\nLovro Pereti\u0107, gitara<\/strong><\/p>\n
Gratis ulaznice preuzimaju se u Centru Knap u uredu prodaje (1. kat), radnim danom od 10 do 15 sati ili na blagajni Kazali\u0161ta Knap, na dan koncerta od 18 sati. Rezervacije ulaznica nisu mogu\u0107e.<\/span><\/p>\n Program:<\/p>\n Boris Papandopulo<\/strong> Antonio Vivaldi Petar Ilji\u010d \u010cajkovski<\/strong> Foto: I. Mihaljevi\u0107<\/p><\/div>\n Ansambl Zagreba\u010dkih solista<\/strong> osnovan je 1953. godine u okviru Radija Zagreb pod umjetni\u010dkim vodstvom glasovitoga violon\u010delista Antonia Janigra. Tijekom gotovo sedam desetlje\u0107a \u2013 pod umjetni\u010dkim vodstvom koncertnih majstora poput Dragutina Hrdjoka, Tonka Nini\u0107a, An\u0111elka Krpana i Borivoja Martini\u0107-Jer\u010di\u0107a \u2013 Zagreba\u010dki solisti odr\u017eavaju kvalitetu muziciranja na zavidnoj razini te redovito gostuju na presti\u017enim svjetskim koncertnim pozornicama. Od 2012. godine ansambl nastupa uz violinista, ujedno koncertnog majstora, Sretena Krsti\u0107a, nekada\u0161njeg koncertnog majstora Minhenske filharmonije.<\/p>\n Zagreba\u010dki solisti odr\u017eali su\u00a0gotovo 4000 koncerata na svim kontinentima, u najve\u0107im svjetskim centrima i najslavnijim koncertnim dvoranama kao \u0161to su Musikverein (Be\u010d), Concertgebouw (Amsterdam), Royal Festival Hall (London), Philharmonie Berlin, Dvorana \u010cajkovski (Moskva), Santa Cecilia (Rim), Carnegie Hall (New York), Sydney Opera House, Victoria Hall (\u017deneva), Teatro Real (Madrid), Teatro Col\u00f3n (Buenos Aires), Versailles itd. Bili su gosti najpoznatijih svjetskih festivala, poput onih u\u00a0Salzburgu, Pragu, Edinburghu, Berlinu, Bergenu, Barceloni, Istanbulu, Pradesu, Ossiachu, Dubrovniku i dr. Uz njih su muzicirali brojni ugledni solisti: Henryk Szeryng, Alfred Brendel, Christian Ferras, Pierre Fournier, Leonard Rose, James Galway, Jean-Pierre Rampal, Aldo Ciccolini, Katia Ricciarelli, Lily Laskine, Zuzana Ru\u017ei\u010dkova, Mario Brunello, Isabelle Moretti, Guy Touvron, Marc Coppey, Ray Chen i mnogi drugi.<\/p>\n Zagreba\u010dki solisti izvode repertoar u rasponu od baroka do suvremenih ostvarenja, s posebnom pa\u017enjom na otkrivanje manje poznatih djela te na predstavljanje hrvatskih skladatelja. Snimili su vi\u0161e od sedamdeset nosa\u010da zvuka za etikete kao \u0161to su Vanguard, EMI, ASV, Eurodisc, Melodia, Hispa-vox, Pickwick, Croatia Records, Naxos, Audite. Dobitnici su brojnih uglednih me\u0111unarodnih i doma\u0107ih nagrada i priznanja, me\u0111u kojima su: prva nagrada u Mar del Plati (za album Koncerti 18. stolje\u0107a<\/em>), medalja Pablo Casals<\/em>, medalja Elizabeth Sprague Coolidge<\/em> (za izvo\u0111enje suvremene glazbe), nagrade Vladimir Nazor, Milka Trnina, Josip \u0160tolcer Slavenski<\/em>, Ivan Luka\u010di\u0107<\/em> i Jurica Murai<\/em> Vara\u017edinskih baroknih ve\u010deri, UNESCO, Nagrada Grada Zagreba, Srebrni kompakt disk diskografske ku\u0107e Croatia Records, Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima, Plaketa Grada Zagreba, vi\u0161e diskografskih nagrada Porin <\/em>(me\u0111u kojima i \u017eivotno djelo 1994.), te Orlando Grand Prix<\/em> za osobite umjetni\u010dke doprinose u ostvarenju cjelokupnoga programa Dubrova\u010dkih ljetnih igara.