Utorak, 21. studenoga 2023. u 19.30
Kazališna dvorana
KALAMOS KVINTET
Katarina Grubić, oboa
Yaroslav Sadovyy, klarinet,
Aljaž Razdevšek, saksofon
Rude Mimica, bas klarinet
Matko Smolčić, fagot
Boris Papandopulo: Nadsviravanje
Helena Skljarov: Circling
Ufuk Biçak: Devinim*
Laura Mjeda Čuperjani: REEDefinition
Massimo Brajković: Dobrinjske šurlice (alla balun)
Gordan Tudor: Tre pezzi
Fare a pezzi
Pezzo d’asino
Pezzo duro
Juraj Marko Žerovnik: Zoo
Branko Okmaca: Ciaccona rustica
*Pobjednik natjecanja Calefax Composer Competition 2022. godine (Amsterdam,
Nizozemska), gdje Kalamos kvintet sudjeluje u radu ocjenjivačkog žirija.
Reed kvintet je sastav drvenih puhačkih glazbala koji koriste jezičak ili pisak (engl. reed). To su oboa, klarinet, saksofon, bas klarinet i fagot uz njihove srodne varijante. Sastav se pojavljuje na svjetskoj sceni relativno nedavno (sredinom 1980-ih). Novi tip ansambla uskoro dobiva priznanje ozbiljne kritike, a ugledni ga časopis Times proglašava „najboljim novim glazbenim formatom na svijetu“. Europski stručnjaci s područja glazbe smatraju ovu vrstu ansambla jednom od najperspektivnijih u svojoj branši, o čemu govori i činjenica da se akademske godine 2016./2017. na Kraljevskom konzervatoriju u Den Haagu otvara magistarski studij upravo za ovaj tip sastava.
Kalamos kvintet prvi je i jedinstveni takav sastav u široj regiji. Osnovan je 2013. godine u Zagrebu te je u kratkom vremenu ostvario niz recitala na važnim pozornicama diljem Hrvatske. U suradnji s izdavačkom kućom Nota Bene ansambl je objavio dva nosača zvuka, Reeds music i Bersiana, a ove godine očekuje se najnoviji studijski uradak – REEDefinition. Članovi ansambla surađuju s vodećim orkestrima, kazališnim kućama, angažirani su u području glazbenog obrazovanja, studijskoj i festivalskoj produkciji. Bogato pojedinačno iskustvo, širok spektar glazbenih ukusa te usavršavanje i studiranje kod vodećih svjetskih glazbenih umjetnika, čini ovaj kvintet jednim od vodećih puhačkih glazbenih sastava u Hrvatskoj.
Od svog osnutka Kalamos kvintet nastoji na isti način kroz novi glazbeni format prezentirati javnosti hrvatsku glazbenu baštinu.
U 2021. godini članovi kvinteta započeli su višegodišnji projekt istraživanja muzikološkog fenomena karakterističnog za Istru i Hrvatsko primorje – narodni puhački instrument sopile (roženice). Radi se o instrumentima koji se uvijek sviraju u paru (vela i mala sopila), često se koriste kao pratnja uz ples, te koriste dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja (popularno nazvano ”istarska ljestvica”) što je 2009. godine uvršteno na UNESCO-ov popis nematerijalne baštine.
Polazeći od skladbe Nadsviravanja Borisa Papandopula, Kalamos kvintet odlučio je dublje istražiti mogućnosti koje pruža Papandopulov inovativni iskorak te naručio niz djela hrvatskih autora za reed kvintet s korištenjem vele i male sopile kao srodnih instrumenata. Tom pozivu su se odazvali istaknuti skladatelji: Helena Skljarov, Laura Mjeda Čuperjani, Massimo Brajković, Gordan Tudor, Juraj Marko Žerovnik te Branko Okmaca. Tako je kroz 2021. i 2022. godinu nastao niz kompozicija koje je ansambl vrlo brzo praizveo. Sve skladbe uvrštene su i na nosač zvuka REEDefinition čije je objavljivanje u pripremi.
U skladbu Nadsviravanje (1978.) Boris Papandopulo (1906. – 1991.) uvrstio je par sopila (instrumente povremeno sviraju izvođači dionice klarineta i fagota u inače klasičnoj postavi puhačkog trija – oboa, klarinet, fagot). Majstorstvo ove skladbe upravo je u spretnim izmjenama instrumenata pri čemu je Papandopulo iskoristio sve moguće zvukovne kombinacije zbog čega se čini kao da skladbu svira više od troje svirača. Tijek skladbe kontinuiran je, tempo konstantan i nepromjenjiv, glazbeni materijal tečan i nezaustavljiv, a sastoji se od niza vrlo upečatljivih i karakterno obojenih kraćih melodijskih fraza koje očigledno nastaju pod utjecajem istarskog folklora. Posebnost skladbe je i korištenje specifičnih ljestvica čime se, između ostaloga i zbog ‘nestabilne’ temperacije sopila, ukupno timbarsko zvučanje klarineta, oboe i fagota približilo boji sopila i njihovu izričaju.
