{"id":12127,"date":"2025-03-03T15:57:39","date_gmt":"2025-03-03T14:57:39","guid":{"rendered":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/?p=12127"},"modified":"2025-03-13T11:01:44","modified_gmt":"2025-03-13T10:01:44","slug":"21-3-2025-1930aljosa-jurinic","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/21-3-2025-1930aljosa-jurinic\/","title":{"rendered":"21. 3. 2025., 19:30
Aljo\u0161a Jurini\u0107"},"content":{"rendered":"[vc_row type=”in_container” full_screen_row_position=”middle” column_margin=”80px” equal_height=”yes” column_direction=”default” column_direction_tablet=”default” column_direction_phone=”default” scene_position=”center” constrain_group_2=”yes” constrain_group_6=”yes” translate_y=”-40″ text_color=”dark” text_align=”left” row_border_radius=”none” row_border_radius_applies=”bg” overflow=”visible” overlay_strength=”1″ gradient_direction=”left_to_right” shape_divider_position=”bottom” bg_image_animation=”none” shape_type=”” gradient_type=”default”][vc_column column_padding=”padding-4-percent” column_padding_tablet=”inherit” column_padding_phone=”inherit” column_padding_position=”top” column_element_direction_desktop=”default” column_element_spacing=”default” desktop_text_alignment=”default” tablet_text_alignment=”default” phone_text_alignment=”default” background_color_opacity=”1″ background_hover_color_opacity=”1″ column_backdrop_filter=”none” column_shadow=”none” column_border_radius=”none” column_link_target=”_self” column_position=”default” gradient_direction=”left_to_right” overlay_strength=”0.3″ width=”1\/1″ tablet_width_inherit=”default” animation_type=”default” bg_image_animation=”none” border_type=”simple” column_border_width=”none” column_border_style=”solid” column_padding_type=”default” gradient_type=”default”][image_with_animation image_url=”12126″ image_size=”full” animation_type=”entrance” animation=”None” animation_movement_type=”transform_y” hover_animation=”none” alignment=”center” img_link_large=”yes” border_radius=”none” box_shadow=”none” image_loading=”default” max_width=”100%” max_width_mobile=”default”][vc_column_text]\n

Foto: Luka Dobroja<\/span><\/p>\n[\/vc_column_text][divider line_type=”No Line” custom_height=”50″][vc_column_text]Petak, 21. 3. 2025. \/ 19:30
\n<\/strong>Koncertna dvorana Centra Knap<\/strong><\/p>\n

Aljo\u0161a Jurini\u0107, klavir <\/strong><\/p>\n

Aljo\u0161a Jurini\u0107, pijanisti\u010dki virtuoz koji je publiku ostavio bez daha..
\n<\/em>(Novi List, I. Vlajni\u0107, 25. 9. 2024.)<\/p>\n

NEMA VI\u0160E SLOBODNIH MJESTA!<\/b><\/span>
\n<\/span><\/p>\n

Program: <\/em><\/p>\n

Dora Peja\u010devi\u0107
\n<\/strong>Ljubice, op. 19, br. 2 <\/strong><\/p>\n

Fr\u00e9d\u00e9ric Chopin
\n<\/strong>Sonata br. 2 u b-molu, op. 35
\n<\/strong>Grave \u2013 Doppio movimento
\nScherzo
\nMarche fun\u00e8bre: Lento \u2013 attaca:
\nFinale: Presto\u00a0<\/em><\/p>\n

Dora Peja\u010devi\u0107
\n<\/strong>Poto\u010dnice, op. 19, br. 4<\/strong><\/p>\n

Fr\u00e9d\u00e9ric Chopin
\n<\/strong>Sonata br. 3 u h-molu, op. 58
\n<\/strong>Allegro maestoso
\nScherzo: Molto vivace
\nLargo
\nFinale: Presto non tanto <\/em><\/p>\n

Aljo\u0161a Jurini\u0107 \u0107e uskoro (o\u017eujak, 2025.) objaviti novi nosa\u010d zvuka na<\/strong>\u00a0kojem \u0107e biti upravo dvije sonate F. Chopina koje \u0107e izvesti na 2. koncertu ciklusa Glazbeni Knap<\/em>, 21. 3.<\/strong><\/p>\n

