column_border_radius=”none” column_link_target=”_self” column_position=”default” gradient_direction=”left_to_right” overlay_strength=”0.3″ width=”1\/1″ tablet_width_inherit=”default” animation_type=”default” bg_image_animation=”none” border_type=”simple” column_border_width=”none” column_border_style=”solid”][toggles style=”minimal”][toggle color=”Default” heading_tag=”default” heading_tag_functionality=”default” title=”Vi\u0161e o umjetnicima i programu”][vc_column_text]Violon\u010delistica Monika Leskovar<\/strong> (1981.) skrenula je na sebe pozornost<\/p>\n![\"Monika](\"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-content\/uploads\/2026\/01\/monika_leskovar-1.jpg\")
![\"Danijel](\"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-content\/uploads\/2026\/01\/Danijel-photo1-photo-by-Sini-T.jpg\")