Impressum

Dizajn

Razvoj

Webmaster

KCP, ZSKA

Boris Kovačević

Cabaret tri praščića
Cabaret tri praščića

Tri vedra, živahna, glazbeno nadarena praščića odrasla su na maloj farmi. Život im je bio pun igre i pjesme dok nisu saznali da je "svrha i smisao prasećeg života biti pretvoren u šunku, kobasicu ili paštetu."

"Ta pjesma koju čujem u sebi, hoću li je čuti i kad budem pašteta?", pitao se Tihomir. "Hoće li mi biti tijesno u konzervi?", mučilo je Dobricu.

Iako im je baka pričala da je svijet pun strašnih vukova koji vrebaju male praščiće zaključili su da im je mudrije uputiti se u nepoznato. Pjevat će i plesati po gradskim trgovima i živjeti od onoga što im dobri ljudi bace u šešir.

No, nije sve išlo onako glatko kako su zamislili.

Danas svatko zna za tri praščića. O njima i nevolji koju su doživjeli s vukom priča se u cijelom svijetu. O tome se pišu knjige, snimaju filmovi, crtaju slikovnice. Jedni kažu da je bilo ovako, drugi onako, a u ovoj predstavi, oni sami, kroz glumu, pjesmu i ples, ispričat će vam kako se sve to zapravo zbilo.

Cabaret tri praščića je priča o odrastanju, o preprekama koje nas čekaju na tom putu kao i o našim slabostima u suočavanju s tim preprekama.

Predstava je namijenjena djeci od 6 do 12 godina.


IZ KRITIKA:

... Priču o trima praščićima Kovačević preokreće u kabaretnu igru, odnosno glazbeno-pjevano-govorenu bajku zasnovanu na putovanju u zbilji i u mašti tri glazbeno nadarena brata što bježe od mogućega pretvaranja u kobasice, šunke i paštete u svijetla pozornice gradskih trgova. Rečenica "Hoće li mi biti tijesno u konzervi?" pretvara se u "Ne može nam biti usko na pozornici", odnosno u slaganje mozaika priče o pobjedama dobra nad zlom pjevanjem, plesom i glumačkim preobrazbama... Zapamtljiva i djeci prepoznatljiva etno, rock, rapp i pop glazba, odnosno jedanaest pjesama - songova u skladateljskoj fakturi i aranžmanu Stjepana Matanovća i Vlatka Panića, uz stihove ansambla predstave, što zamjenjuje klasične monologe ili govorna, a parte, obraćanja djeci, vibrirajući između ispovjednih nastupa, očitovanja tragičnosti, skeča, komičnosti, humornosti, čeznutljivih trenutaka, skulpturalna je kulisa na praznoj, crnoj pozornici. A na toj pozornici glavni su junaci braća-mladići-praščići što zarađuju novac glazbom, odjeveni u žarke boje Sunca, Prirode, Ljubavi, popularnosti i svakodnevne igre...

Sva tri praščića, dvije preodjevene djevojke i jedan mladić, pak, osvajaju neumornom energijom, stalnom željom za igrom i iznimnom toplinom što estradne nastupe pretvara u povjerljive razgovore s djecom, stvarajući toplinu obitelji, kuće, doma, prijateljske intimnosti.

Od djetinjstva udaljeniji gledatelji u ovoj će vrckavoj i luckastoj, iznimno uspješnoj predstavi namijenjenoj najviše djeci pučkoškolskoga uzrasta u kabaretnu kazališnom okviru primijetiti i blago ocrtanu parabolu, odnosno priču o gradnji triju kuća - od slame, od drva i od kamena. Predstava odraslima nudi i blažu satiričnu igru: prepoznat će se tu ironija na bogatune, koji običnim ljudima-praščićima ne daju normalno živjeti, zatim upletanje priče o porezima i PDV-u, i razne kabaretne, gestualne, mizanscenske i govorne točkice što satirično dodiruju hrvatski sjever i jug, ubadajući oštrice života umjetnika u nečujnim novčićima što padaju u šešire-kape na ulicama i trgovima...