<\/p>\n Lovro Pereti\u0107<\/strong> (Zagreb, 1995.) je me\u0111unarodno nagra\u0111ivani klasi\u010dni glazbenik i gitarist iz Zagreba. Po\u010dinje u\u010diti gitaru u ranoj dobi pod vodstvom prof. Xhevdeta Sahatxhije nakon \u010dega zavr\u0161ava diplomski studij 2019. godine na Muzi\u010dkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Darka Petrinjaka. Tijekom studija u Zagrebu, godinu dana provodi na studentskoj razmjeni na L\u2019\u00c9cole Sup\u00e9rieure Musique et Danse Hauts-de-France u Lilleu u klasi prof. Judica\u00ebla Perroya. Kod njega je 2022. godine zavr\u0161io i dodatni studij na Haute \u00e9cole de musique de Gen\u00e8ve u \u0160vicarskoj. Usavr\u0161avao se kroz rad s glazbenicima kao \u0161to su Zoran Duki\u0107, Marcin Dylla, Lorenzo Micheli, Ana Vidovi\u0107, Paolo Pegoraro, Istv\u00e1n R\u00f6mer, \u0141ukasz Kuropaczewski, Ricardo Gall\u00e9n, Marco Soc\u00edas, Pavel Steidl i dr. Dobitnik je Dekanove nagrade i Rektorove nagrade Sveu\u010dili\u0161ta u Zagrebu.<\/p>\n Danas jedan od vode\u0107ih hrvatskih gitarista mla\u0111e generacije, redovito koncertira na svjetskim pozornicama i osvaja brojne nagrade na najpresti\u017enijim natjecanjima klasi\u010dne glazbe. Pobjednik je presti\u017enog 3. natjecanja Eurostrings <\/em>2020. te je u tom svojstvu odr\u017eao brojne koncerte i predavanja na glazbenim festivalima diljem Europe. Najve\u0107i uspjeh ostvario je pobjedom na natjecanju Guitar Foundation of America <\/em>u SAD-u, nakon koje je snimio svoj prvi nosa\u010d zvuka za diskografsku ku\u0107u Naxos te odr\u017eao turneju s oko 50 koncerata u SAD-u i Kanadi 2023.\/2024. Dobitnik je prvih nagrada i na natjecanjima Changsha International Guitar Competition <\/em>(Kina), Liechtensteiner Gitarrentage<\/em> (Lihten\u0161tajn), Boris Papandopulo<\/em> u Zagrebu, Zagreba\u010dki gitarski festival<\/em>, Antwerpen gitaar festival <\/em>(Belgija), Andr\u00e9s Segovia<\/em> u Velbertu (Njema\u010dka), Anna Amalia<\/em> u Weimaru (Njema\u010dka), Enrico Mercatali<\/em> u Goriziji (Italija), Ida Presti <\/em>u Samoboru, druge nagrade na Fernando Sor <\/em>u Rimu (Italija), Brussels International Guitar Competition <\/em>(Belgija), Volos Guitar Festival<\/em> (Gr\u010dka) te tre\u0107e nagrade na Concours international de guitare d’Antony <\/em>(Francuska). Dobitnik je Nagrade Ivo Vuljevi\u0107<\/em> Hrvatske glazbene mlade\u017ei za najboljeg mladog glazbenika u 2023. godini.<\/p>\n Djeluje i u raznim komornim sastavima me\u0111u kojima valja istaknuti gitarski trio Evocaci\u00f3n <\/em>s kojim je izdao nosa\u010d zvuka (izdava\u010d: dotGuitar<\/em>, 2020.). Kao solist sura\u0111ivao je sa Zagreba\u010dkim solistima, Simfonijskim orkestrom HRT-a, Dubrova\u010dkim simfonijskim orkestrom i dr.