Koncert Aljo\u0161e Jurini\u0107a ujedno je i prvi pijanisti\u010dki recital nakon nedavne restauracije\u00a0 klavira Yamaha, restauriranog uz podr\u0161ku Gradskog ureda za kulturu i civilno dru\u0161tvo Grada Zagreba.[\/vc_column_text][\/vc_column][\/vc_row][vc_row type=”in_container” full_screen_row_position=”middle” column_margin=”default” column_direction=”default” column_direction_tablet=”default” column_direction_phone=”default” scene_position=”center” top_padding=”2%” translate_y=”-80″ text_color=”dark” text_align=”left” row_border_radius=”none” row_border_radius_applies=”bg” overflow=”visible” overlay_strength=”0.3″ gradient_direction=”left_to_right” shape_divider_position=”bottom” bg_image_animation=”none” shape_type=”” gradient_type=”default”][vc_column column_padding=”no-extra-padding” column_padding_tablet=”inherit” column_padding_phone=”inherit” column_padding_position=”all” column_element_direction_desktop=”default” column_element_spacing=”default” desktop_text_alignment=”default” tablet_text_alignment=”default” phone_text_alignment=”default” background_color_opacity=”1″ background_hover_color_opacity=”1″ column_backdrop_filter=”none” column_shadow=”none” column_border_radius=”none” column_link_target=”_self” column_position=”default” gradient_direction=”left_to_right” overlay_strength=”0.3″ width=”1\/1″ tablet_width_inherit=”default” animation_type=”default” bg_image_animation=”none” border_type=”simple” column_border_width=”none” column_border_style=”solid”][toggles style=”minimal”][toggle color=”Default” heading_tag=”default” heading_tag_functionality=”default” title=”Vi\u0161e o umjetniku i programu”][vc_column_text]\n

\"Foto:<\/a>

Foto: Luka Dobroja<\/p><\/div>\n

Hvaljen kao \u201eiznena\u0111uju\u0107e suptilan pijanist-vizionar\u201c s \u201erijetkim spojem \u0161arma i majstorstva\u201c, hrvatski pijanist Aljo\u0161a Jurini\u0107<\/strong> etablirao se kao laureat najpresti\u017enijih svjetskih pijanisti\u010dkih natjecanja. Nakon pobjede na Me\u0111unarodnom natjecanju Robert Schumann<\/em> 2012. u skladateljevom rodnom gradu Zwickauu, bio je laureat Pijanisti\u010dkog natjecanja Queen Elisabeth<\/em> 2016. i Me\u0111unarodnog pijanisti\u010dkog natjecanja u Leedsu 2018., te finalist Me\u0111unarodnog pijanisti\u010dkog natjecanja Chopin<\/em> 2015. u Var\u0161avi .<\/p>\n

Nastupao je kao solist te s orkestrima na istaknutim koncertnim pozornicama u vi\u0161e od 35 zemalja na pet kontinenata, uklju\u010duju\u0107i Carnegie Hall u New Yorku, Wiener Musikverein, Salle Cortot u Parizu, Gasteig u M\u00fcnchenu, Tokyo Opera City Concert Hall, Osaka Symphony Hall, La Sala Verdi u Milanu, BOZAR u Bruxellesu, Koncertnu dvoranu Vatroslava Lisinskog i mnoge druge. Osim toga, odr\u017eao je nekoliko recitala i turneja uz orkestre u Kini i Japanu.<\/p>\n

Njegova diskografija uklju\u010duje pet albuma s djelima Fr\u00e9d\u00e9rica Chopina, Roberta Schumanna i Claudea Debussyja. Nakon posljednjeg izdanja Correspondances <\/em>objavljenog 2020. za KNS Classical, u o\u017eujku 2025. objavio je album s dvije Chopinove sonate. Tra\u017een i kao komorni glazbenik, sura\u0111uje s instrumentalistima me\u0111unarodne reputacije kao \u0161to su Kian Soltani, Luka \u0160uli\u0107 i Petrit \u00c7eku. Predsjednik Republike Hrvatske odlikovao ga je 2019. godine Redom\u00a0Danice\u00a0hrvatske s likom Marka Maruli\u0107a za iznimno uspje\u0161na glazbena postignu\u0107a te osobiti doprinos u promicanju glazbene umjetnosti u Republici Hrvatskoj i u svijetu.<\/p>\n

Umjetni\u010dki razvoj Aljo\u0161e Jurini\u0107a oblikovali su renomirani pijanisti i pedagozi u rodnoj Hrvatskoj, Austriji, Italiji, Njema\u010dkoj i Kanadi, gdje poha\u0111a doktorski studij na Sveu\u010dili\u0161tu u Torontu.\u00a0Trenuta\u010dno \u017eivi u Bostonu, SAD, i gostuju\u0107i je umjetnik centra Immersion Lab pri Institutu za tehnologiju Massachusetts gdje sura\u0111uje na istra\u017eiva\u010dkim projektima biomehanike sviranja klavira.<\/p>\n