... I, napokon, kazališni sladokusci uživat će u iznimno zanimljivom građenju rukopisa ove predstave za djecu, ali i odrasle, utemeljenu na dugogodišnjem Kovačevićevu radu s djecom, ali i traženju svježe i izvorne poetike koja se oslanja na gradnjama kockicama i materijalima vlastite lucidnosti i originalnosti. Kovačević, naime, gradi velike preobrazbe na malim detaljima. Tako, je, npr. dostatno da različit položaj kape odredi i različit karakter glumaca - dramskih osoba, jedan mig oka ili smiješak ulijevo ili udesno da odredi raznovrstan prohod tipova i karaktera na pozornici što postaje hodalištem i plesalištem "u malom i skromnom" cijeloga svijeta: jedne crne naočale preobrazit će istoga glumca ili glumicu - praščića u zločestog vuka, a postavljanje očala nakrivo na kraju predstave označit će preobrazbu vučje zločestoće u zaborav i poslušnost dobroga sluge.

Najzanimljivijima u predstavi čine mi se, pak Kovačevićeve redateljske domislice viđene već nekoliko puta u Borisovim predstavama, a najuočljivije i najuspješnije u Kovačevićevu i Matulinu Műnchhausenu: na praznoj, crnoj pozornici, sa samo jednom zavjesom/zastorom, nijemim svjedokom ogrniteljica tajni, glumci mimom i pantomimom, plesom i pokretom, okretom, sjedom, čučnjem ili istegnućem skulpturiraju i čarobnjački animiraju svjetove mašte od zračnih jastuka ili zrakopraznih ponuditelja. Uhvatiti neuhvatljivo, dodirnuti prazno, zrak pretvoriti u velik pa najmanji, kazališni, prostor snova, imaginacije, igranja, ponovo se vratiti u realnost, pa izgraditi svoj svijet bajke i sanja, ponuditi ga drugome u igri skrivača, čaranja, brojalica i "nahvatanja", a sve to naoko jednostavno i lako kao kad dijete izmišlja događaj koji se nije dogodio - to u hrvatskom kazalištu čini jedino Boris Kovačević.

                                            Mira Muhoberac, HRVATSKO SLOVO

 

Tri praščića koje …iznimnom energijom i s mnogo dojmljivog glumačkog, pjevačkog i plesačkog umijeća tumače dvije glumice (Vesna Ravenšćak i Sanja Sumrak) i jedan glumac (Dino Škare). Različitost njihove tjelesne pojave nije dokaz o različitosti karaktera protagonista, nego pridonosi raznovrsnosti interpretacija koje se ne ograničavaju samo na tri praščića. Sitne promjene izgleda koje idu od promjene pozicije kape do korištenja crnih naočala kao znaka za vuka pomažu vrsnom mladom ansamblu da prikaže i sve one s kojima praščići dolaze u dodir nakon što su pobjegli s farme na kojoj su trebali biti pojedeni.
Treba pritom istaknuti kako dječja publika potpuno prihvaća iluziju koja računa na maštovitost čak i vrlo mladih gledatelja da bi izgradila jedan novi svijet u kojem će i sama naznaka scenografije (jedino okvir vrata označen nizom žarulja na potpuno crnoj pozadini) biti dovoljna da uz sugestivnu glumu dočara različite prostore u kojima se zbiva radnja. Posljedica je to iznimne samosvojnosti Borisa Kovačevića koja se ne iscrpljuje u interpretaciji poznate fabule iz rakursa praščića, nego se koristi i stilskim postupcima karakterističnim za kabare (izravno obraćanje publici, distanca između prikazivanog i onoga koji to prikazuje, songovi kao znakovi posebne atmosfere) kako bi stvorio vrlo originalno kazalište za mladu publiku, a ujedno i predstavu koja svojim korištenjem kabaretskog stila i cjelovitošću predstavlja značajan uspjeh u okviru ovogodišnjih Gumbekovih dana.


                                                                                         Tomislav Kurelec, kazalište.hr

 

 

Sljedeća prikazivanja:

Foto-galerija:

pogledaj sve slike

Ulaznice:
Cijena ulaznice u redovnoj prodaji : 30 kn




Video isječak:

Redatelj:
Boris Kovačević

Trajanje:
60 min

Glume:
Vesna Ravenšćak, Sanja Sumrak, Dino Škare / Vlatko Panić

Koreograf:
Maja Kovač

Scenograf:
Boris Kovačević

Kostimograf:
Hana Letica

Skladatelj:
Vlatko Panić i Stjepan Matanović

Inspicijent:
Miriam Brezovec

Majstori svjetla i tona:
Marinko Radočaj i Darko Crnčević

Premijera:
16.10.2010.

Produkcija:
KNAP

Izvedbe:
33