<\/p>\n Foto: N. Predovi\u0107<\/p><\/div>\n[\/vc_column_text][vc_column_text css=”.vc_custom_1747315922167{margin-top: 15px !important;}”]Boris Papandopulo<\/strong> (1906. – 1991.) autor je jednog od najuzbudljivijih opusa u hrvatskoj glazbi. Lako\u0107a kojom je stvarao urodila je nizom orkestralnih, koncertantnih, komornih, solisti\u010dkih, vokalnih i vokalno-instrumentalnih te scenskih djela u kojima je svojom neumornom znati\u017eeljom i\u00a0 potragom za raznolikim poticajima sintetizirao gotovo sve svjetske glazbene tekovine, daju\u0107i bitno mjesto i hrvatskoj folklornoj ba\u0161tini. Kao jedina konstanta njegova izri\u010daja naj\u010de\u0161\u0107e se isti\u010de na\u010delo stvarateljskog pristupa djelu na temelju \u010diste glazbene materije. Upravo to mu je i omogu\u0107ilo da od svojih po\u010detaka kada je izra\u017eavao sklonost za baroknom motorikom, neoklasi\u010dnim elementima i arhai\u010dnim prizvucima, pa sve do kasnijih usvajanja suvremenih izraza, poput dvanaesttonske tehnike, stvori isklju\u010divo vlastito vi\u0111enje tih utjecaja. Njegov opus broji vi\u0161e od 500 djela sa svih podru\u010dja glazbenog stvarala\u0161tva. Vedrina, polet, humor, virtuozni tretman instrumenata i osebujna sinteza raznih stilova i skladateljsko-tehni\u010dkih postupaka 20. stolje\u0107a tako\u0111er su \u010desto isticane odlike Papandopulove glazbe koje ga nisu napu\u0161tale cijeloga njegovoga stvarala\u010dkog vijeka. Upravo to odra\u017eava \u0161est studija za guda\u010de naslovljenih Iz moje muzi\u010dke bilje\u017enice. <\/em><\/strong>Rije\u010d je o svojevrsnoj suiti nastaloj 1955. godine uz posvetu Zagreba\u010dkim solistima koji su je i snimili te objavili na albumu s Papandopulovim djelima u ediciji Iz Hrvatske glazbene pro\u0161losti<\/em> (Katoli\u010dki radio, 1998.). \u0160est stavaka istinska su studija svestranosti guda\u010dkog ansambla sa uzorima u povijesnim stilovima i skladateljskim tehnikama koja nas promenadno vodi od misti\u010dnog Harmonijskog prelijevanja<\/em> podijeljenog me\u0111u dionicama guda\u010da, preko razigrane Toccatine<\/em> upe\u010datljive motivske razrade do sredi\u0161njeg stavka Violino solo<\/em> koji daje prostora koncertnom majstoru za solisti\u010dke bravure u dijalogu s ostalim dionicama, i natrag preko folklorom obojenog Scherza<\/em> i akusti\u010dki intrigantnog Con sordino<\/em> do virtuoznog zaklju\u010dka u Maloj dvostrukoj fugi <\/em>kontrastnih tema<\/p>\n Iznimno plodan i svestran kao skladatelj te vje\u0161t violinist,\u00a0Antonio Vivaldi<\/strong>\u00a0(1678. – 1741.) u\u017eivao je prili\u010dan ugled kod svojih suvremenika. No njegova nekonvencionalnost i na\u010din na koji je promovirao svoju glazbu priskrbili su mu odre\u0111ene kontroverze: nadaleko poznat po svojoj samodopadnosti, razmetao se uva\u017eenim pokroviteljima i glasovito\u0161\u0107u u cijeloj Europi, pohvaliv\u0161i primjerice svoje skladateljsko umije\u0107e izjavom kako mo\u017ee br\u017ee napisati koncert negoli ga netko mo\u017ee prepisati. Naj\u010de\u0161\u0107e, te su tvrdnje bile pretjerane; \u0161tovi\u0161e ve\u0107ina ga je suvremenika cijenila vi\u0161e kao violinista negoli kao skladatelja (iako je malo njih i\u0161lo toliko daleko u svojim ocjenama kao dramati\u010dar i libretist, u nekoliko navrata i suradnik Vivaldija u Veneciji, Carlo Goldoni, kada ga je opisao kao izvrsnog violinista, ali osrednjeg skladatelja). U svakom slu\u010daju zasluge u razvoju koncerta 18. stolje\u0107a ne mogu mu se osporiti: od oko 500 koncerata, najvi\u0161e ih