Dora Peja\u010devi\u0107\u00a0<\/strong>(1885. \u2013 1923.) fascinantna je skladateljica i intelektualka hrvatsko-ma\u0111arskog podrijetla, znati\u017eeljna i senzibilna umjetnica, aristokratkinja koja, kako nam otkrivaju njezina pisma, nije mogla zamisliti \u017eivot bez rada. Njezina prerana smrt u 38. godini od posljedica komplikacija nakon poroda, prekinula je cvat izuzetnog talenta koji je iza sebe ostavio opus od 58 djela va\u017enoga mjesta me\u0111u usmjerenjima hrvatske glazbene moderne. Njezin opus nastao je u razdoblju od 26 godina, izme\u0111u 1897., kada je imala tek dvanaest godina, i 1922., tj. godinu dana prije smrti, i cijelo to vrijeme skladala je za klavir. Ostavila je 24 klavirske skladbe me\u0111u kojima prevladavaju minijature, uz dvije sonate, a taj je instrument prisutan i u njezinu komornu opusu, kao i u dva ostvarenja uz orkestar (Koncert za klavir i orkestar<\/em>\u00a0i\u00a0Koncertantna fantazija<\/em>). Njezinom ranijem stvarala\u0161tvu za klavir pripada ciklus\u00a0\u017divot cvije\u0107a,<\/em>\u00a0op. 19, nastao 1904.-05. godine kao niz od osam minijatura naslovljenih prema pojedinim vrstama cvije\u0107a. Razli\u010dite karakterom, temom i ugo\u0111ajem, skladbe su me\u0111usobno nepovezane, no poredak njihovih naslova otkriva kronologiju cvatnje izabranoga cvije\u0107a: od prolje\u0107a kada cvatu\u00a0Visibabe, Ljubice, \u0110ur\u0111ice<\/em>\u00a0i\u00a0Poto\u010dnice<\/em>\u00a0preko ljeta kada dominiraju\u00a0Ru\u017ee<\/em>\u00a0i\u00a0Crveni karanfili<\/em>, do procvata\u00a0Ljiljana<\/em>\u00a0i\u00a0Krizantema<\/em>\u00a0u jesen. Osim glazbenog do\u010daravanja vlastitih impresija i asocijacija vezanih uz cvije\u0107e, skladateljica pose\u017ee i za tonskim slikanjem, nagla\u0161avaju\u0107i karakter odre\u0111enog cvijeta. Lirske, romanti\u010darsko-impresionisti\u010dki obojene\u00a0Ljubice<\/em><\/strong>\u00a0zami\u0161ljene su u trodijelnom obliku pri \u010demu sredi\u0161nji, \u017eustri dio predstavlja kontrast vanjskim dijelovima, koji pak kao uzor odaju Beethovenov rukopis.\u00a0Poto\u010dnice<\/em>\u00a0su sjajan primjer bujnosti skladatelji\u010dine invencije kao i vje\u0161tine baratanje harmonijskim i tonalitetnim odnosima, iskazane u samo dvadeset taktova.<\/p>\n

Fr\u00e9d\u00e9ric Chopin\u00a0<\/strong>(1810. \u2013 1849.) se nakon karijere pijanista prometnuo u jednog od vode\u0107ih skladatelja 19. stolje\u0107a \u010dija glazba predstavlja bit pijanisti\u010dke tradicije romantizma. Spajanjem izvanrednog dara za melodiju, harmonijske odva\u017enosti, intuitivnog i inventivnog promi\u0161ljanja formalnog plana, te sjajne pijanisti\u010dke tehnike stvorio je jedan od najoriginalnijih klavirskih opusa. Vrijeme u kojem su se neprestano unosila zna\u010dajna pobolj\u0161anja u konstrukciju klavira omogu\u0107ilo mu je otkrivanje cijelog raspona novih boja. Svoj osebujan i prepoznatljiv zvuk, kao i skladateljsku zrelost, Chopin je dosegao ve\u0107 prije dolaska u Pariz u jesen 1831. godine. \u010cetiri najzastupljenija \u017eanra u njegovu opusu \u2013 mazurka, nokturno, etida i valcer \u2013 ve\u0107 su bila formirana u Var\u0161avi. Karakter im se dodatno u\u010dvrstio tijekom njegova boravka u Be\u010du, te u prvim godinama boravka u Parizu. Sljede\u0107i stadij njegova kreativnog puta bilo je iznala\u017eenje na\u010dina za daljnje razvijanje i zao\u0161travanje ste\u010devina ranih pari\u0161kih godina: kako da melodiju, figuraciju i harmoniju upotrijebi u opse\u017enijim formama, me\u0111u ostalim i u sonatama.<\/p>\n