Skladba Helene Skljarov Circling koncipirana je poput kolaža: ishodište različitih blokovskih ideja temelji se na dva principa – „samo zrak, samo akord”. Iz tog materijala razvija se sve ostalo. Naslov Circling odnosi se na nepostojanje određenog tipa materijala: zrak, odnosno tonove, svirači izvode ‘u krug’, senza misura, i međusobno izmjenjuju. Sopile se pokušavaju stopiti u ovu boju i disonantnost slučajnih suzvučja. Njihov solo kao da je tip kadence – nenadan je. Na kraju se kolažni blokovi ponavljaju u vidu meditacije uz om jednog od svirača.
Turski skladatelj Ufuk Biçak (1989.) svojom skladbom Devinim (Pokret) osvojio je prvu nagradu na 15. skladateljskom natjecanju Calefax. Pobjednikom je proglašen u prosincu prošle godine, u amsterdamskom Muziekgebouwu, uz sljedeće obrazloženje: „Devinim je profinjeno djelo upečatljiva koncepta realiziranog na sofisticiran način. Zvučni svijet je zadivljujući i uravnotežen, te se učinkovito kreće među instrumentima. To stvara dijaloge u kojima se boje i alikvoti kombiniraju kako bi nastao odjek koja se infiltrira u stvoreni zvučni svijet. Pisanje za instrumente je idiomatsko, intuitivno i autentično.”
Laura Mjeda Čuperjani (Beograd, 1971.) autorica je skladbe REEDefinition čiji naslov kao igra engleskih riječi reed (trstika) i redefinition (redefinicija) na domišljati način označava moguće nove pravce u tumačenju klasičnih instrumenata s jezičkom, pa je i preuzet za spomenuti nosač zvuka. Skladba s formalno klasičnom razradom materijala, u smislu razvojnosti i ishodišta, istražuje mogućnosti koje pruža spoj suvremenih tehnika i zvuka sopila koje se javljaju u središnjem dijelu. Sve elemente koristi do krajnosti: ležeći ton ponekad nestaje u čisti air sound, a zvuk je ponekad zamijenjen udarcima, čime dolaze do izražaja sve tehnike instrumenata i stvaraju se različite zvukovne teksture.
Massimo Brajković (Rovinj, 1955.) za svoju se skladbu Dobrinjske šurlice (alla Balun) nadahnuo narodnim istarskim plesom balunom i četvrttonskim pjevanjem iz Dobrinja na otoku Krku. Skladba uz istarski melos i ritmiku plesa, koristi i određene efekte kojima svirače dodatno izbacuje iz klasičnog izvođačkog konteksta – ritmičko lupanje nogom u pod i tipično narodno netemperirano pjevanje. Skladatelj ipak nije uvrstio sopile, već je kombinacijom oboe i sopran saksofona pokušao dočarati zvuk tradicijskog instrumenta šurlice. Prema skladateljevu uputstvu, dio skladbe treba svirati ‘netemperirano’, što predstavlja jedan od tipova istarskog melosa.
Tre pezzi Gordana Tudora (Split, 1982.) formalno imaju tri stavka, s time da autor sugerira tečnu ataccu, bez dužeg zaustavljanja između stavaka. Kako je sam rekao, ovaj subverzivni ciklus poigrava se frazemima izvedenima iz riječi pezzo (komad): naslov prvoga stavka odnosi se na trganje na komade, drugi sugerira magarca/tovara, a treći ‘tvrdu’ ili izdržljivu osobu. Sopile imaju donekle komičnu ulogu, pokušavaju dočarati tovara, te je njihova dionica najzahtjevnija u ovoj skladbi.
Skladba Zoo Juraja Marka Žerovnika (Rijeka, 1993.) koristi izuzetno mnogo glazbenog materijala, koji majstorski povezuje repetirajućim istarskim tancem, inovativnim bojama i tehnikama instrumenata u skladnu cjelinu. Koristi fragmente skladbi niza autora što jasno i navodi u partituri (Igor Stravinski, Dmitrij Šostakovič, Carlo Gesualdo da Venosa…). Istarski tanac uvijek iznose sopile, a kako se pojavljuje više puta, djeluje kao svojevrsni refren. Formalno, riječ je o kolažnoj koncepciji, no dijelovi se tečno pretapaju jedan u drugi. Iako klasični instrumenti uglavnom ne nastupaju istodobno sa sopilama, autor od svirača traži tehniku izvođenja četvrttonova čime se zvukovno približava netemperiranosti istarskog melosa.
Skladatelj, dirigent i pedagog Branko Okmaca (Pula, 1963.) u svoju je Ciacconu rusticu također uključio sopile s posebnom ulogom – da na vrhuncu skladbe maksimiziraju zvučni dojam. Cijela skladba koncipirana je kao veliki dinamički val koji nastaje iz tiših dinamičkih nijansi i relativno nezasićene teksture, zaoštravajući se lomljenjem ritamskih struktura i povećavanjem glasnoće, do napetog vrhunca u kojemu nastupaju sopile.
Posebna zahvala Heleni Skljarov i Yaroslavu Sadovyyju na pomoći i ustupljenom materijalu za bilješke za ovaj koncert.
Koncert je ostvaren uz podršku Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba.