je za solo violinu, ali zastupljeni su i flauta, violon\u010delo, fagot, viola,mandolina i niz drugih instrumenata, \u010desto i u neuobi\u010dajenim kombinacijama. Mnogi me\u0111u njima, poput slavnih\u00a0\u010cetiriju godi\u0161njih doba<\/em>, nose opisne naslove, pa im je i sadr\u017eaj u skladu s tim. Ono \u0161to ih je u\u010dinilo uzorom skladateljima \u0161irom Europe je prije svega njihova formalna preglednost i trostava\u010dna koncepcija. Vivaldi je me\u0111u prvima upotrijebio ritornello<\/em> – oblik u kojemu se varirana ponavljanja refrena u izvedbi cijelog ansambla izmjenjuju s epizodama slobodne tematike u kojima dominira solist. Redovitom upotrebom u\u010dinio ga je uobi\u010dajenim oblikom brzih koncertnih stavaka. Njegovu sustavnu primjenu trostava\u010dnosti, ekonomi\u010dnije tretiranje guda\u010dkog orkestra, te dramatizaciju uloge solista u koncertu slijedili su mnogi vode\u0107i autori instrumentalne glazbe kasnoga baroka: Giuseppe Tartini, Pietro Locatelli, Georg Philipp Telemann i Johann Sebastian Bach.<\/p>\n Koncert u D-duru <\/em><\/strong>RV 93<\/strong> Vivaldi je izvorno skladao za lutnju, dvije violine i basso continuo<\/em>, uz posvetu \u010de\u0161kom grofu Johannu Josephu von Wrtbyju oko 1730. godine. Upravo to je izazvalo naga\u0111anja o tome kakav je instrument Vivaldi imao na umu, budu\u0107i da je postojala znatna razlika izme\u0111u lutnji s njema\u010dkog i s talijanskog podru\u010dja. Koncert <\/em>se danas naj\u010de\u0161\u0107e izvodi na gitari, ne samo zato \u0161to je danas popularnija, ve\u0107 i zato \u0161to je sam Vivaldi predlagao takve zamjene.<\/p>\n Prvi stavak isti\u010de se energi\u010dnom razradom teme u nekoliko odsjeka koji sadr\u017ee temu po\u010detnog ritornella<\/em> kojoj se pak suprotstavlja solisti\u010dki instrument. Meditativni sredi\u0161nji, polagani stavak stavlja solista u sredi\u0161te zbivanja dok razvija pjevnu melodiju punktirana ritma. Gradnja harmonijske napetosti u guda\u010dima i njezino rje\u0161avanje stvara posebno dojmljiv u\u010dinak. Zavr\u0161ni stavak protje\u010de u \u017eustrom ritmu gigue<\/em>, s tek kratkim stankama za predah.<\/p>\n Nakon odluke da se posveti glazbi, vjen\u010danje s Antoninom Ivanovnom Miljukovom 1877. godine bio je najva\u017eniji doga\u0111aj u \u017eivotu\u00a0Petra Ilji\u010da \u010cajkovskog<\/strong>\u00a0(1840. – 1893.). Brak je uzrokovao ozbiljnu krizu u skladateljevu \u017eivotu; ve\u0107 nakon dva mjeseca on i Antonina su se razi\u0161li, a iako su najte\u017ee posljedice toga te\u0161kog razdoblja trajale godinu dana, neke su ga pratile jo\u0161 dugo, prije svega manjak kreativnosti, istra\u017eivanje novih \u017eanrova te potreba za besciljnim putovanjima. Razlaz je iz temelja promijenio skladateljev \u017eivot: napustio je konzervatorij, uspostavio osebujan odnos s Nade\u017edom von Meck, imu\u0107nom udovicom koja mu je redovitim prihodima omogu\u0107ila financijsku neovisnost, te je napokon mogao odlaziti na putovanja izvan Rusije.