Vedran Ružić
“Forbidden melody”
12.11. – 11.12. 2021.
Izložba Forbidden Melody direktna je umjetnička reakcija na pandemijski lock-down i posljedično onemogućavanje rada umjetnicima. Vedran Ružić, slikar i glazbenik, radovima bilježi iskustvo pandemije. Karakteristično za Ružićevo stvaralaštvo je povezivanje jazz glazbe (Ružić je jazz kontrabasist) i likovnosti, odnosno prevođenje glazbe u likovno iskustvo.
Ružić ovim ciklusom odaje ponešto mračniju sliku tog spoja – koristi motiv partitura koje, primjerice, stvara zabijanjem čavala kao notnih zapisa, stvarajući tako ritam, vizualno- ritmičke zapise prisilne izolacije. Također, prisvaja poznati motiv bodljikave žice koja u ovom slučaju predstavlja život za vrijeme lock- downa, kada su umjetnici, posebice oni čija se umjetnost realizira u direktnom kontaktu s publikom, onemogućeni djelovati i dijeliti. Bodljikavu žicu tako iščitavamo kao zatvor, prepreku do željenog iskustva. Osim markacije prisilne zatvorenosti u vlastitom intimnom svijetu, Ružić bodljikovu žicu tretira kao notnu partituru, spajajući tako vizualno i glazbeno u pročišćen i intrigantan likovni jezik. Duhoviti element je korištenje glazbenog znaka korone u partituri koje označava produljenje tona implicirajući produljeno trajanje krize.
Otpuštanje tenzija odražava triptih u kojemu u prvom dijelu vidimo ritmički gusto raspoređenu bodljikavu žicu koja se postepeno razrjeđuje i završava u zadnjem dijelu u tišini, odnosno u ravnim linijama. Za umjetnika, tišina je bitan element glazbe i umjetnosti općenito, ali i predstavlja bitno vrijeme bivanja sa sobom. Tako početna buka i prenatrpanost različitih podražaja završava u pročišćenju, utišavanju i iskustvu tišine kao psihološkog i umjetničkog potencijala. Upravo je prisilno usporavanje otvorilo novi prostor i naučilo nas osluškivati pulsacije ispod površine koje je moguće čuti jedino u tišini. Indikativno je što su radovi prikazani na izložbi nastali od nađenih materijala u okolini umjetnikovog doma, te održavaju svojevrsni arte povera senzibilitet. Zacementirane knjige, koje ipak ne gube mogućnost listanja, dojmovi zagrebačkog potresa i pandemije zapisani u cementu, te rad od opušaka koje umjetnik skuplja za vrijeme šetanja plažom, formira u kružni oblik i naziva Sunflower, odreda odražavaju prenamjenu svakodnevnog, zapuštenog i odbačenog, kreativni odnos prema zatečenom stanju te transfer iskustva krize u direktan i jasan umjetnički izričaj.
Josipa Bubaš