Chopin u svojemu opusu ima \u010detiri sonate \u2013 tri za klavir solo i jednu za klavir i violon\u010delo. Me\u0111u njima,\u00a0Sonata br. 2 u b-molu, op. 35<\/em><\/strong>\u00a0osobito je \u010desto bila na meti kritika, jo\u0161 od slikovite primjedbe Roberta Schumanna kako je u njoj Chopin pod isti krov zatvorio \u010detvero svoje najlu\u0111e djece aludiraju\u0107i na skladateljevu nedoraslost sonatnoj formi! Djelo je nastalo 1839., a godinu dana poslije je i objavljeno. Iako Chopin nije obi\u010davao svojim djelima davati izvanglazbene naslove, u ovom se slu\u010daju slo\u017eio da nosi naslov\u00a0Posmrtna kora\u010dnica<\/em>, prema glasovitom tre\u0107em stavku, no u kasnijem, tre\u0107em francuskom izdanju, toga se odrekao. U pismu koje je u kolovozu 1839. uputio prijatelju, poljskom skladatelju i pijanistu Julianu Fontani, o djelu je napisao sljede\u0107e: \u201cEvo upravo pi\u0161em\u00a0Sonatu u b-molu<\/em>\u00a0koja sadr\u017ei tebi poznatu kora\u010dnicu. Sastoji se od Allegra, potom Scherza u es-molu, Kora\u010dnice, i kratkog Finala, koji \u0107e vjerojatno trajati tri moje stranice \u2013 lijeva ruka svira unisono s desnom, ogovaraju\u0107i Kora\u010dnicu.\u201c Iz tog se citata mo\u017ee zaklju\u010diti da je\u00a0Kora\u010dnicu<\/em>\u00a0skladao ranije, i to vjerojatno 1837. o \u010demu svjedo\u010di i jedan njegov zapis iz iste godine. Taj stavak izvodio se i na Chopinovu pogrebu 1849. u crkvi Madeleine u Parizu, a za tu ga je prigodu orkestrirao Henri Reber. Ostala tri stavka dovr\u0161ena su u ljeto 1839. u ladanjskoj ku\u0107i Chopinove partnerice Georges Sand u Nohantu, nedugo nakon njihova povratka s Mallorce. Negativne kritike suvremenika obja\u0161njava \u010dinjenica da je tim djelom Chopin poku\u0161ao stvoriti novu vrstu sonate temeljenu na staroj. Koristio ju je kao okvir unutar kojega je svoja ranija dostignu\u0107a – figurativne obrasce etida i preludija, kantilene nokturna, periodi\u010dnost plesnih komada – mogao spojiti u neku vrstu sinteze.<\/p>\n

Svoju posljednju klavirsku sonatu \u2013\u00a0br. 3<\/em><\/strong>\u00a0u h-molu, op. 58\u00a0<\/em><\/strong>–\u00a0<\/strong><\/em>dovr\u0161io je 1844. uz posvetu u\u010denici, kontesi Emiliji de Perthius. Iako forma\u00a0Sonate<\/em>\u00a0slijedi klasi\u010dne principe, slobodni tijek i obilatost melodijskih ideja \u010dine ih gotovo neprepoznatljivima. Dirljivost tema prvoga stavka smjenjuje blistavi i \u017eivahni\u00a0Scherzo<\/em>\u00a0kojem se pak suprotstavlja\u00a0Largo\u00a0<\/em>– svojevrsna posmrtna kora\u010dnica zaodjenuta u sanjivo ozra\u010dje barkarole. Zavr\u0161nica je istinsko slavlje originalnosti, galopiraju\u0107i rondo herojskog duha, ujedno i jedna od pijanisti\u010dki najzahtjevnijih pasa\u017ea koje je Chopin osmislio. Sam skladatelj nikada u javnosti nije svirao\u00a0Sonatu u h-molu<\/em>, pretpostavlja se upravo zbog znatnog napora koji iziskuje.<\/p>\n[\/vc_column_text][\/toggle][\/toggles][divider line_type=”No Line” custom_height=”50″][\/vc_column][\/vc_row]\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

[vc_row type=”in_container” full_screen_row_position=”middle” column_margin=”80px” equal_height=”yes” column_direction=”default” column_direction_tablet=”default” column_direction_phone=”default” scene_position=”center” constrain_group_2=”yes” constrain_group_6=”yes” translate_y=”-40″ text_color=”dark” text_align=”left” row_border_radius=”none”…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":12126,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[61],"tags":[],"class_list":["post-12127","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","category-glazbeni-knap"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/12127","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=12127"}],"version-history":[{"count":10,"href":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/12127\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":12177,"href":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/12127\/revisions\/12177"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-json\/wp\/v2\/media\/12126"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=12127"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=12127"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.knap.hr\/centar\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=12127"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}