Petak, 24. studenoga 2023. u 19.30
Kazališna dvorana Centra Knap
Petak, 24. studenoga 2023. u 19.30
Kazališna dvorana
KAMUS QUARTET (Finska)
Terhi Paldanius, violina
Jukka Untamala, violina
Jussi Tuhkanen, viola
Petja Kainulainen, violončelo
Lotta Wennäkoski: Flickereth
1. Eteislepatus (Atrial Flutter)
2. ” — lepattanut mastosta irrallaan, / riekaleina noussut pilviin / ja kaivannut –” (P. Saarikoski: Laulu ikävästä merellä)
3. Voleter
Outi Tarkiainen: Trois poèmes
Vision
Désir
Dépendance
Caroline Shaw: The Evergreen
Moss
Stem
Water
Root
Kaija Saariaho: Gudački kvartet Terra Memoria
Kamus Quartet jedan je od najcjenjenijih nordijskih ansambala koji publiku zadivljuje snažnim i osebujnim izričajem. Tijekom dvadeset godina djelovanja postao je nadaleko poznat po svestranom biranju programa, otvorenom stavu i majstorskom vladanju različitim stilovima izvedbe, od rane klasične do najnovije suvremene glazbe. Tijekom posljednjih godina kvartet je bio na turnejama po Meksiku, Velikoj Britaniji, Belgiji, Švedskoj i Nizozemskoj, uključujući zapamćeni prvi nastup u Concertgebouwu u Amsterdamu. Kamusove snimke hvali međunarodna kritika; ovjenčane su nagradom EMMA za najbolju snimku klasične glazbe u Finskoj i nagradom za najbolji album klasične glazbe Finske nacionalne radiotelevizije. Kao aktivni sudionik finskog glazbenog života, gudački kvartet Kamus razvio je nove načine predstavljanja komorne glazbe hvaljenim ciklusom koncerata TeemaHelsinki, tražeći nove urbane prostore za klasičnu glazbu te ističući vezu između glazbe i okolnog prostora. Također, pokretač je projekta za pomoć u obogaćivanju glazbenog života ruralnih dijelova Finske. Članovi kvarteta umjetnički su direktori međunarodno priznatog i nagrađivanog festivala Meidän.
Finska skladateljica Lotta Wennäkoski (1970.) djeluje iz Helsinkija te stvara opus orkestralnih, komornih i vokalnih djela koja se izvode diljem svijeta. Skladba Flickereth (Treperi) nastala je 2023. godine na narudžbu kvarteta Kamus i uz potporu Zaklade Alfred Kordelin. Kvartet Kamus ju je praizveo 23. lipnja ove godine na festivalu Meidän. Kako naslov sugerira, riječ je o treperavom zvučnom eseju podijeljenom u tri stavka, u kojima skladateljica osim tradicionalnih gudačkih tehnika, uvodi i zvukove proizvedene različitim ‘neglazbenim’ predmetima. Naslov uvodnog stavka, Eteislepatus (Atrial Flutter / Atrijska trahikardija) odnosi se na vrstu srčane aritmije pri kojoj srce kuca prebrzo, ali obično u pravilnom ritmu. U glazbeni jezik to je prevedeno užurbanim odsjecima prozračnih figuracija, meke dinamike i tremola. Drugi stavak preuzima stihove iz Pjesme o čežnji na moru Penttija Saarikoskog: „- odlepršao s jarbola, / poletio u nebo kao tetrijeb, / i žudio…“. Stoga je stavak ispunjen suptilnom naznakom čežnje, lepršavim, ali i izdržanim, pjevnim progresijama. U skladu s idejom treperenja odnosno lepršanja, završni stavak Voleter (Lepršati) razvija se kroz svjetlucave zvučne teksture rastućeg intenziteta, koje nestaju u umirujućoj tišini.
Jedna od najistaknutijih finskih skladateljica suvremene glazbe, Kaija Saariaho (1952. – 2023.) preminula je u Parizu, gdje je djelovala od 1982., 2. lipnja ove godine. Svoj drugi, Gudački kvartet Terra Memoria skladala je 2006. godine na narudžbu Visoke glazbene škole kraljice Sofije u Madridu. „Skladba je posvećena ‘onima koji su otišli’. Evo nekih misli o tome: nastavljamo se sjećati ljudi koji nisu više s nama; materijal – njihov život – je ‘dovršen’, nema se više što za dodati. Mi koji smo ostali stalno se sjećamo naših zajedničkih iskustava: naši osjećaji nastavljaju se mijenjati ovisno o različitim aspektima njihove osobnosti, određene uspomene progone nas u snovima. Čak i nakon puno godina, neke se uspomene mijenjaju, a neke ostaju jasni bljeskovi nečega što možemo ponovno proživjeti. Te misli su me dovele do tretiranja glazbenog materijala na određeni način: neki aspekti prolaze kroz osobite promjene, dok neki ostaju gotovo netaknuti, jasno prepoznatljivi. Naslov Terra Memoria sadrži dvije riječi pune asocijacija: na zemlju i na sjećanje. Ovdje zemlja predstavlja moj materijal, a sjećanje način na koji radim s njime.“ (K. Saariaho)
Američka glazbenica Caroline Shaw (1982.) djeluje kao producentica, skladateljica, violinistica i pjevačica. Dobitnica je Pulitzerove nagrade za glazbu 2013. te nekoliko nagrada Grammy. Godine 2019. udružila se s kvartetom Attacca na albumu Orange. Njihov drugi zajednički projekt, album Evergreen, objavljen je 2022. za etiketu Nonesuch, a posvećen je istraživanju odnosa suvremene klasične glazbe s jezikom, narativom i prirodom. Naslovna skladba, gudački kvartet The Evergreen, kroz svoja četiri stavka predstavlja četiri slike prirode, pokazujući kako glazba može biti opisna kao i literatura. Prvi stavak, Moss (Mahovina), u skladu sa strukturom koju predstavlja, donosi lepršave flažolete koji lelujaju ‘površinom’ rijetko se razvijajući u dublji, čvršći zvuk. Nasuprot tome, posljednji stavak, Root (Korijen) od početka ima nepogrešivo melodijsko ‘uzemljenje’ koje se dalje grana. Između ta dva stavka nalaze se Stem (Stabljika) čiji brzi protok i pitka suzvučja četiriju instrumenata svjedoče o životnoj energiji, te Water (Voda) čije najprije nježne, a potom sve intenzivnije pizzicato pasaže podsjećaju na kapi kiše.
Finska skladateljica Outi Tarkiainen (1985.) rođena je i odrasla u Rovaniemiju u Laponiji što je stalni izvor njezina nadahnuća. Njezina glazba odražava svijet oko nje. Trois poèmes (Tri pjesme) skladala je 2013. na narudžbu kvarteta Kamus uz potporu Zaklade Madetoja, a praizvedene su na festivalu Meidän. Riječ je o vizualno evokativnoj trilogiji punoj živopisnih trenutaka, koja se dijelom temelji na skladateljičinom ranijem ciklusu Baudelaireovih pjesama (2009.-13.) u kojima je uglazbila tri pjesme iz zbirke Cvjetovi zla za sopran i klavir. U slučaju Trois poèmes za gudački kvartet, suzdržanost nježnih i senzualnih nijansi prvih dvaju stavaka (Vizija, Želja), oslobađa se u burnom, appasionato, trećem stavku (Ovisnost).
Photo: Maarit Kytöharju