<\/p>\n Nakon pretrpljene patnje, psihi\u010dki oslabljen i kreativno iscrpljen, te\u017ee je nalazio poticaj za nova ostvarenja. Kada se 1878. odlu\u010dio za ambicioznije pothvate \u2013\u00a0Klavirsku sonatu, <\/em>op. 37\u00a0<\/em>i\u00a0Violinski koncert<\/em>\u00a0\u2013 novi stil, obilje\u017een prisje\u0107anjima, uvjerenjima i fatalizmom, postao je o\u010digledan, a s eksperimentima je nastavio i u\u00a0Drugom klavirskom koncertu\u00a0<\/em>1879. Ipak, neki se postupci u njegovu skladanju izme\u0111u 1878. i 1885. (kad je napokon odlu\u010dio prestati s besciljnim putovanjima i ponovno se povezao s moskovskim Konzervatorijem) nisu ni tada promijenili. Povratak redu ponajvi\u0161e je vidljiv u\u00a0Serenadi za guda\u010de u C-duru<\/em>, op. 48<\/strong>\u00a0iz 1880. U listopadu je napisao Nade\u017edi von Meck: \u201eMo\u017eete zamisliti, draga prijateljice, kako je moja muza bila blagonaklona, kad vam ka\u017eem da sam u kratko vrijeme napisao dva opse\u017ena djela:\u00a0Sve\u010danu uvertiru<\/em>\u00a0i \u010detverostava\u010dnu\u00a0Serenadu<\/em>\u00a0za guda\u010dki orkestar.\u00a0Uvertira<\/em>\u00a0\u0107e biti vrlo bu\u010dna. Napisao sam je bez odvi\u0161e \u017eara i poleta pa nema veliku umjetni\u010dku vrijednost.\u00a0Serenadu\u00a0<\/em>sam naprotiv skladao iz unutarnjeg poriva: osjetio sam ga i usu\u0111ujem se nadati se da to djelo nije bez umjetni\u010dkih kvaliteta.\u201c Doista, za razliku od spomenute\u00a0Uvertire 1812.<\/em>\u00a0koja spaja melodioznost s efektom spektakla,\u00a0Serenada<\/em>\u00a0je jedno od njegovih najekspresivnijih djela. Koliko je njome bio zadovoljan, svjedo\u010de i rije\u010di upu\u0107ene izdava\u010du Petru J\u00fcrgensonu: \u201eBilo da je to zato \u0161to je moje posljednje dijete ili zato \u0161to zaista nije lo\u0161a, stra\u0161no sam zaljubljen u tu\u00a0Serenadu<\/em>\u00a0i ne mogu do\u010dekati da je predstavim svijetu.\u201c Na prvoj javnoj izvedbi u Sankt Peterburgu 30. listopada 1881. pod ravnanjem Eduarda N\u00e1pravnika, odu\u0161evljena publika tra\u017eila je ponavljanje\u00a0Valcera<\/em>, a godine 1888., na jednoj od svojih dirigentskih turneja, \u010cajkovski je\u00a0Serenadu<\/em>\u00a0postavio kao najva\u017eniju skladbu koncertnih programa u Engleskoj i Njema\u010dkoj.[\/vc_column_text][\/toggle][\/toggles][divider line_type=”No Line” custom_height=”50″][\/vc_column][\/vc_row]\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" [vc_row type=”in_container” full_screen_row_position=”middle” column_margin=”80px” equal_height=”yes” column_direction=”default” column_direction_tablet=”default” column_direction_phone=”default” scene_position=”center” constrain_group_2=”yes” constrain_group_6=”yes” translate_y=”-40″ text_color=”dark” text_align=”left” row_border_radius=”none”…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":12473,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[61],"tags":[],"class_list":["post-12471","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","category-glazbeni-knap"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/12471","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=12471"}],"version-history":[{"count":11,"href":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/12471\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":12491,"href":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/12471\/revisions\/12491"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-json\/wp\/v2\/media\/12473"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=12471"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=12471"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=12471"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
\nIz moje muzi\u010dke bilje\u017enice, \u0161est studija za guda\u010de<\/strong><\/em>
\nI. Harmonijsko prelijevanje (Andante non troppo, tranquillo)<\/em>
\nII. Toccatina (Allegro con brio)<\/em>
\nIII. Violino solo (Andante con moto)<\/em>
\nIV. Scherzo (Allegro vivace)<\/em>
\nV. Con sordino (Andante tranquillo)<\/em>
\nVI. Mala dvostruka fuga (Allegro vivace)<\/em><\/p>\n
\n<\/strong>Koncert za gitaru, guda\u010de i basso continuo<\/em><\/strong>\u00a0u D-duru<\/em>, RV 93
\n<\/strong>Allegro giusto
\n<\/em>Largo
\n<\/em>Allegro<\/em><\/p>\n
\nSerenada za guda\u010de u C-duru, op. 48<\/strong><\/em>
\nPezzo in forma di sonatina. Andante non troppo – Allegro moderato<\/em>
\nValse. Moderato. Tempo di valse<\/em>
\nElegia. Larghetto elegiaco<\/em>
\nFinale (Tema russo). Andante – Allegro con spirito<\/em>[\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row][vc_row type=”in_container” full_screen_row_position=”middle” column_margin=”default” column_direction=”default” column_direction_tablet=”default” column_direction_phone=”default” scene_position=”center” top_padding=”2%” translate_y=”-80″ text_color=”dark” text_align=”left” row_border_radius=”none” row_border_radius_applies=”bg” overflow=”visible” overlay_strength=”0.3″ gradient_direction=”left_to_right” shape_divider_position=”bottom” bg_image_animation=”none” shape_type=”” gradient_type=”default”][vc_column column_padding=”no-extra-padding” column_padding_tablet=”inherit” column_padding_phone=”inherit” column_padding_position=”all” column_element_direction_desktop=”default” column_element_spacing=”default” desktop_text_alignment=”default” tablet_text_alignment=”default” phone_text_alignment=”default” background_color_opacity=”1″ background_hover_color_opacity=”1″ column_backdrop_filter=”none” column_shadow=”none” column_border_radius=”none” column_link_target=”_self” column_position=”default” gradient_direction=”left_to_right” overlay_strength=”0.3″ width=”1\/1″ tablet_width_inherit=”default” animation_type=”default” bg_image_animation=”none” border_type=”simple” column_border_width=”none” column_border_style=”solid”][toggles style=”minimal”][toggle color=”Default” heading_tag=”default” heading_tag_functionality=”default” title=”Vi\u0161e o umjetnicima i programu”][vc_column_text]Zagreba\u010dki solisti:
\nSreten Krsti\u0107 – koncertni majstor
\nKrunoslav Mari\u0107, Saki Kodama, Zvonimir Krpan, Marko Glogovi\u0107, Davor Philips, Ivan Novinc \u2013 violine
\nHrvoje Philips, Tajana \u0160kori\u0107 \u2013 viole
\nVid Veljak, Luka Galuf \u2013 violon\u010dela
\nAntal Papp – kontrabas<\/p>\n![\"Foto:](\"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-content\/uploads\/2025\/05\/Fotografija-oktogon-I.-Mihaljevic-autor-min.jpg\")
![\"Foto:](\"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-content\/uploads\/2025\/05\/Kopija-datoteke-DSC06757-min.jpg\")